Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-8/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., koju zastupa punomoćnik Krešimir Raspudić, odvjetnik iz Opatije , protiv tuženice ŽG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Petanij, odvjetnik iz Zadra, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1410/21-27 od 28. listopada 2022., na sjednici održanoj 15. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1410/21-27 od 28. listopada 2022. ukida u pobijanom dijelu – točke I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka će se odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda poslovni broj P-1410/21-27 od 28. listopada 2022. odlučeno je:
¨ I. Nalaže se tuženoj ŽG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici isplati iznos od 63.924,20 kuna (što odgovara iznosu od 8.484,20 EUR, Tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kuna) koji iznos se odnosi na neisplatu mjesečne najamnine stana u iznosu od 63.000,00 kuna i neisplaćenih troškova čišćenja u iznosu od 924,20 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana 24. srpnja 2021. kao dana podnošenja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji se odnosi na više zatraženi iznos od 19.075,80 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.797,20, kuna (što odgovara iznosu od 371,25 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom od 28. listopada 2022. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dan.¨.
2. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i III. Izreke zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. ,155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP-a), nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz obvezu tužiteljice da joj nadoknadi troškove postupka.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženice.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. U ovoj fazi postupka predmet spora je plaćanje naknade za koristi koje je tuženica ostvarila posjedovanjem stana tužiteljice te plaćanje režijskih troškova za vrijeme korištenja stana tužiteljice od strane tuženice.
6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud odluku o zahtjevu tužiteljice temelji na utvrđenjima:
- da je tuženica u posjedu stana koji se nalazi u obiteljskoj kući na adresi [adresa], površine 120 m2,
- da tuženica u ovom stanu stanuje s dvoje djece, dok je njen suprug iselio otprilike godinu dana prije razvoda braka s tuženicom,
- da je tuženica bila udana za sina tužiteljice te da je njihov brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- Ob-100/19 od 28. kolovoza 2019.,
- da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana,
- da je tužiteljica opomenom od 18. rujna 2020., prije podnošenja tužbe, pozvala tuženicu da iseli iz stana,
- da je tužiteljica podnijela tužbu protiv tuženice radi iseljenja iz predmetnog stana u postupku koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem Ps-6/19 te da je u tom postupku donesena nepravomoćna prvostupanjska presuda 3. prosinca 2021., a kojom je tuženici naloženo iseliti iz stana i predati tužiteljici posjed stana slobodan od osoba i stvari,
- da se pred Županijskim sudom u Šibeniku vodi postupak po žalbi tuženice protiv prethodno navedene prvostupanjske presude,
- da tuženica nije tužiteljici plaćala nikakvu naknadu za posjedovanje stana u razdoblju od 10. srpnja 2019. do 24. srpnja 2021.,
- da je predmetni stan u nepromijenjenom obliku,
- da je tuženica ostvarila korist posjedovanjem stana u visini koja odgovara visini najamnine takvog stana,
- da je obveznik plaćanja računa za potrošnju vode i struje u predmetnom stanu IG, a ne tužiteljica,
- da je tužiteljica obveznik plaćanja troškova odvoza smeća za predmetni stan te da je za predmetno razdoblje kada je stan koristila tužiteljica navedeni trošak jednak iznosu od 924,20 kuna.
7. Prvostupanjski sud temeljem prethodno navedenih činjenica zaključuje da je tuženica kao osoba koja je stan tužiteljice koristila bez ovlaštenja dužna istoj platiti iznos od 2.520,00 kuna (334,46 eura) mjesečno kao iznos koji predstavlja primjeren iznos najamnine stana u [adresa] površine 120 m2, kao i iznos od ukupno 924,20 kuna koji predstavlja iznos troška odvoza otpada u razdoblju u kojem je tuženica koristila stan, a koji trošak je platila tužiteljica.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP -a, a na koju povredu tuženica sadržajno ukazuje u žalbi.
9. Naime, u konkretnom slučaju osnova zahtjeva tužiteljice se temelji na odredbama čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u nastavku: ZV), a prema kojim je za obvezu plaćanja koristi koje posjednik tuđe stvari ostvari posjedovanjem odlučno je li taj posjednik bio pošteni ili nepošteni posjednik.
10. Poštenje tuženice u smislu prava na posjed te obveza plaćanja naknade koristi od posjedovanja stana su sporni u postupku jer je tuženica isticala da ima pravo zadržanja stana do namirenja troškova ulaganja u stan tužiteljice za vrijeme dok je nedvojbeno bila pošteni posjednik stana te da je takav zahtjev istaknut u parnici koja se vodi radi njenog iseljenja, a prvostupanjska presuda uopće ne sadrži razloge o navedenom niti su na tu okolnost izvedeni predloženi dokazi (uvid u spis istog suda Ps-6/19).
11. Naime, radi odluke o zahtjevu tužiteljice nužno je utvrditi je li tuženica imala pravo retencije predmetnog stana u utuženom razdoblju i je li stoga (i u kojem iznosu) obvezna platiti tužiteljici tražene koristi koje je imala posjedovanjem istog stana (Vrhovni sud RH u rješenju poslovni broj Rev-966/2025-2).
12. Osim navedenog, ukazuje se da obveza plaćanja najamnine može nastati isključivo temeljem ugovornog odnosa, dok se zahtjev tužiteljice u konkretnom slučaju temelji na činjenici posjedovanja nekretnine bez osnove te isplati koristi od posjedovanja nekretnine, a koja, iako može predstavljati vrijednost najamnine, nije sinonim samoj najamnini, kako se pogrešno navodi u izreci prvostupanjske presude.
13. Nadalje, prvostupanjska presuda ne sadrži obrazložene razloge za primjenu čl. 223. st. 1. ZPP-a, a koji ovlašćuje sud da po slobodnoj ocjeni odluči o visini iznosa potraživanja. Naime, sud je prema ovoj zakonskoj odredbi ovlašten visinu isplate odrediti po slobodnoj ocjeni, ali takva ocjena mora biti utemeljena na objektivnim i obrazloženim činjenicama. Činjenica da sudu nije dostavljen podatak porezne uprave nije sama po sebi dostatan razlog za određivanje visine tražbine po slobodnoj ocjeni, a kako to prvostupanjski sud navodi. Naime, slobodna ocjena vrijednosti najamnine podrazumijeva uzimanje u obzir lokacije, površine i stanja nekretnine te eventualno druge dokaze o visini najamnine sličnih nekretnina na sličnom području, a što prvostupanjski sud nije obrazložio u svojoj odluci i zbog čega njegova ocjena ne predstavlja slobodnu ocjenu u smislu odredbi ZPP-a već arbitrarnu ocjenu koju nije moguće ispitati temeljem danog obrazloženja i provedenih dokaza.
14. Konačno, u odnosu na režijske troškove za razdoblje korištenja nekretnine, a koji su u izreci prvostupanjske presude pogrešno imenovani kao troškovi čišćenja (što gramatički upućuje na pružanje usluge čišćenja), a ne kao režijski troškovi odvoza otpada (kako tužiteljica činjenično temelji kada navodi troškove čistoće i komunalne naknade), ukazuje se da iz iskaza UG, sina tužiteljice, proizlazi da se predmetni stan nalazi u kući u kojoj postoji i drugi stan koji on koristi sa svojom obitelji, a da navedeni trošak nije odvojen za svaki stan zasebno. Prvostupanjska presuda u ovom dijelu ne sadrži razloge o tome zašto bi tuženica, pored iskaza svjedoka UG, bila u obvezi platiti tužiteljici ukupne troškove odvoza otpada za kuću, a kako joj se nalaže prvostupanjskom presudom.
15. Slijedom navedenog, a primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
16. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku raspraviti prigovor tuženice o poštenju posjeda u vezi prava retencije nekretnine po osnovi ulaganja u istu te osnovu i visinu potraživanja tužiteljice utemeljiti na provedenim dokazima sukladno čl. 8. ZPP- a, a u vezi s činjenicom da se zahtjev tužiteljice temelji na izvanugovornom odnosu na koji se primjenjuje odredbe čl. 164. ZV-a i 165. ZV-a, a koje uređuju pitanje naknade vlasniku koristi i troškova nastalih uslijed posjedovanja njegove stvari.
Dubrovnik, 15. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Emir Čustović
