REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6278/2020-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužitelja VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja TJ (nominativ ĆJ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Tomislavu Jonjiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika FJ iz V, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice HJ iz V, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika 1. i 2. tužitelja i punomoćnika 1. i 2. tuženika, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su 1. tužitelj VJ u ¾ dijela, a 2. tužitelj ĆJ u ¼ dijela, vlasnici dijela nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kuća br. 20 i dvorište, [adresa], ukupne površine 338 m2 (od čega je kuća broj 20 [adresa] površine 56 m2, a dvorište 282 m2), a koji dio zkčbr. [katastarska čestica] je u nalazu i mišljenju vještaka Željka Perića od 23. prosinca 2025. i to u skici lica mjesta na katastarskom planu omeđen spojnicom točaka A-B-C-D-E-F-G-H- I-J u površini od 25 m2 te bi predstavljao novoformiranu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prijavnom listu za zemljišnu knjigu koji je sastavni dio tog nalaza i mišljenja označenu kao izgrađeno zemljište, dvorište, [adresa], ukupne površine 25 m2 (od čega je 8 m2 izgrađeno zemljište, a 17 m2 predstavlja dvorište) te se nalaže 1. tuženiku FJ i 2. tuženici HJ trpjeti parcelaciju i uknjižbu 1. tužitelja u ¾ dijela te 2. tužitelja u ¼ dijela na opisanoj nekretnini.

II Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja da se naloži 1. i 2. tuženicima izdati im tabularnu ispravu podobnu za upis njihovog prava vlasništva.

III Nalaže se 1. tuženiku FJ i 2. tuženici HJ naknaditi 1. tužitelju VJ troškove parničnog postupka u iznosu od 19.038,40 eura sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

IV Nalaže se 1. tuženiku FJ i 2. tuženici HJ naknaditi 2. tužitelju TJ troškove parničnog postupka u iznosu od 6.346,14 eura sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana .

Obrazloženje

1.1. 1. i 2. tužitelji u tužbi podnesenoj 22. prosinca 2014. navode da su suvlasnici i suposjednici (1. tužitelj u ¾ dijela, a 2. tužitelj u ¼ dijela) zemljišta i s njim povezane kuće u zagrebačkom Blatu, na adresi [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 1577/7 upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] staro. Ističu da su u istom omjeru tužitelji su i suvlasnici i suposjednici prostora (prolaza) koji je sastavni dio spomenutog zemljišta, smještenog zapadno od kuće i na kojem su izgrađene šupe i kanalizacijski sustav. Ističu da su ih tuženici u studenom 2011. smetali u posjedu tog prostora što su u posjedovnoj parnici ovog suda Pp- 249/11 priznali. Nadalje navode da su tuženici u spisu ovog suda broj P-6119/13 podnijeli vlasničku tužbu. Tužitelji nadalje navode da su nekretninu koja je predmet ovog spora stekli njihovi prednici i to na način da su nekadašnji sugraditelji i suvlasnici kuće tužitelja (UJ, GJ i još dvojica) kupili sporni prostor (prolaz) od prednice tuženika ČJ, vlasnice zkčbr. [katastarska čestica], te da je ČJ još za svog života napravila međašni betonski zid. Ističu da niti tužitelje niti njihove pravne prednike od 1968. pa nadalje nitko nije smetao u posjedu spornog prostora (prolaza) smještenog zapadno od kuće. Ističu da su, u vrijeme dok je otac 1. tužitelja sklopio kupoprodajni ugovor i obavio prijenos vlasništva, u tom dvorištu već postojale četiri šupe čiji su vlasnici i posjednici bili vlasnici stanova u zgradi u [adresa] (tada Botinečki zavoj br. 18, odnosno [adresa]) te da je do tih šupa vodio s ulice upravo sporni prostor (prolaz). Naznačene šupe i prostor (prolaz) koristili su isključivo vlasnici stanova zgrade u [adresa], tako da njihov nesmetan posjed traje skoro 50 godina. Nadalje navode da su oni i njihovi prednici na dijelu nekretnine koji predstavlja sporni prostor (prolaz) izgradili i održavali kanalizaciju koja uključuje i kanalizacijski šaht, a da se iznad velikog dijela prostora (prolaza) nalazi se krovište zgrade u [adresa], a i prozori na toj zgradi gledaju na zapadnu stranu, dakle nekretninu u vlasništvu tuženika. Ističu da su tužitelji i njihovi pravni prednici u neprekinutom i kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine 46 godina.

1.2. Tužbenim zahtjevom iz tužbe predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da su 1. tužitelj u ¾ dijela, a 2. tužitelj u ¼ dijela suvlasnici dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to baš onoga dijela koji je u skici koja je dio nalaza i mišljenja vještaka Mladena Bebera dipl. ing., izrađenog za potrebe spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6119/13 u srpnju 2014. označen plavom bojom i omeđen spojnicom točaka 9-36-12-20-37-33-34-35-9, koja skica čini sastavni dio ove presude. Također traže da se tuženicima naloži izdavanje tabularne isprave podobne za upis njihova prava vlasništva na tom dijelu nekretnine u označenim omjerima, jer će u protivnome tu ispravu zamijeniti ova presuda. Traže i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju aktivnu legitimaciju tužitelja uz obrazloženje da nisu dokazali vlasništvo nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] staro niti pravni slijed stjecanja istog te da nisu dokazali da bi netko od njih kupoprodajom ili nasljeđivanjem stekao bilo kakvo pravo na dijelu nekretnine koja je predmet ovog postupka. Osporavaju da bi tužiteljima pripadalo pravo prolaza po kbčr. 3950/4 upisanoj u zkul [broj ZK uloška] koja je u vlasništvu tuženika, odnosno da bi imali bilo kakav valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Prvostupanjskom presudom od 22. veljače 2019. tužbeni zahtjev odbijen je u bitnom uz obrazloženje da su GJ, NJ, UJ i CJ stekli vlasništvo sporne nekretnine, ali da 1. i 2. tužitelji nisu dokazali neprekinuti pravni slijed svog stjecanja nekretnine od njih jer iskazi svjedoka ne mogu predstavljati dokaz kojim bi se u potrebnoj mjeri utvrdio takav slijed.

4. Ta je presuda ukinuta odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 2005/2020-2 od 9. studenog 2020. uz obrazloženje:

- da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada utvrđuje da tužitelji nisu dokazali pravni slijed posjedovanja predmetne nekretnine počev od GJ, NJ, UJ i JJ s obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka UJ, GJ, NJ, AJ, JJ, PJ proizlazi da je UJ prodao stan PJ koji je 2001. taj isti stan prodao VJ 1. tužitelju, da iz iskaza GJ proizlazi da je svoj stan prodao 1. tužitelju dok je NJ prodao svoj stan obitelji AJ koja je kasnije stan prodala 1. tužitelju dok je JJ stan prodao SJ koji je kasnije isti stan prodao ŽJ, a koji je taj stan prodao 2. tužitelju.

- da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je postojao usmeni ugovor između prednika tužitelja i prednika tuženih koji je u cijelosti izvršen jer da je prednica tuženih ustupila predmetnu nekretninu prednicima tužitelja u znak zahvalnosti zbog pomoći u izgradnji kuće na predmetnoj nekretnini.

- da drugostupanjski sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku presudu jer postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na stjecanje prava suvlasništva tužitelja na prijeporu treba glasiti u odnosu na zemljište koje je sukladno čl. 5. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17– dalje: ZV) može biti objektom stvarnih prava jer je parcelacijom trebalo označiti valjanu izdvojenu katastarsku česticu

- da će sud prvog stupnja u nastavku postupka pozvati tužitelja da ispravno postavi tužbeni zahtjev

5. Tužitelji su, nakon izvođenja dokaza geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Periću, u podnesku predanom na ročištu 13. svibnja 2026., uredili tužbeni zahtjev na način da predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi da je da su 1. tužitelj u ¾ dijela, a 2. tužitelj u ¼ dijela vlasnici dijela nekretnine zkčbr., kuća br. 20 i dvorište, [adresa], ukupne površine 338 m2 (od čega je kuća broj 20 [adresa] površine 56 m2, a dvorište 282 m2) upisane u zkul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio zkčbr. [katastarska čestica] je u nalazu i mišljenju vještaka Željka Perića od 23. prosinca 2025. i to u skici lica mjesta na katastarskom planu omeđen spojnicom točaka A-B-C-D-E-F-G-H-I-J u površini od 25 m2 te bi predstavljao novoformiranu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno k. o. [katastarska općina], u prijavnom listu za zemljišnu knjigu koji je sastavni dio tog nalaza i mišljenja označenu kao izgrađeno zemljište, dvorište, [adresa], ukupne površine 25 m2 (od čega je 8 m2 izgrađeno zemljište, a 17 m2 predstavlja dvorište). Traže da se naloži tuženicima trpjeti parcelaciju i uknjižbu tužitelja na naprijed opisanoj nekretnini i u naprijed opisanim suvlasničkim omjerima.

6. Tuženici su se na tom ročištu usprotivili djelomičnom povlačenju tužbe uz obrazloženje da su tužitelji ranije tražili izdavanje tabularne isprave te da se djelomično povlačenje ogleda u površini spornog dijela.

7. S obzirom da su tužitelji ranijim tužbenim zahtjevom tražili izdavanje tabularne isprave, a da tužbenim zahtjevom iz podneska predanom na ročištu 13. svibnja 2026. to više ne traže, zaključak je ovog suda da su tužitelji u tom dijelu djelomično povukli tužbu. Vezano uz protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe treba reći da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.). Kako se se tuženici istom protivili, nije bilo mjesta primjeni čl. 193. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP). Stoga je sud ovom presudom odlučio i osnovanosti zahtjeva 1. i 2. tužitelja za izdavanjem tabularne isprave.

8. Po stavu ovog suda, to što su tužitelji tužbeni zahtjev u podnesku predanom na ročištu 13. svibnja 2026. u dijelu zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva u smislu identifikacije sporne nekretnine uredili sukladno nalazu i mišljenju vještaka Željka Perića (pa tako i u dijelu površine iste od 25 m2), što je različito od površine iste iskazane po vještaku Živkoviću (38 m2), po kojem su ranije tijekom postupka uredili tužbeni zahtjev, ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Čitavo vrijeme postupka tužitelji traže utvrđenje prava vlasništva na jednoj te istoj nekretnini, čiji su identitet vještaci u svojim nalazima različito opisivali. Uređenje tužbenog zahtjeva glede identifikacije nekretnine sukladno nalazima geodetskih vještaka po ocjeni ovog suda ne može dovesti ni do preinake, ni do djelomičnog povlačenja tužbe.

9. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije u spisu te spisa ovog suda poslovni broj P-6119/2013 s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Mladena Bebera (koji je u priklopu ovo spisa). Izveden je dokaz uviđajem 5. rujna 2018. Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka UJ, LJ, AJ, ŽJ, ŠJ, PJ, BJ te parničnih stranaka. Izveden je i dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Krunoslavu Živkoviću uz uviđaj 23. studenog 2021. te geodetskim vještačenjem po vještaku Željku Periću uz uviđaj 12. studenog 2025.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Između stranaka nije sporno da su ovdje tuženici svaki u ½ dijela u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženi kao vlasnici nekretnine zk.č.br. 3950/54 – kuća br. 20 i dvorište, [adresa], površine 338 m2 te da je njihova pravna prednica ČJ s kojom su tuženici sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. Mladena Bebera koji je isti izradio u ovosudnom predmetu br. P-6119/13 (gdje ovdje tuženici od ovdje 1. tužitelja traže predaju u posjed dijela nekretnine koja je predmet i ovog postupka), a kojem nalazu i mišljenju ovdje stranke nisu prigovarale niti se protivile da se kao dokaz koristi i u ovom postupku proizlazi da se sporni prostor nalazi u [adresa] uz kućni br. 18 uz kuću s njezine zapadne strane i prema dvorištu u smjeru sjeveroistoka. Spornu površinu vještak je u svojoj skici odredio spojnicom točaka 9-36-12-20-37-33-34-35-9, na kojoj se nalazi dio uličnog nogostupa u površini 1 m2, zatim pločnik uz kuću br. 18 sa zapada u površini 14 m2, zatim dio zgrade 1 u površini 2 m2, dio zgrade 2 u površini od 5 m2, a koji se svi dijelovi nalaze na dijelu zk.č.br. 3950/54 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] evidentirano kao kuća br. 20 i dvorište [adresa], površine 338 m2. Prostor je širine 0,90 m, a dužine 26 m (skica lista mjesta, list 60 spisa).

13. Na uviđaju provedenom u ovom postupku 5. rujna 2018. stranke su suglasno pokazale predmet spora te je utvrđeno da isti predstavlja prolaz koji se prostire od [adresa] uz kuću označenu br. 18 sa zapadne strane i prema dvorištu u smjeru sjeveroistoka, sve dimenzija kako je to prikazano i opisano u gornjem nalazu i mišljenju vještaka geodeta sa skicom lica mjesta. Utvrđeno je da je sporni prolaz uz kuću br. 18 negdje u širini od oko pola metra natkriven krovištem te kuće, a četiri prozora kuće okrenuta su prema prolazu, odnosno prema kući tuženika s br. 20. Nesporno je i utvrđeno da se na dijelu prolaza na udaljenosti od otprilike 1,5 metara od ulice nalazi kanalizacijski šaht koji je u vrijeme očevida bio pokriven šoderom, odnosno na prolazu odmah nakon završetka sjevernog ruba kuće br. 18 nalazi se i drugi kanalizacijski šaht, a u zemlji ispod prolaza provedene su kanalizacijske cijevi. Sjeverni nastavak prolaza predstavlja dio u toj širini zidanih šupa koje koriste stanari iz kuće br. 18, a koje šupe imaju ulaz s nespornog dijela te nekretnine, tj. spomenutim šupama može se pristupiti iz kuće br. 18 bez prethodnog dolaska na sporni prostor. Daljnjim pregledom mjesta spora utvrđeno je da je na istočnom dijelu spornog prolaza gledano s uličnog nogostupa u dužini od oko 5 metara, a visine oko 1,5 metar podignut betonski zid sve do južnog ruba kuće br. 18 s time da je do nogostupa napravljena i metalna ograda, zbog čega više nije moguć pristup tom prolazu s ulične strane nekretnine označene br. 18. Tuženici nisu osporavali izgradnju tog zida i ograde, s time da su zid izgradili otprilike 3 tjedna prije održavanja očevida, a ogradu još prije 2 godine.

14.1. Svjedok UJ u svom iskazu u bitnom navodi da je zajedno sa NJ, GJ i JJ kupio gradilište u [adresa], te su njih četvorica tamo zajedno sagradili kuću katnicu s 4 stana, s time da je svakom pripao po jedan stan. Nakon što su kupili gradilište u njihovo susjedstvo doselila je gospođa KJ (kasnije T) koja je također kupila gradilište, a koja je bila lošeg materijalnog stanja tako da nije mogla sama izgraditi bilo kakvu kuću na predmetnom zemljištu koje je kupila. S obzirom na takvo njezino loše materijalno stanje njih četvorica su joj s ostalim radnicima iz građevinske zanatske zadruge "Orahovica" čiji su oni također bili radnici, faktično izgradili kuću u koju je ona tijekom 1962. i uselila i to negdje u jesen. Njih četvorica u to vrijeme još uvijek su gradili njihovu kuću da bi je dovršili tek sljedeće 1963. u ožujku, a u mjesecu svibnju svjedok je uselio u svoj stan. Kako je KJ njima bila neizmjerno zahvalna za pomoć koju su joj pružili prilikom izgradnje kuće, a naknadno su je i zaposlili te nije znala kako da im se oduži, pitala ih je što im može dati kao nekakvu vrstu zahvalnosti, a na što joj oni rekli da im treba jedan prolaz između njihovih zemljišta širine oko 1 metar radi provođenja kanalizacijskih cijevi. Ona im je to bez ikakvih problema ustupila i dala, navodeći da je to najmanje što može učiniti za njih, te su oni u tom prolazu doista postavili kanalizacijske cijevi i izbetonirali šaht. Taj prolaz između njihovih zemljišta prvotno nije bio ograđen, a kasnije je susjeda KJ nakon što se udala 1970. zajedno sa suprugom izgradila manji betonski zidić visine 0,70 cm na koji se trebala staviti odgovarajuća ograda. Taj prolaz susjeda im je dala još 1962., a nakon toga ona nije polagala nikakva prava na isti, niti je imala potrebe za to, već su ga isključivo koristili njih četvorica za nošnju drva i sličnih stvari koje su trebali prenijeti do šupa u dvorište iza kuće. Oni su prvotno imali i šupe s desne strane kuće gledajući od ulice, a te šupe su kasnije premjestili na lijevu stranu do zemljišta susjede KJ. Inače do samih šupa prolazili su iz kuće. Nakon što je umrla KJ, odnosno kasnije i njezin suprug, novi vlasnici porušili su betonski zidić koji je postojao između zemljišta. Također je iskazao da je GJ svoj stan prodao Ć 1968., da je nakon toga NJ stan prodao F, da je JJ stan prodao RJ, a da je on posljednji od njih 1989. svoj stan prodao MJ.

14.2. Svjedokinja OJ navodi da je u kuću na br. 18 došla živjeti 1. svibnja 1963., a poznato joj je da su tu kuću izgradili njezin suprug UJ zajedno s GJ, NJ i CJ koji su također imali svaki stan u kući. U vrijeme kada je svjedokinja tamo došla na susjednom zemljištu živjela je ČJ. U svakom slučaju poznato joj je da je ta gospođa ČJ njezinom suprugu i gore navedenima dala jedan prolaz između njihovih zemljišta širine oko 1 metar kako bi oni imali prolaz do dvorišta radi provoza drva, uglja i slično, a zauzvrat oni su se obvezali da će joj izgraditi kuću. Tu obvezu oni su ispoštovali i doista su joj i napravili kuću, a gđa. ČJ taj prolaz ustupila im je još 1961. Prolaz je prvotno bio neograđen da bi kada se ona udala njezin suprug koji je bio bravar napravio radionu odmah do međe i na tom prolazu izgradio betonski zidić visine 60-70 cm na koji je trebala biti stavljena ograda. Prolaz su isključivo koristili oni stanari s broja 18. Suprug i ona odselili su preko puta na kbr. 21, te joj je i poznato da su nakon smrti ČJ i njezinog supruga kada je došao novi nasljednik on porušio taj zidić koji je postojao između br. 18 i 20, kao i radionu koju je bio napravio suprug ČJ. Također je iskazala da je GJ stan prodao DJ, da je NJ prodao stan ĐJ, da je CJ stan prodao RJ, a UJ MJ.

14.3. Svjedokinja AJ u iskazu navodi da je sa suprugom i djecom 1981. doselila u stan u kući u [adresa], koji su prethodno kupili od NJ a u stanu su živjeli neprekidno do 2009. U vrijeme njezinog dolaska u kući na br. 20 stanovao je jedan bračni par H i ČJ, a između njihovih zemljišta postojao je betonski zidić, a na samom početku čak i jedna željezna ograda. Prostor, odnosno prolaz između kuće s br. 18 i tog zidića koristili su isključivo oni stanari s br. 18 i to uglavnom za nošenje i prilaz za kante za smeće, dok za drugo nisu imali potrebe s obzirom da su imali izlaz iz sredine kuće. Također je iskazala da su ona i suprug stan kupili od NJ, a potom stan prodali 1. tužitelju.

14.4. Svjedok ŽJ u iskazu navodi da je njegov otac od Bože Gagrice 1993. kupio stan u kući u [adresa], a u tom stanu svjedok je živio od 1995. do 2005. kada je stan prodao EJ, s time da je kasnije u iskazu objasnio da su taj stan prodali njegova majka i ZJ kao nasljednici njegovog oca. U vrijeme njegovog dolaska na tu adresu između zemljišta na kojem se nalazila njihova kuća i susjednog zemljišta postojao je betonski zidić visine oko pola metra koji se prostirao duž cijelu među između tih zemljišta, a na otprilike petine dijela zidića nalazila se i metalna ograda. Prostor između njihove kuće i tog zidića koristili su isključivo stanari s br. 18 i to uglavnom za nošenje kanti za smeće, ogrjeva i krupnijih stvari.

14.5. I svjedokinja ŠJ u iskazu potvrđuje da je stanovala u kući u [adresa] i to u razdoblju od 1972. -1978. Živjela je u očevom stanu na katu kuće, a osim tog postojala su još tri stana. Između te zgrade i susjedne zgrade postojao je zidić, a na tom zidiću je cijelom dužinom bila postavljena i ograda, što je sve faktično predstavljalo među između tih nekretnina. Prolaz između njihove kuće i zidića koristili su isključivo stanari iz kuće br. 18, a služio im je uglavnom za pristup kantama za smeće te šupama koje su postojale iza kuće. Postojala je i kanalizacija.

14.5. Svjedok PJ u iskazu navodi da je u razdoblju od 1988.,1989. pa do negdje 2001. živio u kući na adresi [adresa] u stanu u prizemlju kuće, a taj stan darovala mu je sestra LJ, a on ga je kasnije prodao 1. tužitelju. U vrijeme njegovog dolaska na gornju adresu postojao je betonski zidić između nekretnina s br. 18 i br. 20 i to po cijeloj dužini nekretnina. Na zidiću je bila postavljena i ograda u dužini o oko 5 m od dvorišnog dijela prema ulici, a istu je postavio vlasnik s br. 20 koji je na svojoj nekretnini imao i radionicu. Prolaz između kuće br. 18 i zidića koristili su isključivo oni iz te kuće za prijevoz ogrjeva, namještaja i sl., za pristup do šupa koje su se nalazile iza kuće s lijeve strane, a tim prolazom bila je provedena i kanalizacija sa šahtovima na ulici i dvorištu. Od CJ i UJ čuo je da je taj prolaz ustvari bila neka vrsta kompenzacije koju su oni dobili od vlasnika kuće na br. 20 gđe. ČJ, a budući da su joj oni zazidali kuću.

14.6. I svjedok BJ (brat 1. tužitelja) koji je od 1970. do 1975. živio u očevom stanu u kući u [adresa], u svom iskazu potvrđuje postojanje prethodno spomenutog betonskog zidića na kojem je u većem dijelu postojala i ograda, kao i korištenje spornog prolaza isključivo od stanara kuće s br. 18, a čuo je i od stanara Černika i Radnića da im je prolaz ustupila gđa. ČJ s osnova kompenzacije za radove koje su oni izveli na njezinoj kući s br. 20.

14.7. 1. tužitelj je u svom iskazu ostao kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, potvrdio je postojanje betonskog zidića s djelomičnom ogradom između nekretnina, korištenje spornog prolaza isključivo od strane stanara i vlasnika kuće s br. 18, da ih u korištenju tog prostora nitko nije ometao sve do dolaska novih vlasnika (tuženika) koji su negdje 2010-ih srušili zidić, a u jednom navratu mu čak i začepili kanalizaciju. Navodi da je osim nasljeđivanjem iza oca, stekao vlasništvo još dva stana u kući i to od AJ te gospodina MJ.

14.8. 2. tužitelj je također u iskazu potvrdio ranije iznijete navode uz dodatni navod da u kući na br. 18 stanuje od 1995. gdje je prvotno bio podstanar kod 1. tužitelja, a 2005. stekao je stan od svog oca koji je kupio stan od obitelji ZJ. Isti je u bitnim dijelovima potvrdio navode iz iskaza 1. tužitelja glede postojanja i kasnije rušenja betonskog zidića te korištenja spornog prolaza isključivo od strane stanara kuće s br. 18.

15.1. Sud je u tim bitnim dijelovima koji se odnose na stjecanje spornog dijela nekretnine (dijela zkčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) od prednice 1. i 2. tuženika ČJ i kasnijeg korištenja tog dijela nekretnine isključivo od stanara i vlasnika stanova u kući u [adresa] (zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro) prihvatio iskaze svjedoka UJ, LJ, AJ, ŽJ, ŠJ, PJ i BJ te 1. i 2. tužitelja. Po ocjeni suda ti su iskazi logični, životni i uvjerljivi te u neposrednom ili posrednom suglasju s ostalim provedenim dokazima. Tako je npr. iz izvatka iz zemljišne knjige (list 26 spisa) zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Staro razvidno da je u istom na zk.č.br. 1577/7 kao zk. tijelo A I naznačeno dvorište u [adresa] površine 94 čhv i to kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist vlasnika zgrade upisane kao zk. tijelo A II – kuća u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], čiji su vlasnici upisani u 4/16 dijela GJ, u 4/16 dijela CJ, u 4/16 dijela MJ, u 2/16 dijela AJ, u 1/16 dijela IJ i u 1/16 dijela VI, iz kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1968. (list 8-9 spisa) da je DJ kupio od GJ njegov suvlasnički udio, zatim iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. DJ Općinskog suda u Imotskom od 30.6.1987. br. O.311/86-14 (list 10 spisa) da je ovdje 1. tužitelj kao legatar stekao stan u [adresa], iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5.3.2009. (list 8-9 spisa) da je ovdje 2. tužitelj kupio od TI i ZJ suvlasnički dio od 4/16 dijela gornje nekretnine s pravom korištenja zemljišta, iz sudske nagodbe od 10.1.2013. br. Pp-249/11 da je ovdje 1. tuženik priznao smetanje posjeda spornog dijela nekretnine u odnosu na ovdje 1. tužitelja, iz zapisnika građevinske inspekcije od 16. siječnja 1998. da se u istom po kazivanju ovdje 1. tužitelja navodi šupa u dvorištu nekretnine s kbr. 18, iz radnog lista br. 704 od 17. srpnja 2010. uz račun Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja da je 1. tužitelj bio naručitelj radova na adresi [adresa], iz priležeće izjave UJ i LJ od 18. rujna 2001. da je u bitnom suglasna njihovom iskazu u ovom postupku, a spomenute iskaze potvrđuju i činjenična utvrđenja s provedenog očevida 5. rujna 2018. (postojanje kanalizacijskih šahtova i cijevi na spornom dijelu zemljišta, postojanje šupa, djelomična natkrivenost spornog dijela krovištem kuće s kbr. 18, postojanje četiri prozora okrenuta prema nekretnini tuženika).

15.2. Suprotno svemu tome, sud nije prihvatio navode i iskaze 1. i 2. tuženika iz kojih bi proizlazilo da je prethodno spomenuti betonski zidić i to u dužini od samo 4-4,5 metara služio kao zaštita od radova koje je ispred svoje radionice obavljao suprug njihove prednice, kao i da su se spornim prolazom koristili i njihova prednica te stanari s kbr. 18, a budući da je prvenstveno neživotno i neuvjerljivo da bi prednica tuženika taj zidić kojim se faktično ograđuje njezina nekretnina od susjedne nekretnine "uvlačila" u svoju nekretninu gotovo za 1 metar, a nakon toga i neovisno o tome i nadalje navodno koristila (nejasno je na koji način) sporni dio nekretnine istočno od zidića prema kući s br. 18, odnosno podredno i da bi u slučaju vlasništva tog dijela nekretnine dopustila vlasnicima nekretnine s kbr. 18 djelomično natkrivanje krovištem spornog dijela nekretnine i postavljanje prozora okrenutih u tom smjeru, provlačenje kanalizacijskih cijevi i izgradnju kanalizacijskih šahtova i šupa na tom dijelu nekretnine.

15.3. U skladu sa svime izloženim sud nalazi utvrđenim da su GJ, NJ, UJ i CJ s prednicom tuženika ČJ početkom 1960-ih sklopili usmenu pogodbu prema kojoj su se isti obvezali prednici tuženika faktično izgraditi kuću, a ista se zauzvrat obvezala navedenima ustupiti vlasništvo i posjed ovdje spornog dijela njezine nekretnine. Obje ugovorne strane ispoštovale su svoje preuzete obveze, dakle njihova usmena pogodba u cijelosti je izvršena tako da su između ostaloga U, UJ i CJ stupili u posjed spornog dijela nekretnina i kasnije ga, kako oni, tako i potonji vlasnici stanova u kući u [adresa], nesmetano koristili sve negdje do 2010-ih kada su ovdje tuženici to počeli osporavati.

15.4. Slijedom toga, a s obzirom da se na konkretni pravni posao prednice tuženika ČJ i GJ, NJ, UJ i CJ imaju primijeniti tada važeća pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) prema kojima se ugovor o prijenosu prava vlasništva nekretnina iako nije sklopljen u pisanom obliku, ali je u cijelosti izvršen, smatra pravovaljanim (pravno pravilo iz paragrafa 1432. OGZ-a), a vlasništvo nekretnina moglo se steći i na temelju takvog izvršenog pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, to sud smatra utvrđenim da su spomenuti GJ, NJ, UJ i CJ stekli vlasništvo ovdje spornog dijela nekretnine i to svaki u ¼ dijela.

16.1. Što se pak tiče pravnog slijeda stjecanja spornog dijela nekretnine počevši od GJ, NJ, UJ i CJ pa sve do ovdje 1. i 2. tužitelja, treba reći da je čitanjem kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1968. utvrđeno da je isti sklopljen između prodavatelja GJ i kupca DJ u kojem je kao predmet kupoprodaje navedena nekretnina na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 94 čhv k. o. [katastarska općina] u Zagrebu, koja se sastoji od jedne četvrtine stambene zgrade koja se nalazi u Zagrebu, naselje Botinec, Botinečki zavoj br. 18, u naravi nedovršeni stan na istočnoj strani I. kata te zgrade s četvrtinom dvorišta i šupom u sjeverozapadnom dijelu toga dvorišta te četvrtinom tavana te kuće. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Imotskom od 30. lipnja 1987. broj O-311/86-14 iza pokojnog DJ proizlazi da ovdje 1. tužitelju kao legat pripada stan u [adresa] – [adresa].

16.2. Na temelju iskaza svjedoka UJ, LJ, AJ, ŽJ, ĆI te iskaza 1. i 2. tužitelja, sud nalazi utvrđenim da je UJ prodao stan PJ koji je 2001. isti prodao 1. tužitelju, da je GJ stan prodao 1. tužitelju, da je NJ svoj stan prodao obitelji AJ koja je isti kasnije prodala 1. tužitelju te da je CJ svoj stan prodao RJ. Nadalje, povezujući iskaz svjedoka ŽJ (list 85 spisa, da je njegov otac FI kupio stan od HI, a da su potom taj stan prodali njegova majka i ZJ kao nasljednici njegovog oca) s ugovorom o kupoprodaji nekretnine sklopljenom 5. ožujka 2009. između prodavatelja TI i ZJ te kupca ovdje 2. tužitelja (u kojem je kao predmet kupoprodaje navedena nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] staro, i to stan u kući u [adresa] (sada nova adresa [adresa]) sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica]/ i upisana kao zk. tijelo A II, a zk.č.br. 1577/7 opisana kao dvorište u [adresa] ukupno površine 94 čhv upisana kao zk. tijelo A I i kao društveno vlasništvo, i to udio u 4/16 dijela nekretnine (4/16 udjela zk. tijela A II s pravom korištenja zemljišta kao zk. tijela A I), s time da udio od 4/16 dijela u naravi predstavlja dvosoban stan u prizemlju lijevo, i to na zapadnoj strani, te četvrtina dvorišta i vrta uz kuću, kao i četvrtina tavana kuće u površini od 34,87 m2), sud nalazi utvrđenim da je UI (koji je kupio nekretninu od CJ) prodao istu FI, čiji su pak nasljednici isti prodali 2. tužitelju. Prema tome, 1. tužitelj je pravni sljednik UJ (preko GI), pravni sljednik ČI (preko obitelji AJ) te pravni sljednik GJ (u ukupno 12/16 dijela), dok je 2. tužitelj pravni sljednik CJ (preko HI, FI te njegovih nasljednika) u 4/16 dijela. Nadalje, na temelju iskaza svjedoka UJ sud nalazi utvrđenim da su vlasnici sporne nekretnine GJ, NJ, UJ i CJ (kako je to obrazloženo u toč. 11.3. obrazloženja) svojim nekretninama na naprijed opisani način raspolagali u razdoblju od 1968. do 1989.

16.3. Na temelju naprijed navedenog, zaključak je ovog suda da su svi pravni sljednici GJ, NJ, UJ i CJ (pa tako i 1. i 2. tužitelji), nakon što su oni raspolagali nekretninama na nekadašnjoj zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro) u razdoblju od 1968. do 1989. savjesni posjednici i spornog dijela susjedne nekretnine koja je predmet ovog spora (dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) u smislu čl. 28. st. 3. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/1991, 92/1994, dalje ZOVO) odnosno samostalni i pošteni posjednici iste u smislu čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV). Naime, sporni dio zkčbr. [katastarska čestica] u naravi zapravo predstavlja prolaz koji se prostire od [adresa] uz kuću označenu br. 18 (susjednu nekretninu kojom su GJ, NI, UJ i CI raspolagali). Kako su 1. i 2. tužitelji u takvom posjedu sporne nekretnine (dio zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) od kad su GJ, NJ, UJ i CJ raspolagali svojim nekretninama na nekadašnjoj zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro u razdoblju od 1968. do 1989. (u koje vrijeme se uračunava i vrijeme njihovih prednika, sukladno čl. 160. st. 2. ZV odnosno čl. 30. st. 2. ZOVO), a ujedno su bili i vlasnici spornog dijela zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kako je to naprijed obrazloženo) koji je u naravi prolaz koji se prostire uz susjednu nekretninu na nekadašnjoj zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Staro, zaključak je ovog suda da su tužitelji dosjelošću stekli pravo vlasništva spornog dijela nekretnine protekom 20 godina (izvanredna dosjelost). Oni su pravo vlasništva dosjelošću stekli prije 2010. Oni su naime tu nekretninu nesmetano koristili sve do 2010-ih kada su im 1. i 2. tuženici počeli osporavati pravo na posjed.

17.1. U odnosu na navod 1. i 2. tuženika da su oni stekli pravo vlasništva nekretnine zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog s pokojnom ČJ koja je preminula 1999., a da tu tuženici svoje pravo vlasništva upisali 2010. u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku te da su oni u vrijeme sklapanja tog ugovora i kasnije uknjižbe postupali s povjerenjem u zemljišne knjige pa da su stoga postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri stekli pravo vlasništva iste kao da na njoj ne postoje tuđa prava koja u tom trenutku nisu bila upisana u smislu čl. 124. st. 1. ZV, treba reći da se o novim činjenicama istaknutim po prvi puta u podnesku od 28. rujna 2022., nakon što je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 2. ZPP). Kako tuženici ne tvrde niti ne dokazuju da te činjenice nisu mogli iznijeti do zaključenja prethodnog postupka, sud iste nije ne može uzeti u obzir sukladno čl. 299. st. 3. ZPP.

17.2. Kad bi sud mogao uzeti ove navode u obzir, treba reći da tuženici iste nisu dokazali. Prije svega, tuženici ne tvrde niti ne dokazuje kad je ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen s ČJ. Nadalje, tuženici nisu dostavili u spis ugovor o doživotnom uzdržavanju kao temelj stjecanja prava vlasništa pa sud ne može utvrditi kako je predmetna nekretnina u tom ugovoru bila opisana. Očito su postojali neki nedostaci u pogledu opisa nekretnine kad su tuženici svoje pravo vlasništva upisali tek u ispravnom postupku koji je pokrenut 2010. Već iz navedenog razloga upitno je jesu li oni u vrijeme sklapanja tog ugovora (za koji se ne zna kad je uopće sklopljen) postupali s povjerenjem u zemljišne knjige odnosno je li predmet ugovora bila upravo nekretnina kako je opisana u zemljišnoj knjizi (a dio koje je i sporna nekretnina). Nadalje, s obzirom da je na temelju iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da su ČJ i njezin suprug 1970.-ih izgradili manji betonski zidić visine 0,70 cm kojim se faktično ograđuje njezina nekretnina od susjedne nekretnine, a 2. tuženica je njezina nećakinja koja je prema vlastitom iskazu često dolazila tamo, pa i stanovala, neživotno je i nelogično da ona (a samim time i njezin suprug 1. tuženik) nije znala da je ČJ spornim dijelom nekretnine raspolagala. U toč. 15.2. obrazloženja navedeno je zašto sud nije prihvatio navode i iskaze 1. i 2. tuženika iz kojih bi proizlazilo da je prethodno spomenuti betonski zidić i to u dužini od samo 4-4,5 metara služio kao zaštita od radova koje je ispred svoje radionice obavljao suprug njihove prednice, kao i da su se spornim prolazom koristili i njihova prednica te stanari s kbr. 18. Stoga 1. i 2. tuženici nisu dokazali postojanje dobre vjere u smislu čl. 124. st. 1. ZV.

18. Tužitelji su tužbenim zahtjevom iz tužbe, o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom od 22. veljače 2019., spornu nekretninu opisali da način da je ista u skici, koja je dio nalaza i mišljenja vještaka Mladena Bebera dipl. ing., izrađenog za potrebe spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6119/13 u srpnju 2014., označena plavom bojom i omeđena spojnicom točaka 9-36-12-20-37-33-34-35-9. Drugostupanjski sud je u odluci Gž-2005/2020-2 od 9. studenog 2020. naveo da ne može preinačiti prvostupanjsku presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari 22. veljače 2019. (kojom je tužbeni zahtjev odbijen) jer tužbeni zahtjev treba glasiti u odnosu na zemljište koje sukladno čl. 5. st. 1. ZV može biti objektom stvarnih prava jer je parcelacijom trebalo označiti valjanu izdvojenu katastarsku česticu, da kao dopušten i određen treba prihvatiti zahtjev kojim se faktički odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, prema parcelacijskom elaboratu kojeg treba izraditi, a koji elaborat ne treba biti potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, ali koji jasno treba odrediti predmet vlasničke zaštite. Isto tako je navedeno da će sud u nastavku postupka pozvati tužitelje da ispravno postave tužbeni zahtjev.

19. Stoga je u ponovnom postupku izveden dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Krunoslavu Živkoviću radi pobližeg opisa, izmjere i identifikacije spornog dijela zemljišta, prikaza i utvrđenja elemenata parcelacijskog elaborata kojim bi se taj dio zemljišta odredio kao zasebna i izdvojena katastarska čestica. Održan je i uviđaj 23. studenog 2021. (list 200 spisa), na kojem je vještak nastavno na utvrđenja s ranije provedenog uviđaja, sukladno pokazivanju stranaka glede sporne površine, izvršio potrebna mjerenja i ucrtavanja.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Živkovića od 7. ožujka 2022. (list 214- 245 spisa) proizlazi da sporna nekretnina odgovara novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] (formirane od dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), dvorište u površini od cca 38 m2, k. o. [katastarska općina].

21. Tužitelji su u podnesku od 13. travnja 2022. uredili tužbeni zahtjev na način da su nekretninu opisali sukladno nalazu i mišljenju vještaka Krunoslava Živkovića od 7. ožujka 2022. Ujedno traže izdavanje tabularne isprave te da se naloži tuženicima trpljenje parcelacije i uknjižbe tužitelja u zemljišnoj knjizi.

22. Tuženici su prigovorili nalazu i mišljenju vještaka od 7. ožujka 2022. uz obrazloženje da nije jasno kako je vještak izračunao površinu čestice od 38 m2 što je suprotno nalazu i mišljenju vještaka Bebera.

23.1. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka Živkovića koji je na ročištu 3. listopada 2022. (list 288 spisa) na pitanje kako je utvrdio površinu od 38 m2 odgovorio da su točke A, B, C i D koje su označavale tu površinu već bile navedene u nalazu vještaka Bebera, dok je na ročištu 23. listopada 2024. (list 349-350 spisa) naveo da je vještak Beber iskazao površine interpretacijom katastarskog plana, dok se njegovi podaci temelje na onom što je izmjerio. S obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka Bebera proizlazi da je nalaz izrađen i snimanjem stvarnog stanja na terenu i kartiranjem na katastarski plan, zbog čega je pojašnjenje vještaka Živkovića o razlici u površini sporne površine dvojbeno, a tuženici su iz tog razloga prigovorili njegovom dopunskom očitovanju, sud ne može prihvatiti njegov nalaz i mišljenje.

23.2. Tuženici su na ročištu 3. listopada 2022. predložili izvođenje dokaza novim geodetskim vještačenjem. Sud je odredio izvođenje dokaza novim geodetskim vještačenjem te je pozvao tuženike na uplatu predujma (rješenjem od 23. listopada 2024.), međutim on su u podnesku od 24. listopada 2024. (list 351-352 spisa) povukli svoj prijedlog uz obrazloženje da vještak Živković nije uspio otkloniti prigovore tuženika, a da to ne znači da bi teret dokazivanja površine spornog dijela bio na tuženicima jer su tužitelji dužni dokazati kojeg dijela nekretnine i u kojoj su površini vlasnici.

23.3. Stoga je sud pozvao tužitelje na uplatu predujma, što su tužitelji učinili. Tuženici smatraju da ne postoji procesna pretpostava za donošenje takvog rješenja zbog toga što su prijedlog za provođenje novog vještačenja jedino stavili oni (koji prijedlog su povukli), dok tužitelji nisu stavili takav prijedlog.

23.4. Po stavu ovog suda, u situaciji kad je po prijedlogu tužitelja izveden dokaz geodetskim vještačenjem, koji je po prigovoru tuženika s uspjehom doveden u sumnju i bez izvođenja dokaza novim vještačenjem radi provjere osnovanosti prigovora tuženika pa sud takav nalaz ni u kom slučaju ne može prihvatiti, sud može odrediti izvođenje dokaza novim vještačenjem u okviru prvog prijedloga tužitelja da se izvede dokaz geodetskim vještačenjem radi identifikacije spornog dijela nekretnine bez da tužitelji posebno predlažu izvođenje dokaza novim vještačenjem. Da tužitelji nisu uplatili predujam, sud taj dokaz ne bi izveo te bi u ovoj pravnoj stvari odlučio primjenom pravila o teretu dokaza. Sve i da tome nije tako, tužitelji su uplatom predujma konkludentno predložili izvođenje dokaza novim vještačenjem.

23.5. Slijedom svega navedenog, sud je izveo dokaz novim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Željku Periću iz Geo Grupa d.o.o.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka Željka Perića od 8. siječnja 2026. (list 378-396 spisa) te njegovog usmenog očitovanja na ročištu 13. svibnja 2026. proizlazi:

- da je nakon pokazanog spornog dijela izvršeno snimanje na uviđaju te da se cijela sporna površina nalazi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čiji su upisani zk vlasnici tuženici),

-da su na skici lica mjesta pokazane točke označene slovima A-B-C-D-E-F s jedne strane spornog dijela, dok je s druge strane granica između čestica tužitelja i tuženika

-da površina spornog dijela (A-B-C-D-E-F-G-H-I-J) iznosi 25 m2 za koju je prijavnim listovima za katastar i zemljišnu kjigu (izrađenim u okviru vještačenja i koji nije pregledan i potvrđen od strane od nadležnog Ureda za katastar) formirana čestica od 25 m2 oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema zemljišnoknjižnim podacima) odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prema katastarskim podatcima)

-da se ne može upuštati u ocjenu tuđeg nalaza i da mu nije poznato na temelju kojih podataka je vještak Živković napravio nalaz

- da se ne može upuštati ni u ocjenu nalaza vještaka Bebera jer mu nije poznato što su stranke tom vještaku pokazivale kao spornu površinu, ali da se može vidjeti da je vještak Beber kao širinu sporne površine naveo 0,9 m, dok je u njegovom nalazu širina spornog dijela iskazana na dva mjesta i to u 0,95 i 0,99 m

- da je skicu lica mjesta po njegovom nalogu izvršio JI (zaposlenik Geo grupa d.o.o.), da su na uviđaju bili inženjeri (zaposlenici Geo grupa d.o.o.) koji su po njegovom nalogu nosili instrumente i klikali gumbiće za njima, ali da on osobno nije držao instrument u ruci pa u tom smislu nije osobno vršio mjerenje

25. U odnosu na prigovore tuženika da vještak nije osobno izvršio mjerenje treba reći da ta okolnost ne dovodi u sumnju pravilnost njegovog nalaza. Naime, na uviđaju su bili prisutni njegovi asistenti koji su nosili mjerne uređaje i vršili mjerenje. Sud njihovo prisustvo nije evidentirao na zapisniku o održanom uviđaju, nego je navedeno da vještak vrši potrebna mjerenja. Naime, ti asistenti su radili po nalogu vještaka i uobičajeno je da prilikom geodetskih mjerenja vještaci dolaze u pratnji svojih asistenata pa sud nije smatrao potrebnim konstatirati njihovo prisustvo. Treba reći da su tuženici kao i njihov punomoćnik bili prisutni uviđaju, vidjeli su prisutne asistente vještaka te se nisu protivili njihovoj prisutnosti. Isto tako, oni su potpisali zapisnik u kojem je navedeno da vještak vrši potrebna mjerenja. Dakle, i sami tuženici su prihvatili stav suda da je fizičko držanje instrumenata i klikanje na instrumentima od strane asistenata vještaka po uputi vještaka zapravo mjerenje vještaka.

26. Slijedom svega navedenog, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Željka Perića u cijelosti kao jasno i obrazloženo.

27. U odnosu na prigovore tuženika da su vezano za sporni dio nekretnine provedena tri vještačenja (u drugom predmetu po vještaku Beberu, a u ovom po vještacima Živkoviću i Periću) pa da iz toga proizlazi da tužitelji ne mogu jasno odrediti predmet tužbenog zahtjeva treba odgovoriti da veća razlika u površini proizlazi jedino iz nalaza vještaka Živkovića (38 m2) koji sud nije prihvatio. Iz nalaza vještaka Bebera sporna površina iznosi 22 m2 (koji dokaz nije izveden u ovom postupku), s time da je on snimao stanje na terenu i kartirao na katastarski plan dok iz nalaza vještaka Perića proizlazi da na temelju snimanja sporna površina iznosi 25 m2. Po ocjeni ovog suda, ovakva manja razlika u površini ni na koji način ne ukazuje na to da tužitelji ne mogu jasno odrediti predmet tužbenog zahtjeva te ne dovodi u sumnju njihovo pokazivanje sporne površine na uviđaju 12. studenog 2025.

28. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva 1. tužitelja u ¾ te 2. tužitelja u ¼ dijela sporne nekretnine. S tim u vezi, naloženo je tuženicima trpjeti parcelaciju i uknjižbu prava vlasništva 1. i 2. tužitelja na istoj (toč. I izreke).

29. Nije osnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja za izdavanje tabularne isprave jer parnične stranke nisu u obveznopravnom odnosu iz kojeg bi proizlazila takva dužnost 1. i 2. tuženika (naime, tuženici su singularni pravni sukcesori ČJ). Stoga je odlučeno kao u toč. 2. izreke.

30. O troškovima postupka odlučeno je na temelju čl. 154. st. 5. ZPP (naime, tužitelji nisu uspjeli u parnici samo sa zahtjevom za izdavanje tabularne isprave povodom kojeg nisu nastali posebni troškovi), čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta spora 106.709,14 eura), odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te priloženom troškovniku.

31.1. Tako je tužiteljima priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 804 bodova (Tbr. 7/1), podnesaka od 05.01.2015., 04.07.2016., 03.05.2018., 05.01.2021., 06.05.2022., 04.02.2025. za svako po 25 bodova (Tbr. 8/4). Priznat im je trošak sastava podnesaka od 26.10.2015., 14.04.2022. i 06.02.2026. za svaki po 804 bodova (Tbr. 8/1). Priznat im je trošak pristupa na ročišta 14.09.2015., 09.05.2017., 14.11.2017.,11.04.2018., 09.01.2019., 13.04.2021., 03.10.2022., 29.11.2022., 26.04.2023., 09.05.2024., 23.10.2024. i 13.05.2026. za svako po 804 bodova (Tbr. 9/1). Priznat im je trošak pristupa na uviđaj 05.09.2018., 23.11.2022. i 12.11.2025. za svaki po 804 bodova (Tbr. 9/7). Priznat im je trošak pristupa na ročište za objavu 22.02.2019. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/3) te trošak sastava žalbe protiv presude od 22.02.2019. u iznosu od 1005 bodova (Tbr. 10/1). Navedeno sveukupno iznosi 16481 bod što pomnoženo s vrijednoću jednog boda u iznosu od 2,00 eura, uvećano za 10% (Tbr. 36) te za 25% na ime PDV iznosi 22.661,37 eura.

31.2. Tužiteljima je priznat trošak izlaska sudske komisije na uviđaj 05.09.2018. u iznosu od 49,78 eura, trošak izlaska sudske komisije na uviđaj 23.11.2022. u iznosu od 49,44 eura te trošak izlaska sudske komisije na uviđaj 12.11.2025. u iznosu od 49,48 eura. Priznat im je trošak vještačenja po vještaku Živkoviću u iznosu od 597,25 eura te po vještaku Periću u iznosu od 650,00 eura. Priznat im je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura te na ovu presudu u zatraženom iznosu 663,61 eura.

31.3. Prema tome, 1. i 2. tužiteljima je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 25.384,54 eura. Sukladno čl. 161. st. 2. ZPP-a, sukladno udjelu 1. tužitelja u predmetu spora (75%) te udjelu 2. tužitelja u predmetu spora (25%), u tom omjeru su im dosuđeni opisani troškovi parničnog postupka (1. tužitelju 19.038,40 eura, a 2. tužitelju 6.346,14 eura). Prihvaćen i njihov zahtjev za isplatu za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 04.10.2022. u kojem iznose svoje viđenje vođenja ročišta održanog 03.10.2022. od strane suca, koji trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. ZPP). Nije im priznat trošak sastava podneska od 27.10.2022. kojim stavljaju zahtjev za izuzeće suca te podneska od 17.11.2022. kojim nadopunjuju taj zahtjev jer je njihov prijedlog odbijen kao neosnovan pa niti ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP. Nije im priznat niti trošak sastava podneska od 25.11.2022. koji predlažu tonsko snimanje jer po ocjeni ni ovaj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP. Kao nepotreban nije im priznat ni trošak sastava podneska od 11.09.2023. u kojem analiziraju drugostupanjsku presudu donesenu u ovoj pravnoj stvari. Nije im priznat niti trošak sudske pristojbe na presudu od 22. veljače 2019. te na žalbu protiv te presude podnesene 4. ožujka 2019. jer nisu dokazali da su istu platili, a iste su u međuvremenu zastarjele pa im taj trošak nije nastao.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.