Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-308/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik iz Kutine, protiv tuženice ... [adresa], OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-30/2023-8 od 16. studenog 2023., na sjednici održanoj 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-30/2023-8 od 16. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-30/2023-8 od 16. studenog 2023. odlučeno je:

¨I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-3175648 kojeg su 6. prosinca 2005. sklopili prednik tužiteljice ĆŽ iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik ..., [adresa] kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], isplatiti tužiteljici DŽ iz [adresa] iznos od 1.714,30 € / 12.916,37 kn (jedna tisuća sedamsto četrnaest eur i trideset cent/ dvanaest tisuća devetsto šesnaest kuna i trideset i sedam lipa), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 3,02 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 5,79 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 7,78 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 8,68 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 6,20 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 6,67 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 2,88 € od 31.5 2009.,

- na iznos od 0,08 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 0,82 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 2,30 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 2,17 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 0,68 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 3,48 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 5,72 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 8,91 € od 31.1. 2010.,

- na iznos od 8,17 € od 28.2. 2010.,

- na iznos od 12,50 € od 31.3. 2010.,

- na iznos od 11,68 € od 30.4. 2010.,

- na iznos od 13,28 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 27,13 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 24,28 € od 31.7.2010.,

- na iznos do 32,99 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 29,98 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 25,14 € od 31.10 2010.,

- na iznos od 35,35 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 48,34 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 39,14 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 42,37 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 38,27 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 39,00 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 56,42 € od 31.5.2011.,

- na iznos od 58,12 € od 30. 6.2011.,

- na iznos od 72,67 € od 31.7.2011.,

- na iznos do 65,20 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 57,01 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 56,13 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 55,50 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 59,41 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 62,81 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 63,27 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 60,91 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 62,50 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 63,59 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 61,76 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 62,24 € od 31.7.2012.,

- na iznos od 60,87 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 57,91 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 61,06 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 62,58 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 61,52 € od 31.12.2012., sve do 31.7.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023.do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 937,34 € / 7.062,39 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, računajući ovu od 16.11.2023. do isplate, u roku 15 dana¨.

2. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u nastavku: ZPP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, konkretno zaključku o tome da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te da se ne bi radilo o jasnim, lako razumljivim i uočljivim odredbama ugovora. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tužiteljici da joj nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice je neosnovana.

5. Predmet spora je ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koji je s tuženicom 6. prosinca 2005. sklopio pokojni suprug tužiteljice ĆŽ i to odredbi kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je suprug tužiteljice sklopio predmeti ugovor o kreditu s tuženicom,

- da je čl. 7. ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF tečajne liste važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita,

- da se radi o odredbi ugovora o kojoj ugovaratelji nisu pojedinačno pregovarali,

- da je odredba ugovora neodređena,

- da je ugovor o kreditu inače sastavljen unaprijed kao tipski ugovor od strane tuženice te da prednik tužiteljice nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe ugovora,

- da je navedena odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu prednika tužiteljice,

- da visina više plaćenih anuiteta zbog primjene navedene ugovorne odredbe nije sporna između stranaka,

- da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo jer se radi o pravima koja su bila predmet postupka kolektivne zaštite prava i obveza potrošača, a koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 te koji je (u odnosu na valutnu klauzulu) pravomoćno okončan 14. lipnja 2018., čime do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (20. veljače 2023.) nije protekao zastarni rok od 5 godina.

6.2. Temeljem navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojima je za otplatu kredita ugovorena primjena valutne klauzule u CHF ništetne te da je tuženica dužna tužiteljici kao nasljednici korisnika kredita platiti iznos od ukupno 1.714,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama , kao iznos stečen temelj navedene ništetne odredbe ugovora o kreditu.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a na koju tuženica ukazuje u žalbi. Naime, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je pravilnost iste moguće ispitati.

8. U odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ocjenjuje se da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice, a temeljem provedenih dokaza i pravilne ocjene istih u smislu čl. 8. ZPP-a.

9.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženice, u situaciji kada je nesporno da je trgovac (ovdje banka) sastavila ugovora na unaprijed formuliranom obrascu i to kao standardni ugovor za pružanje usluge unutar njegove djelatnosti, sukladno čl. 81. st. 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., u nastavku: ZZP) vrijedi predmnjeva da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo te je na trgovcu teret dokaza da se o istoj ipak pojedinačno pregovaralo.

9.2. Tuženica nije predložila dokaze na okolnost da bi se o ugovornim odredbama kojima je ugovorena otplata kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF pregovaralo, dok u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP-a, a koja propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Naime, odredba ugovora o kreditu kojom se otplata kredita veže za stranu valutu koja nije valuta poslovanja u državi ugovaranja kredita i boravišta potrošača, a da pri tome u ugovoru nije jasno definiran konkretni način utjecaja iste na obveze potrošača u smislu raspona kretanja njegovih obveza, nije odredba koja je lako razumljiva i jasna jer temeljem sadržaja ugovorne odredbe prosječni potrošač ne može jasno razumjeti kako takva odredba utječe na njegova prava i obveze u otplati kredita obzirom iz iste ne može jasno zaključiti koja je konačna cijena kredita niti može objektivno utvrditi visinu svoje obveze u otplati jer mu nisu poznati egzaktni parametri raspona iste.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se radi o istim pravima i interesima koji su bili predmet postupka kolektivne zaštite prava i interesa potrošača i da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a kojom je (i u odnosu na ovdje tuženicu) utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima iz istog razdoblja kao predmetni, a kojima se otplata kredita vezala uz primjenu valutne klauzule u CHF, ništetne ukoliko banka u vrijeme pregovora i zaključenja ugovora o kreditu nije potrošača informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a što je za uzorkovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama potrošača.

11. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., u nastavku ZOO), u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, naložio tuženici da vrati tužiteljici nesporni iznos više plaćenih anuiteta do kojih je došlo zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o primjeni valutne klauzule tijekom otplate kredita.

12. Obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka jer je ista donesena pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a.

13. Sukladno prethodno navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP -a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović