REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-344/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja Importanne d.o.o. iz Zagreba, Trg Drage Iblera 10, OIB: 15023477203, kojeg zastupa pun. Mirko Bogdanović, odvj. u OD Bogdanović, Dolički i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika TĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. kolovoza 2025. u prisutnosti pun. tužitelja, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženici TĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju IMPORTANNE, d.o.o. građevinarstvo, projektiranje, trgovinu, turizam i usluge, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Drage Iblera 10, OIB: 15023477203 iznos 20.000,00 eura na ime pravične novčane naknade zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja ove tužbe pa sve do isplate.

II Nalaže se tuženici TĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da prestane s radnjama kojim povrjeđuje prava osobnosti tužitelja IMPORTANNE, d.o.o. građevinarstvo, projektiranje, trgovinu, turizam i usluge, Zagreb (Grad Zagreb), Trg Drage Iblera 10, OIB: 15023477203 na način da trećim osobama, izuzev nadležnim tijelima, daje do znanja da je podnijela kaznenu prijavu protiv tužitelja i obrazlaže zbog čega je to učinila te na način da u javnosti i trećim osobama daje izjave koje štete pravima osobnosti tužitelja u vezi sa sadržajem njihovog poslovnog odnosa.“.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženica, zajedno s drugim osobama koje su s njom povezane u Zajednicu suvlasnika, putem angažiranih odvjetnika na konferencijama za medije i u samim medijima neposredno u više navrata iznijela neistinite tvrdnje o poslovima tužitelja, u kojem navodi ozbiljne optužbe o protupravnim i protuzakonitim radnjama tužitelja i s njim povezanih fizičkih i pravnih osoba, očito i nesporno s namjerom da naruši i našteti ugledu, časti i drugim pravima osobnosti tužitelja. Tužitelj je takvo postupanje, iako se radi o brutalnim lažima i neistinama koje nemaju uporišta ni u prošlosti niti u sadašnjosti, doživio kao tešku povredu svoje časti, ugleda, dobrog glasa, ali i tešku povredu svog ponosa za sve ono što je ostvario za vrijeme trajanja svog postojanja te u konačnici kao jednu vrstu protupravnog pritiska na njega da djeluje u skladu sa zahtjevima tuženice odnosno kao povredu svog prava na slobodu privređivanja. Ovakav nastup tuženice i s njome povezanih osoba ima jasan i nedvojben cilj, a to je da tužitelju te cijeloj grupi povezanih društava nanese štetu, i to bez bilo kakvog provedenog postupka pred nadležnim tijelom u kojem bi se tužitelj mogao obraniti. Tako se tuženica obratila medijima kako bi putem tih medija iznijela u javnost niz uvreda na račun tužitelja, uključujući i neosnovane navode o tome kako tužitelj i s njim povezana društva u odnosu na zajedničke dijelove trgovačkog centra „Importanne centar“ ne izvršavaju uredno poslove upravljanja zajedničkim dijelovima i da na teret (čiji?), a u svoju korist, krše ugovorne obveze, krše pravila suvlasničkih odnosa, a sve kako bi za sebe ostvarili protupravnu imovinsku korist. Pri tome su iznijele i optužbe protiv tužitelja i drugih osoba da je s njihove strane počinjen niz teških kaznenih djela. obzirom na ovakav sadržaj iznesenog u javnosti proizlazi da bi jedini cilj odnosno namjera Zajednice suvlasnika kao i osobno tuženice bila povreda dobrog glasa, ugleda i časti samog tužitelja, ali i izravno i/ili neizravno s tužiteljem povezanih pravnih i fizičkih osoba te isto tako nanošenje reputacijske štete svima njima kao i jedna vrsta protupravnog pritiska na tužitelja i ostale da postupe u skladu s njihovim zahtjevima zbog straha od upravo te reputacijske štete. Prema članku 19. ZOO-a propisano je u stavku 1. da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u stavku 2. je propisano da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Stavkom 3. istog članka propisano je da pravna osoba ima sva prethodno navedena prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe. Člankom 8. ZOO-a propisano je da je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Člankom 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Člankom 1048. ZOO-a propisano je da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Postupanjem tuženice tužitelju je nesporno već nastala šteta na njegovom pravu na ugled i čast te drugim pravima osobnosti te je isto tako u skladu s člankom 1048. ZOO-a tužitelj ovlašten zahtijevati od suda da naredi tuženici da prestane s radnjama kojima se povređuje pravo njegove osobnosti. Tužitelj kao oštećenik ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u skladu s člankom 1100. ZOO-a. Na temelju svega navedenog, tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti odnosno povrede ugleda, časti, dostojanstva i dr. povreda prava njegove osobnosti odnosno pravičnu novčanu naknadu u iznosu 20.000,00 eura. Kao dokaz svojim navodima prilaže zapisnik o osnivanju Zajednice suvlasnika i njihovih zastupnika, e-mail Zajednice suvlasnika od 11. siječnja 2024, novinske članke.

2. Tuženici je tužba dostavljena na odgovor dana 18. svibnja 2024. Naime, tuženici je pokušana dostava putem sudskog dostavljača dana međutim kako je otac tuženice odbio primitak pismena to je sukladno odredbi čl. 144. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) dostava izvršena putem e-oglasne ploče.

2.1. Tuženica nije dala odgovor na tužbu.

2.2. Iako tuženica nije dala odgovor na tužbu, nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao Zapisnik o osnivanju Zajednice suvlasnika i njihovih zastupnika (list 17-22), email Zajednice tuženiku (list 23-25), rješenje ŽDO Zagreb KP-DO-140/2023 od 12. prosinca 2024. (list 135-144), novinske članke (list 160-232).

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade neimovinske štete.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

7. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 155/2023., dalje: ZOO) propisano je da onaj tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je odredbom čl. 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje, kao uzroka, i nastale štete, kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji mogu biti u bližoj ili daljoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan, jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice. Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete. Nadalje, neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti (povreda časti, ugleda, gubitak dijela tijela itd.), a pretrpljeni bolovi i strah, izazvani štetnom radnjom, samo su mjerilo težine povrede prava osobnosti i uzimaju se u obzir pored drugih relevantnih okolnosti pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, ali samo i onda ukoliko je osnov predmetnog potraživanja dokazan, što ovdje nije slučaj.

8. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju tužitelj upire na povredu prava osobnosti koje se prema mišljenju tužitelja ogleda u povredi ugleda i časti.

9. Nadalje, odgovornost za štetu jest odnos u kojem je jedna strana dužna popraviti prouzročenu štetu drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takav popravak, dok su pretpostavke odgovornosti za štetu subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu – subjekt koji je odgovoran za štetu odnosno štetnik, što je u ovom slučaju tuženik, a onaj koji zahtijeva odštetu oštećenik, u konkretnom slučaju tužitelj. Sljedeća pretpostavka odgovornosti za štetu jest štetna radnja štetnika – tj. štetnik mora počiniti štetnu radnju, a što je u ovom slučaju, a kako to tužitelj navodi, istup tuženice u medijima, konkretno u emisiji Provjereno, člankom u Slobodnoj Dalmaciji, Nacionalu, konferencijama za medije, a gdje je tuženica prema mišljenju tužitelja uvredljivo komentirala tužitelja, iznosila neistine i takvim postupanjem nanijela štetu tužitelju, te potom šteta koja mora nastati na strani oštećenika, što bi ovdje bila povreda prava osobnosti na koju tužitelj ukazuje.

10. Sljedeća pretpostavka odgovornosti jest uzročna veza (kauzalni neksus) – izvršena štetna radnja koja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu, a to je u predmetnom slučaju prema mišljenju tužitelja, gore opisano ponašanje tuženice koja je dovela do nastanka štete tužitelju u smislu otkazanih suradnji, odustanka od sklapanja raznih ugovora kao i nanesena šteta ugledu i časti tužitelja, a koja je prema mišljenju tužitelja dovela do povrede prava osobnosti tužitelja. Naime, bez postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete nema niti štetnikove odgovornosti za štetu. Uzročna veza se ne predmnijeva, već oštećenik mora dokazati njezino postojanje. Kauzalni neksus predstavlja vezu koja mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje. Posljednja pretpostavka odgovornosti jest protupravnost štetne radnje koja bi se ogledala u gruboj nepažnji i namjeri tuženice da se navedenim istupima u medijima nanesena šteta tužitelju. Osim toga za napomenuti je da protupravnost ima svoje objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika). Sukladno čl. 1049. ZOO-a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom pri čemu sud ukazuje kako je namjera najteža vrsta krivnje jer kad je riječ o namjeri, to znači da štetnik želi uzrok, a to je štetna radnja, ali i posljedicu, a što je šteta prouzročena drugoj osobi. Da bi se utvrdilo da je štetnik postupao namjerno, zahtijeva se da je štetnik postupao znajući i hotimice. Nadalje, nepažnja je druga vrsta krivnje koja se za razliku od namjere određuje objektivno pri čemu se ponašanje učinitelja uspoređuje s ponašanjem drugih ljudi da bi se utvrdilo je li učinitelj pridao nužnu pažnju tj. onu pažnju koja je redovita i uobičajena u kontaktu među ljudima pri čemu razlikujemo krajnju nepažnju ili grubu nepažnju i običnu nepažnju. Krajnjom/grubom nepažnjom postupa onaj štetnik koji u svom ponašanju nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, pri čemu se radi o vrlo nerazumnom ponašanju pa se po pravnim posljedicama krajnja nepažnja često izjednačava sa namjerom.

11. Sud ovdje ukazuje da utvrđivanje postojanja, trajanja i intenziteta navedenih elemenata bez utvrđenog osnova tužbenog zahtjeva, odnosno nastale štete na način kako to navodi tužitelj, odnosno samo na temelju subjektivne percepcije i doživljaja stranke omogućilo bi pogodovanje težnjama koje nisu spojive sa naravi i društvenom svrhom pravične naknade štete u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a, pa kako je dakle postojanje protupravnosti štetne radnje, kao i same štetne radnje koja bi se zbila na opisani način, a što tužitelj nije dokazao te time niti uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i eventualno nastale štete koja kao takva nije niti dokazana, a što sve kako je prethodno navedeno predstavlja pretpostavke odgovornosti za štetu prema čl. 1045. ZOO-a, to je u nedostatku iste valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Naime, sud ukazuje kako u provedenom postupku tužitelj nije dokazao da mu je nastala bilo kakva šteta u smislu izgubljene zarade budući navedeno ne proizlazi iz dokumentacije priložene u spisu. Također, tužitelj ničim nije dokazao da mu je navedenim istupima tuženice povrijeđen ugled i čast jer iz priložene dokumentacije u spisu ne proizlazi da je takvu povredu prava osobnosti na bilo koji način osjetio tužitelj. Naime, tužitelj na tu okolnost, osim članaka i video priloga nije predložio niti jedan dokaz. Iako je u postupku saslušan zz tužitelja TĆ, sud iskaz nije uzeo u obzir jer tužitelj navedeni dokaz nije predložio do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st 1. ZPP-a).

13. Budući u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti jedan od elemenata pretpostavki za odgovornost za štetu, od samog štetnika, štetne radnje, nastale štete, uzročne veze i protupravnosti, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 1045. ZOO-a, pa kako nije utvrđena osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, to nema mjesta niti raspravljanju o visini tužbenog zahtjeva. Prema odredbi članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a svaka fizička osoba ima pravo na zaštiti svojih prava osobnosti pod pretpostavkama uređenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14. Time sud smatra kako nije povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja koje se ogleda u povredi ugleda i časti tužitelja, te da bi istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO-a.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je tužitelja odbiti sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom je tuženica uspjela u cijelosti u parnici ima pravo na trošak parničnog postupka. Međutim isti nije tražila trošak te joj nije niti određen.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženica