Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-1506/2022-35

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljica 1. RĆ pok. NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. MĆ pok. NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Zvjezdana Barić, odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, protiv tuženika IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bandić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Frane Petrića 5, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 23. travnja 2026. godine u nazočnosti tužiteljica sa punomoćnicom, te zamjenice punomoćnika tuženika, Lukrecije Munitić, odvjetnice u Šibeniku, Stjepana Radića 17A, a na ročištu objave odluke dana 15. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:

"1.Utvrđuje se kako su tužiteljice RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa] i OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnice dijela nekretnine označene k. č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prema skici mjesta očevida od 22. srpnja 2025. godine izrađene od geodeta ĆĆ između točaka A-B-C-D, koja u naravi predstavlja pristupni put, površine 67 m[2] , svaka po 1/2 dijela, koja skica čini sastavni dio ove presude, slijedom čega su tužiteljice ovlaštene na temelju ove presude a po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići u zemljišnim knjigama ovog suda, uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika IĆ a koju uknjižbu je tuženik dužni trpjeti.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate u roku od petnaest (15) dana."

II. Nalaže se tužiteljici ad. 1 RĆ pok. NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljici ad. 2 LĆ. NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.000,00 eura u roku od petnaest (15) dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe isticanjem novog tužbenog zahtjeva koji glasi:

„1. Utvrđuje se da u korist nekretnine označene kao k.čz. 8633/2, KO [katastarska općina], ZU 16870, u naravi predstavlja dvor u površini od 268 m[2] i kuću u površini od 70 m , ukupno 338 m[2] , kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret k.čz. 8632/4, KO [katastarska općina], ZU 20667 i to baš dijela označenog u skici mjesta očevida od 22. srpnja 2025.g., izrađenog od geodeta ĆĆ između točaka A-B-C-D, kao poslužnog dobra, pa je tuženik IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan tužiteljicama RĆ pok. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa] i OĆ pok. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dozvoliti da se tom služnosti koriste.

2 . Tuženik IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je dužan tužiteljicama RĆ pok. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj],iz [adresa] i OĆ pok. NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti iz točke 1. ove presude u zemljišnim knjigama, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti. "

Obrazloženje

1. Tužiteljice ad. 1 RĆ i ad. 2 OĆ u tužbi i tijekom rasprave navele su da je nekretnina prikazana u skici mjerenja Ureda za geodetske i katastarske poslove „Geoposition“ j.d.o.o. Split od 29. ožujka 2021., označena točkama A-B-C-D- E-G-A, koja predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 67 m², a u naravi pristupni put do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], njihovo stvarno izvanknjižno vlasništvo.

2. U posjedovanju predmetne nekretnine tužiteljice, kao ni njihovi pravni prednici, nisu bili ometani od strane trećih osoba. Slijedom navedenoga, tužiteljice smatraju da imaju svojstvo kvalificiranih posjednica te da su, sukladno odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dosjelošću stekle pravo vlasništva na predmetnom dijelu nekretnine.

3. U zemljišnoj knjizi, preciznije knjizi položenih ugovora Zemljišnoknjižnog odjela Šibenik za KO [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] pa tako i dijelu iste čestice koja je stvarno vlasništvo tužiteljica upisano je pravo vlasništva na ime tuženika IĆ, što ne odgovara stvarnom pravu vlasništva nad realnim dijelom predmetne nekretnine.

4. Zbog izloženog, tužiteljice su predložile da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 7. travnja 2026. godine (list 59 spisa), uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

5. Tuženik IĆ protivio se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica, te predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužiteljica na nadoknadu parničnog troška.

6. U odgovoru na tužbu istaknuo je da dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji je na skici Ureda za geodetske i katastarske poslove Geoposition d.o.o. Split označen točkama A-B-C-D-E-G-A površine 67 m[2] i predstavlja u naravi put do čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije vanknjižno vlasništvo tužiteljica. Predmetni elaborat je naručen privatno od strane tužiteljica. Naime, pok. otac tuženika ŽĆ je dopustio pravo prolaza pok. ocu tužiteljica NĆ i to samo kao pravo prolaza do njihove nekretnine. Tužiteljice su znale za taj dogovor, te im tuženik kao i njegov pok. otac to pravo prolaza nisu branili.

7. Tužiteljice ni na koji način nisu stekle pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine dosjelošću obzirom da sukladno odredbi članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima se razlikuje redovita dosjelost koja zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten) i izvanrednu dosjelost koja zahtijeva samo da je posjed pošten. Obzirom da tužiteljice nisu zakonite, ni istinite, ni poštene posjednice, iste ni na koji način kao takve nisu stekle pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine dosjelošću (takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1519/09-2 od 23.3.2011.)

8. Tužiteljice temeljem usmenog dogovora imaju pravo prolaza do svoje nekretnine, a koje pravo im nikada tuženik nije branio. Tim više, tužiteljice su u svibnju mjesecu 2022. godine od tuženika zahtijevale da im potpiše ugovor o služnosti puta, na što je tuženik i pristao.

9. Nadalje, tuženik je istaknuo da predmet spora u naravi predstavlja asfaltirani dio prometnice – čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kojom se pristupa nekretninama više korisnika. Tim više, na spornoj površini nalaze se komunalni elementi poput vodovodnog mjerila, šahte i ventila, što potvrđuje da se radi o površini u funkciji javne infrastrukture. Dakle, riječ je o nerazvrstanoj cesti, odnosno javnom dobru u općoj uporabi, kako to proizlazi iz odredbe članka 101. Zakona o cestama.

10. Čak i u slučaju eventualnog formalnog zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva tužiteljica, isti ne može proizvesti pravne učinke kada je stvar u naravi nerazvrstana cesta. Sukladno odredbi članka 169. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva prestaje kada stvar priraste drugoj stvari, tj. kada se sjedini s javnim dobrom. U konkretnom, došlo je do sjedinjavanja privatne čestice koja je upisana kao vlasništvo tuženika s cestom kao infrastrukturom, čime je predmet prestao biti u pravnom smislu odvojiv i vlasničko pravo je apsolutno prestalo.

11. Također, tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer se radi o nerazvrstanoj cesti – a ne o privatnoj parceli , a stvarni nositelj prava i upravljač predmetnom cestom može biti isključivo jedinica lokalne samouprave.

12. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĆĆ, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 22.7.2025., skice mjerenja tvrtke Geoposition za geodetske i katastarske poslove Split i BĆ mag. in. geod. et. geoinf. od 29.3.2021., neslužbene kopije izvoda iz katastarskog plana Područnog ureda za katastar Šibenik, fotografije u boji predmeta spora, prijepisa posjedovnog lista 1763 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik od 3.9.2020., rješenja ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela u Šibeniku broj Z-16368/2021 od 7.10.2021., ispis Gmail poruka između OĆ i IĆ od 16.5.2022. i 20.5.2022., ugovora o ustanovljenju služnosti puta-kolnika i staze sklopljenog između IĆ, OĆ i RĆ od 16.5.2022., neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], zbirke isprava ovog suda broj ZP-191/22 (ugovora o darovanju sklopljenog između PĆ i IĆ od 3.5.2022.), te saslušanjem svjedoka AĆ sina VĆ, KĆ sina NĆ, GĆ sina CĆ, DĆ pok. NĆ i ĐĆ.

13. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

14. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

15. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljica na utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĆĆ od 22. srpnja 2025. godine označen slovima A-B-C-D- A površine 67 m[2] .

16. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da predmet spora je u naravi asfaltirani dio čest. br. 8632/4 K. O. [katastarska općina] (koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika ĆĆ od 22.7.2025. označen slovima A-B-C-D-A površine 67 m[2] , te da se na istom nalazi vodovodni zatvarač.

- da se u katastru kao posjednik čest. br. 8632/4 K. O. [katastarska općina] vodi IĆ, tuženik za cijelo – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika ĆĆ i pregledom skice mjesta spora istog vještaka od 22.7.2025. – list 45 i 46 spisa)

- da je čest. br. 8632/4 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Prčilovica , pašnjak vršine 206 m[2] , a kao vlasnik je upisan IĆ, tuženik za cijelo temeljem ugovora o darovanju sklopljenog između PĆ i IĆ **.**.2012., a koji ugovor je proveden u zemljišnu knjigu pod brojem ZP-191/2022 – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda)

17. Svjedok AĆ, sin VĆ, iskazao je da od djetinjstva dolazi u Ražanj, odnosno od 1987. godine, te da može potvrditi kako je predmetna površina predstavljala makadamski put kojim su se koristile sve osobe koje su za to imale potrebu. Naveo je da su se njime koristili susjedi IĆ, vlasnik kuće koja se nalazi desno od predmetne nekretnine, gospodin RĆ, a prema njegovim saznanjima moguće i gospodin ĐĆ. Također je iskazao da su se na tom prostoru povremeno parkirala vozila. Prema njegovu iskazu, put je asfaltiran prije približno deset godina, odnosno oko 2015. godine, kada su postavljeni javna rasvjeta i vodovodna infrastruktura te su kopani kanali za polaganje vodovodnih instalacija. Naveo je da je kuća njegovih roditelja udaljena oko 40 do 50 metara od predmetne nekretnine te da ima izlaz na glavnu ulicu, s koje se skreće na predmetni put, pri čemu su glavna ulica i predmetni put asfaltirani u isto vrijeme. Nadalje je iskazao da je vlasnik kuće koja se nalazi s desne strane predmetnog puta započeo gradnju kuće u razdoblju od 2010. do 2015. godine, pri čemu su na toj parceli i ranije postojali temelji i građevinski blokovi. Prema njegovim saznanjima, sadašnji vlasnik kupio je predmetnu parcelu te potom nastavio gradnju kuće. Svjedok smatra da navedena nekretnina nije imala pristup s druge strane, već isključivo preko predmetnog puta. Na upit o vlasništvu predmetne nekretnine, svjedok je naveo da se o tome ne može očitovati, no da mu je poznato kako se predmetni put koristi najmanje od 1987. godine te da njime prolazi više osoba, zbog čega ga doživljava kao javnu površinu. – (list 69 spisa).

18. Svjedok JĆ iskazao je da ne zna ništa. – (list 70 spisa).

19. Svjedok GĆ, sin CĆ, iskazao je da on i njegova obitelj dolaze u Ražanj posljednjih petnaestak godina. Naveo je da su 2012. godine kupili parcelu koja se na fotografiji nalazi s desne strane predmetne nekretnine te graniči s predmetnim putem. Prema njegovu iskazu, predmetni put oduvijek je služio kao cesta, pri čemu je u početku bio zemljani, odnosno makadamski put. Naveo je da je put asfaltiran 8. srpnja 2015. godine od strane Općine te da je u vrijeme kada su kupili parcelu, 2012. godine, bio u obliku zemljanog puta. Iskazao je da mu je prvi susjed, ŽĆ, rekao kako se radi o putu uz njegovu parcelu kojim se svi koriste, pa se i sam njime koristio. Nadalje je naveo da su mu tužiteljice tijekom izgradnje objekta, koji je još uvijek u fazi dovršetka, u nekoliko navrata osporavale prolaz preko predmetnog puta. Prema njegovim navodima, tužiteljice su mu govorile da se radi o privatnom putu te da nema razloga ostavljati vozilo na tom prostoru, međutim nisu mu predočile nikakav dokaz o vlasništvu. Također je iskazao da mu je jednom prilikom tužiteljica RĆ pokazivala nacrt tvrdeći da ima pristup svojoj nekretnini s druge strane. Unatoč tome, svjedok je nastavio koristiti predmetni put za pješački prolaz, dok se njime nije koristio za parkiranje vozila jer na vlastitoj parceli ima osigurana tri parkirna mjesta. Naveo je da se na predmetnom putu povremeno parkiraju i do četiri vozila, zbog čega mu je ponekad onemogućen prolaz do javne ceste, pri čemu je izjavio da se radi o vozilima tužiteljica, njihovih gostiju i prijatelja. Na kraju je iskazao da je njegova nekretnina udaljena približno dva metra od predmetnog puta te da se stubište njegove kuće nalazi neposredno uz rub ceste. – (list 70 spisa).

20. Svjedok DĆ, sin pok. HĆ, iskazao je da se njegova nekretnina nalazi na udaljenosti od približno 20 metara od spornog puta. Naveo je da je na predmetno područje doselio prije oko 40 godina te da u to vrijeme ondje nije bilo drugih objekata osim nekretnine obitelji RĆ, odnosno tužiteljica i njihovih roditelja. Prema njegovim saznanjima, obitelj RĆ prva je došla na predmetnu lokaciju te kupila sporni put, nakon čega su izgrađeni i susjedni objekti. Svjedok je iskazao da danas sporni put koriste isključivo članovi obitelji RĆ. U odnosu na nekretninu obitelji ŽĆ naveo je da je između nekretnina ranije postojao zid, nakon čega su otvorena vrata, pri čemu smatra uobičajenim da je obitelj RĆ dopustila prolaz kako bi susjedi mogli međusobno komunicirati i prolaziti. Nadalje je iskazao da je predmetni put asfaltiran prije tri do četiri godine, kada je na tom području izveden i vodovodni priključak. Naveo je da se radi o sporednom putu te da je, prilikom asfaltiranja glavne ceste, zatraženo da se asfaltira i predmetni put. U odnosu na GĆ, vlasnika objekta koji se nalazi s desne strane predmetnog puta, svjedok je naveo da isti sporni put koristi isključivo za pješački pristup svojoj kući. Također je iskazao da se na predmetnom putu ne može parkirati, dok je za obitelj RĆ naveo da oni mogu parkirati vozila jer su prvi došli na predmetnu lokaciju. – (list 71 spisa)

21. Svjedok ĐĆ, sin SĆ, iskazao je da se njegova nekretnina nalazi neposredno nasuprot predmetnog puta te da lišće smokve vidljivo na fotografijama potječe od smokve koja se nalazi na njegovoj parceli. Naveo je da je bio prisutan prilikom kupnje predmetne parcele te da ju je najprije kupio FĆ, koji ju je potom prodao NĆ, i to, prema njegovu sjećanju, 1985. ili 1986. godine. Iskazao je da se NĆ predmetnim putem koristio više od 40 godina. Svjedok je nadalje naveo da se predmetni put nastavlja prema parceli ispod kuće ŠĆ te da se i sam ŠĆ njime može koristiti za pristup svojoj parceli. Prema njegovu iskazu, put je asfaltiran prije šest do sedam godina, dok je vodovod doveden prije približno dvije godine. Naveo je da su mještani sudjelovali u financiranju asfaltiranja glavne ulice, kao i predmetnog sporednog puta. Iskazao je da se, osim tužiteljica, predmetnim putem koristi i ŠĆ, budući da se njegova parcela nalazi iza nekretnine obitelji NĆ. U odnosu na PĆ naveo je da isti nema nikakve veze s predmetnim putem. Također je iskazao da ŠĆ ima pristup svojoj nekretnini i s druge strane, ali da se po potrebi koristi i predmetnim putem, jer mu je pok. NĆ dopustio izraditi bijeli put preko tog područja. Naveo je da mu je to poznato jer je osobno bio prisutan tom dogovoru. Prema njegovim saznanjima, ŠĆ ne koristi predmetni put za prolazak vozilom, budući da za tu svrhu ima pristup s istočne strane, već se njime koristi samo povremeno i po potrebi. Svjedok je također naveo da je u vrijeme kupnje predmetnog puta svjedok AĆ bio dijete u dobi od dvije do tri godine. Nadalje je iskazao da je bio prisutan kada je otac tužiteljica kupovao predmetni put te da su NĆ i RĆN dali po 500 njemačkih maraka za predmetni put. Prema njegovim navodima, otac tužiteljica od FĆ kupio je i zemljište i predmetni put.– (list 71 i 72 spisa).

22. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je zaključio da tužiteljice nisu stekle pravo vlasništva na prijepornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

23. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući u vidu iskaze svjedoka AĆ sina VĆ (1983.). GĆ sina CĆ i ĐĆ sina SĆ, koji iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio, u postupku je utvrđeno da je predmetna nekretnina u naravi put koji ide od glavne asfaltirane ulice prema kući tužiteljica, da je isti do 8. Srpnja 2015. Godine (kada je asfaltiran od strane Općine Rogoznica) bio makadamski put kojim su se koristili svi koji su imali potrebu i to obitelj PĆ, svjedok GĆ, vlasnik objekta s desne strane gledajući od glavne ulice, te ŠĆ po potrebi.

24. Kraj takva utvrđenja, očigledno je da predmet spora predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbi članka 131. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/2011 koji je stupio na snagu 28.7.2011 dalje: ZC) koji je po zakonu (ex lege) postao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području je položen, u konkretnom slučaju Općine Rogoznice, a sve polazeći od opisane namjene predmeta spora u vrijeme stupanja na snagu ZC.

25. Prema tome, predmet spora u naravi put, kao nerazvrstana cesta u današnjim gabaritima koristio se i prije 2011. godine, pri čemu je isti ostao izvan ogradnog dvorišnog zida tuženika, tako da se radi o nerazvrstanoj cesti koja ima javni karakter i koja je u vlasništvu Općine Rogoznice

26. Naime, prema odredbi članka 101. stavku 1. ZC-a nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

27. Nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (stavak 2.).

28. Isto tako, ZC je propisao stjecanje temeljem zakona u odnosu na zemljišne površine koje su na dan stupanja na snagu ZC (28. srpnja 2011.) pristupačne većem broju korisnika pa je tako u odredbi članka. 131. stavka 1. ZC, propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Slijedom toga, kako je utvrđeno da je predmet spora od 80-tih godina 20. stoljeća, pa tako i na dan 28. srpnja 2011., sve do danas, bio pristupačan većem broju korisnika, a nije riječ o javnoj cesti, to su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona.

29. Odlučna je činjenica, što je sporna površina na dan stupanja na snagu ZC bila faktično dio nerazvrstane ceste i to zato jer je predmetna cesta postojala još od 2006. i koristila se kao put kako proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, slijedom čega su neosnovani navodi tužiteljica da predmetna nekretnina nikada nije predstavljala javni put već vlasništvo tužiteljica, jer je sporna površina desetljećima, barem od 80-tih godina 20. stoljeća, faktično korištena kao nerazvrstana cesta.

30. Također, neodlučna je okolnost da predmet spora završava točno ispred kuće tužitelja ne eliminira njegov javni karakter, jer se njime do te točke slobodno koriste i vlasnici drugih okolnih parcela: GĆ i ŠĆ (ovaj potonji makar po potrebi.)

31. Isto tako, na fotografiji u boji predmeta spora (koja je priložena kao dokaz u spisu) vidi se stanje lica mjesta, pri čemu je uočen pijesak ispred objekta GĆ. Iz tog znaka je razvidno kako je čitav predmet spora unutar gabarita glavne ulice. tako da su neosnovani navodi tužiteljica da bi sporna površina bila njihovo vlasništvo.

32. U tom pravcu za istaknuti je i sadržaj ugovora o darovanju sklopljenog između PĆ i IĆ od 3. svibnja 2012. godine (list 32 spisa) iz kojeg je razvidno je da ŽĆ (otac tuženika) čest. zem. [katastarska čestica]/4K.O. Sevid kupio 1997. godine od UĆ i TĆ, da je čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 206 m2 formirala u postupku cijepanja čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] prijavnim listom broj UP/I-932-07/97-01/605 (list 36 spisa) kao i činjenicu da se prednik tuženika ogradio kamenim zidom svoj objekt, a predmet spora je ostavljen za put.

33. Međutim, glede dosjelosti kao pravne osnove stjecanja vlasništva predmeta spora na koju se pozivaju tužiteljice valja istaknuti da kod dosjelosti kao originalni osnov stjecanja prava vlasništva moraju biti ispunjene određene zakonske pretpostavke i to: sposobnost stjecatelja (opća pravna sposobnost), sposobnost stvari (svaka stvar na koju može postojati pravo vlasništva), posjed određene kvalitete (kvaliteta posjeda) i vrijeme dosjelosti zakonom određeno vrijeme. Osim toga, za redovitu dosjelost potrebno je utvrditi da je posjed kvalificiran kao zakonit, pošten (savjestan) i istinit.

34. Zakonit je onaj posjed koji se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva. Savjestan (pošten) posjed postoji kad posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dakle kada posjednik opravdano vjeruje da je stvar pribavio od vlasnika. Istinit je onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prevarom prije zlouporabom povjerenja (članak 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV-a). Da bi se mogla uvažiti dosjelost prava vlasništva na nekretnini dugotrajnim posjedovanjem treba utvrditi na nedvojben način ponašanje posjednika kroz čitavo vrijeme posjedovanja, jer "zla vjera" sprječava početak tijeka dosjelosti.

35. Sukladno spomenutim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe članka 11. stavka 1. ZV-a ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

36. Prema odredbi članka 159. stavka 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit stječe je protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

37. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 3.).

38. U slučaju da predmet spora nije nerazvrstana cesta, napominje se da su tužiteljice sa tuženikom 16. svibnja 2022. godine sklopile ugovor o ustanovljenju služnosti puta-kolnika i staze preko predmeta spora, te da su ugovorne strane suglasno ugovorile da opisani put-kolnik i stazu vlasnice povlasne nekretnine i njihov pravni prednik koriste preko trideset (30) godina upravo kao put-kolnik i stazu kao jedini pristup da svoje povlasne nekretnine (članak I točka 4. ugovora).

39. To znači, da su tužiteljice znale ili bar morale znati, odnosno s obzirom na izloženo utvrđenje da su imale dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu nekretninu, dakle da im ne pripada pravo na posjed te nekretnine ili da ta nekretnina nije njihova, a sve imajući u vidu da cijelo vrijeme u zemljišnoj knjizi kao vlasnik i u evidenciji katastra je upisan tuženik IĆ.

40. U konkretnom, bitno je utvrđenje da predmet predstavlja nerazvrstanu ceste u smislu odredbi članka 131. stavka 1. ZC-a, koji je po zakonu (ex lege) postao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području je položen, u konkretnom slučaju Općine Rogoznice.

41. Polazeći od postavljenog tužbenog zahtjeva, te činjenice da je zemljišnoj knjizi kao vlasnik upisan tuženik, to su tužiteljice kraj takvog stanja ispravno utužile tuženika.

42. Pri tome valja napomenuti da sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka DĆ pok. UĆ, koji je iskazivao kako predmet spora koriste samo R, dakle, tužiteljice, dodajući kako vlasnik objekta s desne strane predmet spora koriste samo za ulaz u kuću, pješke (list 71 spisa), što znači da ovaj svjedok je kontradiktoran u činjenici tko koristi predmet spora. Svjedok JĆ o predmetu spora nije imao saznanja (list 70 spisa).

43. U svezi podneska tužiteljica od 7. travnja 2026. godine kojim su iste uz glavni tužbeni zahtjev postavile i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava služnosti kolnika na teret čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (list 39 i 40 spisa) valja istaći da isti pravno predstavlja objektivnu preinaku tužbe u smislu odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP).

44. Prema odredbi članka 190. stavku 1. ZPP-a tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

45. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.).

46. U konkretnom, imajući u vidu činjenicu da su tužiteljice sklopile sa tuženikom ugovor o ustanovljenju služnosti puta-kolnika i staze 16. svibnja 2022. godine, što znači da su u vrijeme podnošenja tužbe mogle preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (25.8.2022.), radi čega nije dopustio preinaku.

47. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

48. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a tuženiku su priznati troškovi koje je imao za:

- tri (3) zastupanja na ročištima po kvalificiranom punomoćniku (27.2.2025., 15.4.2025. i 8.4.2026. ) (v.p.s. = 1.340,50 eura) – 300 bodova (3 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. i 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav dva (2) obrazložena podneska po kvalificiranom punomoćniku od 27.3.2025., 29.5.2025. – 200 bodova (2 x 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife - ukupno 500 bodova ili 1.000,00 eura (Tbr. 54. Traife).

Šibenik, 15. lipnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćniku tužiteljica, odvjetnici Zvjezdani Barić

- punomoćniku tuženika, odvjetniku Ivanu Bandiću