Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-470/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pokupec, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica PR, dipl. iur., zaposlenik tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-182/2024-6 od 3. travnja 2025., dana 15. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-182/2024-6 od 3. travnja 2025. pod točkom I. i III. izreke, te u odnosu na tuženika odbijajućeg dijela točke IV. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba broj UPP/OS-Ovrv-1107/2023 od 12. prosinca 2023. u dijelu pod točkom I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 227,82 EUR sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke ukinut je isti platni nalog pod točkom I. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR sa zateznim kamatama od 12. prosinca 2023. do isplate. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 162,96 EUR sa zateznim kamatama od 3. travnja 2025. do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka od 12. prosinca 2023. do 3. travnja 2025. kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.
2. Tuženik pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsku presudu i to, kako to slijedi iz sadržaja žalbe, u dijelu pod točkom I. i III. te u odnosu na njega odbijajućeg dijela točke IV. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači na način da se ukine predmetni platni nalog i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet postupka koji je započeo prijedlogom tužitelja za ovrhu, a nastavljen je kao parnični postupak povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Suzane Serda-Pavlović iz Zagreba broj UPP/OS-Ovrv-1107/2023 od 12. prosinca 2023., zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 227,82 EUR koji se odnosi na neplaćene račune za električnu energiju.
6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), koje se odnose na spor male vrijednosti.
6.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, stoga tuženik nedopušteno (sadržajno) pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 220. i 221.a ZPP koje ne mogu biti predmet preispitivanja u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti.
7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, koju obrazlaže tvrdnjom da je obrazloženje presude u suprotnosti s dokumentacijom u spisu, te tvrdnjom da prvostupanjski sud nije naveo bilo kakve razloge zbog čega smatra da se nije trebao provesti predloženi očevid na licu mjesta.
7.1. Naime, suprotno shvaćanju tuženika u pobijanoj presudi navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama kojima je prvostupanjski sud obrazložio svoju odluku, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te se ista može ispitati.
7.2. U odnosu na žalbene navode tuženika valja navesti da osnovano tuženik prigovara da izvadak iz poslovnih knjiga i račun predstavljaju vjerodostojne isprave. Ove isprave dakle, ne predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP uz koju se veže presumpcija istinitosti. Međutim, iako vjerodostojna isprava nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena, ali ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave, što je, kako to slijedi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, tužitelj u ovom slučaju učinio, o čemu će niže biti riječi.
7.3. Stoga unatoč pogrešnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda o dokaznoj snazi vjerodostojne isprave, time pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se poziva tuženik, kao ni u slučaju da doista nije odlučeno o dokaznom prijedlogu za provođenje očevida na licu mjesta, sve i kada bi ta tvrdnja bila osnovana.
8. Kako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, to žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.
9. U tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno je i pravilnost tog utvrđenja se ne može pobijati žalbom:
-da se potraživanje tužitelja odnosi na platež iznosa od 227,82 EUR za stambeni prostor na adresi u [adresa] po osnovi računa izdanog na ime tuženika za razdoblje od 1. veljače 2023. do 30. travnja 2023., s dospijećem na dan 31. svibnja 2023., te da se radi o akontacijskim ratama temeljem procjene potrošnje,
-da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepis utuženog računa predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 28. Ovršnog zakona,
-da su prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi sastavljeni u skladu s člankom 31. Ovršnog zakona,
-da je tuženik priznao činjenicu da je vlasnik predmetnog prostora,
-da je tuženik kod tužitelja evidentiran kao krajnji kupac električne energije, pa da postoji njegova obveza na podmirenje utuženog računa u smislu odredbe članka 3. stavak 2. (ispravno: stavak 1.) točke 40. Zakona o tržištu električne energije,
-da tuženik ničim nije dokazao da je podnosio prigovore na utužene račune ,
-da tuženik nije omogućio očitanje brojila za predmetni stan niti je dokazao da je dostavio tužitelju podatke o očitanom brojilu,
-da utuženo potraživanje nije podmireno.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 9. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, dalje: ZOO, članak 3. stavak 1. točka 40. Zakona o tržištu električne energije - „Narodne novine“, broj111/21 i članke 63.-66. Pravilnika za korištenje mreže i opskrbu električne energije – „Narodne novine“, broj 100/22, dalje: Pravilnik) kada je predmetni platni nalog održao na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 227,82 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (članak 451. stavak 3. ZPP).
11. U odnosu na žalbene navode tuženika navesti je da iz obrazloženja presude suda prvog stupnja proizlazi da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi prigovarao nepotpunosti i neurednosti prijedloga za ovrhu, odnosno rješenja o ovrsi, te promašenoj pasivnoj legitimaciji i s tim u vezi osnovanosti predmetne tražbine. Dalje slijedi da je tijekom postupka tuženik pak priznao da je vlasnik predmetnog stana, međutim, da je istakao i da tužitelj nije priložio ugovor iz kojeg bi proizlazila utužena obveza, te je naveo da se utuženi računi odnose na razdoblje kada je predmetni stan bio u posjedu tuženika kao prazan, što da je tužitelju poznato jer je o istom obaviješten, pa da stoga nije bilo potrošnje električne energije, prigovarajući da je tužitelj trebao napraviti obračun potrošnje temeljem očitanog stanja, a ne procjene.
11.1. Iz razloga pobijane presude proizlazi da je osnovanost utuženog potraživanja utvrđena i na temelju nesporne činjenice da je tuženik vlasnik predmetnog stambenog prostora, te da je obračun potrošnje električne energije prema procijenjenoj potrošnji izvršen u skladu s odredbama Pravilnika i važećim tarifnim stavkama i da je visina naknade obračunate za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje utvrđena u smislu odredbi članka 64., 66. i 69. Pravilnika, a da tuženik nije omogućio očitanje brojila niti pak dokazao da je podmirio sporno dugovanje. Također je utvrđeno da činjenica da tužitelj nije dostavio ugovor zaključen između stranaka nije odlučna s obzirom na odredbe članka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu i članka 294. ZOO, tj. da je tuženik vlasnik predmetnog prostora, da nije dokazao da je podnosio prigovor na utužene račune iz kojih bi proizlazilo da nije obveznik plaćanja istih, odnosno da je ugovorna strana (tužitelj) ispunila obveze koje iz ugovora nastaju.
12. Navedene pravne zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pri čemu je s obzirom na žalbene navode ukazati tuženiku da je odredbama članka 84. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta) propisano da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, održava taj dio o svome trošku, te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Kada dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoda otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine, duguje te naknade dobavljačima, odnosno davateljima usluga.
13. Glede navoda u žalbi da tužitelj nije dokazao da je nastupila neka od okolnosti na temelju kojih bi postojalo pravo procjene potrošnje električne energije niti je dokazao kolika je bila stvarna potrošnja u utuženom razdoblju, niti pak po kojim parametrima je izvršena procjena, navesti je da isti nisu mogli biti predmetom preispitivanja ovog suda budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg razloga se u sporu male vrijednosti, kao što je predmetni, ne može izjaviti žalba.
14. Žalbeni navodi tuženika da s obzirom da je tužitelj nedvojbeno obaviješten da je stan prazan i nekorišten nejasno zašto se sukladno ustaljenoj praksi tužitelj nije dogovarao i dalje se ne dogovara s tuženikom da se očitanje izvrši zajedničkim uredovanjem djelatnika tužitelja i tuženika na adresi stana - ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude kao ni pravilnost primjene materijalnog prava te se neutemeljeno tuženik poziva na pravno stajalište sudova izraženo u drugim prvostupanjskim odlukama.
15. Stoga žalba tuženika nije osnovana.
16. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.
17. Slijedom navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).
19. U nepobijanom dijelu pod točkom II. i odbijajućem dijelu u odnosu na tužitelja pod točkom IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 15. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
