Poslovni broj P-218/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sucu toga suda Gabrielu Staniću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, zastupano po LŽH, dipl.iur.,v.d. upraviteljici Područnog ureda Dubrovnik, Bana Josipa Jelačića 2, 20 000 Dubrovnik, protiv tuženice LŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Vrnogi, odvjetniku u Metkoviću, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave 6. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužene osobno uz punomoćnika, 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužna je tuženica LŽ u roku od 8 dana isplatiti tužitelju na račun [broj bankovnog računa], model HR 33, poziv na broj: 372176-6530289-41579 dužne iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedene iznose teku od dana plaćanja i to kako slijedi:

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 16.12.2019.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 17.01.2020. g. pa do konačne isplate.

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 14.02 2020.g pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 13.03.2020 g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.04.2020. g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.05.2020.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 12.06.2020 g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.07 2020 g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 17.08.2020.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.09.2020 g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 14.10.2020.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 13.11.2020.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 14.12.2020.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 14.01. 2021.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.02.2021.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.03.2021.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.04.2021.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 14.05.2021.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 309,01 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.06.2021.g. pa do konačne isplate,

- iznos od 126,41 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja 15.07.2021.g. pa do konačne isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Dužna je tuženica u roku od 8 dana isplatiti tužitelju troškove postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 750,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. rujna 2025. (uređenoj na pripremnom ročištu 17. veljače 2026.) i u podnesku od 23. prosinca 2025. u bitnome navodi da je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 5.997,51 EUR-a zbog toga što je taj iznos tuženoj nepripadno isplaćen s osnova roditeljske brige o novorođenom djetetu temeljem čl. 39. st.2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("NN" 152/22,34/25).

1.1. Kao temelj svoga potraživanja svakog pojedinog isplaćenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki I. ove presude, i to u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 15. srpnja 2021., tužitelj prilaže rješenje UP/I-503-01/24-01/97 od 30. listopada 2024., a kojim je tuženoj poništen status u obveznom zdravstvenom osiguranju, po osnovi – osobe s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa] koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana isteka školske odnosno akademske godine u kojoj su završile redovito školovanje prema propisima o redovitom školovanju u RH ili drugoj državi članici EU-a, odnosno od dana položenog završnog ispita, a o čemu je tužena bila opominjana više puta prije pokretanja ovoga parnično postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu 8. prosinca 2025. i na pripremnom ročištu 17. veljače 2026. u bitnome navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, prvenstveno ističe prigovor zastare te predlaže sudu odbiti tužbu u cijelosti. U potpunosti osporava tužbeni zahtjev naveden u tužbi te posebno ističe kako je tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje.

2.1 Još navodi da se u tužbi navodi kako je pravomoćnim i ovršnim rješenjem HZZO-a, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I-503-01/24-01/97; URBROJ: 338- 19-02-24-05 od 30. listopada 2024. godine tuženici utvrđen prestanak statusa osigurane osobe HZZO-a s danom 20. rujna 2022. jer je imala zdravstveno osiguranje u Bosni i Hercegovini, međutim iz istoga nije razvidno da bi tuženici prestao status osigurane osobe i navedenog dana.

2.2. Posebno napominje kako je tuženica pri podnošenju svojeg zahtjeva dostavila potrebnu dokumentaciju za reguliranje prethodno navedenog prava i kako je temeljem iste dokumentacije njenom zahtjevu udovoljeno, da je naknadu primala bez ikakve sumnje da na istu nema pravo te smatra kako nije ni najmanje odgovorna za nastalu situaciju kao i da je tijekom svih provedenih upravnih postupaka pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje aktivno sudjelovala u istima, ničim nije ometala tijek postupaka i istinito je prikazivala svoje podatke.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u priložene isprave prvenstveno: obračun isplaćenih naknada (lis spisa 4-5), Rješenje HZZO-a, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I- 503-01/24-01/97; URBROJ: 338-19-02-24-05 od 30. listopada 2024. godine (list spisa 6-10), opomene i zahtjev za povrat sredstava (list spisa 12-21), a saslušana je i tužena kao parnična stranka (list spisa 45-47).

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , dalje ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Prvenstveno je potrebno istaći da je među strankama nesporno da je tuženica u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 15. srpnja 2021. koristila uvodno navedene novčane porodiljne naknade poradi rođenja L i VŽ, a s osnova zdravstvenog osiguranja tužene u RH.

5.1. Nesporno je i da je tijekom navedenog razdoblja i iz razloga prednje navedenog tuženica primila isplatu od tužitelja u iznosu 5.997,51 EUR-a, a što je utvrđeno uvidom u obračun isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada (list spisa 4-5).

6. Tužitelj je svojim dopisima i opomenama od 24. siječnja 2025. do 6. kolovoza 2025. pozivao tuženicu na povrat isplaćene naknade na što se tuženica oglušila.

7. Sporno je između stranaka je li tuženica dužna vratiti tužitelju iznos od 5.997,51 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koji iznos je tužitelj isplatio tuženoj.

8. Iz priloženog rješenja HZZO-a, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: UP/I- 503-01/24-01/97; URBROJ: 338-19-02-24-05 od 30. listopada 2024. godine (tužitelj se poziva na točku III.) nije razvidno da je tuženoj poništen status u obveznom zdravstvenom osiguranju po bilo kojoj osnovi za sporno razdoblje od 16. prosinca 2019. do 15. srpnja 2021., pa je već ovdje valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tužitelj nije dokazao da je tužena nešto primila s osnove koja je naknadno otpala, međutim sukladno načelu pristupa sudu ovaj sud je odlučio izvesti sve predložene dokaze radi utvrđenja stvarnog činjeničnog stanja.

9. Za napomenuti je da je sud na pripremnom ročištu, oslonom na načelo otvorenog pravosuđenja, pozvao tužitelja u spis priložiti ili predložiti izvođenje dokaza s osnova koje i kakve prijave je tužena iskoristila pravo na isplatu s osnova predmetne rodiljine i roditeljske potpore, a na što se tužitelj oglušio, a svaka strana je u parničnom postupku dužna sudu predložiti i priložiti dokaze na kojim temelji svoj tužbeni zahtjev.

10. Tuženica je pred sudom iskazala:

- da je postala majka dvije curice i to L i VŽ koje su rođene **.**.2018. i nakon teškog poroda je ostala živjeti na svojoj prijavljenoj adresi u [adresa], te je HZZO-a podnijela zahtjev za porodiljnu naknadu,

- da je isti zahtjev podnijela na osnovu svoga prebivališta, a nije bila u poslovnom odnosu,

- da je nedugo nakon toga dobila i rješenje HZZO-a kojim joj se isto odobrava te je na osnovu toga zaista i primala ove naknade,

- da u svome zahtjevu ništa nije navela što ne bi bilo istinito, te da i dalje smatra da je njoj ova isplaćena naknada osnovano isplaćena na osnovu pozitivnih propisa RH,

- da je njen suprug državljanin BiH i da je on u ovom spornom razdoblju radio u BiH,

- da u BiH nije imala, niti u sporno razdoblje niti danas nema prebivalište, već ima status privremenog boravka, te da nema niti državljanstvo BiH pa samim tim ne može niti steći prebivalište u [adresa] što znači da njeno prebivalište u [adresa] niti u jednom trenutku nije bilo fiktivno, a posebno ne u ovome spornom razdoblju 2019., 2020. i 2021. godine,

- da pored toga što nije bila u radnom odnosnu u vrijeme primanja ove porodiljne naknade nije imala nikakva po bilo kojoj osnovi primanja niti u RH, a niti u BiH,

- da bi kako je navela uopće mogla prijaviti privremeni boravak u BiH agencija za strance je tražila određenu dokumentaciju kako iz RH koju je izvadila od HZZO-a, te određenu dokumentaciju iz BiH, a to jest da je zdravstveno osigurana, te je zdravstveno osiguranje u BiH dobila na osnovu zaposlenja svoga supruga,

- da u svome zahtjevu ništa krivo nije navela te i dan danas smatra da je imala pravo na ovu naknadu, a nije joj jasno zašto nakon proteka ovoliko godina HZZO traži povrat sredstava koja su joj sami odobrili i isplatili na osnovu njene istinite prijave,

- da u ovo sporno vrijeme 2019., 2020. i 2021. godine i njena djeca su bila prijavljena u RH te su imali zdravstveno osiguranje, a koje su i koristili kako u Metkoviću tako i u Splitu ovisno od potrebe,

- da ima još jedno dijete koje je dobila naknadno tijekom 2024. godine i za nju je bila tražila porodiljnu naknadu međutim nakon što je saznala za sve ovo što HZZO protiv nje provodi to je obustavila,

- da u ovo sporno razdoblje niti od HZZO-a, a niti bilo koje druge institucije u RH, a niti ona osobno nije dobila informaciju niti je na bilo koji način znala ili mogla znati da nema prava na ovo ostvareno pravo s osnova njena roditeljstva.

11. Iz provedenih dokaza tijekom ovoga postupka, pored utvrđenja da istoj nije poništen status zdravstvenog osiguranja za sporno razdoblje, utvrđeno je i da je tuženica na osnovu svoje valjane i istinite prijave u HZZO dobivala porodiljnu naknadu, te da niti na koji način nije imala razloga sumnjati da na istu nema pravo , a istu joj je i HZZO bio odobrio. Iz toga sud zaključuje da je ista u dobroj vjeri postupala i primala predmetnu porodiljnu naknadu (nesporno je da je tužena porodiljnu naknadu dobivala s osnova prijavljenog prebivališta u [adresa] i majčinstva dvije curice sukladno Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama).

12. U smislu čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13.,137/13. i 98/19.: u daljnjem tekstu ZZO) osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima. Dakle, u konkretnom slučaju ZZO je specijalni propis čije bi se odredbe imale primijeniti u ovoj pravnoj stvari time da čl.137. ZZO-a pravo tužitelja da zahtjeva povrat uvjetuje samo i jedino pod pretpostavkom da je osigurana osoba primila iznos na koji nije imala pravo. No, nastavno na navedeno zakonodavac čl.138. ZZO-a propisuje obvezu Zavoda zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe pod slijedećim pretpostavkama:

- ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja,

- ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad,

- ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka,

- ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

13. Stavak 2. i 3. istog članka 138. ZZO-a propisuje da osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci.

13.1. Za štetu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile.

14. Dakle, u konkretnom slučaju točno je da je čl. 137. ZZO-a predviđena obveza povrata iznosa na koji osigurana osoba nije imala prava, ali već idućim člankom zakonodavac razrađuje koje su to okolnosti i pretpostavke koje moraju biti ispunjene, a postojanje kojih uvjetuje isplatu primljenog iznosa od strane osigurane osobe.

15. Analizirajući prednje citirane zakonske odredbe niti jedna od njih ne upućuje na postojanje situacije u kojoj je HZZO šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

16. Nastavno na navedeno, konkretne isplate su tuženici izvršene na temelju prijave tuženice i odobrenja koje je sam HZZO odobrio time da tuženica, vjerujući da je riječ o pripadajućoj i odgovarajućoj naknadi, istu koristila smatrajući je svojom imovinom i vlasništvom, a ista u tom periodu nije nigdje radila ili imala neka druga primanja, a niti je to tužitelj navodio ili dokaziva, kao niti da je imala druge imovine.

17. Tužitelj kao javno tijelo ima pravo i obvezu postupati u skladu sa zakonom i u javnom interesu, međutim takvo postupanje ne smije biti na teret građana kao što je u konkretnom slučaju. Tužitelj kao javnopravno tijelo u čijoj je nadležnosti i isplata porodiljnih naknada na koje imaju pravo osiguranici nužno mora upotrijebiti pažnju što se, kome i u kojem iznosu isplaćuje, a tužitelj do zaključenja ovoga raspravljanja sudu niti je predložio niti dokazao da je tuženica bilo što neistinito navela u svojoj pri javi tj. svome zahtjevu, da je bila upozorena na svoja prava ili obveze te na osnovu kakve bi netočne prijave to svoje pravo ostvarila.

17.1. Vezano uz prednje navedeno pored i uz činjenična utvrđenja da je tužitelj tuženici isplatio navedeni iznos, da tuženica ne osporava primljeni iznos uzimajući sve prednje navedeno u smislu odredbe čl. 29. i čl. 48. st.1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14), prava zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. -pročišćeni tekst, 8/99 ispravak, 14/02., 1/06. i 13/ 17) ovaj sud je zaključio kako bi obvezivanje tuženice da vrati isplaćene iznose predstavljao prekomjeran individualni teret za nju te bi usvajanjem tužbenog zahtjeva došlo do povrede njezinog prava na mirno uživanje vlasništva.

18. Naime, cilj koji se želi postići u ovome postupku je to da tuženica izvrši isplatu iznosa koji joj prema navodima tužitelja ne pripada, i to jer je ista bila zdravstveno osigurana u drugoj državi BiH, a prema iskazu same tuženice to zdravstveno osiguranje je imala samo iz potrebe prijave privremenog prebivalište te niti iz kojeg drugog razloga, a ista nije imala razloga sumnjati da ta i takva prijava na bilo koji način za posljedicu ima gubitak stečenih prava u RH, te da je svim potrebnim institucijama podnosila i predavala svu traženu i potrebnu dokumentaciju, a prema stavu ovoga suda bi predstavljalo miješanje u pravo tuženice na mirno uživanje vlasništva i cilja koji se tim miješanjem želi postići.

19. S druge strane, protivno načelu dobrog upravljanja tužitelj nije postupio primjereno i pravovremeno i to jer je tužitelj kroz relativno dulje vremensko razdoblje tuženici isplatio iznos od 5.997,51 EUR-a za koji je tuženica osnovano mislila da joj pripadaju, dok istoj poništavanjem statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju za određena razdoblja (rješenje list spisa 6-10) niti na koji način nije dano do znanja da bi ista na bilo koji način došla u takvu financijsku situaciju da bi bilo što trebala vrati ti ili vraćati bilo kome.

20. Stoga, kako je ovaj sud zaključio kako obvezivanje tužene da vrati isplaćene iznose naknade predstavlja prekomjeran individualni teret za nju te da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva došlo do povrede njenog prava na mirno uživanje vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, to je odlučeno kao u izreci ove presude.

20.1. Sud svoju odluku dijelom temelji i na stajalištima iskazanim u presudama ESLJP-a Uzelac i Đekić protiv Hrvatske (zahtjevi br. 6161/13 i 57863/14) kao i u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (ESLJP, 26. travnja 2018.) jer testom proporcionalnosti tužitelj tokom ovoga postupka nije dokazao legitimni cilj miješanja, nužnost poduzimanja ove mjere vračanja isplaćenih sredstava, a niti da je narušena pravična ravnoteža između javnog interesa i individualnog tereta, prvenstveno jer kako je i utvrđeno tužena u spornom razdoblju nije bila zaposlena niti imala drugih primanja kako u RH tako niti u BiH, jer ista nije bila fiktivno prijavljena na predmetnu adresu u Republici Hrvatskoj a na kojoj je bila prijavljena od rođenja (uvid u JRO MUP-a RH), te da je koristila zdravstveno osiguranje svoje djece zavisno od potrebe liječenja u Republici Hrvatskoj, te jer je tužena dokazala da je u dobroj vjeri primila svaki od utaženih iznosa.

21. Po osnovi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, oslonom na čl. 155. ZPP-a tužitelj je dužan tuženici naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR- a, koji se odnose na sljedeće troškove:

- sastav odgovora na tužbu od 8. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a

- zastupanje na ročištu od 17. veljače 2026. i 6. svibnja 2026. u iznosu od po 200,00 EUR-a , dakle 600,00 EUR-a, sve uvećano za PDV 25% tj. 150,00 EUR-a, dakle sveukupno 750,00 EUR-a kako je odlučeno u točki II. izreke ove presude.

U Metkoviću, 15. lipnja 2026.

S u d a c :

Gabriel Stanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika