REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8
52100 Pula
Poslovni broj P-428/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Danijela Diković Komadina, odvjetnica u Puli, protiv tuženica 1. BČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice mlt. UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice mlt ĐČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po posebnoj skrbnici HČ, radi pobijanja valjanosti oporuke, 15. lipnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je pravno nevaljana vlastoručna oporuka ostavitelja, pok. ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj] od 10. kolovoza 2024. koja je proglašena od strane javnog bilježnika Alide Crljenica 19.12.2024. pod poslovnim brojem predmeta O-1333/2024, UPP/OS-O-132/2024.
II. Nalaže se tuženicama da tužitelju nadoknade parnični trošak isplatom iznosa od 1.523,23 eura u roku od 15 dana.
III. Odbija se u preostalom dijelu za daljnjih 250,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Puli -Pola, posl. broj O- 1333/2024-29 od 04.07.2025. prekinut ostavinski postupak iza pok. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] te je tužitelj kao zakonski nasljednik ostavitelja upućen pokrenuti parnicu protiv tuženica radi pobijanja pravne valjanosti vlastoručne oporuke koja je proglašena na ostavinskom ročištu kod javnog bilježnika Alide Crljenice iz [adresa], 19.12.2024. Tužitelj je sin i zakonski nasljednik iza pok. ČČ te u otvorenom roku podnosi ovu tužbu kojom pobija pravnu valjanost predmetne oporuke u cijelosti. Kao nasljednici u ostavinu su prijavljeni, osim tužitelja i izvanbračna supruga ostavitelja BČ te oporučne nasljednice mlt. UČ i mlt. ĐČ, kćerke DČ, kćerke izvanbračne supruge ostavitelja. Iz preslike oporuke koja prileži javnobilježničkom spisu razvidno je da proglašena oporuka nije ni napisana ni potpisana vlastoručno od strane ostavitelja, što se može opaziti najobičnijim vizualnim pregledom. Odredbom članka 30. stavka 1. ZN je propisano da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a odredbom stavka 2. da za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena. Dakle, da bi vlastoručna oporuka bila pravno valjana, ona ne samo da mora biti potpisana po oporučitelju već mora i tekst oporuke biti pisan rukom ostavitelja. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta da bi vlastoručna oporuka bila valjana, što u ovom postupku nije slučaj. Tužitelj također ističe kako nije životno logično da bi osoba koja je cijeli svoj život govorila gotovo isključivo talijanskim jezikom i koja je bila neuka sačinila oporuku upravo ovakvog sadržaja, pravopisno korektno i s izričajem koji zasigurno nije bio svojstven ostavitelju. Osim toga, oporučitelj, zbog zdravstvenog stanja u kojem se nalazio u vrijeme kad je oporuka datirana ne bi mogao ispisati tekst opsega predmetne oporuke. Nadalje, navodni potpis oporučitelja je dva puta izveden a isti se međusobno razlikuju što također upućuje na nelogičnost. U predmetnoj oporuci navedena raspodjela ostavinske imovine ukazuje na manipulativno i nesavjesno postupanje tuženica. Tu se tužitelj u prvom redu referira na način raspolaganja nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina] jer se tu zasigurno nije radilo o pravoj volji ostavitelja budući da je ostavitelj, od trenutka kad je predmetnu kuću i zemljišta naslijedio od brata, pok. GČ rođen **.**.1957., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] govorio da će predmetne nekretnine ostaviti sinu KČ zbog osjećaja moralne odgovornosti budući da alimentaciju za sina nije nikad plaćao. U tu svrhu je od majke KČ, SČ, pribavio i Samuelov OIB te je s njom na tu temu u više navrata razgovarao. Osim toga, sve da je ostavitelj i sastavio pobijanu oporuku, a nije i to tužitelj u cijelosti izričito osporava, tada je razvidno da isti nije shvaćao stvarne i pravne posljedice sastavljanja oporuke te da se ne radi o slobodno i svjesno izraženoj volji oporučitelja. Zbog svega navedenog, tužitelj, kao zakonski nasljednik iza pok. ČČ, smatra da sačinjena predmetna oporuka nije istinita ni pravovaljana jer, prvenstveno, nije vlastoručno ni napisana ni potpisana. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi predmetnu oporuku nevaljalom.
2. Tuženice u odgovoru na tužbu navode da su s tužiteljem postigle izvansudsku nagodbu vezano za ostaviteljevu imovinu.
3. Napominje se da je u ovom postupku maloljetnim tuženicama RČ i ZČ Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pula-Pola rješenjem od 11. svibnja 2026. imenovao posebnog skrbnika u osobi HČ za zastupanje u ovom predmetu, uzimajući u obzir da maloljetne tuženice u ostavinskom postupku imaju status oporučnih nasljednica.
4. U dokaznom postupku pročitani su rješenje poslovni broj O-1333/24-29 od 4. srpnja 2025., vlastoručna oporuka pok. ČČ, zapisnik s ostavinske rasprave od 23. lipnja 2025., iskaz I. tuženice, izvršen je uvid u ovosudni spis O- 1333/2024 te sva druga dokumentacija priležeća spisu.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
6. Predmet ovog spora je pitanje je li oporuka pok. ČČ valjana uzimajući u obzir da je riječ o pisanoj oporuci bez svjedoka.
7. Naime, odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN) propisano je da je vlastoručna oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Stoga su u tom smislu osnovane tvrdnje tužitelja da kumulativno moraju biti ispunjena oba uvjeta.
8. Iz iskaza tuženice BČ utvrđeno je da su ona i pok. ČČ posljednjih 30 godina prije njegove smrti živjeli zajedno, on je bio njezin izvanbračni drug. Bio je bolestan iako u nadi da će se izliječiti. Utvrđeno je nadalje da je ostavitelj s jedne strane osjećao obvezu prema njoj i mojoj njenoj obitelji s kojom je živio posljednjih 30 godina, a s druge strane i prema sinu za kojeg je smatrao da mu u životu nije dovoljno pružio jer mu nije plaćao alimentaciju. Utvrđeno je da je ostavitelj odlučio oporuku ostaviti u afektu, u trenutku ljutnje. U odnosu na ključne činjenice utvrđeno je da ostavitelj tada nije mogao pisati pa je upravo svojoj izvanbračnoj supruzi BČ rekao da piše ono što on diktira. Također je utvrđeno da ostavitelj nije želio pozvati nikakve svjedoke oporuke kao i da je sam na kraju oporuku potpisao. Tuženica je iskazivala uvjerljivo, koncizno, ne upadajući u kontradikcije, bez oklijevanja odgovarajući na pitanje suda pa čak i u dijelu u kojem ti odgovori njoj odnosno članovima njezine obitelji ne idu u prilog, stoga je njezin iskaz vjerodostojan.
9. Slijedom svega navedenog, ovaj je sud utvrdio da pobijanu oporuku nije vlastitom rukom pisao oporučitelj stoga ista nije valjana uslijed čega je tužbeni zahtjev prihvaćen te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
10. S obzirom na sadržaj iskaza tuženice BČ, nije bilo potrebno provoditi druge dokaze po prijedlogu tužitelja te su isti odbijeni kao nepotrebni jer je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju provedenih i cijenjenih dokaza.
11. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te na temelju odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025 u nastavku Tarifa). Tužitelj je zastupan po punomoćnici odvjetnici pa mu za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu 15. lipnja 2026. (Tbr.9.1.) pripada po 250 bodova, dok mu za zastupanje na ročištu održanom 27. travnja 2026. pripada nagrada u visini od 125 bodova Tbr.9.2. Tarife) s obzirom da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima (zastupanja), ne i o glavnoj stvari. Time je tužitelju sveukupno priznato 625 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda prema Tbr.54. Tarife ukupno iznosi 1.250,00 eura s time da tome iznosu valja pridodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 273,23 eura što konačno ukupno iznosi 1.523,23 eura.
12. U preostalom dijelu, za daljnjih 250,00 eura, odbijen je zahtjev tužitelja, a vezano za zastupanje na ročištu 27. travnja 2026. kako je već obrazloženo.
U Puli 15. lipnja 2026.
Sutkinja
Ana Brgles Keser
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. Tužitelju po punomoćnici
2. Tuženici BČ
3. II. i III. tuženicima po posebnoj skrbnici HČ
