Poslovni broj: P-475/2025-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], C [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. BB, iza koje se vodi ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Crikvenici, poslovni broj: Pu O-67/2019, ne spada pravo na naknadu za oduzetu imovinu iza pok. BB prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942-01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine.

2. Utvrđuje se da su tužitelji jedini i isključivi ovlaštenici prava na naknadu za oduzetu imovinu iza pok. BB prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942-01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko- goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I- 942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak s kamatom tekućom od presuđenja pa sve do isplate po kamatnoj stopi u skladu s odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljima 1. CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], C [adresa], naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DB je 20. ožujka 2018. godine podnijela tužbu kojom kao nasljednica iza BB traži utvrđenje da u ostavinsku imovinu iza njezine majke ne ulazi pravo na naknadu za oduzetu imovinu prema pravomoćnim Rješenjima o naknadi Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, KLASA: UP/II-942- 01/07-01/197, URBROJ: 514-03-07/1-07-2 od 13.03.2007. godine i Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-942-05/03-01/11, URBROJ: 2170-10-01-10-15 TB od 21.09.2010. godine, već da je tužiteljica jedini i isključivi ovlaštenik prava na naknadu temeljem navedenih rješenja. BB i DB su 6. ožujka 2003. godine zaključile darovni ugovor kojim je BB darovala DB, između ostalih, i nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Riječ je o nekretninama koje su BB oduzete, ali je ista podnijela zahtjev za povrat navedenih nekretnina u njezino vlasništvo. Međutim, zahtjev je odbijen te joj je priznato pravo na naknadu za oduzetu imovinu. BB je preminula **.**.2007.. U ostavinskom postupku je između njezinih nasljednika - kćeri DB i sina LB došlo do spora oko sastava ostavinske imovine i valjanosti darovnih ugovora zaključenih između BB i DB. Kako je za isplatu naknade za oduzetu imovinu tužiteljici potrebno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza BB koje nije doneseno zbog spora između nasljednika, ista ima pravni interes za podnošenje ove tužbe u svrhu ostvarivanja prava na isplatu naknade za oduzete nekretnine.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno predložio odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, a podredno odbiti tužbeni zahtjev jer je BB već prije zaključenja darovnog ugovora iz 2003. godine znala da su joj predmetne nekretnine oduzete shodno čemu iste nije niti mogla darovati kćeri DB. Naime, iz rješenja Ureda za imovinskopravne poslove Krk od 21. rujna 2000. godine razvidno je da su sve tri nekretnine koje su predmetom postupka već toga časa, a i znatno ranije, bile prenesene u vlasništvo Hotela Haludovo. Primjenom temeljenog načela da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ih sam ima, BB darovnim ugovorom nije mogla darovati DB nekretnine koje u vrijeme zaključenja darovnog ugovora nisu bile njezino vlasništvo. Kako naknada za oduzetu imovinu nije bila predmetom darovanja, predlaže se istu raspraviti u okviru ostavinskog postupka i rasporediti nasljednicima na jednake dijelove.

3. U ovoj su pravnoj stvari održana ročišta 4. veljače 2020., 27. listopada 2020. i 22. srpnja 2021. godine nakon čega je rješenjem od 22. srpnja 2021. godine tužba odbačena. Međutim, tužiteljice rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž- 912/2021 od 11. kolovoza 2022. godine prihvaćena je žalba tužiteljice te je rješenje o odbacivanju tužbe ukinuto.

4. Nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda, održana su ročišta 16. ožujka 2023. kada je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev u pogledu poslovnog broja pod kojim se vodi ostavinski postupak iza BB, **.**.2023. i 20. ožujka 2024., nakon čega je uslijedio prekid postupka zbog smrti tužiteljice DB. Postupak je nastavljen rješenjem od 10. travnja 2025. godine te je na ročištu održanom 28. listopada 2025. godine odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka. Konačno, na ročištu 12. svibnja 2026. godine saslušane su parnične stranke te je izvršen uvid u dostavljene isprave i pribavljene spise nakon čega je zaključena glavna rasprava.

5. U smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 119/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 55/09, i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23), sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Tužbeni zahtjev temelji se na darovnom ugovoru od 6. ožujka 2003. godine kojim je BB darovala DB taksativno navedene nekretnine, a među kojima su i k. č. [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. MB preminula je 22. listopada 2007. godine i iza njezine smrti pokrenut je ostavinski postupak koji se pred ovim sudom vodi pod posl. br. Pu O-67/19. Ostavinski postupak je u prekidu zbog parničnih postupaka između nasljednika o čijem ishodu ovisi opseg ostavinske imovine, ali iz rodoslovlja utvrđenog na raspravnom zapisniku od 29. svibnja 2012. godine (list 15 spisa posl. br. Pu O-67/19) nedvojbeno proizlazi da su zakonski nasljednici BB kći DB, odnosno sada ovdje tužitelji kao njezini sljednici, i sin GB, ovdje tuženik.

8. Pred ovim se sudom vodio parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti darovnih ugovora od 3. ožujka 2005., 23. ožujka 2006. i 6. ožujka 2006. godine zaključenih između BB i DB. U odnosu na darovni ugovor od 6. ožujka 2003. godine, kojim su darovane i nekretnine koje su predmetom ovog postupka, presudom Općinskog suda u Krku posl. br. P-1050/2008 od 2. studenog 2011. godine (list 77-81 spisa) odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-576/2012 od 4. rujna 2014. godine (list 82-86 spisa) u tom je dijelu potvrđena prvostupanjska presuda. Iščitavajući prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu može se zaključiti da je predmet raspravljanja u tom parničnom postupku bila činjenica je li pok. BB potpisala predmetni ugovor, na koju okolnost je provedeno grafološko vještačenje koje je potvrdilo istinitost potpisa BB.

9. Dakle, među strankama nije sporno da su iste nasljednici pok. BB i da je ista ugovorom od 6. ožujka 2006. godine, za koji je u parničnom postupku P- 1050/08 utvrđeno da ga je darovateljica potpisala, darovala DB k. č. [katastarska čestica] k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9.1. Sporno je pitanje je li BB bila ovlaštena darovati predmetne nekretnine DB kada su iste u trenutku zaključenja ugovora već bile oduzete i je li s obzirom na zaključeni darovni ugovor DB, odnosno tužitelji kao njezini nasljednici, isključivi ovlaštenik prava na naknadu za oduzetu imovinu.

10. Uvidom u spis upravnog predmeta u kojem je odlučivano o povratu oduzete imovine, utvrđeno je sljedeće.

11. Rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, Klasa:

UP/II-943-01/97-01/203/MP/, Urbroj: 2170-08/4-00-10 od 5. srpnja 2000. godine odbijen je zahtjev MB za vraćanje u vlasništvo k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te joj je utvrđeno pravo na naknadu za 1/2 dijela navedenih nekretnina.

11.1. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju navedenog rješenja utvrđeno je da su predmetne nekretnine nacionalizirane rješenjem Uprave prihoda Narodnog odbora Općine Krk broj: 04-2177/2-1959 od 13. kolovoza 1959. godine, a deposedirane su temeljem rješenja Imovinsko-pravne službe Sekretarijata za poslove uprave Skupštine općine Krk br. 03-111/2-1969 od 16. lipnja 1965. godine kada su dodijeljene na korištenje OTP Brodokomerc u svrhu izgradnje objekta komercijalnog turizma. U postupku deposedacije predmetnih nekretnina, posjednicom i stvarnom vlasnicom istih utvrđena je ĆB ud. LB, majka BB, kojoj je rješenjem o naknadi od 7. srpnja 1970. godine isplaćena naknada u iznosu od 210.308,00 tadašnjih dinara. Temeljem navedenih rješenja predmetne su nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR Brodokomerc – RO Hoteljerstvo OOUR Hotelski grad Haludovo.

11.2. Odlučujući o zahtjevu pok. BB za povrat oduzetih nekretnina, u upravnom je postupku utvrđeno da je na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađen hotel i uređen okoliš, da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] poništena i spojena u k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađeno više zgrada, a da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi šuma preko koje je izgrađena cesta. Na raspravi održanoj **.**.1999. DB kao punomoćnica pok. BB ustrajala je pri zahtjevu da se odredi pravična naknada za oduzeto zemljište, dok je u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ustrajala na zahtjevu za povrat u vlasništvo obzirom da je riječ o neizgrađenom zemljištu. Međutim, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je predviđena izgradnja ceste i parkirališta te je utvrđeno da su sve tri nekretnine u odnosu na koje je podnesen zahtjev za povrat privedene namjeni, da čine sastavni dio hotelskog kompleksa i da su ušle u temeljni kapital tadašnjeg društvenog poduzeća Hoteli Haludovo Malinska, što uostalom proizlazi i iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 943-01/96- 01/2780, Urbroj: 563-04-403/97-8 od 4. lipnja 1997. godine.

11.3. Iz navedenih razloga rješenjem od 5. srpnja 2000. godine odbijen je zahtjev BB za povrat nekretnina te joj je utvrđeno pravo na isplatu 1/2 dijela naknade za oduzeto zemljište, uz obrazloženje da kao nasljednica pok. ĆB ima pravo na isplatu samo 1/2 dijela naknade, dok druga polovica pripada njezinoj sestri i sunasljednici FB. BB je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu, ali je ista odbijena rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/00-01/591, Urbroj: 514-03-03/03-2- 02-2 od 6. studenog 2002. godine.

12. BB je protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijena žalba podnijela upravnu tužbu povodom koje je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11091/2002 od 7. prosinca 2006. godine poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprave za građansko pravo, Klasa UP/II-942-01/00-01/591, Urbroj: 514-03-03/03-2-02-2 od 6. studenog 2002. godine. U ponovljenom postupku doneseno je rješenje Klasa: UP/II-942-01/07-01/197, Urbroj: 514-03-07/1-07-2 od 13. ožujka 2007. godine kojim je poništena toč. 2. rješenja Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, Klasa: UP/II-943-01/97- 01/203/MP/, Urbroj: 2170-08/4-00-10 od 5. srpnja 2000. godine te je utvrđeno da BB pripada naknada za nekretnine k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. U preostalom dijelu, dakle u pogledu zahtjeva za vraćanje nekretnina, prvostupanjsko rješenje od 5. srpnja 2000. godine ostalo je na snazi neizmijenjeno.

13. Tužitelj CB u svojem je iskazu (list 171-172 spisa) potvrdio da su u vrijeme vođenja upravnog postupka već bili upoznati s činjenicom da su k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uređene i privedene namjeni zbog koje su oduzete, ali su tražili da se vrati k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vrijeme pokretanja upravnog postupka još uvijek u jednom dijelu predstavljala šumu. U vrijeme zaključenja darovnog ugovora BB nije bila u posjedu tih nekretnina jer su iste predstavljale dio Hotela Haludovo d.d. Tužitelj ne zna tko je sastavljao darovni ugovor, ali sjeća se da je on vozio BB i DB kod javnog bilježnika. Između BB i DB zaključeno je nekoliko darovnih ugovora jer je BB htjela svu svoju imovinu prenijeti kćeri budući su se upravo oni pretežito brinuli o njoj. Tužitelj ne zna zašto u ugovor nije uneseno pravo na naknadu, BB nije vodila računa o upravnom postupku i mislila je da je darovnim ugovorom sve riješeno – da će DB dobiti ili nekretnine ili naknadu za iste.

14. Tužiteljica KB (list 172 spisa) o predmetu spora zna samo da je njezina baka BB predmetne nekretnine darovala njezinoj majci DB i da je govorila da će joj ili biti vraćene nekretnine ili isplaćena naknada za iste.

15. Tuženik je iskazao (list 172 spisa) da su predmetne nekretnine koristili njegovi roditelji do 70.-tih godina kada su oduzete od strane tadašnje države Jugoslavije i kada su ušle u obuhvat Hotela Haludovo. Od tada ni njegovi roditelji ni njihovi sljednici nisu koristili te nekretnine. Tuženik nije bio upoznat s vođenjem upravnog postupka, svako je ljeto dolazio iz [adresa] gdje stanuje, ali majka mu nikada nije spomenula ni upravni postupak ni zaključenje darovnih ugovora, od kojih su neki utvrđeni ništetnima.

16. Iz izvedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće činjenice:

- k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su nacionalizirane 1959., a deposedirane 1965. godine,

- naknada za oduzimanje je 1970. godine isplaćena ĆB pok. LB, majci BB, kao stvarnoj vlasnici i posjednici predmetnih nekretnina,

- predmetne su nekretnine temeljem rješenja o nacionalizaciji i deposedaciji upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR Brodokomerc – RO Hoteljerstvo OOUR Hotelski grad Haludovo,

- sve tri su nekretnine privedene namjeni i ušle su u temeljni kapital društvenog poduzeća Hoteli Haludovo Malinska,

- BB je 1997. godine podnijela zahtjev za povrat oduzetih nekretnina,

- DB, kao punomoćnica BB, na ročištu u upravnom postupku održanom 11. listopada 1999. godine upoznata je s činjenicom da su sve tri nekretnine privedene svrsi i da su ušle u temelji kapital Hotela Haludovo Malinska, shodno čemu nije bilo moguće vraćanje zemljišta, već samo isplata naknade,

- rješenjem Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, Klasa: UP/II-943-01/97-01/203/MP/, Urbroj: 2170-08/4-00-10 od 5. srpnja 2000. godine odbijen je zahtjev MB za vraćanje u vlasništvo predmetnih nekretnina te joj je utvrđeno pravo na isplatu 1/2 dijela naknade,

- rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/00-01/591, Urbroj: 514-03-03/03-2-02-2 od 6. studenog 2002. godine odbijena je žalba BB protiv prvostupanjskog rješenja od 5. srpnja 2000.,

- BB je 6. ožujka 2003. godine darovala predmetne nekretnine DB,

- presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-11091/2002 od 7. prosinca 2006. godine poništeno je drugostupanjsko rješenje kojim je odbijena žalba BB te je predmet vraćen na ponovni postupak,

- u ponovljenom je postupku rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko pravo, Klasa: UP/II-942-01/07-01/197, Urbroj: 514-03-07/1-07-2 od 13. ožujka 2007. godine utvrđeno da BB pripada naknada u cijelosti, dok je u odnosu na zahtjev za vraćanje nekretnina ostalo na snazi odbijajuće rješenje Ureda za imovinsko-pravne poslove Rijeka, Ispostava Krk, Klasa: UP/II-943-01/97-01/203/MP/, Urbroj: 2170-08/4-00-10 od 5. srpnja 2000. godine.

17. Dakle, predmetne su nekretnine 70.-tih godina upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja SOUR Brodokomerc – RO Hoteljerstvo OOUR Hotelski grad Haludovo, a potom su u postupku privatizacije društvenog vlasništva procijenjene u temeljni kapital Hotela Haludovo Malinska.

17.1. S obzirom da je darovni ugovor između BB i DB zaključen 2003. godine, dakle više od 30 godina nakon oduzimanja i 3 godine nakon što je odbijen zahtjev za povrat predmetnih nekretnina u vlasništvo, ispravno tuženik upire na to da BB nije mogla darovati nekretnine koje nisu bile u njezinom vlasništvu, ni knjižnom ni izvanknjižnom, jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet).

17.2. Osim toga, same su stranke iskazale da ni BB ni njezini sljednici nakon 1970.-tih godine nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina jer su iste predstavljale dio Hotela Haludovo d.d. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da prilikom zaključenja darovnog ugovora nije došlo do predaje u posjed predmetnih nekretnina, shodno čemu je isti, pod pretpostavkom da je BB uopće bila ovlaštena raspolagati predmetnim nekretninama, imao biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta u smislu čl. 53. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine 78/93, 29/94, 162/98).

18. Glede navoda tužitelja da je prava volja BB bila da DB stekne ili vlasništvo nekretnina ili pravo na isplatu nakade, ukazuje se na odredbu čl. 99. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 9/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja darovnog ugovora, prema kojoj se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase, a samo se prilikom tumačenja spornih odredbi ne treba držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim zakonom.

19. Međutim, prema stajalištu ovoga suda, odredbe darovnog ugovora od 6. ožujka 2003. godine su jasne i propust ugovornih strana da u ugovor unesu pravo na isplatu naknade za oduzetu imovinu ne može se nadomjestiti tumačenjem ugovornih odredbi jer se uopće ne radi o spornim odredbama koje bi sud bio ovlašten tumačiti. Ugovorne odredbe su jasno usmjerene isključivo na prijenos prava vlasništva nekretnina, bez navođenja prava na isplatu naknade za oduzete nekretnine. Pritom sud ne prihvaća navode tužitelja da je u vrijeme zaključenja darovnog ugovora BB opravdano vjerovala da će joj nekretnine biti vraćene jer je, kako je to već ranije detaljno pojašnjeno, ista već na raspravi u upravnom postupku održanoj 11. listopada 1999. godine upoznata s činjenicom da su sve tri nekretnine privedene namjeni i procijenjene u temeljni kapital Hotela Haludovo d.d. shodno čemu nije moguće vraćanje u vlasništvo, već samo isplata naknade, a kako je i odlučeno rješenjem od 5. srpnja 2000. godine. Osim toga, prije zaključenja darovnog ugovora, i to 6. studenog 2002., već je bilo doneseno drugostupanjsko rješenjem kojim je odbijena žalba BB, a upravni je spor kojim je drugostupanjsko rješenje ukinuto okončan tek 2006. godine, dakle pune tri godine nakon zaključenja darovnog ugovora. S obzirom na opisana upravna rješenja od 5. srpnja 2000. i 6. studenog 2002. godine, već je prije zaključenja darovnog ugovora bilo izvjesno da nekretnine neće biti vraćene jer su iste privedene namjeni te su kao takve ušle u temeljni kapital društva Hoteli Haludovo – Malinska, već da BB može očekivati samo isplatu naknade.

20. Odredba čl. 99. ZOO/98 jasno propisuje da se ugovorne odredbe tumače onako kako glase, a namjera stranaka se istražuje samo prilikom tumačenja spornih odredaba. Dakle, sud uopće nije ovlašten tumačiti ugovorne odredbe koje jasno i nedvosmisleno izražavaju volju stranaka, već se namjera i volja stranaka istražuju samo i isključivo prilikom tumačenja spornih ugovornih odredaba (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-822/2023).

20.1. Kako je ocjena suda da darovni ugovor od 6. ožujka 2003. godine ne sadrži sporne odredbe, nema mjesta tumačenju istih na način kako to predlažu tužitelji. BB je bila ovlaštena ugovorom od 6. ožujka 2003. ili kojim drugim pravnim poslom prenijeti na DB pravo na isplatu naknade koju je s obzirom na ranije opisana upravna rješenja opravdano mogla očekivati, a što nije učinila. Posebno se ističe da takav prijenos prava na isplatu ne može zamijeniti činjenica da je DB bila punomoćnica BB u upravnom postupku jer je ista postupala temeljem uobičajene generalne punomoći, u ime i za račun BB.

21. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na utvrđenje suda da BB nije bila ovlaštena raspolagati oduzetim nekretninama i da nema mjesta tumačenju darovnog ugovora na način kako to predlažu tužitelji budući su ugovorne odredbe jasne i nedvosmislene, tužbeni je zahtjev ocijenjen neosnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

22. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sukladno čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

23. Tuženik je zatražio naknadu troška prema troškovniku kojeg je dostavio na dan zaključenja glavne rasprave, ali kako spisu prileži i troškovnik tuženika od 24. srpnja 2021. godine (list 71 spisa), sud je odlučivao i o trošku zatraženom tim troškovnikom.

23.1. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 8. i 9. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznosi 250 bodova za sastav odgovora na tužbu te sastav podnesaka od 5. studenog 2019. (zaprimljenog na sudu 6. prosinca 2019.) i 15. listopada 2022. godine, ukupno 750 bodova. Tuženiku je priznata nagrada za pristup ročištima 4. veljače 2020., 27. listopada 2020., 22. srpnja 2021. (prema troškovniku od 24. srpnja 2021.), 3. listopada 2023., 20. ožujka 2024., 28. listopada 2025. i 12. svibnja 2026. godine u visini od 250 bodova za svako te 50 bodova za pristup ročištu za objavu presude, ukupno 1800 bodova. Dakle, tuženiku je priznata nagrada u visini 2550 bodova što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 5.100,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV 25%, ukupno 6.375,00 EUR.

23.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 2. srpnja 2020. i 17. ožujka 2023. godine jer su u istima samo ponovljeni navodi iz ranijih podnesaka, kao ni trošak sastava odgovora na žalbu (zatražen u samom odgovoru, ne u troškovniku) jer nije riječ o trošku koji je bio nužan za vođenje postupka.

U Krku, 15. lipnja 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.