Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Sv.Florijana 2, 34 000 Požega

Poslovni broj: Ovr-260/2026-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367 iz Zagreba zastupan po opunomoćeniku po zaposlenju KT, protiv ovršenika VT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Bruni Damjancu odvjetnika u [adresa] radi proglašenja izravne naplate /pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim 15.lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog ovršenika od 25.svibnja 2026. godine, zaprimljen u ovom sudu dana 25.svibnja 2026. godine, za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, po zahtjevu za naplatu od dana 21. travnja 2026. ovrhovoditelja protiv ovršenika, a sve temeljem vjerodostojne isprave - Zadužnice pod posl. br. OV- 16729/209 od 27. srpnja 2009., kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 25.svibnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate na temelju - Zadužnice pod posl. br. OV- 16729/209 od 27.srpnja 2009.

III Odluka o troškovima ovog ovršnog postupka, i to o zahtjevu ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga u iznosu od 750,00 EUR, ostavlja se za konačnu odluku u parničnom postupku u koji je ovršenik upućen.

z a k l j u č i o j e

I Upućuje se ovršenik VT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odnosno da ovrha nije dopuštena zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na osnovu ovršne isprave jer je ovršna tražbina ovrhovoditelja zastarjela.

II Pokretanje parnice ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

III Tužbu, kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u pravnom lijeku u povodu kojeg je upućen na parnicu.

Obrazloženje

1.Ovršenik je podnio dana 25.svibnja 2026. godine pred ovim sudom prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava .

1.1. Ovršenik u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate pred FINA-om, u bitnom navodi da je dana 23. travnja 2026. zaprimio saznanje od Financijske agencije, Podružnica Požega (u nastavku: FINA) kako je protiv njega zaprimljena osnova za plaćanje iz članka 3. stavak 1. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020) te da je u skladu s člankom 209. stavak 1. Ovršnog zakona zatražena naplata novčane tražbine koja je evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

1.2. Ovršenik ovim putem izjavljuje žalbu protiv rješenja o ovrsi, odnosno žalbu nakon proteka roka iz žalbenog razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012 - 06/24, u nastavku: OZ).

1.3. Dalje navodi da je 21. travnja 2026. društvo B2-KAPITAL d.o.o. (u nastavku: Ovrhovoditelj) dostavilo na FINA-u dvije obične zadužnice ovjerene pod brojem OV- 16729/09 i OV-7860/09 na kojoj je ovjeren potpis kod javnog bilježnika. Zadužnice su puštene na ukupan iznos od 12.157,67 EUR, te je na temelju tako puštenih zadužnica FINA zaplijenila novčana sredstva Ovršenika. Smatra da ovrhovoditelj nema nikakvo potraživanje prema Ovršeniku, jer je u cijelosti nastupila zastara te ovršna isprava koja je predana na naplatu više nema učinka. Iz zahtjeva za izravnu naplatu, po obje zadužnice, razvidno je kako se radi o zadužnicama izdanim 2009. godine na kojoj je ovjeren samo potpis Ovršenika, slijedom čega je nastupila zastara.

1.4. U pogledu žalbenog razloga propisanog člankom 50. st. 1. t. 11. OZ-a, Ovršenik ističe kako je zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011., a što je vidljivo iz samog zahtjeva za izravnu naplatu. Iz pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-4/18 17 od 19. studenog 2018., koje je obvezujuće za sve sudove, proizlazi: „Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).“ slijedom čega je ispunjen žalbeni razlog propisan člankom 50. st. 1. t. 11. OZ-a jer je nastupila zastara, a koji prigovor zastare ovršenik ovim putem izjavljuje.

1.5.Osnovanost prigovora zastare, proizlazi i nadalje zbog nikakve aktivnosti u naplaćivanju duga. Samim time, nije ni na koji način došlo do prekida zastare, a s obzirom da je usuglašen stav drugostupanjskih sudova po pitanju dospijeća zadužnice, prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenim je u cijelosti osnovan. Naime, ovrhovoditelj je podnio na naplatu dva zahtjeva za izravnu naplatu temeljem obične zadužnice na kojoj je ovjeren potpis ovršenika pod brojem OV-16729/09 te obične zadužnice na kojoj je ovjeren potpis ovršenika pod brojem OV-7860/09. Iz zadužnice OV-16729/09 vidljiva je svrha izdavanja (osiguranje ugovora o kreditu), dok je iz dopisa pravnog prednika ovrhovoditelja upućenog Financijskog agenciji od 14. veljače 2011. (aktiviranje zadužnice) te dopisa od 16. ožujka 2013. (zahtjev za povećanjem duga) vidljivo kako je predmetna tražbina po ugovoru o kreditu dospjela na naplatu najkasnije 16. ožujka 2013. Iz zadužnice OV-7860/09 vidljiva je svrha izdavanja (osiguranje duga po tekućem računu), dok je iz dopisa pravnog prednika ovrhovoditelja upućenog Financijskog agenciji od 21. veljače 2011. (aktiviranje obične zadužnice) vidljivo kako je predmetna tražbina dospjela na naplatu najkasnije 21. veljače 2011. Predmetne zadužnice povućene su s naplate ili je njihovo izvršenje obustavljeno zbog nenaplaćivanja duga po njima duže od tri godine.

1.6.Samim time, ostvaren je žalbeni razlog propisan člankom 50. st. 1. t. 9. OZ- a jer je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Stoga, ovršenik predlaže da naslovljeni sud postupi u skladu s člankom 52. st. 4. OZ-a i obustavi ovrhu te naloži Financijskoj agenciji vraćanje osnove za plaćanje koji je ovrhovoditelj dostavio na izravnu naplatu. Slijedom svega navedenog, razvidan je osnovanim prigovor zastare istaknut u ovom prijedlogu, zbog čega ovršenik predlaže da naslovljeni sud, mjesno nadležan prema članku 171. stavak 1. OZ-a, u smislu članka 52. stavak 4. OZ- a prihvati prijedlog ovršenika, ukine provedene radnje i obustavi ovrhu te obveže ovrhovoditelja na nadoknadu troškova postupka

2. Ovrhovoditelj se na poziv suda očitovao da raniji vjerovnik je zadužnicu javne bilježnice Nade Kemec iz Slavonskog Broda, posl. broj OV 7860/09 od dana 28.07.2009. godine dostavio na provedbu FINA-i, te je ista aktivirana dana 21.02.2011. godine. Iz navedenog proizlazi da je zastarni rok prvi put prekinut dana 21.02.2011. godine. Ovrhovoditelj smatra da je prekid zastare trajao sve do isknjiženja navedene zadužnice, a takav je i stav sudske prakse (Vrhovni sud RH, posl. br. Revd 647/2022- 2 od 15.02.2023.). U ovom slučaju prekid zastarijevanja koji je nastupio podnošenjem zadužnice na naplatu 11. rujna 2012., nije prestao niti je zastara počela ponovno teći 12. rujna 2012. kako to tužitelj pogrešno zaključuje. To iz razloga jer je Financijska agencija predmetnu zadužnicu, zbog nedostatka sredstava, zavela u redoslijed osnova za plaćanje i ista je sve do isknjiženja koje je Financijska agencija izvršila po službenoj dužnosti 2018., bila zavedena u redoslijedu naplate, pa je cijelo to vrijeme trajao prekid zastare. Ovrhovoditelj je mišljenja da je isknjiženje nastupilo dana 04.08.2018. godine, sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i dostupnim internim informacijama ovrhovoditelja, koje sugeriraju da nije bilo naplate po ovoj osnovi u razdoblju od stupanja u dug novoj vjerovnika (sadašnjeg ovrhovoditelja), ali predlaže zatražiti službeno očitovanje FINA-e. Nakon isknjiženja zastarni rok počeo je teći iznova.

2.1.Pritom, ovrhovoditelj ističe da je predmetno potraživanje također utvrđeno pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrv-1604/13 javnog bilježnika Nike Bagarić, sa prijamnim pečatom Financijske agencije. Iz navedenog razloga, ovrhovoditelj ističe da se ima primijeniti desetogodišnji zastarni rok kako je to propisano odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina.

2.2.Od isknjiženja predmetne zadužnice pa do novog zahtjeva za izravnu naplatu ( dana 21.04.2026. godine) nije protekao desetogodišnji zastarni rok. O zahtjevu za odgodu ovrhe ovrhovoditelj ističe da je prijedlog u cijelosti paušalan i neosnovan te se protivi odgodi ovrhe. Ovrhovoditelj prije svega napominje da ovršenik u svojem prijedlogu nije iznio niti jedan konkretan navod niti priložio ikakav dokaz kojim bi potkrijepio osnovanost zahtjeva za odgodu ovrhe. Ovršenik se nije očitovao o tome na čemu temelji svoj zahtjev, a propustio se pozvati na bilo koji od zakonskih razloga propisanih člankom 65. Ovršnog zakona. Štoviše, ovršenik uopće ne obrazlaže svoj zahtjev za odgodu predmetne ovrhe u svojem prijedlogu. Ovrhovoditelj prvenstveno ističe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika. Naime, člankom 65. Ovršnog zakona taksativno su navedeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika. S tim u vezi, ovrhovoditelj naglašava da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti opći niti posebni uvjeti propisani člankom 65. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe. Da bi sud odgodio ovrhu na prijedlog ovršenika, moraju biti ispunjeni opći i posebni uvjeti taksativno navedeni u članku 65. stavku 1. točkama 1-11. Ovršnog zakona. Opći uvjeti propisani Ovršnim zakonom za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika su: I. ovršenik je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, II. ovršenik je učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u eventualnom postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja, ukoliko se utvrdi da je ovrha nedopuštena odnosno da je ovršna isprava temeljem koje je ovrha pokrenuta ništetna. Naime, bit instituta odgode ovrhe radi zaštite od nenadoknadive štete jest u tome da ovršenik ne bi mogao, ako se ovrha naknadno pokaže nedopuštenom, povratiti ono što mu je oduzeto – primjerice zato što je ovrhovoditelj insolventan, nepoznatog boravišta ili iz drugih razloga nesposoban za povrat. Upravo u takvim situacijama, kada nema realnih izgleda za naknadu štete u slučaju pogreške, odgoda ovrhe ima svoju punu svrhu i opravdanje.

2.3. U konkretnom slučaju, pak, ovakva opasnost u potpunosti izostaje. Ovrhovoditelj je jedna od najvećih pravnih osoba za naplatu potraživanja na području Republike Hrvatske, sa stabilnim i transparentnim poslovanjem. Bonitet i solventnost Ovrhovoditelja nisu ni na koji način upitni. Slijedom toga, čak i kada bi se što ovrhovoditelj osporava tražbina iz ovrhe naknadno utvrdila zastarjelom, Ovrhovoditelj je u potpunosti sposoban jednokratno i u najkraćem roku obeštetiti ovršenika za cjelokupni iznos koji bi bio naplaćen provedbom ovrhe. Stoga ovršeniku ne prijeti nikakav rizik od trajnog ili teškog gubitka koji ne bi mogao biti nadoknađen. S obzirom na navedeno, Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna radi sprječavanja nasilja. Nadalje, Ovršenik nije ni pokušao podvesti svoj zahtjev za odgodu ovrhe pod bilo koji od propisanih posebnih uvjeta. Budući da nije ispunjena niti jedna od pretpostavki propisanih Ovršnim zakonom, nema zakonske osnova za odgodom ovrhe.

3. Prijedlog ovršenika je neosnovan.

4. Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20; u daljnjem tekstu: ZPONS) u čl. 3. propisano je da osnovu za plaćanje predstavlja, između ostalog, i zadužnica.

5. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 93/2014., 73/2017., 131/2020, 114/2022., 6/24 - dalje OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora sukladno čl. 186a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog obroka plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava sa računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredba čl. 210. OZ-a propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Tako stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

6. Člankom 50. stavak 1. OZ-a je određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7.Dakle, sud nalazi da ovrhovoditelj može temeljem predmetne zadužnice sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZPONS, provesti postupak izravne naplate novčane tražbine putem Fine u smislu odredbe čl. 209. OZ-a, te da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju bio ovlašten izravno od FINA-e zatražiti prisilnu naplatu, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

8.Odluka o troškovima postupka uzrokovanim ovim prijedlogom, donijeta u izreci rješenja, temelji se na odredbi OZ-a prema kojoj se odluka o troškovima postupka u ovakvim slučajevima ostavlja za parnicu u koju je ovršenik upućen.

9.Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a određeno je kad sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu. Za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika nužno je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, te je potrebno da je ispunjen i neki od taksativno navedenih uvjeta iz čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona.

10. Temeljem naprijed navedene odredbe OZ-a proizlazi da sud može odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika samo u slučaju ako su kumulativno ispunjene naprijed navedene pretpostavke, a koje je ovršenik dužan navesti u svom prijedlogu i to na način da učini vjerojatnim da postoji prva pretpostavka i da je ispunjena druga pretpostavka odnosno neki od taksativno navedenih razloga iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

11.Budući da ovršenik u svom prijedlogu za odgodu ovrhe nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a niti je ispunjena koja od pretpostavki iz čl. 65. st.1. toč. 1. do 11. OZ-a, Sud je ocijenio da ne postoji ni jedna od pretpostavki za odgodu ovrhe.

12. Sudsku zaštitu zbog eventualno neosnovane naplate po zadužnici pozivajući se na zastaru ovršenik može ostvariti samo u parničnom postupku proglašenjem ovrhe nedopuštenom ili ako je ovrha provedena protuovrhom ili temeljem odgovarajućeg zahtjeva za povrat novčanih sredstava (stjecanja bez osnove).

13.Čl. 52. st. 3. OZ-a je određeno da će sud, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz čl. 50. stavka 1. točke 7.,9. i 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od 8 dana, donijeti bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, te je stoga riješeno kao u zaključku ove odluke.

U Požegi, 15.lipnja 2026.

Sudac

Davor Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovog rješenja, u tri primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopuštena žalba (čl.11. st. 5.OZ-a).

DNA:

1. Odvjetnik Bruno Damjanac, Požega

2. B2 Kapital d.o.o., Zagreb