Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-542/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici, Željko Eror i Nikola Eror, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika: HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, rješavajući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku broj: Pn-83/2025-14 od 01. lipnja 2026.g., dana 15. lipnja 2026.g.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: Pn-83/2025-14 od 01. lipnja 2026.g.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja istog suda poslovni broj Pn-83/2025-12 od 05. veljače 2025.g. kojim je tužitelju naloženo u roku od osam dana platiti sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 53,23 EUR-a.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj iz razloga propisanih čl. 353. t.2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), u kojoj navodi da je povukao tužbu jer je spor sa tuženikom riješen sporazumom stranaka o namirenju, a tuženik da je odgovor na tužbu podnio samo opreza radi kako bi za trajanja pregovora oko izvansudskog rješenja spora, izbjegao prekluziju. Povlačenje tužbe da je ispunjenje obveze tužitelja iz sporazuma o namirenju koju je shodno istom i izvršio čim je tuženik ispunio svoju obvezu isplatom iznosa iz sporazuma. Osim toga, obveznik plaćanja sudske pristojbe odgovora na tužbu da je tuženik. Predlaže uvažavanjem njegove žalbe preinačiti pobijano rješenje, osloboditi tužitelja obveze plaćanja sudske pristojbe odgovora na tužbu koja da je obveza tuženika.

3. Žalba nije osnovana.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23, dalje ZSP) prema kojoj obveza za plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćno završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici.

5. Prvostupanjski sud je donošenjem ovakve odluke pravilno primijenio materijalno pravo.

6. U konkretnom slučaju parnica je pravomoćno okončana i to povlačenjem tužbe, pa se ne može govoriti o uspjehu u parnici niti je odlučan sadržaj izvansudskog sporazuma o namirenju, tim više što istim stranke njime nisu niti obuhvatile trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, a prema stanju spisa tuženik taj trošak nije zahtijevao postavljajući zahtjev za naknadu troška u smislu odredbe čl. 158. st.1. ZPP- a, o kojem je pravomoćno odlučeno. Stoga, su neosnovani žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju koje žalitelj nalazi u tome što da prvostupanjski sud nije cijenio sadržaj Sporazuma o namirenju budući se radi o izvansudskom mirnom rješenju spora, a odredba čl. 4. st.2. ZSP-a se odnosi na uspjeh u parnici.

7. Obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici sukladno odredbi čl. 4. toč. 2. ZSP-a pa je u konkretnoj procesno pravnoj situaciji obveznik plaćanja te pristojbe tužitelj.

8. Slijedom navedenog, a kako je žalba tužitelja neosnovana, temeljem čl. 380. t.2. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Šibeniku, 15. lipnja 2026.g.

S U D A C

Marta Plančić