Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.: P-7782/2021-31

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužiteljice VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik, protiv 1.tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta, i 2. tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika 1. i 2. tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 15. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 045-50-4091500 od 10. svibnja 2007. sklopljenog između tužiteljice i 1. tuženika, a koja u dijelu čl. 2 glasi:

"…. promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora." II Nalaže 1. tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.015,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 6,48 eura od 6.12.2007. do isplate,

- 6,44 eura od 28.12.2007. do isplate,

- 6,56 eura od 28.1.2007. do isplate,

- 6,62 eura od 22.2.2008. do isplate,

- 6,73 eura od 10.4.2008. do isplate,

- 6,57 eura od 12.5.2008. do isplate,

- 9,93 eura od 19.6.2008. do isplate,

- 10,05 eura od 10.7.2008. do isplate,

- 9,87 eura od 19.8.2008. do isplate,

- 9,88 eura od 1.9.2008. do isplate,

- 9,99 eura od 6.10.2008. do isplate,

- 10,80 eura od 3.11.2008. do isplate,

- 10,26 eura od 9.12.2008. do isplate,

- 10,95 eura od 30.12.2008. do isplate,

- 11,06 eura od 11.2.2009. do isplate,

- 11,10 eura od 11.3.2009. do isplate,

- 17,27 eura od 7.4.2009. do isplate,

- 17,31 eura od 7.5.2009. do isplate,

- 16,99 eura od 5.6.2009. do isplate,

- 16,75 eura od 6.7.2009. do isplate,

- 16,82 eura od 11.8.2009. do isplate,

- 16,94 eura od 29.10.2009. do isplate,

- 16,93 eura od 29.10.2009. do isplate,

- 16,81 eura od 25.11.2009. do isplate,

- 17,04 eura od 24.12.2009. do isplate,

- 17,23 eura od 27.1.2010. do isplate,

- 17,50 eura od 9.4.2010. do isplate,

- 17,43 eura od 9.4.2010. do isplate,

- 17,80 eura od 10.5.2010. do isplate,

- 17,73 eura od 28.5.2010. do isplate,

- 17,86 eura od 5.7.2010. do isplate,

- 19,03 eura od 16.8.2010. do isplate,

- 18,79 eura od 9.9.2010. do isplate,

- 19,52 eura od 12.10.2010. do isplate,

- 19,27 eura od 9.11.2010. do isplate,

- 18,86 eura od 10.12.2010. do isplate,

- 19,72 eura od 14.1.2011. do isplate,

- 20,81 eura od 15.2.2011. do isplate,

- 20,04 eura od 17.3.2011. do isplate,

- 20,31 eura od 17.3.2011. do isplate,

- 19,96 eura od 5.5.2011. do isplate,

- 20,03 eura od 3.6.2011. do isplate,

- 21,49 eura od 18.8.2011. do isplate,

- 21,63 eura od 18.8.2011. do isplate,

- 22,85 eura od 10.10.2011. do isplate,

- 22,22 eura od 10.1.2012. do isplate,

- 21,54 eura od 15.2.2012. do isplate,

- 18,84 eura od 19.3.2012. do isplate,

- 18,79 eura od 27.4.2012. do isplate,

- 19,08 eura od 29.5.2012. do isplate,

- 19,33 eura od 5.7.2012. do isplate,

- 19,37 eura od 12.7.2012. do isplate,

- 19,19 eura od 28.8.2012. do isplate,

- 19,31 eura od 19.11.2012. do isplate,

- 19,39 eura od 24.12.2012. do isplate,

- 19,26 eura od 14.1.2013. do isplate,

- 19,29 eura od 27.2.2013. do isplate,

- 19,19 eura od 10.4.2013. do isplate,

- 18,97 eura od 18.4.2013. do isplate,

- 19,20 eura od 12.6.2013. do isplate,

- 19,32 eura od 27.9.2013. do isplate,

- 19,24 eura od 21.10.2013. do isplate,

po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) koje teku do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana. "

III Nalaže 1. tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.122,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 0,73 eura od 3.9.2007. do isplate,

- 1,96 eura od 28.1.2007. do isplate,

- 3,56 eura od 22.2.2008. do isplate,

- 6,31 eura od 10.4.2008. do isplate,

- 2,18 eura od 12.5.2008. do isplate,

- 0,55 eura od 19.6.2008. do isplate,

- 2,56 eura od 10.7.2008. do isplate,

- 1,50 eura od 6.10.2008. do isplate,

- 14,75 eura od 3.11.2008. do isplate,

- 5,88 eura od 9.12.2008. do isplate,

- 17,16 eura od 30.12.2008. do isplate,

- 18,89 eura od 11.2.2009. do isplate,

- 19,68 eura od 11.3.2009. do isplate,

- 17,52 eura od 7.4.2009. do isplate,

- 17,93 eura od 7.5.2009. do isplate,

- 14,63 eura od 5.6.2009. do isplate,

- 12,19 eura od 6.7.2009. do isplate,

- 12,84 eura od 11.8.2009. do isplate,

- 14,12 eura od 29.10.2009. do isplate,

- 14,01 eura od 29.10.2009. do isplate,

- 12,72 eura od 25.11.2009. do isplate,

- 15,15 eura od 24.12.2009. do isplate,

- 17,10 eura od 27.1.2010. do isplate,

- 19,87 eura od 9.4.2010. do isplate,

- 19,23 eura od 9.4.2010. do isplate,

- 23,00 eura od 10.5.2010. do isplate,

- 22,28 eura od 28.5.2010. do isplate,

- 23,68 eura od 5.7.2010. do isplate,

- 35,72 eura od 16.8.2010. do isplate,

- 33,24 eura od 9.9.2010. do isplate,

- 40,82 eura od 12.10.2010. do isplate,

- 38,20 eura od 9.11.2010. do isplate,

- 33,99 eura od 10.12.2010. do isplate,

- 42,87 eura od 14.1.2011. do isplate,

- 54,17 eura od 15.2.2011. do isplate,

- 46,17 eura od 17.3.2011. do isplate,

- 48,98 eura od 17.3.2011. do isplate,

- 45,41 eura od 5.5.2011. do isplate,

- 46,05 eura od 3.6.2011. do isplate,

- 61,20 eura od 18.8.2011. do isplate,

- 62,67 eura od 18.8.2011. do isplate,

- 75,33 eura od 10.10.2011. do isplate,

- 68,83 eura od 10.1.2012. do isplate,

- 61,71 eura od 15.2.2012. do isplate,

- 60,95 eura od 19.3.2012. do isplate,

- 60,40 eura od 27.4.2012. do isplate,

- 63,79 eura od 29.5.2012. do isplate,

- 66,75 eura od 5.7.2012. do isplate,

- 67,15 eura od 12.7.2012. do isplate,

- 65,10 eura od 28.8.2012. do isplate,

- 66,48 eura od 19.11.2012. do isplate,

- 67,43 eura od 24.12.2012. do isplate,

- 65,84 eura od 14.1.2013. do isplate,

- 66,26 eura od 27.2.2013. do isplate,

- 65,06 eura od 10.4.2013. do isplate,

- 62,49 eura od 18.4.2013. do isplate,

- 65,23 eura od 12.6.2013. do isplate,

- 66,55 eura od 27.9.2013. do isplate,

- 65,63 eura od 21.10.2013. do isplate,

IV Nalaže se 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 259,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 18,80 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 19,17 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 19,20 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 19,06 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 18,60 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 18,59 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 18,70 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 127,50 eura od 31.10.2013. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

V Nalaže se 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.763,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 60,44 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 64,85 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 65,23 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 63,51 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 58,14 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 58,00 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 59,32 eura od 31.10.2013. do isplate,

- 1.333,77 eura od 31.10.2013. do isplate,

VI Nalaže se 1.tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 i 2. tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici VU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime parničnog troška solidarno isplate iznos od 3.650,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom kao kreditorom, sklopila Ugovor o kreditu broj 045-50-4091500 dana 10. svibnja 2007. kojim je odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.581,92 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita u svrhu kupnje vozila, na rok otplate 84 mjeseci s otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu, uz kamatnu stopu u visini 5,20%, promjenjivu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama kreditora, pa kako iz odluka Trgovačkog suda P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. broj:Pž- 6632/17 i Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019. proizlazi da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i nisu ugovoreni egzaktni parametri i metoda izračuna istih koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamate i nepoštenu odnosno ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to tužitelj, s obzirom da je zbog ništetnih odredaba predmetnog ugovora preplato dugovani iznos. Predmetni kredit otkazan je tužiteljici 30. kolovoza 2013. te je preostala tražbina dospjela na naplatu u cijelosti te je slijedom toga tužiteljica od 1. tuženika s osnova stečenog bez osnove ustala tužbom jer je to potraživanje isplaćeno dana 21. listopada 2013. godine. Nakon toga je 2. tuženik temeljem ugovora o osiguranju potraživanja s 1. tuženikom ukupno od 2. tuženika naplatio tada 52.060,36 kn. Uslijed navedenog plaćanja koje je izvršeno po tečaju i kamatnoj stopi na dan plaćanja nastala je razlika u odnosu na početno ugovoreni tečaj i kamatnu stopu u ukupnom iznosu od 14.921,57 kn od čega 1.825,20 kn otpada na preplatu po kamati a iznos od 13.096,37 kn na tečajnu razliku. 2. tuženik se od tužitelja regresno naplatio temeljem Sporazuma o obročnoj otplati 9. prosinca 2013. godine. U konačno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja u podnesku od 20. studenog 2024. predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu u kojoj će naložiti 1. i 2. tuženiku isplatu iznosa temeljem ništetnih odredbi predmetnog Ugovora kako je to pobliže opisano u točki I i II izreke ove presude.

2. 1. tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda RH koji su donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa. Tužitelj se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", pa je na njemu teret dokaza da postoji koji od razloga ništetnosti propisan mjerodavnim propisima odnosno da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za tužitelja bio nepovoljan, da je potrebno utvrditi i savjesnost postupanja tužitelja u smislu prava zahtijevati pravnu zaštitu propisanu za potrošače, da se u konkretnom slučaju pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost ugovoriti istu vezanu uz CHF ili EUR, a isto je tako bio informiran o svim okolnostima vezanim uz valutu CHF, dok je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva i on je u svemu postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, da se odluke na koje se tužitelj poziva ne odnose na kredite za kupnju vozila te da je sporni ugovor potvrđen od strane javnog bilježnika, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i u cijelosti je izvršen, slijedom čega se ništetnost u svakom slučaju ne može isticati jer se eventualno radilo o zabrani manjeg značaja, iako on smatra da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje ugovora, kao i da se odluka iz predmeta "Franak" odnosila samo na buduća postupanja - zabrane.

3. 2. tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženika, navodi da nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem već da je zauzeo mjesto tuženika iz predmetnog mjesta o kreditu i da je temeljem zakonske subrogacije dobio pravo regresa prema tužitelju. Ukoliko sud ne prihvati taj prigovor tužitelj se ne može pozivati na sporove iz kolektivne tužbe jer se one odbnose na osam tuženih banaka a ne na tuženika iz ovog predmeta. Tuženik nije ništa stekao što nema temelja na Zakonu. Ističe prigovor zastare. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u Otplatni plan (list 9 do 10 spisa), izjava o otkazu kredita (list 11 spisa), obavijest o dugu (list 12 do 13 spisa), Sporazum o obročnoj otplati (list 14 do 16 spisa), Otplatni plan (list 17 do 18 i 28 spisa), Ugovor o kreditu (list 19 do 23 spisa), kontrolni ispis (list 28 do 37 spisa), Ugovor o osiguranju tražbine (list 51 do 52 spisa), zahtjev za kredit (list 105 do 106 spisa), promidžbeni uvjeti za odobravanje kredita za kupnju vozila u periodu 1. travnja 2007. do 30. lipnja 2007. (list 107 do 109 spisa), izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 139 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku Petra Blašković (list 155 do 173 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 212 spisa).

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženi zahtjev tužiteljice uređen u podnesku od 20. studenog 2024. u cijelosti osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

- da je tuženik u spornom periodu u ponudi imao kredite za kupnju novih i rabljenih automobila u CHF

- da je tužitelj dana 9. svibnja 2007. podnio zahtjev za kredit u svrhu kupnje vozila s valutnom klauzulom u CHF,

- da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 10. svibnja 2007. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila, u kunskoj protuvrijednosti 21.581,92 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 %, uz rok otplate kredita 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu,

- da je javni bilježnik Jožica Matko Ruždjak dana 15. svibnja 2007. potvrdila da je tužiteljica gore navedeni ugovor podnijela na potvrdu, da joj je isprava pročitana i upozoren je da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope.

- da se u Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom pobliže obrazlažu kamate, naknade i troškovi,

- da se u Pravilniku o obračunu kamata i naknada pojašnjavaju, između ostalog, metode obračuna kamata, definiranje kamatnih stopa, način obračuna i plaćanja iste i valutiranje,

- da je tuženik dana 30. kolovoza 2013. izjavom otkazao tužiteljici predmetni Ugovor o kreditu,

- da je 2. tuženik dana 5. studenog 2013. obavijestio tužiteljicu da ima regresni zahtjev prema tužiteljici temeljem dugovanja po predmetnom kreditu,

- da je tužiteljica s 2. tuženikom dana 19. prosinca 2013. sklopila Sporazum o obročnoj otplati predmetnog duga,

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u otplatnom periodu preplatila iznos po osnovu promjene kamatne stope u iznosu od 1.015,54 eura. Isto tako zbog izmjene tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na početni tečaj za CHF tužiteljica je platila više iznos od 2.115,53 eura, a koji iznos je i utužila.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije iz koje proizlaze naprijed navedeni iznosi.

9. U odnosu na prigovor tuženika da je na tužitelju teret dokaza da mu neke od odredaba ugovora nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, da nije bilo pojedinačnog pregovaranja i da postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama stranaka na način koji bi za nju bio nepovoljan odnosno da se odredba čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) odnosi na parnice radi naknade štete, što nije zahtjev tužitelja i stoga se ne može pozivati na odluku u kolektivnom sporu "Franak", valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

10. Bez obzira što je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice a na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi. Tužiteljica je u iskazu navela da je o kreditnim uvjetima pregovarala s osobnom bankaricom koja joj je savjetovala podizanje kredita u CHF, Ugovor je pročitala, znala je što znači promjenjiva kamatna stopa ali nije upozorena na nju. Na prvi pogled ugovor joj se činio jasan. Rata kredita je rasla i nije ju mogla otplaćivati i bila je u vrlo teškoj financijskoj situaciji a kad se obratila osobnoj bankarici da se dogovori za plaćanje nadalje jedno vrijeme joj se nitko nije javio a nakon toga joj je bankarica predložila reprogram kredita na koji je tužiteljica pristala, a kada je ponovno došla u banku tamo je bila druga službenica koja joj je rekla da reprogram za osobne automobile ne postoji te je banka zatvorila kredit koji je vratila Croatia osiguranje do dugovanog iznosa, da bi Croatia osiguranje nakon toga teretila tužiteljicu da u dvije rate plati po tada 15.000,00 kn, prvu ratu odmah a druga je išla po obročnoj otplati. Dakle, iz iskaza tužiteljice kojem je sud poklonio vjeru u cijelsoti proizlazi da joj je predmetni kredit od strane tuženika nametnut kao najpovoljniji, da je vjerovala uvjetima tuženika a da se o ugovornim odredbama nije posebno pregovaralo.

11. Treba navesti da se tuženik neosnovano poziva na činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran i ispunjen, te činjenice ne otklanjaju pravo tužitelja da u ovom predmetu traži pravnu zaštitu u smislu odredbe čl. čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element ugovora - cijena i kamata - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da bi se radilo o povredi manjeg značaja odnosno da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bilo nikakve zabrane na sklapanje ugovora.

12. Dakle, kako je sud vezan za utvrđenje iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, tužbeni zahtjev je osnovan te je odlučeno kao u stavku I, II i III izreke presude temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 14/14, 110/15, 14/19) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) te čl.502. a i c ZPP-a.

13. Slijedom navedenog tuženik je u obvezi tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se smatra nepoštenim stjecateljem. Kako je tužitelj tražio isplatu u ovom predmetu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi vezanih u z promjenu tečaja CHF, u odnosu na tečaj koji je bio na dan isplate kredita u iznosu od 2.122,45 eura, a u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.015,54 eura pri čemu su pojedini iznosi i datumi pobliže označeni u nalazu i mišljenju vještaka, a tužiteljica je temeljem toga nalaza uredila tužbeni zahtjev, te osnovano zahtjeva zateznu kamatu od datuma plaćanja odnosno od datuma slijedećeg obračuna pojedinih anuiteta, sud je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio i odlučio kao od I do III izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

14. Nije osnovan prigovor tuženika iz podneska od 24. ožujka 2025. godine u kojem navodi da je tužitelj u podnesku od 20. studenog 2024. godine povećao tužbeni zahtjev te se tuženik protivi preinaci tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je u citiranom podnesku preinačila tužbeni zahtjev na način da iz iste činjenične osnove zahtjeva isplatu drugog novčanog iznosa te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti a što proizlazi iz odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a.

15. Nije osnovan prigovor 2. tuženika promašene pasivne legitimacije. 2. tuženik je, a što nije sporno, nakon što je 1. tuženik otkazao tužiteljici predmetni kredit dana 30. kolovoza 2013. godine, otplatio taj kredit 1. tuženiku te je 2. tuženik dana 5. studenog 2013. obavijestio tužiteljicu o stanju duga. 2. tuženik je s tužiteljicom dana 19. prosinca 2013. sklopio Sporazum o obročnoj otplati predmetnog potraživanja. Iz čl. 1 tog Sporazuma proizlazi da je 2. tuženik 1. tuženiku isplatio iznos od 52.060,36 kn te da je predmetni kredit zatvoren. Navedeni iznos dugovanja u sebi sadrži i preplatu po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule koju 1. i 2. tuženik kod naplate dugovanja nisu uzeli u obzir. 2. tuženik je tužiteljici sporni iznos nakon otkaza ugovora o kreditu od strane 1. tuženika naplatio te je taj iznos stekao bez pravne osnove pa ga tužiteljica osnovano zahtjeva od 2. tuženika. Nije osnovan prigovor 2. tuženika da je nastupila zastara za predmetno potraživanje u odnosu na potraživanje temeljem stečenog bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225 ZOO-a. Na to upućuje i pravno shvaćanje Sjednice građanskog odjela VSRH od 10. siječnja 2020. godine koje je zauzelo stav da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16. Tužiteljica je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika uredila prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke. Treba navesti da tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu te je sud taj nalaz prihvatio u cijelosti te ocijenio da tužiteljica osnovano zahtjeva iznos od 259,62 eura te iznos od 1.763,26 eura iskazano po pojedinim iznosima s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa pa do isplate.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice i 1. i 2. tuženiku po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužiteljice i 1. i 2. tuženika u sporu.

17. Sud je tužiteljici priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 - 200,00 eura, za sastav podneska 5.4.2022., 28.9.2022., 6.10.2022., 3.11.2022., 12.12.2022., 24.4.2024., 20.11.2024., 4.4.2025. i 8.4.2025. prema tbr. 8 točka 1 po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 6.10.2022., 10.4.2025., 25.9.2025. prema tbr.9 točka 1 po 200,0 eura, što ukupno iznosi 2.600,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 650,00 eura, vještačenje u iznosu od 400,00 eura, pa je sud tužiteljici priznao trošak u ukupnom iznosu od 3.650,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. lipnja 2026. do isplate. Sud je tužitelju na parnični trošak priznao kamatu od presuđenja prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakon te je odlučeno kao u izreci pod VI.

U Zagrebu, 15. lipnja 2026. godine

Sudac:

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun. (I i II)

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte