REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: P-486/2022-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivi Kužnar Šarić, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženog ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Hrvoju Čukelju, odvjetniku u Sesvetama, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.000,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 20. svibnja 2018. do dana 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.881,45 EUR uvećane za zakonsku zateznu kamatu od 15. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19. svibnja 2017. tuženom pozajmio iznos od 10.000,00 EUR i to na godinu dana te da su tužitelj i tuženik tom prilikom vlastoručno potpisali izjavu o pozajmici u kojoj je tuženik svojim potpisom potvrdio da je od tužitelja pozajmio iznos od 10.000,00 EUR te se obvezao isti vratiti nakon proteka godine dana i to do 19. svibnja 2018. Nadalje, tužitelj u tužbi dodatno ističe kako je putem punomoćnika pozvao tuženika na plaćanje predmetnog iznosa i to opomenom poslanom poštom 20. travnja 2021., a koju je tuženik primio dana 26. travnja 2021., ali da se tuženik na istu ni na koji način nije očitovao. S obzirom na to da tuženik tužitelju do danas nije vratio pozajmljeni iznos, tužitelj predlaže sudu da naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 20. svibnja 2018. pa do isplate te da mu tuženiku plati parnične troškove uvećane za zakonsku zateznu kamatu od dana presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nije na bitne okolnosti iz tužbe priložio nikakve dokaze osim dokumenta „Potvrda“ na kojem se ne nalazi njegov potpis. Ističe da je tužitelj u tužbi naveo cijeli niz navoda koji nisu točni, a to se u prvom redu odnosi na navod da je tuženik od tužitelja pozajmio iznos od 10.000,00 EUR. Navodi da iako je bio zaposlenik tvrtke u kojoj mu je tužitelj bio poslodavac, od tužitelja nikad nije pozajmio nikakav novac. Ističe kako nije točno da se nije očitovao na dopis tužitelja (opomenu) budući da se isti očitovao e-mailom putem punomoćnika. Ističe da je i točan navod tužitelja da mu je tužitelj pozajmio utuženi iznos, a što on u potpunosti spori, takav bi ugovor, konkretnije u ovom slučaju „Potvrda“, bila ništetna u smislu članka 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer je iznos zajma napisan u valuti eura koja tada nije bila službena valuta u Republici Hrvatskoj. Tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, a podredno odbije tužbu i naloži tužitelju da tuženik naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u presliku potvrde od 19. svibnja 2017. (list 4 i 14), opomenu tužitelja (list 5 i 15), presliku potvrde o primitku uz povratnicu (list 6 i 16), presliku osobne iskaznice tuženika (list 22-23), presliku e-maila punomoćnika tuženika od 6. svibnja 2021. (list 25), original potvrde o pozajmici od 19. svibnja 2017. (list 39), potpisne kartone tuženika ČŠ (list 46), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka grafologa za rukopise i dokumente SŠ od 7. veljače 2024. (list 51-55), dokumente s potpisima tuženika (list 91-115), dodatni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka grafologa za rukopise i dokumente SŠ (list 119-123) te je saslušao stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente SŠ, te tužitelja i tuženika kao stranke u postupku.

4. U svezi ovako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenog postupka sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tuženik trinaest godina bio zaposlen kod tužitelja i to najprije u firmi Vagros, a kasnije u firmi Vagros Zagreb što su obje stranke potvrdile svojim suglasnim iskazima.

6. Među strankama je sporno je li tuženik potpisao predmetnu potvrdu o pozajmici od 19. svibnja 2017. godine i je li tužitelj tuženiku pozajmio utuženi iznos te posljedično postoji li obveza tuženika na vraćanje utuženog iznosa tužitelju.

7. Uvidom u opomenu tužitelja (list 5 i 15) utvrđeno je da je tužitelj putem punomoćnika opomenuo tuženika da je temeljem izdane potvrde od 19. svibnja 2017. tužitelja pozajmio iznos od 10.000,00 EUR, te je istom opomenom pozvao tuženika na plaćanje iznosa od 10.000,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu u roku od 15 dana od dana primitka.

8. Uvidom u potvrdu o primitku uz povratnicu (list 6 i 16) utvrđeno je da je punomoćnik tužitelja tuženiku predao na poštu pošiljku 22. travnja 2021., a iz povratnice je vidljivo da je tuženik istu zaprimio 26. travnja 2021.

9. Uvidom u presliku e-maila punomoćnika tuženika od 6. svibnja 2021. (list 25) utvrđeno je da se tuženik putem svojeg punomoćnika očitovao na opomenu tužitelja kojom ga je tužitelj pozvao na plaćanje duga od 10.000,00 EUR temeljem izdane potvrde od 19. svibnja 2017.

10. Uvidom u original potvrde o pozajmici od 19. svibnja 2017. (list 39), te njenu presliku (list 4 i 14), utvrđeno je da je ista pisana rukom tužitelja, što je naveo i sam tužitelj u svojem iskazu, te da istome tuženik potvrđuje da je od tužitelja primio iznos od 10.000,00 EUR s rokom vraćanja od godine dana.

11. S obzirom da je među strankama sporno je li predmetnu potvrdu o pozajmici vlastoručno potpisao tuženik, sud je proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku grafologu za rukopise i dokumente SŠ.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 7. veljače 2024. (list 51-55) utvrđeno je da je vještak naveo da je nakon uvida u sporni i nesporni materijal utvrdio da je potpis na potvrdi o pozajmici od 19. svibnja 2017. vrlo vjerojatno, gotovo sigurno napisan rukom tuženika ČŠ. Vještak u svojem mišljenju navodi da je nužno pribaviti više nespornih potpisa tuženika nastalih u približnom vremenu datiranja spornog dokumenta, tj. potvrde o pozajmici (oko 2017.) kako bi mogao dati decidirano mišljenje.

13. Povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje vještaka od 7. veljače 2024., sud je proveo dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka grafologa za rukopise i dokumente SŠ.

14. Vještak je prilikom saslušanja naveo da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 7. veljače 2024. kojim je zaključeno da je sporan potpis koji se nalazi ispod teksta "primio ČŠ" vrlo vjerojatno gotovo sigurno napisan rukom ČŠ iz [adresa]. Ističe da je u zaključku vještačenja naveo da bi za decidirano mišljenje zahtjeva vještačenja bilo nužno pribaviti nesporne potpise imenovane osobe nastale u vremenu datiranja spornog dokumenta (2017.), te da je navedeno mišljenje izraženo u najvišem stupnju vjerojatnosti da je imenovana osoba skripter spornog potpisa, ali nije tvrdnja. Stoga ponavlja da bi se dalo decidirano mišljenje oblika sporni potpis napisan je rukom ČŠ nužno je pribaviti nesporne potpise istog nastale u tom vremenu (2017.). Na pitanje da li se može utvrditi vrijeme nastanka spornog potpisa u odnosu na vrijeme nastanka teksta spornog dokumenta vještak navodi da bi se u tom slučaju radilo o vremenu utvrđivanja teksta dokumenta i teksta potpisa što nije moguće. Navodi da bi bilo moguće utvrditi tzv. relativnu starost potpisa, a za to bi bilo potrebno imati na raspolaganju mnogo više potpisa istoga nastale u različitom vremenu odnosno potpisa nastalog između tri-četiri godine ranije, odnosno tri-četiri godine kasnije u odnosu na vrijeme datiranja spornog dokumenta. Navodi da bi se teoretski moglo utvrditi tzv. relativna starost u odnosu na tekst dokumenta samo u slučaju kada bi raspolagao s relativno mnogo nespornih potpisa imenovane osobe nastalo nekoliko godina ranije ili kasnije. Teoretski je moguće da je sporan potpis nastao na bjanko papiru, a da je tekst dokumenta naknadno interpoliran, no to nije moguće sa sigurnošću utvrditi budući ne postoji mjesto ukrštanja, odnosno ne postoje mjesta u kojima bi se sredstva pisanja pri definiranju potpisa u nekoj točci dodiruje s tragom teksta dokumenta. Na pitanje da li je tekst dokumenta pisan istim sredstvom kao i potpisi vještak navodi da je vizualnom opservacijom vidljivo da tekst potpisa i tekst dokumenta vjerojatno nisu pisani istim sredstvom pisanja no za decidirano mišljenje potrebno je izvršiti analizu sredstva pisanja videospektralnim komparatorom uređajem kojim raspolaže Centar za kriminalistička vještačenja.

15. Tuženik po punomoćniku je predložio dodatni nalaz grafološkog vještaka kako bi se utvrdila relativna starost dokumenta te da će tuženik dostavi potpise u razdoblju od 2015. do 2020.

16. Obzirom da je u ovom postupku bitno utvrditi je li potpis na spornoj potvrdi potpis tuženika, a ne utvrđivanje relativne starosti predmetnog dokumenta i obzirom da je vještak iskazao da je takvo nešto samo hipotetski moguće, sud nije uzeo u obzir taj prijedlog tuženika već je proveo dopunsko grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente SŠ kako bi vještak mogao dati decidirano mišljenje je li tuženik potpisao potvrdu od 19. svibnja 2017 (list 39) i u kojem stupnju vjerojatnosti.

17. Uvidom u dodatni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 7. svibnja 2025. (list 119-123) utvrđeno je da je vještak naveo da je nakon uvida u sporni i dodatni nesporni materijal utvrdio da je potpis na potvrdi o pozajmici napisan rukom ČŠ iz [adresa].

18. Na takav dopunski nalaz i mišljenje vještaka nije bilo daljnjih prigovora stranka, a niti dokaznih prijedloga. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s obzirom da je isti sačinjen temeljem dokumentacije u spisu. Imajući u vidu navedeno sud smatra utvrđenim da je tuženik potpisao spornu potvrdu od 19. svibnja 2017.

19. Tužitelj saslušan kao stranka u postupku (list 81-82) iskazao je da je tuženik dugo godina radio kod njega u firmi Vagros Zagreb. Kako je jedan kolega L, koji je sada pokojni, s posla bio posrednik između tužitelja i tuženika, tuženik ga je preko tog L već ranije zamolio da mu pozajmi 45.000,00 HRK za radnike i materijal za kuću koju je gradio pa mu je dao 45.000,00 HRK da isplati radnike, a o čemu nije sastavljena nikakva potvrda. U međuvremenu je taj L umro pa su ti novci otišli u "bunar", te navodi da tuženika za te novce nije tužio. Navodi da je nakon malo vremena tuženik trebao još 10.000,00 EUR da završi fasadu i okoliš te neki kamen. Navodi da je pripremio tih 10.000,00 EUR, a bilo je 2017., a datuma se više ne sjeća, sjeća se samo da je bilo toplo vrijeme i dao je da ih prekontrolirala OŠ njegova zaposlenica koja je radila u računovodstvu. Tužitelj navodi da je tom prilikom sastavljena ta potvrdu koja se nalazi u spisu te je OŠ nakon što je prekontrolirala je li iznos točan u prisutnosti tužitelja predala te novce tuženiku u tužiteljevoj kancelariji u Zagrebu. Navodi da je napisao tekst potvrde u času primopredaje, a tuženik je to odmah potpisao u tih par minuta. Više se ne sjeća je li se odmah potpisao na navedenu potvrdu ili kasnije, međutim siguran je da se tuženik odmah potpisao i uzeo novce. Čekao je tuženika da mu te novce vrati, te koliko se sjeća na potvrdi je napisano da se radi o pozajmici na godinu ili dvije. Čak je bilo nekih priča da će se to odbijati od plaće tuženika, međutim to se nije desilo, te ga je čekao da mu te novce vrati jer se ustvari radilo o prijateljskoj pozajmici. Navodi da je L spominjao da tuženik ima četvero djece pa onda zbog toga nije ni žurio da mu tuženik vrati pozajmljeni iznos. Onda je tuženik napustio firmu, misli da je to bilo 2018. negdje u ljeto, te mu nije vratio novac. Prvo ga je čekao neko vrijeme da mu te novce vrati, a onda ga je tužio. Navodi da nije kontaktirao tuženika nakon što je napustio firmu do utuženja, te ističe da je tuženik naprasno napustio firmu, te kako je to bilo tako naprasno onda ga nije niti kontaktirao. Misli da mu se tuženik nije očitovao na opomenu pred tužbu koju je poslao, ali se ne sjeća. Navodi da je bilo nekih dopisa, ali se ne sjeća. Iznos od 45.000,00 posudio je u kunama, a 10.000,00 EUR je posudio ubrzo nakon tih 45.000,00 HRK, odnosno to je moglo biti negdje nakon mjesec dana, pa iz tog razloga nije čekao da mu se prvo tih 45.000,00 HRK vrati. Upravo iz tog razloga je i radio ovu formalnu potvrdu za tih 10.000,00 EUR. Navodi da su apoeni bili od 100,00 EUR pa na gore, a da sigurno nisu bili ispod 100,00 EUR te da novci nisu bili od firme već od njega osobno. Na pitanje jesu li ti novci bili neka ušteđevina ili s računa tužitelja, navodi da je to njegova stvar. Navodi kako je plaća tuženiku isplaćivana na račun, a da su mu neki posebni troškovi, čijih se iznosa više točno ne sjeća, isplaćivani na ruke. Misli da se tuženik potpisao istom kemijskom olovkom kojom je napisan tekst potvrde, a da misli da njegov potpis, odnosno potpis tužitelja, nije pisan istom tom kemijskom olovkom. Navodi da tuženik nikada nije ništa plaćao za firmu, a niti je imao te ovlasti te da nikada tuženiku nije davao novce za firmu. Ističe da je tuženik dobivao na ruke samo novac za gablec, a možda i prijevoz. Navodi da je tuženik potpisivao samo potvrde da je primio novce za gablec i prijevoz. Novci koje je davao tuženiku za prijevoz i gablec bili su firmini novci, a ne njegovi osobni i te novce tuženiku je isplaćivala blagajnica firme. Navodi da se tih 10.000,00 EUR koje je dao tuženiku nisu odnosili na plaću niti na dodatke koje je spominjao, nego na njegov privatan novac.

20. Tuženik saslušan kao stranka u postupku (list 82-83) iskazao je da je bio zaposlen kod tužitelja prvo u njegovoj firmi Vagros koja je propala, a zatim je isti otvorio firmu Vagros Zagreb te je ukupno u te dvije firme bio zaposlen trinaest godina. Iz firme tužitelja otišao je u lipnju 2018. jer je dao otkaz. Navodi da mu tužitelj nikada nije pozajmio nikakav iznos novca. Napominje da je za vrijeme dok je radio za tužitelja u njegovoj firmi potpisao na tisuće papira za tužitelja i njegovu firmu. Navodi da su zaposlenici tužiteljeve firme, pa tako i on dio novaca od plaće dobivali na bijelo na račun, a dio na crno u gotovini. Problemi su nastali kada je dao otkaz. Napominje da je nakon njegovog odlaska i druga firma tužitelja propala, te da je imao sreće što je otišao. Smatra da je tužitelj tada bio izrevoltiran. Navodi da sve spominjanje tužitelja za neke novce za fasadu nije točno. Navodi da je tužitelja i JŠ pozvao kada je napravio fasadu na svojoj kući na odojak koji se okretao da skupa s majstorima proslave njegovu fasadu. Nikada u životu nije vidio ovu potvrdu koja se nalazi u spisu, te ponavlja da mu tužitelj nikada nije dao 10.000,00 EUR koje spominje. Na pitanje vezano za te tisuće dokumenata koje je naveo da je potpisao u firmi tužitelja, navodi da nije dobivao nikakve kopije te ističe da poslodavac neće dati nikakvu kopiju kada plaću isplaćuje u gotovini. Na pitanje da pojasni kakvi su to bili dokumenti koje je potpisivao za firmu tužitelja, navodi da se firma tužitelja bavila prodajom voća i povrća, te je osobno nosio novce dobavljačima i to na crno odnosno gotovinu. Navodi da je razlog njegovog odlaska iz firme bio odnos vlasnika prema njemu kao djelatniku, odnosno radniku. Navodi da mu tužitelj kao poslodavac ništa nije ostao dužan te da mu je isplatio sve plaće, a misli da mu je isplatio sve gablece i prijevoz. Misli da mu crni dio gotovine nije isplatio za otkazni rok, ali se više ne sjeća, ali što se tiče ovoga drugoga sve je isplaćeno. Na pitanje je li je točno da je 2017. radio fasadu na kući, tuženik navodi da se više ne sjeća, a također se ne sjeća kada je zvao tužitelja na odojak povodom završetka fasade. Navodi da je radove na njegovoj kući na fasadi izvodio njegov kuma HŠ te da se ne sjeća kako je to financirao, ali sigurno nije novcem kojeg spominje tužitelj. Tuženik navodi da se ne sjeća da li je radove plaćao u gotovini ili preko računa. Na pitanje da li je ikada potpisivao bilo kakve potvrde u prisutnosti računovotkinje OŠ, tuženik navodi da je potpisivao, međutim za dobavljače koji nisu mogli doći u Zagreb, te im je on nosio novce u gotovini. Nakon što je tuženiku predočen original potvrde od 19. svibnja. 2017., navodi da ne može reći niti da je niti da nije to njegov potpis na navedenoj potvrdi, ali misli da se on tako ne potpisuje.

21. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer je vrlo iscrpan, kategoričan i potkrijepljen ispravama priloženima u spisu te je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka. Sud ne može prihvatiti iskaz tuženika da mu tužitelj nikada nije pozajmio nikakav iznos novca, s obzirom da je to u suprotnosti s dokumentacijom u spisu i nalazom i mišljenjem vještaka da je tuženik nesporno potpisao potvrdu od 19. svibnja 2017. Na tuženiku je bio teret dokazivanja da isti nije skriptor spornog potpisa na potvrdi od 19. svibnja 2017., a sud je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka grafologa za rukopise i dokumente SŠ, kako je već rečeno, utvrdio da je tuženik potpisao spornu potvrdu. Dakle, tuženik nije dokazao da nije potpisao spornu potvrdu. Na tuženiku je bio teret dokazivanja temeljem članka 221.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) da je sporni potpis dan na nekom dokumentu, a da on nije bio upoznat sa sadržajem tog dokumenta.

22. Stoga sud smatra utvrđenim da je tužitelj napisao spornu potvrdu od 19. svibnja 2017. svojim rukopisom, a tuženik je istu potvrdu potpisao svojim rukopisom.

23. Članak 499. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

24. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice te izvedene dokaze, a posebice nalaz i mišljenje vještaka kojim je utvrđeno da je spornu potvrdu tuženik vlastoručno potpisao, sud smatra da je utvrđeno da među strankama postoji ugovorni odnos, te da je tužitelj tuženiku 19. svibnja 2017. pozajmio spornih 10.000,00 EUR.

25. Što se tiče navoda tuženika da je 19. svibnja 2017. službena valuta u Republici Hrvatskoj bila kuna, pa da je Ugovor ništetan valja reći sljedeće. Točno je da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 10.000,00 EUR, dakle tada u stranoj valuti koja u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu nije bila službena valuta u Republici Hrvatskoj, s obzirom da je u tom trenutku službena valuta bila kuna, a što sud smatra nespornom i opće poznatom činjenicom. Međutim, čl. 22. st. 3. ZOO-a propisuje da ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Dakle, vidljivo je da i sam Zakon dozvoljava traženje ispunjenja na navedeni način kako je to tužitelj i postavio u tužbi odnosno tužbenom zahtjevu sukladno navedenom čl. 22. st. 3. ZOO-a, pa navedeni Ugovor o zajmu između stranaka nije ništetan. Sud također smatra da navedeni Ugovor nije suprotan niti moralu društva s obzirom da je pozajmljivanje normalno dozvoljeno i zakonom, a niti je suprotno Ustavu s obzirom da navedena odredba čl. 22. st. 3. ZOO-a nije proglašena neustavnom. S obzirom na navedeno ne postoje uvjeti iz čl. 322. st. 1. ZOO-a. S time da ovdje također valja reći da je EUR u međuvremenu postala službena valuta Republike Hrvatske, pa su navedeni navodi tuženika ustvari irelevantni.

26. Imajući na umu navedeno tuženik je temeljem čl. 499. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju vratiti pozajmljenih 10.000,00 EUR.

27. Članak 183. st. 1. ZOO-a propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Kako je rok za ispunjenje sukladno potvrdi od 19. svibnja 2017. bila godina dana, to je tuženik tužitelju trebao vratiti zajam 19. svibnja 2018. Imajući na umu navedeno tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. S obzirom na sve navedeno odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

29. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi i troškove ovog postupka u iznosu od 1.881,45 EUR.

30. Trošak tužitelja se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku, a u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe, te sastav podnesaka od 2. lipnja 2023. i 29. travnja 2024., te zastupanje na ročištima od 18. rujna 2023., 10. prosinca 2024. i 12. svibnja 2026. po 100 bodova temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8 t. 1 i Tbr. 9 t. 1. Tarife, te sastav podneska od 3. travnja 2023. i pristup na ročište od 3. srpnja 2024. po 25 bodova temeljem Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 9. t. 5. Tarife, odnosno ukupno 650 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 1.300,00 EUR uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 325,00 EUR što sveukupno iznosi 1.625,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 146,45 EUR (elektronska dostava), te trošak sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 110,00 EUR, odnosno 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 50/26), jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako istu plati u roku od tri dana od dostave ove presude.

31. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) pa je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Sesvetama 15. lipnja 2026.

SUDAC

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.