Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: Pr-11/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku odvjetniku Domagoju Kovaču iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Neuropsihijatrijska bolnica Dr. Ivan Barbot Popovača iz Popovače, Jelengradska 1, OIB: 76024026802, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Bojanu Graheku iz Kutine, Kneza Trpimira 4/I, radi utvrđivanja nezakonitosti odluke o rasporedu, ugovora o radu i vraćanja na radno mjesto, nakon održane javne glavne rasprave 6. svibnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 15. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

1. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu s URBROJ: DA/KSŠ 2176-128-02/25 od 7. svibnja 2025. koju je dao tuženik NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, Jelengradska 1, Popovača, OIB: 76024026802."

2. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, Jelengradska 1, Popovača, OIB: 76024026802, od 16. svibnja 2025., kojom je tužitelj VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], raspoređen na radno mjesto „Vozač sanitetskog prijevoza“ u organizacijsku jedinicu „Služba za akutnu i subakutnu psihijatriju s koeficijentom 1,43."

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je odluka Upravnog vijeća tuženika od 22. svibnja 2025. godine kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa nezakonita i da se stavlja izvan snage."

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da radni odnos tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Neuropsihijatrijska bolnica Dr. Ivan Barbot Popovača iz Popovače, Jelengradska 1, OIB: 76024026802 nije prestao."

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Neuropsihijatrijska bolnica Dr. Ivan Barbot Popovača iz Popovače, Jelengradska 1, OIB: 76024026802 da tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na njegovo radno mjesto "Vozač u djelatnosti hitne medicine" s koeficijentom složenosti 1,60 u roku od 8 dana."

IV. Nalaže se tužitelju VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Neuropsihijatrijska bolnica Dr. Ivan Barbot Popovača iz Popovače, Jelengradska 1, OIB: 76024026802 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu na dosuđene troškove po propisanoj stopi za ostale odnose počevši od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 10. lipnja 2025. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja nezakonitosti odluke o rasporedu na drugo radno mjesto.

Svojim tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se utvrdi da je odluka tuženika od 16. svibnja 2025. godine, kojom je tužitelj raspoređen na radno mjesto "vozač sanitetskog prijevoza" u organizacionu jedinicu "Služba za akutnu i subakutnu psihijatriju" nezakonita za radno mjesto "vozača sanitetskog prijevoza s koeficijentom 1,43" te ne proizvodi pravni učinak.

U tužbi tužitelj također traži da se utvrdi da ugovor o radu od 27. siječnja 2025. godine (potpisan 16. svibnja 2025. godine) za radno mjesto "vozač sanitetskog prijevoza" s koeficijentom 1,43 ne proizvodi pravne učinke, jer nije zakonito ponuđen i prihvaćen.

Tužitelj također traži da se utvrdi da je odluka Upravnog vijeća tuženika kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa – nezakonita i stavlja se van snage.

Tužitelj traži i da se utvrdi da je tužitelj i dalje zaposlen na radnom mjestu "Vozača u djelatnosti hitne medicine" sukladno dodatku ugovora o radu od 12. ožujka 2024. godine s koeficijentom 1,60.

2. U svom podnesku od 12. kolovoza 2025. godine tužitelj je preinačio svoj tužbeni zahtjev tako da sada traži da se utvrdi da su nezakonite i nedopuštene Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine, kao i odluka tuženika od 16. svibnja 2025. godine kojom je tužitelj VK raspoređen na radno mjesto "vozač sanitetskog prijevoza" u organizacijsku jedinicu "Služba za akutnu i subakutnu psihijatriju s koeficijentom 1,43", te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Tužitelj također traži da se naloži tuženiku da ga vrati na njegovo radno mjesto "Vozač u djelatnosti hitne medicine" s koeficijentom složenosti 1,60.

Na pripremnom ročištu od 15. listopada 2025. godine tužitelj je ponovno preinačio tužbeni zahtjev tako što pobija i odluku Upravnog vijeća od 22. svibnja 2025. godine kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa.

3. Tuženik se protivio ovakvim preinakama tužbenog zahtjeva tužitelja te je sud svojim rješenjem broj Pr-11/2025-8 od 22. listopada 2025. godine (list 48 spisa) dopustio preinaku tužbe kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 12. kolovoza 2025. godine i na pripremnom ročištu od 15. listopada 2025. godine.

4. Nakon što je sud donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbenog zahtjeva tužitelja tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem osporava u cijelosti osnovanost i ovako preinačenog tužbenog zahtjeva (list 52 spisa). Osim toga, tuženik smatra da je tužitelj prekludiran glede svog preinačenog tužbenog zahtjeva te da isti treba odbaciti kao nepravovremen, a sve sukladno odredbama članaka 129. i 133. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23).

5. Dakle preinačenim tužbenim zahtjevom tužitelja tužitelj traži da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine.

Tužitelj je prekludiran u pravu na sudsku zaštitu u odnosu na navedenu odluku o otkazu od 7. svibnja 2025. godine budući da je od primitka odluke o zahtjevu za zaštitu prava radnika do dana podnošenja tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza prošlo više od 2 mjeseca. Sukladno odredbama članka 133. stavak 2. Zakona o radu tužba radi proglašenja odluke o otkazu nedopuštenom mora se podnijeti u roku od 15 dana od primitka odluke o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 8 spisa) dostavljen je tuženiku 21. svibnja 2025. godine što je vidljivo iz priloženih dostavnica (list 7 spisa).

O tom zahtjevu tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa tuženik je odlučio svojom odlukom od 4. lipnja 2025. godine (list 57 spisa) kojom je odbio zahtjev za zaštitu prava radnika VK. Prema članku 133. Zakona o radu, ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Imajući u vidu da je zahtjev za zaštitu prava dostavljen tuženiku 21. svibnja 2025. godine to znači da je tužitelj morao podnijeti tužbu za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine, najkasnije do 20. lipnja 2025. godine.

Međutim, tužitelj je ovakav tužbeni zahtjev postavio tek u svom podnesku od 12. kolovoza 2025. godine kada je preinačio tužbeni zahtjev, što znači da je ovaj dio tužbenog zahtjeva postavljen nakon proteka roka iz članka 133. Zakona o radu, pa je tužbu u tom dijelu valjalo odbaciti.

Treba napomenuti da ovakav tužbeni zahtjev koji se odnosi na odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine tužitelj nije postavio u tužbi koju je podnio 10. lipnja 2025. godine, nego tek u tijeku ovog postupka u podnesku od 12. kolovoza 2025. godine pa je prekludiran za podnošenje ovog tužbenog zahtjeva.

Osim toga, u tijeku postupka je utvrđeno da navedena odluka o otkazu od 7. svibnja 2025. godine koju pobija tužitelj nije nikada donesena od strane tuženika kao poslodavca niti je uručena tužitelju. Tuženik je imao namjeru tužitelju otkazati ugovor o radu i ponuditi mu sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, ali do toga nije došlo jer Sindikat nije dao suglasnost za otkaz ugovora o radu. Stoga se ne može ni raspravljati o zakonitosti i dopuštenosti odluke o otkazu od 7. svibnja 2025. godine jer ista nije uopće donesena.

6. Svojim preinačenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 12. kolovoza 2025. godine tužitelj traži da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena i Odluka tuženika od 16. svibnja 2025. godine, kojom je tužitelj VK raspoređen na radno mjesto "Vozač sanitetskog prijevoza" u organizacijsku jedinicu "Služba za akutnu i subakutnu psihijatriju s koeficijentom 1,43".

Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja postavljen je i u tužbi tužitelja od 10. lipnja 2025. godine, pa tužitelj nije propustio rokove za podnošenje ovog dijela tužbenog zahtjeva iz članka 133. Zakona o radu.

Međutim, uvidom u zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (list 8 spisa) utvrđeno je da se zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa uopće ne odnosi na ovu odluku tuženika od 16. svibnja 2025. godine, jer se zahtjev za zaštitu prava odnosi samo na odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine.

Prema odredbama članka 133. zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev za zaštitu prava, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Kako tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke tuženika od 16. svibnja 2025. godine valjalo je odbaciti tužbu tužitelja i u ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Na pripremnom ročištu od 15. listopada 2025. godine tužitelj je preinačio tužbu dopunjujući tužbeni zahtjev tako što pobija i odluku Upravnog vijeća tuženika od 22. svibnja 2025. godine kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Sud je dozvolio i ovu preinaku tužbenog zahtjeva svojim rješenjem od 22. listopada 2025. godine (list 48 spisa).

Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja naveden je i u tužbi od 10. lipnja 2025. godine kao i u preinačenom tužbenom zahtjevu s pripremnog ročišta od 15. listopada 2025. godine pa tužitelj nije propustio zakonske rokove za podnošenje ovakvog tužbenog zahtjeva.

Zahtjev za zaštitu prava radnika koji je uložio tužitelj (list 8 spisa) odnosi se samo na pobijanje odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine.

Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine nezakonita i nedopuštena je odbačen zbog prekludiranih rokova kako je to već ranije pojašnjeno u obrazloženju ove odluke pa je stoga valjalo odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

U tijeku postupka je utvrđeno da navedena odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 7. svibnja 2025. godine nije uopće donesena od strane poslodavca, to jest tuženika, niti je kao takva uručena tužitelju. Stoga je bespredmetno raspravljati o osnovanosti i zakonitosti pobijane drugostupanjske odluke Upravnog vijeća tuženika kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika.

8. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti i preostali dio preinačenog tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se traži da se utvrdi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na njegovo radno mjesto "Vozač u djelatnosti hitne medicine" s koeficijentom složenosti 1,60.

Naime, nije sporno da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te je tužitelj i dalje u radnom odnosu kod tuženika, jer je potpisao novi ugovor o radu za drugo radno mjesto.

9. Tuženiku je dosuđena naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a isti se odnose na: jednokratnu nagradu prema Tbr. 7.2. od 500,00 eura te poduzete četiri radnje i to zastupanje na ročištima od 7. siječnja 2026., 6. svibnja 2026. i na ročištu za objavu presude 15. lipnja 2026. godine, sastav jednog podneska od 13. siječnja 2026. godine, sve po 100,00 eura, što sveukupno s PDV-om iznosi 1.125,00 eura.

U Kutini 15. lipnja 2026.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Odvjetnik Domagoj Kovač, Zagreb, Palmotićeva 50

2. Odvjetnik Bojan Grahek, Kutina, Kneza Trpimira 4/I