Poslovni broj: Us I-2335/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić u upravnom sporu tužitelja Crkva Gospe Loretske u Arbanasima, Zadar, Trg Gospe Loretske 4, OIB: 63458422409, koju zastupa opunomoćenik Miro Marinović odvjetnik u Zagrebu, Pare Budmanija 5/4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ad.1) Zadarske nadbiskupije, Tajništvo za povrat crkvene imovine i sređivanje pokretne i nepokretne imovine Zadarske nadbiskupije, Zadar, Jurja Bijankinija 2, OIB: 12406417624, ad.2) DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9 i ad. 3) Grad Zadar, Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2026., a objavljene 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/259, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 18. srpnja 2024. godine, kao i poništenje Rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-944-18/20-01/42, URBROJ: 2198-17-03/1-22-8 od 20. lipnja 2022. godine., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , KLASA:UP/II-942-01/22-01/259, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 18. srpnja 2024., odbija se žalba Crkve Gospe Loretske u Arbanasima, izjavljena protiv Djelomičnog rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-944-18/20-01/42. URBROJ: 2198-17-03/1-22-g od 20. lipnja 2022., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim Djelomičnim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Odsjeka za imovinsko- pravne poslove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-944-18/20-01/42. URBROJ: 2198-17-03/1-22-g od 20. lipnja 2022., u točci 1. izreke, riješeno je da se utvrđuje da Crkva Gospe Loretske u Arbansima ima pravo na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište ukupne površine 3.436m2, a odnosi se na nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno danas dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – novi i dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno danas dio čest. zem. [katastarska čestica] kn. [adresa]-novi.

Točkom 2. izreke utvrđuje se da je obveznik naknade Republika Hrvatska, Točkom 3. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv osporavanog rješenja [adresa] u [adresa], ovdje tužitelj, je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodeći da u upravnom postupku nisu bile sporne sljedeće činjenice da su tužitelju temeljem odluke Oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Split, broj 1704/47 Agk 70 od 29. ožujka 1947. i Zaključka Z-186/48 od 19. lipnja 1948. oduzete nekretnine koje su predmetom ovog postupka. Dokazi: Odluka Oblasne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju Split, broj 1704/47 Agk 70 od 29. ožujka 1947., Zaključak Z-186/48 od 19. lipnja 1948. Da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u pobijanom rješenju netočno navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da se predmetna nekretnina oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina] ne može naturalno vratiti tužitelju jer da čest. 6375/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja trg odnosno da ista u naravi predstavlja opće dobro na kojima nije moguće stjecanje prava vlasništva. Da je iz Zapisnika o očevidu koji je održan 19. lipnja 2015. godine razvidno da dio čestice oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja trg, s kojim utvrđenjem se tužitelj ne slaže jer da dio nekretnine oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja dvorište i maslinik tužitelja, koji se u posjedu tužitelja nalaze već preko 100 godina. Okolnost da je nekretnina oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro, da ne mora nužno značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi. Jednako tako da tvrdi i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci Gž 2706/2020-2. Kao dokaz poziva se na odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž-2706/2020-2, povijest posjeda nekretnine oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina], Zapisnik s očevida na licu mjesta od 19. lipnja 2015. godine. Da u skladu s člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu da se moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a što da u konkretnom slučaju drugostupanjsko tijelo nije učinilo. Dakle, da u upravnom postupku nije pravilno utvrđeno pravo stanje stvari na terenu, a sve obzirom na to da dio predmetne čestice oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja dugogodišnji posjed tužitelja. Kao dokaz na navedenu tvrdnju predlaže očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra. Nadalje navodi da je Republika Hrvatska Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN broj: 3/97, Međunarodni ugovori) priznala javno pravnu osobnost Katoličkoj Crkvi i crkvenim ustanovama i obvezala se na povrat oduzete imovine. Nadalje navodi da su rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela neprecizna i nejasna, da u pobijanom prvostupanjskom rješenju, a zatim niti u pobijanom drugostupanjskom rješenju nije precizno određeno na koji način (a sve u skladu s odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima) se može odrediti naknada tužitelju. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o imovini koja je oduzeta Katoličkoj Crkvi, kod odlučivanja o naknadi dolazi primjenom Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima u ko jem se u članku 2. navodi da se

Republika Hrvatska obvezuje da će:

a) Katoličkoj Crkvi vratiti imovinu koja joj je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama, b) naći odgovarajuću zamjenu za dio dobara, koji nije moguće vratiti;

c) isplaćivati pravnim osobama Katoličke Crkve naknadu u novcu za ostalu imovinu koja neće biti vraćena. Stoga, a kako prema čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku izreka rješenja mora biti određena, da osporavana rješenja nisu precizna te da ujedno nisu u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavao rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/II-942-01/22-01/259, ur.broj: 514-04-02-01-01/08-24- 02 od 18. srpnja 2024., kao i osporavano Rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, KLASA: UP/I944-18/20- 01/42, URBROJ: 2198-17-03/1-22-8 od 20. lipnja 2024.

4. Tuženo tijelo je ovom Sudu dostavilo odgovor na tužbu od 5. studenog 2024. kojim je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, uz koji odgovor je dostavljen spis tuženog tijela.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-2335/2024-6 od 26. svibnja 2025. pozvane su zainteresirane osobe ad.1) Zadarska nadbiskupija, Tajništvo za povrat crkvene imovine i sređivanje pokretne i nepokretne imovine Zadarske nadbiskupije, [adresa], ad.2) DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru i ad. 3) Grad Zadar, Upravni odjel za gospodarenje gradskom imovinom, da sudjeluju u ovom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje.

6. Zainteresirana osoba ad. 2) DORH zastupan po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru dostavila je ovom sudu odgovor na tužbu od 3. lipnja 2025. kojim je osporila tužbene navode tužitelja u bitnom navodeći da je tuženo tijelo pobijanim aktom zauzelo ispravan stav, te pravilno i zakonito odbilo žalbu tužitelja i potvrdilo prvostupanjsko rješenje. Da je u predmetnom upravnom postupku na temelju uvida u upravni spis i izvedenih dokaza tijekom postupka, tuženik pravilno obrazložio da se nekretnina oznake 6375/1 k. o. [katastarska općina] ne može naturalno vratiti tužitelju budući da predmetna nekretnina predstavlja trg, javno dobro u općoj uporabi na kojima nije moguće stjecanje prava vlasništva. Stoga je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Zainteresirana osoba ad. 3) Grad Zadar u svom odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2025. osporila je tužbene navode tužitelja navodeći da je odnosu na nekadašnju kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio koji nije priveden svrsi i koji se mogao naturalno vratiti već vraćen tužiteljici, a da je riječ o današnjim kat. čest. broj: [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], dok nekadašnja kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Zapisniku o očevidu od 19. lipnja 2015. s priloženom kopijom analognog plana „u naravi je također dio trga, parkirališta od crkve prema župnom dvoru (č.z. 6375/1 k. o. [katastarska općina]), te dio prilaznog puta prema OŠ (dio 6192 k. o. [katastarska općina]).“ Prema tome da predstavlja u cijelosti komunalnu infrastrukturu definiranu odredbama čl. 59. i 60. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24). Na Zapisniku je istina konstatiran uređen i ograđen maslinik i vrt, ali na nekretnini oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara nekadašnjoj kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ta čestica više nije predmet postupka, a koji Zapisnik s prilozima je dostavljen uz odgovor na tužbu. Slijedom navedenog, predlaže tužbu, odnosno postavljeni tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

8. Podneskom od 11. svibnja 2026. opunomoćenik tužitelja je predložio da se u ovom postupku provede očevid na licu mjesta kako bi se jasno utvrdilo koji dio čestice broj 6375/1 se nalazi u posjedu tužitelja, odnosno koji dio predmetne čestice nije nikada priveden namjeni (nije postao dijelom trga). Također je predložio da se uz očevid na licu mjesta, provede geodetsko i građevinsko vještačenje koji će u svom nalazu i mišljenju razraditi pitanje namjene predmetne čestice, odnosno dati jasne odgovore na pitanje predstavlja li predmetna čestica u cijelosti trg, te kada je i temeljem čega ista privedena namjeni, a što da je bitno radi utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti za naturalni povrat predmetne čestice, a sve kako bi se jasno utvrdilo koji dio čestice broj 6375/1 se nalazi u posjedu tužitelja, odnosno koji dio predmetne čestice nije nikada priveden namjeni (nije postao dijelom trga). Tužitelj ponavlja kako mu je u postupku povrata nesporno priznato pravo vlasništva, međutim da ostaje samo za raspraviti o izboru oblika naknade za priznato vlasništvo, a na koju odluku najveći utjecaj da ima utvrđivanje je li ova čestica opće dobro, odnosno je li ista u cijelosti i kada temeljem valjanog pravnog posla predana u posjed trećoj osobi. Budući da iz samog obrazloženja pobijanog drugostupanjskog rješenja proizlazi da samo dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Novi, u naravi predstavlja trg ispred crkve Gospe Loretske u Arbanasima, a da se nije raspravilo, niti da su se u pogledu dodatnog dokazivanja provodili bilo kakvi dokazi, da nije jasno na temelju kojih dokaza su upravna tijela utvrdila da cijela predmetna čestica predstavlja opće dobro i da je valjanim pravnim poslom u cijelosti predana u posjed trećoj osobi. Stoga tužitelj smatra kako su pobijana rješenja donesena suprotno zakonu jer da nisu utvrđene sve relevantne činjenice, odnosno da nije pravilno utvrđeno na kojem je točno dijelu predmetna čestica trg, a koji dio predmetne čestice da je oduvijek u posjedu tužitelja, odnosno radi čega da nikada nije niti mogao biti predan trećim osobama. Da je u prethodnim postupcima od strane nadležnih tijela izvršen pogrešan izbor oblika naknade za priznato vlasništvo, jer da je trebalo utvrditi naturalni oblik priznatog i nespornog vlasništva čestice broj 6375/1 u onom dijelu u kojem je ona oduvijek u posjedu tužitelja i koji predstavlja ograđeni maslinik i vrt tužitelja. Dakle, budući da dio čestice u posjedu tužitelja, koji je oduvijek ograđeni maslinik i vrt, nije nikada predan, niti je mogao biti predan trećim osobama, tako da nije moglo niti doći do privedenosti ovog dijela čestice namjeni prema članku 17. Zakona o naknadi, odnosno da ista u ovom dijelu nikada nije bila dijelom trga, a što da nije kao nesporno utvrđeno tijekom upravnog postupka. Tužitelj ustraje u tvrdnji da jedan dio tako oduzete imovine nikada nije bio priveden svrsi javne površine, odnosno trga, da je oduvijek, i prije oduzimanja, a i poslije oduzimanja, pa sve do sada, u isključivom i nesmetanom posjedu tužitelja. Da je tome tako, da je vidljivo iz fotografija koje su priložene podnesku, iz kojih je razvidno kako je taj dio površine, koji je u isključivom i nesmetanom posjedu Župe, metalnim stupićima i žardinjerama i fizički odvojen od drugog dijela oduzetih čestica. Da je ta površina, koja je i s lijeve i s desne strane crkve, dakle, s bočnih strana u odnosu na crkvu i ispred nje, u funkciji minijaturnog košarkaškog igrališta, a iz priloženih fotografija da se isto i vidi. Osim toga, da navedena površina služi za mini nogometno igralište, rukomet i slično. Osim ove društvene funkcije, da ista služi i crkvi, odnosno svećenicima jer da se praktički nalazi, odnosno da je položena do samih ulaznih vrata u samu crkvu te objekte koji služe za stanovanje svećenika, blagovalište, gostinjske sobe, župni ured i slično. Kao dokaz poziva se na fotografije s lica mjesta, te na saslušanje svjedoka, čija će imena i prezimena dostaviti naknadno. Tužitelj se poziva na presudu Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I-1905/2023 od 24.07.2025. godine, a iz koje je razvidno kako je kod ocijene uvjeta za povrat nekretnina u naravi, relevantno stanje i izgrađenost istih na dan donošenja, odnosno stupanja na snagu Zakona o naknadi te da niti gradnja, a niti raspolaganje oduzetim nekretninama u korist trećih osoba nakon tog trenutka ne predstavlja zapreku za povrat nekretnina u naravi. Da u konkretnom slučaju nije sporno da na dijelu oduzetih nekretnina, a koje su u isključivom posjedu tužitelja nikada, dakle do današnjeg dana nije došlo ni do kakve prenamjene, odnosno promijene naravi zemljišta. Nadalje navodi da je svjestan da jedan dio njemu oduzete imovine zaista uživa funkciju javne površine, odnosno trga, ali ne sav jer da se dijelom toga isključivo služi, odnosno koristi ga Crkva. Napominje kako Crkva, odnosno Župa, odnosno tužitelj, nije niti privatna, niti profitna organizacija nego da također obavlja svoju funkciju u javnom interesu. Da nije sporno kako svećenici, M, koji desetljećima upravljaju ovom Župom i rade s mladom populacijom na način da raznim aktivnostima, instrukcijama, na sve moguće načine iste žele „maknuti s ceste, od utjecaja opijata, raznovrsnih ovisnosti i sl.“ Dakle, da ova Župa, odnosno ovaj tužitelj također obavlja svoju društveno korisnu ulogu u javnom interesu, a ne u privatnom. Da površina, odnosno površine za koje se tužitelj ovdje bori, a nepravično mu je oduzeto, neće služiti otvaranju ugostiteljskog ili sl. objekta komercijalne naravi nego da će isključivo služiti kao prostor, odnosno površina namijenjena aktivnostima mladih, kao i ostaloj populaciji te da se u konkretnom slučaju također radi o javnom interesu jednako važnom ili moguće važnijem od onog na koji tuženik u svojim aktima upire. Ujedno se pozvao i na odluku Ustavnog suda RH broj: U-III/5114/2020 od 14.09.2023. iz koje je razvidno kako je pravo na pravično suđenje temeljno ustavno pravo svake stranke u ovoj državi te kako je za primjenu istoga nužno svakoj stranci pružiti mogućnost da u postupku pred Sudom bude saslušana te da budu provedeni svi dokazi bitni za potpuno utvrđenje činjeničnog stanja te potom primjenom materijalnog prava.

9. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 15. svibnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba ad.1), ad. 2) i ad. 3), opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima tužbe i podneska te predloženim dokaznim prijedlozima.

10. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta, te provođenje geodetskog i građevinskog vještačenja na predložene okolnosti, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

11. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog preslika spisa tuženog tijela te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/22-01/259, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24- 02 od 18. srpnja 2024.

14. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim Djelomičnim rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i stambeno zbrinjavanje, KLASA: UP/I-944-18/20-01/42. URBROJ: 2198-17-03/1-22-g od 20. lipnja 2022., utvrđeno da Crkva Gospe Loretske u Arbansima ima pravo na naknadu za oduzeto građevinsko zemljište ukupne površine 3.436m2, a odnosi se na nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno danas dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] – novi i dio nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno danas dio čest. zem. [katastarska čestica] kn. [adresa]-novi te kojim rješenjem je kao obvenik utvrđena Republiak Hrvatska.

15. Među strankama je sporno je li na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenjeno pravo.

16. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku u izvršenju rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA:UP/II-942-01/16-01/13, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-03 od 5. studenog 2019., u izvršenju kojeg rješenja su donesena rješenja koje tužitelj predmetnom tužbom osporava, postupljeno po uputi sadržanoj u citiranom rješenju.

17. Među strankama je isključivo sporno predstavlja li dio čest. 6375/1 k. o. [katastarska općina] – novi u naravi ograđeni maslinik i vrt tužitelja, te je li isti dio u posjedu tužitelja te s tim u svezi ima li tužitelj u odnosu za navedeni dio čest. pravo na naturalni povrat, a kako to tužitelj u tužbi navodi.

18. Među strankama nije sporno da su u postupku koji je prethodio donošenju osporavanih rješenja, koja tužitelj osporava podnošenjem predmetne tužbe, provedena 3 očevida uz nazočnost vještaka geodeta na kojima je utvrđeno:

- da nekadašnja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - novi, u naravi prilazni put prema Osnovnoj školi Krune Krstića, te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - Novi, u naravi trg ispred crkve Gospe Loretske u Arbanasima, a koji Zapisnici o provedenim očevidima su priloženi spisu tuženog tijela.

19. Međutim, tužitelj osporava činjenično utvrđenje da se dio predmetne čest. 6357/1 ne može naturalno vratiti predlagatelju, ovdje tužitelju, jer da u naravi predstavlja trg, odnosno opće dobro na kojem nije moguće stjecanje prava vlasništva, te s tim u vezi i pravilnu prmjenu materijalnog prava. Tužitelj tvrdi da je u odnosu na dio čest. broj 6375/1 u onom dijelu u kojem je ona oduvijek u posjedu tužitelja i koji predstavlja ograđeni maslinik i vrt tužitelja, tužitelju trebalo utvrditi naturalni povrat nespornog vlasništva čestice.

20. U odnosu na spornu činjenicu predstavlja li dio čest. 6375/1 k. o. [katastarska općina] – novi u naravi trg odnosno opće dobro na kojem nije moguće stjecanje prava vlasništva, ili pak u naravi predstavlja ograđeni maslinik i vrt tužitelja, valja navesti sljedeća činjenična utvrđenja.

21. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela, koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene, nesporim proizlazi da je u Zapisniku o provedenom očevidu KLASA:UP/I-944-07/97-01/166, URBROJ: 2198-02- 03-1-15-42 od 19. lipnja 2015. vještak geometar, između ostalog, pod točkom 1. citiranog Zapisnika utvrdio da ja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi također dio trga parkirališta od crkve prema župnom dvoru (č.z. 6375/1 k. o. [katastarska općina]) te dio prilaznog puta prema OŠ (dio 6192 k. o. [katastarska općina] - novi), te da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi uređen i ograđen maslinik i vrt na č.z. 6191/ k. o. [katastarska općina] - novi u cijelosti, a kojem očevidu je nazočio i MS za Nadbiskupiju Zadarsku. 22. Naprijed navedeno utvrđenje navodi i zainteresirana osoba ad.3) Grad Zadar u svom podnesku od 4. srpnja 2025. kojim se očitovao na navode tužbe, međutim u kojem podnesku je između ostalog naveo:

„ Na zapisniku je istina konstatiran uređen i ograđen maslinik i vrt, ali na nekretnini oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara nekadašnjoj kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ta čestica više nije predmet postupka.“

23. S tim u vezi postavlja se pitanje zašto Grad Zadar navodi da navedena čestica više nije predmet postupka, kad je iz podnesenog zahtjeva od 6. lipnja 1997. razvidno i kao nesporno utvrđeno da je podnositelj, a ovdje tužitelj, podnio Zahtjev za povrat i u odnosu na kat. čest 416/1 k. o. [katastarska općina], a kako to proizlazi iz obrazloženja osporavanog rješenja, a odgovor na postavljeno pitanje slijedi u daljnjem obrazloženju presude.

24. Nadalje, valja istaći da je Djelomičnim rješenjem prvostupansjkog tijela KLASA:UP/I-944-07/97-01/166, URBROJ: 2198-02-03-1-15-51 od 12. listopada 2015., u točci 1. izreke utvrđeno da Crkva Gospe Loretske u Arbanasima ima pravo na naknadu za oduzeto zemljište u odnosu na 4.662m2, a koje se odnosi, između ostalog, i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a danas čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- novi.

25. Međutim, iz rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA:UP/II-942-01/16-01/13, URBROJ: 514-05- 02-01-02/17-19-03 od 5. studenog 2019. razvidno je i kao nesporno utvrđeno da je odlučujući o žalbi DORH-a izjavljenoj protiv citiranog rješenja od 12. listopada 2015., točkom I. izreke poništeno Djelomično rješenje prvostupanjskog tijela KLASA:UP/I- 944-07/97-01/166, URBROJ: 2198-02-03-1-15-51 od 12. listopada 2015. u dijelu pod točkom l. kojim je odlučeno o pravu na naknadu za nekretnine k. č. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

U točki Il. izreke citiranog drugostupanjskog rješenja odbijen je Zaht jev Nadbiskupije zadarske iz [adresa] za naknadu oduzete imovine oznake kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] te nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] kao neosnovan.

25.1. U obrazloženju citiranog rješenja KLASA:UP/II-942-01/16-01/13, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-03 od 5. studenog 2019., sadržano je, između ostalog, da je nekretnina oznake 416/1 k. o. [katastarska općina] danas danas dio kč. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u naravi dvorište u vlasništvu FS ud. IS.

25.2. Nadalje u obrazloženju citiranog rješenja dana je uputa prvostupanjskom upravnom tijelu da u ponovljenom postupku utvrdi na koji način je Osnovna škola „ ES“ u [adresa] stekla na korištenje dijelove nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] obje položene u k. o. [katastarska općina], kao i tko je danas njihov vlasnik i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donese odluku.

26. Nadalje je razvidno i kao nesporno utvrđeno da je u ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citiranog rješenja doneseno prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I- 944-18/20-01/42, URBROJ: 2198-17-03/1-22-8 od 20. lipnja 2022. koje tužitelj osporava podnošenjem predmetne tužbe.

27. Dakle, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari je sporno je li prvostupanjsko upravno tijelo pravilno postupilo po naprijed citiranoj uputi te pravilno utvrdilo činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo materijalno pravo.

28. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda prvostupanjsko upravno tijelo je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, a nakon što je službenim putem zatražilo identifikaciju predmetnih nekretnina za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je izrađena po tvrtki ACES d.o.o. u siječnju 2007., te pribavljenih ostalih isprava: potvrde Grada Zadra o namjeni predmetnih nekretnina KILASA: 350- 02/15-01/175, URBROJ: 2198/01-15-15-2/JH od 5. lipnja 2015., preslika uporabne dozvole Grada Zadra KLASA: UP/I-361-05/15-30/000534, URBROJ: 2198/01-5-16- 007 od 29. veljače 2016., preslika odobrenja za građenje Općine Zadar broj: UP/I-01/2- 804/1972 od 29. lipnja 1972. sa skicom, preslika rješenja Skupštine općine Zadar broj: 01/2-Č-3458/l-1971 od 24. studenoga 1971. o dodjeli zemljišta, preslika potvrde o uvjetima za građenje Zavoda za urbanizam i komunalnu djelatnost Općine Zadar broj: 1/53-1971 od 9. veljače 1071. sa skicom te preslika rješenja Općine Zadar o dozvoli upotrebe investicionog objekta broj: UP/I-01/2-3966/74 od 30. siječnja 1975. te održanih očevida od 11. lipnja 2004., 8. prosinca 2006. i 19. lipnja 2015. na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka – geometra, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenilo materijalno pravo.

29. Stoga, a kako iz izvedenih dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra, koji su provedeni dana 11. lipnja 2004., 8. prosinca i 19. lipnja 2015. na kojima je utvrđeno da nekadašnja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, u naravi prilazni put prema Osnovnoj školi " ES" te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-novi, u naravi trg ispred crkve Gospe Loretske u Arbanasima, te da je utvrđeno i da dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] danas predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]- novi, u naravi školsko dvorište i dio zelene površine unutar ogradom ograđenog školskog dvorišta, to je prvostupanjsko upravno tijelo u cijelosti postupilo po danoj uputi sadržanoj u naprijed citiranom drugostupanjskom rješenju od 5. studenog 2019. , u izvršenju kojeg su i donesena predmetna rješenja koja tužitelj predmetnom tužbnom neosnovano osporava.

30. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja neosnovani su tužbeni navodi tužitelja budući da je na Zapisniku o provedenom očevidu KLASA:UP/I-944- 07/97-01/166, URBROJ: 2198-02-03-1-15-42 od 19. lipnja 2015. sadržano utvrđenje vještaka geometra, između ostalog, da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi također dio trga parkirališta od crkve prema župnom dvoru (č.z. 6375/1 k. o. [katastarska općina]- novi) te dio prilaznog puta prema OŠ (dio 6192 k. o. [katastarska općina]), te da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi uređen i ograđen maslinik i vrt na č.z. 6191/ k. o. [katastarska općina] - novi u cijelosti.

31. Dakle uređen vrt i maslinik se nalaze na čest. 416/1 k. o. [katastarska općina], a danas čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- novi te navedena čest. više nije predmet postupka budući da je zahtjev za povrat navedne čest. odbijen rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA:UP/II -942- 01/16-01/13, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-03 od 5. studenog 2019., u točci II. izreke citiranog rješenja, kao što je to već naprijed navedeno i obrazloženo u točci 25. Obrazloženja ove presude. Stoga su i dobijeni dokazni prijedlozi opunomoćenika tužitelja budući da su u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja već izvedeni dokazi očevidom po vještaku geodetu te napravljena identifikacija nekretnina, pa je stoga ponovno izvođenje predmetnog dokaza ocijenjeno suvišnim, a pored navedenih utvrđenja tužbeni navodi tužitelja nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

32. Pored navedenog, valja istaći da je spisu tuženog tijela priložena pravomoćna presuda zbog izostanka Općinskog suda u Zadru posl. br. P -1479/99 od 17. siječnja 2000. koja je postala pravomoćna s danom 13.04.2000., a kojom se utvrđuje da je tužitelj US pok. F iz [adresa] dosjelošću stekao pravo vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] za cijelo, što su tuženici dužni priznati i trpiti da tužitelj temeljem ove presude nakon pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika i njihovih prednika.

32.1. Spisu je priložen i zk izvadak Općinskog suda u Zadru, ZK odjela Zadar, za K. O. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 30.10.2014. iz kojeg je razvidno da je kao vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] upisana FS ud. IS na temelju Rj. o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru pod posl. br. O-1046/06 od 23.11.2006. na temelju kojeg se uknjižuje prijenos prava vlasništva nekretnina sa IS na FS 1/1. Stoga je Rješenjem Ministarstva pravosuđa , uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, KLASA:UP/II-942-01/16-01/13, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-03 od 5. studenog 2019., točkom II. izreke, pravilno odbijen prijedlog za povrat u odnosu na predmetnu čest., a kako je to već navedeno i obrazloženo pod toč. 25. Obrazloženja ove presude.

33. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, po ocjeni ovog Suda osporavano rješenje se ocjenjuje pravilnim i zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili naprijed navedena nesporna utvrđenja.

34. Odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/1996, 92/1999, 39/1999, 42/1999, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002, 81/2002, 98/2019, dalje Zakon o naknadi) propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed i stavkom 2. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama Zakona o naknadi.

35. Odredbom čl. 55. Zakona o naknadi propisano je da se ne vraća imovina u vlasništvo i posjed:

1. koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva,

2. koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva,

3. čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine,

4. čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

36. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, da je odnosu na nekadašnju kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio koji nije priveden svrsi i koji se mogao naturalno vratiti već vraćen tužiteljici, a da je riječ o današnjim kat. čest. broj:

6194/1 i 6194/2, obje k. o. [katastarska općina], dok nekadašnja kat. čest. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Zapisniku o očevidu od 19. lipnja 2015. s priloženom kopijom analognog plana „u naravi je također dio trga, parkirališta od crkve prema župnom dvoru (č.z. 6375/1 k. o. [katastarska općina]), te dio prilaznog puta prema OŠ (dio 6192 k. o. [katastarska općina]) , te prema tome predstavlja u cijelosti komunalnu infrastrukturu definiranu odredbama čl. 59. i 60. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24), to u odnosu na iste nije moguće izvršiti naturalni povrat, a kako je to pravilno navelo prvostupanjsko tijelo uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

37. Konačno, nije osnovan ni tužbeni navod tužitelja da su rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela neprecizna i nejasna jer da nije precizno određeno na koji način (a sve u skladu s odredbama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima) se može odrediti naknada tužitelju. Ovo stoga što je pitanje oblika naknade regulirano Međudržavnim Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, koji je po svojoj snazi iznad Zakona, a o obliku naknade odlučuje zajedničko Povjerenstvo sastavljeno od Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije, kao krovno tijelo koje rješava sporna pitanja, ubrzava procese i usklađuje interese države i Crkve , a kako je to pravilno navelo i prvostupanjsko upravno tijelo u svom rješenju. Stoga je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari, osporavanim rješenjima tužitelju utvrđeno nesporno pravo na naknadu, a o obliku naknade će biti doneseno posebno rješenje u skladu s odredbama čl. 57. Zakona o naknadi i čl. 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima.

38. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

39. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

40. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 15. lipnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opun.

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- tuženiku

- zaint. osobi ad.1)

- zaint. osobi ad. 2) po ŽDO u Zadru

- zaint. osobi ad. 3)

- u spis

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.

- kal. do 25.08.2026.