Poslovni broj: Us I-521/2026-6

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Aračić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi provedbe Programa mjera, nakon javne rasprave zaključene 29. svibnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i generalnog opunomoćenika tuženika VR, generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda, objavljene 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/89, URBROJ: 531-14-3-26-25 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice da tužba ima odgodni učinak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/89, URBROJ: 531- 14-3-26-25 od 16. siječnja 2026. riješeno je:

- utvrđuje se kako na sastanku održanom 5. prosinca 2025. između zaštićenog najmoprimca ĆR, ovdje tužiteljice i vlasnika stana AR nije postignut dogovor o provedi programske mjere 4 i 5 stoga zaštićeni najmoprimac ĆR pristaje na preseljenje u drugi odgovarajući državni stan kroz provedbu treće programske mjere (točka I.);

- zaštićeni najmoprimac ĆR dužna je osloboditi stan površine 94,45 m2 koji se nalazi na 2. katu zgrade na adresi [adresa], od osoba i stvari te ga predati u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stanu iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj u roku od 4 mjeseca od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 2.);

- kada se ispune pretpostavke za primjenu treće programske mjere, službena osoba će bez odgode dostaviti zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj, unutar roka iz točke II. tog rješenja (točka III.);

- ako je izvjesno da Republika Hrvatska ne može ispuniti svoju obvezu koja se sastoji u davanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske u najam zaštićenom najmoprimcu u razumnom roku odnosno u roku iz točke II. tog rješenja, nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti izdaje rješenje kojim bivšem zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu uz obvezu bivšeg zaštićenog najmoprimca da novom najmodavcu plaća iznos slobodno ugovorene najamnine, pri čemu Republika Hrvatska subvencionira tu najamninu na način predviđen člankom 28. stavkom 3. Zakona, sve do ispunjenja obveze iz točke I. tog rješenja (točka IV.);

- ako se zaštićeni najmoprimac ĆR nakon isteka roka iz točke II. tog rješenja i dalje nalazi u posjedu stana opisanog u točki II. tog rješenja, a koji je upisan u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], kuća ukupne površine 161 m2 i to na 4. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) opisan kao stan na II (drugom) katu, koji se sastoji od četiri sobe i sporednih prostorija, smatra se kako odbija iseljenje iz stana, što se smatra kažnjivim ponašanjem zbog kojeg gubi status prijelaznog zaštićenog najma, te mu se nakon jedne opomene, izriče novčana sankcija u iznosu od 500,00 do 2.000,00 eura (točka V.).

2. Protiv osporenog rješenja tuženika tužbu je pravodobno podnijela ĆR, dalje tužiteljica, koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 6. ožujka 2026. U bitnom ističe kako je osporeno rješenje doneseno u suprotnosti s odredbom članka 3. stavak 2. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", broj 36/24, u daljnjem tekstu: Zakon), koju citira, te pojašnjava kako tuženik osporenim rješenjem nije prethodno osigurao alternativni smještaj tužiteljici, već isključivo nalaže iseljenje, odnosno predaju posjeda predmetnog stana. Nadalje, ističe kako je tuženik povrijedio i odredbe članka 27. i 28. Zakona, budući da Zakon zahtjeva da se najam stana u vlasništvu Republike Hrvatske osigura prije ili istovremeno s iseljenjem, a ne nakon toga. Pojašnjava kako se u rješenju ne navodi niti jedan stan koji bi bio osiguran tužiteljici u javnom vlasništvu, ne nudi se nikakva alternativa tijekom prijelaznog razdoblja, već se jednostavno nalaže iseljenje ne obazirući se na privremeno nerješavanje stambenog pitanja tužiteljice, a što kako predstavlja očitu povredu odredbe članka 28. stavak 1. Zakona. Nadalje, u osporenom rješenju tuženik da nije utvrdio je li dostupan stan u javnom vlasništvu, nije provjerio jesu li dostupni stanovi na slobodnom tržištu, nije izdao rješenje o subvencioniranju najma na tržištu, te nije dao nikakvu ponudu tužiteljici o alternativnom smještaju. Također, tužiteljica ističe kako joj tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. Zakona nije dostavio pisanu obavijest i obrazac u koji je dužna upisati dan iseljenja. Tužiteljica dalje ističe kako je pobijanim rješenjem povrijeđeno njezino pravo na dom, pa bi iseljenje bez osiguranog smještaja značilo oduzimanje doma, a što je zabranjeno člankom 8. Europske konvencije za ljudska prava (pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života, doma), neproporcionirani zahvat u stečena prava, te kreiranje socijalne neizvjesnosti - bez poznate lokacije budućeg stana. Odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo v. Hrvatska (na kojem se temelji cijeli ovaj Zakon) kako jasno zahtijeva da Republika Hrvatska preuzme financijski teret i osigura ravnotežu između prava vlasnika i prava najmoprimca, međutim, osporenim rješenjem tuženik da je prenio teret na tužiteljicu bez osiguranja smještaja. Zaključno, ističe kako joj se moraju osigurati sve mjere iz članka 3., 27., 28. Zakona, te tek nakon što su te obveze ispunjene i tužiteljica odbije iseljenje, se može primijeniti sankcija. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, te potražuje trošak upravnog spora. Ujedno, tužiteljica je predložila da tužba u skladu s odredbom članka 42. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) ima odgodni učinak, odnosno da se rješenjem odgodi izvršenje osporenog rješenja do pravomoćnog okončanja ovog spora, budući da bi njegova provedba za tužiteljicu prouzročila štetu koja bi se teško mogla popraviti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik iznosi kronologiju upravnog postupka, pa tako ističe kako je to tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/89, URBROJ: 531- 07-25-7 od 6. veljače 2025. (dalje privremeno rješenje) kojim je regulirao iznos i način plaćanja prosječne najamnine tijekom Programa mjera za izvršenje Presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. („Narodne novine“, broj 153/2024, dalje: Programa mjera) između suvlasnika i tužiteljice kao zaštićenog najmoprimca, u pravnoj stvari, ranije zaštićenog najma, a nakon 1. siječnja 2025. prijelaznog zaštićenog najma. Nadalje, tuženik ističe kako je povodom prigovora tužiteljice, kao zaštićenog najmoprimca, donio rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/89, URBROJ: 531-14-3-25-12 od 28. travnja 2025. kojim je ponovo regulirao iznos i način plaćanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera između suvlasnika i tužitelja kao zaštićenog najmoprimca, na način da je umanjio obvezu tužiteljice plaćanja prosječne najamnine sa 50% iznosa na visinu 25% njenih prosječnih primanja. Osporenim rješenjem kako je konstatirano da između stranaka nije postignuta nagodba, slijedom čega se u predmetu provodi Programska mjera 3 te je tužiteljici naloženo da u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti osporenog rješenja oslobodi predmetni stan od osoba i stvari te ga preda u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stana iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj. U pogledu tužbenih navoda tužiteljice, ističe kako u konkretnom slučaju nije povrijeđena odredba članka 3. stavak 2. Zakona, budući da se postupak propisan odredbom članka 47. Zakona mora provesti u onim slučajevima kada stranke nisu izabrale istu programsku mjeru, i to u svrhu da se utvrdi na koji način će se osigurati stalni i sigurni smještaj zaštićenom najmoprimcu kada on, ili njegov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, nemaju drugu useljivu nekretn inu na području iste jedince lokalne samouprave u kojoj se nalazi stanu kojem ostvaruje status zaštićenog najmoprimca. Nadalje, citira odredbu članka 48. stavci 2. i 4. Zakona, te ističe kako navedeno samo po sebi nalaže primjenu odredbe članka 27. stavak 1. točka 2. Zakona prema kojoj se zaštićenom najmoprimcu nalaže iseljenje u roku od 4 mjeseca od pravomoćnosti rješenja. Također, ističe kako je upravo dužnost tuženika, a radi zaštite tužiteljice, ako je izvjesno da Republika Hrvatska ne može ispuniti svoju obvezu (koja se sastoji u davanju nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske i zaštićenog najmoprimcu) u razumnom roku odnosno u roku iz točke 2. osporenog rješenja (4 mjeseca), u takvom rješenju konstatirati kako će nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti izdati rješenje kojim se zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu pri čemu Republika Hrvatska subvencionira tu najamninu na način predviđen člankom 28. stavak 3. Zakona. Predmetnim rješenjem kako nije niti utvrđeno da Republika Hrvatska neće ispuniti svoju obvezu dodjele odgovarajućeg stana već se konstatira , za slučaj da Republika Hrvatska ne ispuni svoju obvezu da će zaštićenom najmoprimcu subvencionirati najamninu za stan kojeg pronađe na slobodnom tržištu na način kako to propisuje članak 28. stavak 3. Zakona. Zaključno, tuženik ističe kako je nakon izdavanja osporenog rješenja, odnosno 11. ožujka 2026. to tijelo tužiteljici uputilo dopis kako se u njenom predmetu kao konačna mjera provodi Programska mjera 3 te da joj se prema redoslijedu prvenstva predmeta nudi stan u novogradnji na adresi [adresa], koji se nalazi na trećem katu, ukupne površine 51,14 m2, kao i da je tužiteljica dopisom od 4. travnja 2026. prihvatila predmetni stan, čime su ostvareni uvjeti da joj tuženik osigura preseljenje u odgovarajući državni stan sukladno odredbama članka 27. i 28. Zakona, koji stan će potom tužiteljica moći otkupiti sukladno odredbi članka 31. Zakona. Iz navedenog kako je razvidno da je tuženik poduzeo sve radnje kako bi ispunio obvezu propisanu odredbom člana 3. stavak 2. Zakona te je tužiteljici omogućio stalan i siguran smještaj u stanu na području iste jedince lokalne samouprave u kojoj ima status zaštićenog najmoprimca. Predlaže odbiti tužbu u cijelosti kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 29. svibnja 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 29. svibnja 2026. svaka radnja po 500 bodova, ukupno 1000 bodova, sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Predmet spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, koje je doneseno po službenoj dužnosti pozivom na odredbu članka 48. stavak 4. Zakona, budući da između stranaka nije postignut dogovor oko programske mjere, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

9. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je kako će prilikom izmjena pravnog položaja zaštićenog najmoprimca Republika Hrvatska osigurati stalan i siguran smještaj zaštićenim najmoprimcima u slučaju da oni, ili njihov bračni ili izvanbračni drug ili životni partner, nemaju drugu useljivu nekretninu na području iste jedinice lokalne samouprave u kojoj se nalazi stan u kojem imaju status zaštićenog najmoprimca.

10. Odredbom članka 27. stavak 1. točka 2. Zakona je propisano kako je zaštićeni najmoprimac dužan osloboditi stan od osoba i stvari te ga predati u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stana iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj u skladu s odredbama ovoga članka u roku od četiri mjeseca od dana pravomoćnosti rješenja iz članka 48. stavka 4. ovoga Zakona ili rješenja iz članka 23. stavka 7. ovoga Zakona. Prema stavku 2. te zakonske odredbe kada se u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka ispune pretpostavke za primjenu treće programske mjere, službena osoba bez odgode dostavlja zaštićenom najmoprimcu obrazac izjave u koju je zaštićeni najmoprimac dužan upisati dan iseljenja i predaje stana u posjed vlasniku ili podredno Republici Hrvatskoj. Zaštićeni najmoprimac dužan je odrediti dan iseljenja unutar roka iz stavka 1. točke 1. odnosno točke 2. ovoga članka, ovisno o tome koji je rok mjerodavan u njegovu predmetu. Prema stavku 4. te zakonske odredbe ako se zaštićeni najmoprimac nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka i dalje nalazi u posjedu stana, smatra se da zaštićeni najmoprimac odbija iseljenje iz stana te se odgovarajuće primjenjuje članak 26. ovoga Zakona.

11. Nadalje, odredbom članka 28. Zakona propisano je da ako ne postoje razlozi za oslobođenje Republike Hrvatske od obveze davanja bivšem zaštićenom najmoprimcu u najam odgovarajućeg stana u svom vlasništvu, Republika Hrvatska dužna je putem nadležnog ministarstva dati bivšem zaštićenom najmoprimcu u najam odgovarajući stan vodeći pritom posebno računa da se odgovarajući stan, u smislu lokacije, nalazi što je moguće bliže stanu iz kojeg se bivši zaštićeni najmoprimac seli (stavak 1.); da iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako zaštićeni najmoprimac pisanim putem to predloži, odgovarajući stan u vlasništvu Republike Hrvatske može biti manje kvadrature od ovim Zakonom propisane te se može nalaziti i u drugoj jedinici lokalne samouprave (stavak 2.); da ako je izvjesno da Republika Hrvatska ne može ispuniti obvezu iz stavka 1. ovoga članka u razumnom roku, nadležno ministarstvo po službenoj dužnosti izdaje rješenje kojim bivšem zaštićenom najmoprimcu priznaje pravo najma odgovarajućeg stana na slobodnom tržištu, uz obvezu bivšeg zaštićenog najmoprimca da novom najmodavcu plaća iznos slobodno ugovorene najamnine, pri čemu Republika Hrvatska subvencionira tu najamninu: 1. u slučaju iz članka 27. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona i u slučaju da zaštićeni najmoprimac ne snos i odgovornost za nepostizanje dogovora s vlasnikom stana - u visini razlike između punog iznosa slobodno ugovorene najamnine i posljednjeg iznosa zaštićene najamnine koji je zaštićeni najmoprimac plaćao vlasniku stana iz kojega se iselio na temelju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom do maksimalno najveće dopuštene površine odgovarajućeg stana iz članka 4. stavka 1. točke 11. ovoga Zakona (stavak 3. točka 1.).

12. Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona ako u svojim izjavama stranke nisu odabrale istu programsku mjeru te ako zaštićeni najmoprimac u svojoj izjavi o odabiru programske mjere nije odabrao drugu ili treću programsku mjeru, službena osoba sastavlja službenu zabilješku u kojoj utvrđuje tu činjenicu, pri čemu je u skladu sa stavkom 3. te zakonske odredbe u svakom od predmeta iz stavka 1. ovoga članka nadležno ministarstvo dužno pokušati organizirati sastanak sa strankama radi pokušaja nagodbe u okviru prve programske mjere, a podredno i nagodbe o primjeni na njihov predmet bilo koje druge programske mjere ili drugog načina izvršenja sudskih odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona u njihovu predmetu.

13. Odredbom članka 48. stavak 2. Zakona je propisano da ako stranke na sastanku odnosno sastancima iz članka 47. stavka 3. ovoga Zakona ne postignu dogovor o programskoj mjeri koja će se primijeniti u njihovu predmetu ili o drugom načinu izvršenja sudskih odluka iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, na stranke se primjenjuje treća programska mjera u skladu s odredbama ovoga Zakona.

14. Iz podataka priloženih u spisu predmeta tuženika, i baš priloženih Izjava vlasnice stana AR i Izjave tužiteljice (kao zaštićenog najmoprimca) o odabiru programske mjere (Obrazac B) proizlazi kako je vlasnica stana izabrala programsku mjeru 2. ili 3., dok je tužiteljica izabrala programsku mjeru 4. i 5.

15. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi kako je sa vlasnicom stana i tužiteljicom održan sastanak radi pokušaja nagodbe u ovom predmetu, a o čemu u spisu prileže zapisnici od 5. prosinca 2025. Iz sadržaja zapisnika proizlazi kako su stranke ostale pri izabranim Programskim mjerama, odnosno vlasnica stana je ustrajala da joj se preda posjed stana preseljenjem tužiteljice u drugi odgovarajući smještaj, a tužiteljica nije pristala na provedbu programske mjere 4 ili 5, već je pristala na preseljenje u drugi odgovarajući državni stan kroz provedbu Programske mjere 3, slijedom čega su se ispunili uvjeti za primjenu treće programske mjere, odnosno za donošenje rješenja u smislu odredbe članka 48. stavak 4. Zakona, u kojem slučaju je rok za iseljenje određen odredbom člankom 27. stavak 1. točka 2. Zakona, odnosno 4 mjeseca po pravomoćnosti tog rješenja.

16. Stoga, te imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, kao i citirane zakonske odredbe, nesporno je kako se u konkretnom slučaju prema odredbi članka 48. Zakona primjenjuje treća programska mjera, budući da vlasnik stana i tužiteljica, kao zaštićeni najmoprimac, nisu postigli dogovor o programskoj mjeri na sastancima iz članka 47 . Zakona, u kojem slučaju službena osoba donosi rješenje kojim utvrđuje da nije postignut dogovor i da se primjenjuje treća programska mjera. Navedena programska mjera podrazumijeva ukidanje zaštićenog najma na stanu tako da zaštićeni najmoprimac oslobađa stan od osoba i stvari te ga predaje u posjed vlasniku ili Republici Hrvatskoj, uz omogućavanje bivšem zaštićenom najmoprimcu prava na dom u odgovarajućem stanu u vlasništvu Republike Hrvatske, za koji plaća državnu najamninu i ima pravo na otkup stana po posebnoj formuli. Pri tome je u slučaju donošenja rješenja iz članka 48. stavak 4. Zakona, a što je upravo slučaj u predmetnoj upravnoj stvari, obveza tužiteljice da iseli i preda stan u roku od četiri mjeseca, a izjava o iseljenju solemnizira se kod javnog bilježnika i ima snagu ovršne isprave.

17. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda. Pri tome je za istaći kako je upravo iz odgovora na tužbu tuženika, a koje navode nije osporila tužiteljica, razvidno kako je tužiteljici osiguran stan u novogradnji u Splitu na adresi [adresa], koji se nalazi na trećem katu, ukupne površine 51,14 m2 (površina stana 41,27 m2, uvećana za površinu spremišta od 1,00 m2 i garažnog mjesta 8,87 m2), kojeg je tužiteljica prihvatila.

18. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. U pogledu prijedloga tužiteljice da tužba ima odgodni učinak za navesti je kako je odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a propisno da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

21. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem tužiteljica je obvezana osloboditi stan površine 94,45 m2 koji se nalazi na 2. katu zgrade na adresi [adresa], od osoba i stvari te ga predati u posjed vlasniku ili podredno, ako vlasnik nije dostupan ili se ne odazove na poziv za primopredaju stanu iz bilo kojeg razloga, Republici Hrvatskoj u roku od 4 mjeseca od dana pravomoćnosti tog rješenja, dakle, izvršenje obveze je vezano za pravomoćnost rješenja, pa su navodi tužiteljice o nastupu štete koja bi se teško mogla popraviti, neutemeljeni. Stoga je prijedlog tužiteljice odbijen, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

22. Ova presuda i rješenje dostaviti će se u skladu s odredbom članka 20. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako se zainteresirana osoba može uključiti u spor u svakom trenutku, vlasnici stana AR, kao zainteresiranoj osobi u ovom sporu.

U Splitu, 15. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. ĆR iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Zvonimir Aračić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Aračić i Silić j.t.d. sa sjedištem u [adresa]

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

3. AR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj])

4. u spis