REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-726/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u parničnom predmetu tužitelja PJ, vlasnik "Mičetić" Autolakirerski obrt vl. PJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Bjelovara, protiv tuženika M. G. S. GRUPA d.o.o., Zagreb, Ilica 35, OIB: 08515564665, radi isplate 21.716,47 EUR s kamatom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv – 4989/2025 od 1. travnja 2025. koje je donio javni bilježnik Filip Marković iz Malog Lošinja, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 21.716,47 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

- 4.761,43 EUR od 17. ožujka 2022. do isplate;

- 4.761,43 od 29. studenoga 2022. do isplate;

- 1.343,76 EUR od 20. travnja 2023. do isplate;

- 1.327,21 EUR od 20. travnja 2023. do isplate;

- 4.761,32 EUR od 5. siječnja 2024. do isplate;

-4.761,32 EUR od 5. siječnja 2024. do isplate, koje teku od 17. ožujka 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena,

te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka koji je odredio javni bilježnik od 838,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Utvrđuje se nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju od 10.723,26 EUR.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.763,62 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 27.2.2025. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Filipu Marković iz Malog Lošinja, protiv tuženika kao ovršenika radi isplate 21.716,47 EUR s kamatama, na temelju vjerodostojne isprave - računa broj - 46/AUTOL/1 od 9.3.2022.; - 150/AUTOL/1 od 21.11.2022.; - 47/AUTOL/1 od 12.4.2023.; - 48/AUTOL/1 od 12.4.2023.; - 213/AUTOL/1 od 28.122023., i - 214/AUTOL/1 od 28.12.2023..

2. Na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 4989/2025 od 1. travnja 2025., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Razlozi za prigovor su sljedeći: 1. Nesukladnost iznosa potraživanja s knjigovodstvenim evidencijama. Prema tuženikovim knjigovodstvenim karticama dobavljača (priložene kao dokaz), ukupno potraživanje ovrhovoditelja prema tvrtki tuženika iznosi 6.749,45 EUR (konto 1250) i - 21.369,16 EUR (konto 2200), što ukupno čini - 14.619,71 EUR. Navedeni podaci jasno ukazuju da je iznos od 21.716,47 EUR, naveden u Prijedlogu za ovrhu, neosnovano prenapuhan i u suprotnosti s evidencijama tuženika. 2. Ovrhovoditelj posjeduje određenu imovinu u vlasništvu ovršenika koja se mora uzeti u obzir pri obračunu međusobnih obveza. Konkretno, riječ je o sljedećim stavkama:

Spektrometar za detektiranje boja kupljen u kunama po vrijednosti od 36.000,00 HRK + PDV, što preračunato iznosi 4.778,61 EUR + PDV (1.194,65 EUR), odnosno ukupno 5.973,26 EUR. Konstrukcija za šasiju Jeep s vrijednošću od 3.800,00 EUR + PDV (950,00 EUR), ukupno 4.750,00 EUR. Ukupna vrijednost ove imovine iznosi 10.723,26 EUR, te ovi iznosi predstavljaju obvezu ovrhovoditelja prema tvrtki tuženika i moraju se oduzeti od navodnog duga. Ako ovrhovoditelj osporava postojanje ovih stavki, prepušta sudu da utvrdi stvarno stanje vlasništva i plaćanja. Tuženikovi zahtjevi su: obustava ovršnog postupka do provedbe detaljne revizije i usklađivanja računa između stranaka; uključivanje vrijednosti navedene imovine u međusobni obračun obveza ; dostava dokaza od strane ovrhovoditelja o plaćanju navedenih stavki ili obrazloženje razlike u potraživanju.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv–240/2025 od 4.11.2025., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Rijeci se oglasio nenadležnim za postupanje te je spis proslijedio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4 . Tužitelj je u podnesku od 19.11.2025. osporio navode tuženika jer je iz računa i iz Ispisa otvorenih stavaka tužitelja od 31.12.2024. razvidan točan iznos dugovanja tuženika. U odnosu na tuženikove navode da se tuženikova imovina nalazi kod tužitelja ističe da se radi o neobrazloženim i nedokazanim tvrdnjama. Za razliku od tuženika, tužitelj dostavlja dokaz, odnosno račun br. 2456/300/10 kao i potvrdu o uplati tužitelja od 8. studenog 2019. čime dokazuje kako je upravo tužitelj kupio čitač boje Standox Genius IQ 2 te se isti nalazi u njegovom posjedu kao i vlasništvu, a ne u vlasništvu tuženika kako to isti navodi. Nadalje, tuženik navodi konstrukciju za šasiju Jeep s ukupnom vrijednošću 4.750,00 EUR, iako za navedene tvrdnje ne dostavlja apsolutno nikakve dokaze, stoga se ista ne može niti uzeti u obzir. Opreza radi, tužitelj u prilogu podneska dostavlja ponudu, a koja glasi na tuženika, a ne na tužitelja, time da je istu tuženik dostavio tužitelju na znanje iako mu za istu nikada nije niti dostavio fakturu. Podredno, tužitelj za tuženikovo potraživanje koje neosnovano potražuje od tužitelja, odnosno pokušava prebiti za ukupan iznos od 10.723,26 EUR, ističe prigovor zastare.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik isplati 21.716,47 EUR s kamatama prema računima na ime popravka više vozila koja se koriste u vatrogasne svrhe, s obzirom da tužitelj djeluje kao autolakirerski obrt.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan platiti utuženu naknadu za popravke vozila prema računima, s obzirom na to da tvrdi da su cijene prenapuhane. Sporno je i da li postoji tuženikovo potraživanje od 10.723,26 EUR koje bi prema navodima tuženika trebalo oduzeti od navodnog duga.

7. Radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica, sud je u daljnjem tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu. Navedene dokaze cijenio je svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Prije svega, da tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 221. b. st. 1. ZPP -a postoji, dokazuje dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Klasa: 410-01/25-01/530, Ur.br. 513-07-08-26-4 od 15. siječnja 2026. (list 121 spisa), koji je sud pribavio po prijedlogu tužitelja i prema kojem dopisu je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza prema računu 46/AUTOL/1 od 9.3.2022. i 150/AUTOL/1 od 21.11.2022., dok po preostalim računima nije.

9. Stoga je za tražbinu iz ta dva računa sud zaključio temeljem zakonske presumpcije da ista postoji, dok je na tuženiku bio teret dokaza da tražbina ne postoji što tuženik nije učinio.

10. U odnosu na tražbine iz računa 47/AUTOL/1 od 12.4.2023.; - 48/AUTOL/1 od 12.4.2023.; - 213/AUTOL/1 od 28.12.2023. i - 214/AUTOL/1 od 28.12.2023., utvrđeno je da tuženik iste nije knjižio u poslovnim knjigama te da nije po tim računima odbio pretporez, prema dopisu Porezne uprave na str. 121 spisa.

11. Stoga je na tužitelju teret dokaza osnovanosti tražbine prema tim računima. Sud je iz dokumentacije koju je dostavio tuženik još uz prigovor – kartice dobavljača od 1.1.2024. do 31.12.2024. na str. 40 spisa utvrdio da je sam tuženik prikazao u poslovnim knjigama i račune 213/AUTOL/1 od 28.12.2023. i - 214/AUTOL/1 od 28.12.2023.. Dakle, račune je knjižio a nema podataka da je iste vratio s prigovorom.

12. Zaključno tuženik je koristio odbitak pretporeza po računima (2 računa) iz 2022.. Nadalje, 31.7.2024. tuženik je knjižio račune 213/AUTOL/1 od 28.12.2023. i - 214/AUTOL/1 od 28.12.2023. kojima je dospijeće 4.1.2024. prema kartici dobavljača koju je sam dostavio na str. 40 spisa.

13. Račune 47/AUTOL/1 od 12.4.2023.; - 48/AUTOL/1 od 12.4.2023., oba iz 2023. tuženik nije prikazao u karticama dobavljača od 1.1.2024. do 31.12.2024. na str. 40 spisa niti je koristio pretporez.

14. Stoga je u odnosu na te račune iz 2023. (a i na cijelokupni poslovni odnos) sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja iz čijeg iskaza je zaključio da je bio u dogogodišnjoj poslovnoj suradnji s tuženikom te da je izveo sve radove koje je računima utužio. Obrazložio je da je za tuženika farbao vatrogasna vozila u crvenu boju, a koja je tuženik prethodno kupovao u neodgovarajućoj boji radi povoljnije cijene. Naveo je da unatoč tome što je postojao dug za 2022. i 2023., preuzeo bi tuženikova vozila i 2024., te ga molio da plati na rate ili na bilo koji način koji mu odgovara. Kako se približavala treća godina, podnio je tužbu. Obrazložio je da se posao s tuženikom uvijek ugovarao po metru kvadratnom. U cijeni tog metra kvadratnog nalazi se i rad i potrošni materijal. Obično bi tuženik prihvatio predračun i doveo vozilo na lakiranje. Tuženik nikada nije prigovarao računima. Unatoč neplaćanju, tuženiku bi isporučio vozila jer bi obećali plaćanje. Osobno je izveo sve radove za koje je izdao račune i sve je dogovarao s bivšim vlasnikom i zakonskim zastupnikom DJ.

15. Iz provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o dijelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) u kojem je tužitelj za tuženika vršio usluge popravka vozila tijekom 2022., 2023. i 2024. . Sud nije imao razloga posumnjati u tužiteljev iskaz.

16. Tuženik nije imao niti jedan ozbiljniji prigovor na utužene račune, niti je dokazao u postupku da bi dogovorena cijena bila niža. Tuženik nije niti sudjelovao aktivno u postupku. Nije ponudio uvjerljivo obrazloženje niti dokaze da je cijena radova „napuhana“.

17. Stoga je sud pozivom na odredbu čl. 590. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev i pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

18. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu u točki I. izreke presude temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO -a, a teče od dospijeća prema utuženom računu, kako je to tužitelj ispravno zatražio.

19. U točki I. izreke presude sud je tužitelju održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik i u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen nastali trošak postupka kojeg je odredio javni bilježnik od 838,95 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi. Trošak se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu od 500,00 EUR (Tbr. 11. t. 1.), trošak PDV-a (25%) od 125,00 EUR (Tbr. 42.) sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa); te javnobilježničke nagrade i troška PDV-a od 213,95 EUR, obračunatom sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 114/12 i 9/21), a koji je bio nužan za donošenje rješenja o ovrsi.

20. Tuženik nije dokazao da je osnovano njegovo potraživanje koje je u prigovoru istaknuo od 10.723,26 EUR a koje se može smatrati prigovorom radi prijeboja.

21. Tuženik je u prigovoru kao jedinom očitovanju u postupku glede svog potraživanja naveo „prepuštamo sudu da utvrdi stvarno stanje vlasništva i plaćanja“. Međutim, na stranci koja tvrdi da određena činjenica postoji je teret dokaza te činjenice. Sud ne utvrđuje činjenice koje koriste tuženiku po službenoj dužnosti. Stoga je zaključak suda da tuženik nije sukladno svojoj obvezi iz odredbe čl. 219. ZPP -a dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja istaknutog u prigovoru radi prijeboja, te je utvrdio nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

22. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tužitelju priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- trošak zastupanja na ročištu 20.3.2026. i 27.5.2026. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), ukupno 1.000,00 EUR;

- sastav podnesaka od 19.11.2025., i 12.2.2026. od 500,00 EUR za svako (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 1.000,00 EUR;

- trošak PDV-a (25%) od 500,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 2.500,00 EUR. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na presudu od 263,62 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama.

23. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.763,62 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

24. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 15. lipnja 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.