REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl.br. P-96/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Royal Hotels & Resort d.o.o., OIB:41984487913, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Krolo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri odvjetničko društvo d.o.o , Miramarska cesta 24, Zagreb protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, radi ispravka zemljišno knjižnog upisa, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 27. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, a objavljenoj dana 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je pravni prednik Tužitelja, društveno poduzeće "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s.p.o Dubrovnik bilo nositelj društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretnini koja odgovora kat.čest 392/1, opisana kao " E i EH, ŠUMA", površine 1.992 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik. 2. Utvrđuje se da Tužitelj - Royal Hotels & Resort d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 41984487913 ima valjanju pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik, kat.čest 392/1, opisana kao " EH, ŠUMA", površine 1.992 m2, upisana u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa se temeljem toga nalaže brisanje upisa POMORSKOG DOBRA izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku te upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist Tužitelja - ROYAL HOTELS & RESORT d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 41984487913 u cijelosti."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u visini od 600,00 eur u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1.Tužitelj je tužbom predanom ovom sudu 6. svibnja 2024. godine pokrenuo postupak spram tuženika navodeći, u bitnom, da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovnik od 05. travnja 2024., posl.br.:Z-10565/2023 odbijen prigovor podnositelja Royal Hotels & Resort d.o.o., OIB:41984487913, [adresa] (u ovom predmetu tužitelja) za brisanje provedenog upisa pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] i provedbu uknjižbe prava vlasništva na toj nekretnini u korist podnositelja prigovora (tužitelja), te da je tužitelj upućen svoje pravo ostvariti podnošenjem tužbe za ispravak.

1.1. Tužitelj navodi da je prema aktualnom stanju u zemljišnim knjigama, na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano pomorsko dobro.

1.2. Tužitelj navodi da je Općinski sud u Dubrovniku u obrazloženju rješenja od 05. travnja 2024., posl.br., Z-10565/2023 istaknuo da je uvidom u popis čestica koje sukladno Uredbi o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o [katastarska općina] (NN 6/9 od 20. siječnja 1999. - dalje u tekstu: "Uredba/99") pripadaju pomorskom dobru, utvrdio da su u popisu navedene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), koja čini novoformiranu čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

1.3. Tužitelj navodi da je prema ocjeni Općinskog suda u Dubrovniku, predmetna nekretnina na temelju ZPDML/23, te donošenjem Uredbe/99 postala opće dobro koje je neotuđivo i ne može biti predmet stjecanja prava vlasništva ni drugih stvarnih prava.

1.4. Tužitelj smatra da nekretnina kat.čest 392/1 k. o. [katastarska općina] u trenutku davanja Mišljenja povjerenstva za granice pomorskog dobra, kao i u trenutku donošenja Uredbe/99 prema svojim prirodnim obilježjima i izvornom statusu nije bila pomorsko dobro. Tužitelj pojašnjavajući da predmetna nekretnina u trenutku donošenja Uredbe/99 nije bila u općoj uporabi, do nje da nisu dopirali najviši valovi za vrijeme nevremena, niti je u naravi predstavljala morsku obalu unutar 6 metara udaljenosti od obalne linije, a niti je bila tada kao ni danas namijenjena da služi korištenju mora niti u funkcionalnoj vezi s morem.

1.5. Tužitelj smatra da Uredba/99 kojom se određuje granica pomorskog dobra ne može predstavljati deklaraciju da bi predmetna nekretnina u trenutku donošenja Uredbe/99 kao i prije toga bila po svojim naravnim i pravnim karakteristikama pomorsko dobro.

1.6. Tužitelj navodi da u obrazloženju Mišljenja Povjerenstva za utvrđivanje granica pomorskog dobra, u odnosu na predmetnu nekretninu nije pojašnjeno iz kojih razloga bi predmetna nekretnina bila obuhvaćena utvrđenom granicom pomorskog dobra, kada ona tada niti danas nije predstavljala stjenovitu obalu, već je prema prostorno planskoj dokumentaciji bila predviđena kao građevinsko zemljište za turističku namjenu.

1.7. Nadalje navodi da je u obrazloženju Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 05. travnja 2024. predmetna nekretnina na temelju ZPDML/23, te donošenjem Uredbe/99 postala opće dobro koje je neotuđivo i koje ne može biti predmetnom stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava, te da se radi o stvari izvan prometa u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

1.8. Tužitelj se poziva na pravno shvaćanje iz Odluke Ustavnog suda RH U-I- 4445/2008 od 04. listopada 2011. po kojem osoba koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik, a smatra da se to, na odgovarajući način ima primijeniti i na osobu koja je stekla izvanknjižno vlasništvo na temelju zakona u konstitutivnom smislu na temelju ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki, da ima pravo svoje stečeno pravo vlasništva braniti u parničnom kontradiktornom postupku pred sudom.

1.9. Tužitelj smatra da iz ovakvog pravnog shvaćanja proizlazi da se pred ovim parničnim sudom treba istome omogućiti da brani svoje stečeno prava vlasništva, pa makar ono bilo neupisano na način da iznosi dokaze o činjenicama na temelju kojih je, uz primjenu mjerodavnog prava, isti stekao vlasništvo na valjanoj pravnoj osnovi, te da je bio vlasnik u trenutku donošenja Uredbe/99. Nastavno navodi da tužitelj ima pravo u ovoj parnici dokazivati i da sud raspravi ocjenom svih činjenica i dokaza da li Uredba/99 može ukinuti ili ograničiti vlasništvo koje je isti stekao na valjanoj pravnoj osnovi na temelju čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki iz čl. 390a. u vezi s člankom 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

1.10. Tužitelj smatra da ako je isti u trenutku donošenja Uredbe/99 kojom je predmetna nekretnina obuhvaćena granicom pomorskog dobra imao valjano stečeno izvanknjižno vlasništvo, tad bi to za tužitelja značilo da bi time bilo provedeno faktično izvlaštenje bez provođenja zakonom propisanog postupka za izvlaštenje i bez da je pri tome utvrđena naknada u visini tržišne vrijednosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se, u bitnom, protivi tužbenom zahtjevu nastavno navodeći da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske granica pomorskog dobra utvrđena Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99), te je u manjem dijelu radi izgradnje dodatka nekadašnjem hotelu Neptun (sada IMPORTANE RESORT) granica izmijenjena Uredbom od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) dok granica na dijelu obale ispod Vile Elite nije mijenjana.

2.1. Tuženik navodi da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (NN 6/99) određeno da nekretnina koja je predmet ovog postupka i to novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je nastala od čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri, pripada pomorskom dobru. Nastavno, da se u konkretnom slučaju radi o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a nedvojbeno da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99, te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena i nekretnina koja je predmet ovog postupka, te je po provedbi geodetskog elaborata potvrđenog od Područnog ureda za katastar Dubrovnik 19. listopada 2021., dakle, nakon izmjene Uredbe u zemljišnim knjigama u odnosu na tu nekretninu zatražen i odobren upis oznake pomorskog dobra, a čemu tuženik nalazi osnov u zakonskim odredbama koje u nastavku citira odnosno ukazuje na njihov smisao i to odredbe; čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94,…), čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 48. i 50. Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96), čl. 52. Ustava Republike Hrvatske i čl. 4. ZPDML, članka 217. i 220. stavak 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), te čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Trgovački sud u Dubrovniku je u ovoj pravnoj stvari tužitelja donio presudu posl. br. P- 67/2024-16 od 21. studenog 2024. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na navedenu presudu tužitelj je izjavio žalbu.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-4806/2024-2 od 29. listopada 2025. godine uvažena je žalba tužitelja i ukinuta je presuda ovog suda posl. br. P- 67/2024-16 od 21. studenog 2024. i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem da je njegov pravni prednik bio nositelj društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretnini koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica], opisana kao " E i EH, ŠUMA", površine 1.992 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te zahtjev za utvrđenjem da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini s nalogom za brisanje upisa pomorskog dobra izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku i upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja u cijelosti.

6. Tužitelj u tužbi navodi da se upisanom knjižnom vlasniku, što da se na odgovarajući način ima primijeniti i na izvanknjižnog vlasnika predmetne nekretnine koji da je tužitelj, ne može izravnom primjenom zakonske odredbe brisati pravo vlasništva i upisati oznaku pomorskog dobra s faktičnim učincima izvlaštenja, a bez prethodne mogućnosti sudjelovanja u sudskom parničnom kontradiktornom postupku u kojem bi mu bila omogućena zaštita njegovih prava (poziva se na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011.).

7. Tužitelj u svojoj tužbi ukazuje na sporno pitanje pravne naravi nekretnine na koju polaže svoje pravo upisa prava vlasništva.

8. Međutim, u ovom postupku nije sporno, to nije sporio niti tužitelj u svojoj tužbi niti tuženik u svome odgovoru na tužbu, da je Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99, te njenom izmjenom iz 2015., određeno da nekretnina koja je predmet ovog postupka i to novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastala od čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u staroj izmjeri) pripada pomorskom dobru.

9. Odredbom čl. 221. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje u tekstu: ZPP) propisano je da ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu dok druge dokaze koje je predložio tužitelj (očevid na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske i građevinske struke) nije izveo kao nepotrebne.

11.U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao isprave koje prileže spisu dok preostale dokaze nije izvodio kao nepotrebne.

12. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane isprave i to;

- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku 5.4.2024., posl.br.: Z-10565/2023 (l.s.12-15),

-Zemljišnoknjižni izvadak za čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (l.s.16-17),

- Uredba Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21, URBROJ:5030116-99-1 od 14.01.1999. (l.s.18-20),

-Mišljenje Stručnog Povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko- neretvansku županiju na morskoj obali KLASA:342-01/98-01/68 od 10. veljače 1998. (l.s.21-22),

- prostorno-planska dokumentacija; Generalni plan Dubrovnik Dubrovnik iz siječnja 1969., Izvod iz GUP-a Dubrovnik iz 1980. godine, Provedbeni urbanistički plan Babin Kuk s otokom Daksa iz 1980. godine - (l.s. 23-28),

- Presuda Vrhovnog suda RH, Rev-3269/2019 od 20.06.2023. (l.s. 29-39),

- Odluka Ustavnog suda RH, U-I-4445/2008 od 04.10.2011. (l.s. 40-50),

- Odluka Ustavnog suda RH, broj U-IIIB/1373/2009 od 07.07.2009. (l.s. 51-65),

- Zemljišnoknjižni izvadak za Zk. Ul. [broj ZK uloška],, K. O. [katastarska općina] (l.s. 67-71),

- Rješenje Općine Dubrovnik od 28.12.1971., br. UP-02/2-I-6942/1/70 (l.s. 72-73),

- Ugovor o razgraničenju imovinskopravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu HTP „Dubrovnik“ od 9. veljače 1993.g. (l.s. 74-92),

- Dodatak Ugovoru o razgraničenju imovinskopravnih odnosa i drugih prava i obveza nastalih zajedničkim poslovanjem i radom u sklopu HTP „Dubrovnik“ od 9. veljače 1993.g. (l.s. 93-95),

- Ugovor o međusobnim odnosima poduzeća koji su nastali podjelom HTP Dubrovnik od 9. veljače 1993.g. (l.s. 96-112),

- Prilog II. Ugovoru o međusobnim odnosima poduzeća koja su nastala podjelom Hotelsko turističkog poduzeća "Dubrovnik" - Popis nekretnina (l.s. 113-114),

- Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23.11.1994. o suglasnosti na pretvorbu (l.s. 115-116),

- Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 06.06.1997. o iskazu nekretnina procijenjenih u postupku pretvorbe (l.s. 117-119),

-Skica – kopija katastarskog plana (l.s. 120),

- Odluka Ustavnog suda, broj U-I-22/1987 od 29.04.1987. (l.s. 121-122),

- Pravno mišljenje Državnog odvjetništva RH od 22. veljače 2011. (l.s. 123-124),

- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, ZK Odjela posl.br. Z-6133/2024 od 24.5.2024.(l.s.130-131).

13. Na ročištu glavne rasprave, u ponovljenom suđenju, održanom 27. travnja 2026. tužitelj u odnosu na isprave koje prileže podnesku tužitelja predanom u spis 13.4.2026. godine i to u odnosu na ispravu "Potvrda u usklađenosti geodetskog elaborata" na l.s.354 navodi da iz razloga što je ista kronološki nastala nakon nije mogla biti dostavljena u spis do zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj još navodi da ispravi "Potvrda o usklađenosti geodetskog elaborata" na l.s.354 prethodi geodetski elaborat donesen na prijedlog tužitelja, a za koju ispravu je navela da je zbog njezinog formata nije u mogućnosti na spis dostaviti elektroničkom komunikacijom, pa je istu spisu priložila na spomenutom ročištu održanom 27. travnja 2026. i predlaže da se ista pregleda i pročita u dokaznom postupku. Tužitelj dodatno iznosi svoj stav da navedeni geodetski elaborat sud može koristiti u dokaznom postupku bez obzira što je navedena isprava nastala prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari i to iz razloga što da spomenuti geodetski elaborat tek s potvrdom o usklađenosti geodetskog elaborata na l.s.354 čini jednu cjelinu.

14. Ovaj sud isprave koje je tužitelj priložio spisu nakon zaključenja prethodnog postupka nije koristio u dokaznom postupku budući na strani tužitelja koji je iste priložio spisu nije ostvaren razlog iz čl. 299. st.2. ZPP-a da ih bez svoje krivnje nije mogao priložiti spisu prije zaključenja prethodnog postupka.

14.1. Tako nije korištena u dokaznom postupku isprava "Potvrda u usklađenosti geodetskog elaborata" na l.s.354 iz razloga što ista predstavlja zajedno s Geodetskim elaboratom (l.s. 376) kojeg je tužitelj priložio spisu na ročištu glavne rasprave održanom 27. travnja 2026. jedinstvenu ispravu, a iz navedenog Geodetskog elaborata (l.s. 376) razvidno je da je po narudžbi tužitelja izrađen 29. travnja 2024. dakle prije zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari (zaključen 3. listopada 2024.), a tužitelj ga nije priložio spisu do zaključenja prethodnog postupka iako je mogao, pa se ne može govoriti na strani tužitelja o opravdanim razlozima iz čl. 299. st. 2. ZPP-a. unatoč tome što je Potvrda u usklađenosti toga geodetskog elaborata (l.s. 354) donesena 13. siječnja 2026. dakle nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari.

14.2. Isto tako nije korištena u dokaznom postupku isprava "Povijest promjena na katastarskim česticama" na l.s.355. Iako tužitelj na ročištu glavne rasprave, u ponovljenom suđenju, održanom 27. travnja 2026. navodi kako smatra da se ista može koristit u dokaznom postupku iz razloga jer da se radi o javnoj ispravi svima dostupnoj na uvid ovaj sud navedenu ispravu nije koristio u dokaznom postupku jer tužitelj, bez obzira što bi se radilo o javnoj ispravi, do zaključenja prethodnog postupka (zaključen 3. listopada 2024.) istu nije predložio kao dokaz za utvrđenje iznesenih činjenica, a istu je od nadležnog tijela, iako nakon zaključenja prethodnog postupka, ishodio po svom zahtjevu (4. travnja 2025.) pa se ne može govoriti na strani tužitelja o opravdanim razlozima iz čl. 299. st. 2. ZPP-a.

15. Izvedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), te brižnom analizom svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

17. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao na valjanoj pravnoj osnovi na temelju čl. 360. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki iz čl. 390a. u vezi s člankom 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te tužbenim zahtjevom traži utvrditi da je njegov pravni prednik, društveno poduzeće "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s.p.o Dubrovnik bio nositelj društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretnini koja odgovora kat.čest 392/1, te time traži utvrditi da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini i naložiti brisanje upisa pomorskog dobra izvršenog u postupku obnove zemljišnih knjiga od strane Općinskog suda u Dubrovniku, te upis prava vlasništva na toj nekretnini u korist tužitelja.

18. Da predmetna nekretnina u trenutku donošenja Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o [katastarska općina] (NN 6/9 od 20. siječnja 1999. - dalje u tekstu: "Uredba/99") predstavlja pomorsko dobro proizlazi iz popisa čestica koje sukladno spomenutoj Uredbi/99 pripadaju pomorskom dobru na kojem popisu je navedena i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), koja čini novoformiranu čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je predmet ovoga postupka, a kako i sam tužitelj navodi da je isto utvrdio Općinski sud u Dubrovniku u svom obrazloženju rješenja od 05. travnja 2024., posl.br. Z-10565/2023 kojim je tužitelja uputio svoje pravo ostvariti podnošenjem tužbe za ispravak brisanja provedenog upisa pomorskog dobra na kat. čest. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina].

19. Tužitelj u predmetnom postupku traži utvrditi da nekretnina koja je predmet ove tužbe po svojim naravnim i pravnim karakteristikama nije bila pomorsko dobro.

20. Isključena je mogućnost da su nekretnine po važećim propisima pomorsko dobro, a da iste te nekretnine to nisu bile po prijašnjim propisima. Navedeno iz razloga jer je institut pomorskog dobra kako je reguliran po čl.3 . Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2023 jednako reguliran i prijašnjim propisima.

20.1. Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) donesena je na temelju članka 50. stavka 6. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" br. 17/94, 74/94 i 43/96).

20.2. Uredbom o izmjenama Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) izmijenjena je Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2. vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra.

21. Uredba o izmjenama Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 7. studenoga 2015. (Narodne novine broj 119/15) donesena je na temelju čl. 30. st. 1. Zakona o Vladi Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 150/11 i 119/14) i čl. 118. st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11).

22. U konkretnom slučaju radi se o upisu oznake pomorskog dobra temeljem zakona, a Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž koju je donijela Vlada Republike Hrvatske, a koja je objavljena u Narodnim novinama broj 6/99 te njenom izmjenom iz 2015. obuhvaćena je i nekretnina koja je predmet ovog postupka.

23. Tužitelj je učinio nespornim da se predmetna nekretnina danas nalazi u obuhvatu granice pomorskog dobra kako je to utvrđeno Uredbom Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], Klasa: 934-01/98-01/21 od 14.01.1999. (NN 6/99).

24. Postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra i to kako slijedi;

24.1. Pomorski zakonik (NN 17/94), na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999., u čl. 49. st.1. i 2., propisuje da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim.(st.1.), te u smislu stavka 1. ovoga članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr. (st.2.).

24.2. U Zakonu o izmjenama i dopuni Pomorskog zakonika (NN 74/94) na temelju kojega je donesena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999, člankom 1. mijenja se članak 49. st.2. Pomorskog zakonika (NN 17/94) na način da su iz statusa pomorskog dobra izuzeti brodogradilišni navozi, a u status pomorskog dobra uvrštena je morska obala luke.

24.3. Zakonom je i u povijesti uvijek bio propisan kontinuitet u definiciji pomorskog dobra i kontinuitet u načinu određivanja granica pomorskog dobra i to da se granica pomorskog dobra utvrđivala u postupku koji nije sudski postupak, u posebnom upravnom postupku u kojem je ostvareno načelo kontradiktornosti stranaka, a predmet utvrđenja u postupcima koji se danas vode pred sudovima može biti samo pitanje da li je predmetna nekretnina ušla unutar područja pomorskog dobra koje je određeno Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. - Narodne novine broj 6/99 i 119/15 (što nije sporno u ovom postupku) – Tako i u Presudi VSRH posl.br. Rev 1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.

24.4. Donošenjem Općeg građanskog zakonika iz 1812. godine (OGZ-a) započinje pravna regulativa za nekretnine koje čine pomorsko dobro. OGZ je u paragrafu 287., između ostalog, morsku obalu i luke svrstao u one stvari koje su namijenjene općoj uporabi te ih je odijelio od ničijih stvari i stvari koje čine državnu imovinu. Stoga su nekretnine koje čine pomorsko dobro prema OGZ-u bile u nevlasničkom pravnom režimu, bez obzira što se upotrebljavao i termin javno dobro kao sinonim za opće dobro u današnjem značenju tog pojma.

24.5. Kronološki nakon toga slijedio je pravni propis koji je sveobuhvatno definirao pomorsko dobro, pa tako i nekretnine koje čine pomorsko dobro, a to je Uredba sa zakonskom snagom o pomorskom javnom dobru iz 1939. godine.

24.6. Nadalje, pomorsko je dobro bilo uređeno Osnovnim zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa (Službeni list SFRJ broj 2/1968; Narodne novine broj 52/1971 i 52/1973). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/1974, 39/1975, 17/1977 i 18/1981) koji je propisivao da pomorskim dobrom upravlja općina, da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (čl. 4. i 5.).

24.7. Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima prestao je vrijediti stupanjem na snagu Zakona o morskim lukama (Narodne novine broj 108/1995, 6/1996, 137/1999, 97/2000 i 158/2003) koji se primjenjivao od 5. siječnja 1996. do 15. listopada 2003. Spomenuti Zakon o morskim lukama je propisivao da se granice luke posebne namjene određuju odlukom o dodjeli koncesije radi obavljanja djelatnosti za koju je utvrđena posebna namjena odnosne luke (čl. 28.).

24.8. Pomorski zakonik (Narodne novine broj 17/1994, 74/1994 i 43/1996), u odredbi čl. 51., propisivao je da se na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već da se ono može koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i 59. st. 1. navedenog PZ-a). Člankom 49. Pomorskog zakonika bilo je propisano da pomorsko dobro čine unutrašnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglašen takvim. U smislu stavka 1. predmetnog članka pomorskim dobrom smatraju se: morska obala, lukobrani, brodogradilišni navozi, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koja se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem te u moru i pomorskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva, ribe, rude i dr.

24.9. Odredbom čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno, podzemlje i podmorje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe:, morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost.

24.10. Odredbom čl. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom.

25. Sumirajući, za istaknuti je da u smislu odredbe članka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N, br. 83/23), kao i ranijih odredbi čl. 48., 49. i 50. Pomorskog zakonika (N.N., br. 17/94, 74/94) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a takva dobra u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava. Na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbama Pomorskog zakonika - Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa) tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravno pravilo iz § 287.

26. Na kraju, sukladno odredbi čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) pomorsko dobro - more i dio morske obale na kopnu i otocima iznimno je vrijedno opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i pod njenom osobitom zaštitom.

27. Iz navedenog proizlazi da postoji pravni kontinuitet glede definicije i reguliranja statusa pomorskog dobra od Općeg građanskog zakonika i Uredbe o pomorskom i javnom dobru iz 1936. koja isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru, po bilo kojoj osnovi, pa sve do danas važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) koji u svojoj odredbi čl. 5. isključuje mogućnost stjecanja prava vlasništva i drugih stvarnih prava na pomorskom dobru.

28. Tužitelj nije s uspjehom dokazao da predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u svom povijesnom slijedu nije predstavlja pomorsko dobro

29. Iz navedenog proizlazi da su nekretnine koje su Uredbom Vlade RH utvrđene pomorskim dobrom to bile i prema prijašnjim propisima.

30. Ne postoji pravna norma iz koje bi proizlazilo ovlaštenje tužitelja utvrđivati da nekretnina koja je Uredbom Vlade RH utvrđena kao pomorsko dobro nije pomorsko dobro, bilo u povijesti bilo danas. Dakle, nije dopušteno utvrđivati da nekretnina ne predstavlja pomorsko dobro ili da ista prema prijašnjim propisima nije predstavljala pomorsko dobro. Ne ostvaruje se u tome načelo kontradiktornosti postupka. Načelo kontradiktornosti postupka se ostvaruje na način da u parničnom postupku pokrenutom po brisovnoj tužbi, konkretno našeg tužitelja, tužitelj može dokazivati da postoji odluka nadležnog tijela koje je upravljalo pomorskim dobrom ili odluka nekog drugog tijela javne vlasti donesena do 24.5.1974. (kada je stupio na snagu Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima "Narodne novine", br. 19/74., 39/75, 17/77 i 18/81.), kojom je nekretnina, brisanje upisa na kojoj je predmet ove tužbe, bila izdvojena iz pomorskog dobra. Kada tužitelj dokaže ove činjenice (što podrazumijeva da ih je iznio u činjeničnom historijatu svoje tužbe) tada, iako se radilo o pomorskom dobru, smatra se valjanim upis prava vlasništva na takvoj nekretnini.

31. Ostvarenje načela kontradiktornosti ne podrazumijeva, kako to pogrešno navodi tužitelj, mogućnost da se u parničnom postupku utvrđuju činjenice da nekretnina kat.čest 392/1 k. o. [katastarska općina] u trenutku davanja Mišljenja povjerenstva za granice pomorskog dobra, kao i u trenutku donošenja Uredbe/99 prema svojim prirodnim obilježjima i izvornom statusu nije bila pomorsko dobro, da faktički nije bila u općoj uporabi, do nje da nisu dopirali najviši valovi za vrijeme nevremena, niti da je u naravi predstavljala morsku obalu unutar 6 metara udaljenosti od obalne linije, a niti da je bila tada kao ni danas namijenjena da služi korištenju mora niti u funkcionalnoj vezi s morem. Navedeno iz razloga jer su nekretnine koje su Uredbom Vlade RH utvrđene pomorskim dobrom to bile i prema prijašnjim propisima.

32. U predmetnoj brisovnoj tužbi tužitelj svoj tužbeni zahtjev na brisanje upisa pomorskog dobra temelji na činjeničnom historijatu iz kojeg proizlazi da predmetna nekretnina ne samo u vrijeme donošenja Uredbe/99 već niti prije nije predstavljala pomorsko dobro.

33. Načelo kontradiktornosti postupka koje treba biti ostvareno na strani tužitelja koji je ustao tužbom zbog brisanja pogrešnog upisa pomorskog dobra, nije, slaže se i ovaj sud, ostvareno u postupku upisa pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini u zemljišne knjige izvršeno temeljem Uredbe/99 i Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku od 05. travnja 2024., posl.br. Z-10565/2023 odbijenog prigovora tužitelja za brisanje provedenog upisa pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini.

34. Međutim, načelo kontradiktornosti postupka biti će ostvareno u parničnom postupku kod činjeničnog historijata takve brisovne tužbe koji odgovara opisu odredbe čl. 217. st.2 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", br. 83/23.).

35. Dakle, iz činjeničnog historijata takve brisovne tužbe trebalo bi proizlaziti da tužitelj u odnosu na predmetnu nekretninu koja predstavlja pomorsko dobro tvrdi da je na istoj stekao valjani upis prava vlasništva (valjani osnov stjecanja prava vlasništva) jer da je ta nekretnina na temelju odluke nadležnog tijela koje je upravljalo pomorskim dobrom ili nekog drugog tijela javne vlasti do 24. svibnja 1974., kada je stupio na snagu zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima ("narodne novine", br. 19/74., 39/75., 17/77 i 18/81.), bila izdvojena iz pomorskog dobra.

35.1. Da je tužitelj svoj zahtjev za brisanjem upisa pomorskog dobra temeljio na činjeničnom historijatu tužbe kako je gore opisano i dokazao takve činjenice njegov tužbeni zahtjev bi bio prihvaćen osnovom istog tog čl. 217. st.2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", br. 83/23.) neovisno o tome bi li i sada u cijelosti ili djelomice predmetna nekretnina predstavljala pomorsko dobro.

36. Za razliku od gore navedenog, u predmetnoj brisovnoj tužbi tužitelj svoj tužbeni zahtjev kojim traži brisanje upisa pomorskog dobra temelji na činjeničnom historijatu iz kojeg proizlazi da predmetna nekretnina ne samo u vrijeme donošenja Uredbe/99 već niti prije nije predstavljala pomorsko dobro niti po svojim naravnim niti pravnim karakteristikama.

37. Tužitelj niti ne iznosi tvrdnju da je predmetna nekretnina izuzeta formalnim aktom iz pomorskog dobra.

38. Nadalje tužitelj se poziva na čl. 390 a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi s čl. 130. tog zakona jer da je pravni prednik tužitelja, društveno poduzeće "Neptun" Hotelsko turističko poduzeće s.p.o Dubrovnik bilo nositelj društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja na nekretnini koja odgovora kat.čest 392/1, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovnik, te time da ima valjanju pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini. Naime navedeni slijed pomorskih zakona kojima se uređuje pomorsko dobro upravo propisuje da se na pomorskom dobru ne može steći pravo vlasništva, a jedan od uvjeta navedene odredbe je da su nekretnine mogle biti predmet vlasništva. Pomorsko dobro utvrđeno je zakonom i na njemu se nije moglo nikada steći pravo vlasništva i upis pomorskog dobra je deklaratoran. Ne može Rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju staviti izvan snage pozitivne propise zakona Republike Hrvatske u kojima je i propisano da su upisi provedeni temeljem takvih rješenja nevaljani. Ne može se ne zaključiti da tužitelj sebi prilagođava i pretenciozno tumači odredbe zakona pokušavajući izigrati odredbe zakona koje su mogle i morale biti poznate. Pojedinačni akt protivan zakonu ne može predstavljati legitimna očekivanja tužitelja kao pojedinca koja bi sud trebao uvažiti poglavito kada se uzme u obzir da bi se na taj način ograničila legitimna očekivanja građana Republike Hrvatske da uživaju blagodati obalnog pojasa koje predstavlja pomorsko dobro.

39. Pogrešno tužitelj zaključuje da je imao stečena prava pa da se na njega treba primijeniti Konvencija o zaštiti ljudskih prava. Na pomorskom dobru se ne može steći pravo vlasništva i on nije imao stečena prava, a to što nije bila utvrđena granica pomorskog dobra ne znači da je on opravdano smatrao da je vlasnik pojasa koje predstavlja pomorsko dobro.

40. Je li nekretnina po svojoj namjeni i funkcionalnosti odnosno naravnim osobinama predstavlja pomorsko dobro utvrdilo se u postupku donošenja predmetne Uredbe, te su imenovana stručna povjerenstva i proveden vrlo složen postupak. Ako je Uredba utjecala na individualna prava tužitelja tužitelj je mogao pokrenuti upravni spor za osporavanje primjene Uredbe u ovom slučaju. Utvrditi namjenu i funkcionalne osobine nekretnine u smislu usko specijalizirane primjene koja bi određivala pomorsko dobro ne može biti prepuštena sudskim vještacima "opće prakse" koji će sada preispitivati je li neka nekretnina po naravi i funkciji pomorsko dobro. Navedeno bi dovelo do apsurdnosti sve upravne postupke i sva složena i specijalizirana utvrđenja koja se izrađuju u takvim postupcima ako sve navedeno tumačiti kao oborivu presumciju koja će se dokazivati u odvojenim parničnim postupcima mimo upravnog postupka. Stoga sud nije proveo vještačenje na okolnosti utvrđenja namjene i funkcionalne osobine predmetne nekretnine jer je za takva utvrđenja predviđen specijalizirani upravni postupak.

41. Potrebno je napomenuti da se preširoko tumači Konvencija za zaštitu ljudskih prava u ovom slučaju jer se pogrešno navodi da se radi o oduzimanju vlasništva, a ne može se oduzeti nešto što nikada nisi ni stekao jer se na pomorskom dobru ne može steći vlasništvo. Namjerno se uzimaju iz konteksta dijelovi pojedinih odluka Europskog suda za ljudska prava koji se ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju jer se radi s druge strane o ugrožavanju prava na zaštitu pomorskog dobra i zaštitu građana Republike Hrvatske. Ne možeš se pozivati na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i na taj način ugrožavati legitimna prava građana Republike Hrvatske. Kada bi se ovako široko primjenjivale odredbe doveli bi do apsurdnosti institut pomorskog dobra i izigravanje propisa pozivanjem na kojekakve odredbe kojima nikako nije cilj kroz zaštitu pojedinca potpuno izigrati primjenu zakonu i zaštitu instituta pomorskog dobra koji jamči nesmetani pristup svim građanima Republike Hrvatske obalnom pojasu.

42. Stoga je netočno tumačenje tužitelja koje iznosi u svojoj tužbi da ako je isti u trenutku donošenja Uredbe/99 kojom je predmetna nekretnina obuhvaćena granicom pomorskog dobra imao valjano stečeno izvanknjižno vlasništvo, da bi tada time što je Uredbom/99 predmetna nekretnina obuhvaćena granicom pomorskog dobra to za tužitelja značilo da bi time bilo provedeno faktično izvlaštenje.

43. Odredbom članka 5. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da je pomorsko dobro izvan pravog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

44. Odredbom članka 217. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da su svi upisi prava vlasništva na nekretninama koje su pomorsko dobro po samom zakonu iz članka 3. ovoga Zakona i koje su na temelju zakona i prema prijašnjim propisima bile pomorsko dobro, provedeni do stupanja na snagu ovoga Zakona nevaljani su i bez pravnog učinka, te su upisani vlasnici dužni trpjeti upis pomorskog dobra.

45. Odredbom članka 220. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/2023) propisano je da će se pomorsko dobro utvrđeno u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje; ZPDML/23) za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a upisanim vlasnicima da pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. st.5. ovoga Zakona

46. U konkretnom slučaju je pomorsko dobro upisano u postupku obnove zemljišne knjige u kojem je sudjelovao i tužitelj i u kojem postupku je tužitelj i upućen na pokretanje ovog postupka. Međutim, u predmetnom se radi o nekretnini koja je kao pomorsko dobro, kako to propisuje citirana odredba čl. 220. st.1. ZPDML/23, utvrđena u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19, dalje; ZPDML/23) za koje pomorsko dobro je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra. Navedeno proizlazi iz toga što je donesena Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine broj 119/15) kojom je izmijenjena Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž od 14. siječnja 1999. (Narodne novine broj 6/99) u članku 2 vezano za koordinatne točke kojima prolazi granica pomorskog dobra i istom je predmetna nekretnina obuhvaćena u granice pomorskog dobra. Navedena Uredba o izmjenama uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Gruž (Narodne novine broj 119/15) je donesena, upravo kako to propisuje odredba čl. 220. st.1. ZPDML/23, na temelju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11) pa je u skladu s tim zakonom i utvrđeno da je predmetna nekretnina pomorsko dobro.

47. Stoga ne može postojati legitimno očekivanje tužitelja da će predmetna nekretnina biti u njegovom vlasništvu budući se takvo očekivanje tužitelja stavlja u odnos s legitimnim očekivanjem građana prema državi da predmetna nekretnina ostane na opću uporabu svih koje posljednje legitimno očekivanje je po svojoj vrijednosti i značaju prevagnulo.

48. Sud nije ovlašten određivati granicu pomorskog dobra (crtu u prostoru koja odvaja nekretnine u režimu općeg dobra od nekretnina u vlasničkom režimu) jer to čini javnopravno tijelo u upravnom postupku. Sud ne može samostalno odrediti granicu pomorskog dobra isključivo na temelju fotografije i mjerničke skice, te se ta granica treba utvrditi u posebnom upravnom postupku. VSRH, Rev-1453/2021-2 od 13. prosinca 2022.) Propisana je nadležnost za utvrđivanje granice pomorskog dobra (odredba čl. 14. ZPDML/03 i čl. 20. važećeg ZPDML/23). Za vrijeme važenja Pomorskog zakonika/94 u slučaju dvojbe, granice pomorskog dobra utvrđivala je uredbom Vlada Republike Hrvatske (za vrijeme važenja ZPDML/03 granice je određivalo ministarstvo nadležno za more) kao i sada temeljem važećeg Zakona. 49.

49. Stoga predloženi dokazi vještačenjem po vještacima mjerničke i građevinske struke nisu izvedeni kao nepotrebni i neodgovarajući.

50. U odnosu na navode tužitelja da je predmetna nekretnina prošla postupak pretvorbe pravnog prednika tužitelja – društvenog poduzeća Neptun s.p.o. još jednom se ističe kako slijedi;

51. Trgovačka društva nastala pretvorbom društvenih poduzeća s osnove upravljačkih prava njihovih pravnih prednika na pomorskom dobru i procjene objekata u vrijednost društvenog kapitala nisu mogla steći pravo vlasništva na nekretninama u statusu pomorskog dobra. Čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je propisano da je trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva vlasnik onih nekretnina koje su na dan procjene u vrijednost kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Trgovačko društvo nastalo pretvorbom društvenog poduzeća moglo je steći vlasništvo na nekretnini samo u slučaju da su bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke iz odredbe čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sve i da su nekretnine ili ulaganja u nekretnine procijenjene u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe, a radilo se o nekretnini u statusu pomorskog dobra, nije bila ispunjena ključna pretpostavka - jer opće dobro nije moglo biti predmetom stjecanja vlasništva.

52. Stoga, a budući bi sukladno čl. 217. st.1. ZPDML/23, sve da je i postojao, tužiteljev upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za koju je utvrđeno da predstavlja pomorsko dobro po samom zakonu (iz čl. 3 ZPDML/23) kako u povijesti prema prijašnjim propisima, a ono svakako donošenjem Uredbe/99, bio nevaljan i bez pravnog učinka to bi tužitelj da je i bio upisani vlasnik bio dužan trpjeti upis pomorskog dobra. Odnosno tužitelj nije stekao valjanu pravu osnovu za stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini pa je stoga odlučeno kao u točki I izreke presude.

53. Na kraju je za navesti da Uredba Vlade Republike Hrvatske kojom su popisane čestice koje predstavljaju pomorsko dobro može se preispitivati samo u okolnostima istaknutog prigovora neustavnosti i nezakonitosti koji prigovor u ovom postupku tužitelj nije istaknuo već je sam podnio Ustavnom sudu Republike Hrvatske Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k. o [katastarska općina] …(NN 6/9) i njenih izmjena, koju ispravu je kao dokaz dostavio u spis (l.s. 247-272), a u slučaju da Ustavni sud RH utvrdi navedenu Uredbu neustavnom odnosno nezakonitom tada tužitelj ima na raspolaganju zakonom propisane mehanizme vezano za ovaj parnični postupak.

54. Odredba čl. 9. Uredbe o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra propisuje da se granica pomorskog dobra utvrđuje rješenjem u upravnom postupku koje donosi povjerenstvo Ministarstva, dok odredba čl. 14. ZPDML propisuje da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

55. Dakle, granice pomorskog dobra utvrđuju se u posebnom upravnom postupku i to na zahtjev županijskog povjerenstva za granice.

56. Sud ne može preispitivati odluku kojom se utvrđuje granica pomorskog dobra, te je odbijen dokazni prijedlog tuženika provesti geodetsko i građevinsko vještačenje na okolnost određivanja granica pomorskog dobra uz očevid na licu mjesta.

57. Vezano za navod tužitelja da je upis oznake pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini s faktičnim učincima izvlaštenja izvršen bez provođenja zakonom propisanog postupka i utvrđenja naknade za izvlaštenje za ukazati je da je odredbom čl. 220 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 83/2023) propisano da će se pomorsko dobro utvrđeno u skladu s tim zakonom, za koje je izrađen parcelacijski odnosno geodetski elaborat s ucrtanom granicom pomorskog dobra, upisati u zemljišne knjige kao pomorsko dobro, a upisanim vlasnicima pripada pravo na naknadu kao da je provedeno izvlaštenje pod uvjetima iz članka 10. stavka 5. ovoga Zakona. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da će se tek nakon upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige provesti poseban postupak izvlaštenja koji predstavlja upravni postupak kao poseban postupak koji je izvan nadležnosti sudova koji su isključivo dužni pružati pravnu zaštitu unutar utvrđenih granica pomorskog dobra (odredba čl. 37a odredba čl. 9. st.7. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama - »Narodne novine«, br. 83/2023).

58. Dakle, pitanje eventualnog prava na naknadu, na što u tužbi ukazuje tužitelj, nije predmet ovog postupka, te se pitanje izvlaštenja i eventualne naknade rješava po prijedlogu zainteresirane osobe u odgovarajućem postupku kod nadležnog upravnog tijela, a to ne rješava sud.

59. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen.

60. Tuženiku obzirom je u sporu uspio u cijelosti, pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti sukladno čl. 41. st.1. Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18 i 21/22) i čl. 154. st.1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

61. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (10.000,00 eura) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženice:

- za sastav odgovora na tužbu (vrijednost boda 2,00 eura) u visini od 100 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što iznosi 200,00 eura, te

- za zastupanje na ročištima od 3. listopada 2024. i 27. travnja 2026. (vrijednost boda 2,00 eura) na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi 200,00 eura po ročištu, što ukupno iznosi 600,00 eura.

62. Slijedom navedenog tuženiku je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura.

63. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Anka Muhoberac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- zz tuženika - Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel.