Poslovni broj: P-613/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o.,OIB:43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37 zastupanog po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 35,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 178,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 9. srpnja 2024. protiv tuženika navodi da je pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge opskrbe električnom energijom, obračun potrošnje električne energije i naplatu isporučene električne energije. Tvrdi da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik i posjednik nekretnine na adresi [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojoj se nalazi obračunsko mjerno mjesto za koje postoji nepodmireno potraživanje tužitelja. Tužitelj navodi da njegovo potraživanje iznosi 35,00 EUR, a odnosi se na nepodmirene obveze nastale na ime potrošnje električne energije za obračunsko mjerno mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 0123510042, broj brojila 1980468. Iako se obračunsko mjerno mjesto formalno vodilo na ime OG, tužitelj smatra da je tuženik, kao vlasnik i posjednik posebnog dijela nekretnine u kojem se električna energija trošila, dužan podmiriti dugovanje koje tereti taj posebni dio nekretnine. Stoga predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 35,00 EUR sa zateznim kamatama od 14. studenoga 2023. do isplate te naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno ističe prigovor zastare, navodeći da je riječ o tražbini naknade za isporučenu električnu energiju za potrebe kućanstva za koju je člankom 232. stavkom 1. točkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisan jednogodišnji zastarni rok. Ističe da se utužene tražbine odnose na iznos od 8,90 EUR s dospijećem 22. kolovoza 2022. i iznos od 26,05 EUR s dospijećem 21. rujna 2022., dok je tužba podnesena 9. srpnja 2024., dakle nakon proteka roka od jedne godine. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nije pravni slijednik pokojnog OG, da nije s njim u srodstvu, niti u bilo kakvom pravnom ili poslovnom odnosu, kao i da pokojni OG nije bio vlasnik predmetnog stana. Nadalje, osporava vjerodostojnost dostavljenih računa i izvoda iz poslovnih knjiga jer isti ne glase na tuženika, nego na pokojnog OG, odnosno na treću osobu. Tvrdi da je tužitelja obavijestio o promjeni vlasništva, da su mu naknadno izdani računi koji glase na njegovo ime te da je sve takve račune uredno podmirio. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tužitelj u podnesku od 7. svibnja 2025. osporava navode tuženika kao neosnovane. Ističe da je tuženik predmetnu nekretninu stekao još 2019., dok je zahtjev za sklapanje ugovora na postojećem obračunskom mjernom mjestu podnio tek u rujnu 2022. godine. Navodi da tužitelj nije ovlašten svojevoljno mijenjati kupca na obračunskom mjestu bez pravovaljane dokumentacije, pa je zbog propusta tuženika u evidenciji tužitelja i dalje ostao upisan raniji evidentirani kupac, pokojni OG. Smatra da ta okolnost ne utječe na obvezu tuženika da podmiri dospjelo dugovanje za električnu energiju koja je isporučena na obračunsko mjerno mjesto u nekretnini čiji je tuženik bio vlasnik odnosno posjednik. Nadalje, navodi da je tuženik u spornom razdoblju koristio električnu energiju bez uređenog ugovornog statusa, a da se eventualni propust pravovremene prijave promjene vlasništva odnosno korisnika obračunskog mjernog mjesta ne može staviti na teret tužitelju. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz troškova vezanih uz uporabu posebnog dijela nekretnine, odnosno o obvezi tuženika kao vlasnika posebnog dijela nekretnine, zbog čega prigovori tuženika nisu osnovani.

4. Tuženik se u podnesku od 31. svibnja 2025. protivi navodima tužitelja te ponavlja da računi ne glase na njega, nego na osobu koja je preminula 1985. godine. Osporava da je nasljednik ili pravni slijednik pokojnog OG, osporava da bi neovlašteno trošio električnu energiju te ponavlja prigovor zastare, prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nevjerodostojnosti tužiteljeve dokumentacije. Posebno ističe da je pokušao regulirati promjenu korisnika još 2019. godine, ali da tužitelj nije zaprimio dokumentaciju zbog izostanka suglasnosti drugog suvlasnika.

5. Obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP). Temeljem članka 461.a ZPP-a proveden je pisani postupak, budući da sud nije našao da bi radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja bilo potrebno održati ročište.

6. Sud je pročitao Opće uvjete isporuke električne energije (list 4-128), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (list 129-176), Uvjete tužitelja (list 177-197), račune (list 199-204), Izvod iz poslovnih knjiga (list 205), zemljišnoknjižni izvadak (list 206-217,224-225,237-238), zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi na postojećem obračunskom mjernom mjestu (list 218 -221) i Izjavu radi promjene krajnjeg kupca (list 222-223).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 35,00 EUR s osnova nepodmirenih troškova električne energije za obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa].

9. Iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da se radi o posebnom dijelu nekretnine, stanu br. 4 na I. katu, ukupne površine 63,23 m2, na adresi [adresa]. Iz istog izvatka proizlazi da je tuženik MG stekao suvlasnički dio etaže od 2/3 temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2019. godine, dok je preostali suvlasnički dio od 1/3 stekao temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2022., a upis prava vlasništva proveden je u zemljišnoj knjizi tijekom 2022. godine.

10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga proizlazi da se dugovanje odnosi na ugovorni konto 2200133948, obračunsko mjesto OG, adresa [adresa], i to na mjesečne novčane obveze u iznosima od 8,90 EUR s dospijećem 22. kolovoza 2022. i 26,05 EUR s dospijećem 21. rujna 2022., te na kamatu u iznosu od 0,05 EUR, ukupno 35,00 EUR.

11. Iz priloženog računa i obračuna potrošnje razvidno je da se obračunsko mjesto odnosi na adresu [adresa], broj obračunskog mjesta 0123510042, broj brojila 1980468, kategoriju potrošnje kućanstvo i tarifni model kućanstvo bijeli.

12. Nije odlučno što računi i izvod iz poslovnih knjiga formalno glase na ime OG. Naime, tužitelj u ovom postupku ne traži isplatu od tuženika kao nasljednika ili pravnog slijednika OG, već kao od vlasnika odnosno suvlasnika posebnog dijela nekretnine u svezi s uporabom kojeg su nastali troškovi električne energije. Stoga nisu odlučni navodi tuženika da nije nasljednik pokojnog OG, niti da pokojni OG nije bio vlasnik predmetne nekretnine.

13. Prema članku 84. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 37/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnog dijela nekretnine, kao što su naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i slično, nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

14. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je za obvezu plaćanja troškova električne energije koji su nastali u svezi s uporabom posebnog dijela nekretnine pasivno legitimiran vlasnik tog posebnog dijela, ako nije dokazano da bi dužnik te obveze bila neka druga osoba. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da bi u utuženom razdoblju neka druga osoba bila obveznik plaćanja predmetnih troškova prema tužitelju. Sama okolnost da se u evidenciji tužitelja kao raniji kupac vodio OG ne dokazuje da bi druga osoba bila dužnik predmetne obveze, osobito kada je nesporno da se obračunsko mjerno mjesto nalazi u posebnom dijelu nekretnine koji je stekao tuženik.

15. Slijedom toga, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Tuženik za predmetno dugovanje ne odgovara zato što bi bio pravni slijednik OG, nego zato što kao vlasnik posebnog dijela nekretnine, u nedostatku dokaza da je dužnik neka druga osoba, duguje naknade za komunalne usluge vezane uz uporabu tog posebnog dijela nekretnine.

16. Neosnovan je i prigovor tuženika da računi koji ne glase na njega ne mogu biti osnova za njegovo terećenje. Točno je da računi formalno glase na ranije evidentiranog kupca, međutim iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da se predmetni računi odnose upravo na obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa], za posebni dio nekretnine koji je stekao tuženik. Formalna oznaka ranijeg evidentiranog kupca u evidenciji tužitelja ne oslobađa vlasnika posebnog dijela nekretnine zakonske obveze iz članka 84. stavka 2. ZVDSP-a.

17. Nije osnovan ni prigovor tuženika da izvod iz poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer je u istome kao odvjetnik naveden Mario Patača. Naime, okolnost da je u izvodu iz poslovnih knjiga naznačen punomoćnik tužitelja ne dovodi sama za sebe u pitanje vjerodostojnost podataka koji se odnose na predmetno obračunsko mjerno mjesto, ugovorni konto, adresu, dospijeće i visinu potraživanja. Osim toga, čak i kada se navedeni izvod iz poslovnih knjiga ne bi prihvatio kao samostalna vjerodostojna isprava, tužitelj je u spis dostavio račune i obračun potrošnje iz kojih je moguće utvrditi sve odlučne podatke za obračun predmetne naknade, i to obračunsko mjesto [adresa], broj obračunskog mjesta 0123510042, broj brojila 1980468, kategoriju potrošnje kućanstvo, tarifni model kućanstvo bijeli, obračunsko razdoblje, količinu potrošene električne energije, datum dospijeća i visinu zaduženja. Stoga navedeni prigovor nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva.

18. Pritom je sud imao u vidu i Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, prema kojima novi vlasnik građevine ili dijela građevine bez odgađanja podnosi zahtjev za sklapanje ugovora o opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za sklapanje ugovora o korištenju mreže, uz priloženu odgovarajuću ispravu o vlasništvu. Iz spisa proizlazi da je tuženik zahtjev za sklapanje ugovora na postojećem obračunskom mjernom mjestu podnio 14. rujna 2022. godine, dakle nakon nastanka dijela utuženih obveza. Eventualne poteškoće oko promjene evidentiranog kupca ne utječu na obvezu vlasnika posebnog dijela nekretnine da podmiri troškove nastale u svezi s uporabom tog posebnog dijela.

19. Nije osnovan ni prigovor zastare. Tuženik se poziva na jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) koji se odnosi na tražbine naknade za isporučenu električnu energiju kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj zahtjev prema tuženiku ne temelji na osobnom ugovornom odnosu s tuženikom kao evidentiranim krajnjim kupcem električne energije, nego na zakonskoj odgovornosti vlasnika posebnog dijela nekretnine za troškove komunalnih usluga u svezi s uporabom tog posebnog dijela, sukladno članku 84. stavku 2. ZVDSP-a. Stoga se na takvo potraživanje ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz članka 232. ZOO-a, nego opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

20. Budući da su utužene obveze dospjele 22. kolovoza 2022., 21. rujna 2022. i 11. listopada 2022., a tužba je podnesena 9. srpnja 2024., proizlazi da petogodišnji zastarni rok nije protekao. Stoga je prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tuženik nije dokazao ni da je predmetno dugovanje podmireno. Iz spisa proizlazi da je tuženik dostavljao dokaze o plaćanju računa koji glase na njegovo ime nakon što je izvršena promjena korisnika, no iz tih dokaza ne proizlazi da bi bio podmiren upravo utuženi iznos od 35,00 EUR koji se odnosi na ranije nastale mjesečne novčane obveze i kamatu evidentirane u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja.

22. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje više osoba na okolnosti poslovanja tužitelja, osnivanja tužitelja, načina vođenja evidencija i izdavanja računa na ime ranije evidentiranog kupca, budući da te okolnosti nisu odlučne za rješenje ovog spora. Odlučne činjenice, a to su postojanje obračunskog mjernog mjesta na adresi [adresa], visina utuženog duga, vlasnički status tuženika i nepodmirenje duga, sud je mogao utvrditi iz priloženih isprava.

23. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 35,00 EUR temeljem članka 84. stavka 2. ZVDSP-a, pa je tužbeni zahtjev za glavnicu prihvaćen.

24. Kako tuženik nije ispunio novčanu obvezu po dospijeću, dužan je tužitelju platiti i zakonsku zateznu kamatu temeljem članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Budući da je tužitelj zatražio zateznu kamatu od 14. studenoga 2023. do isplate, a sud je temeljem članka 2. stavka 1. ZPP-a vezan granicama postavljenog zahtjeva, tužitelju je dosuđena zatezna kamata od zatraženog datuma do isplate.

25. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu potrebnog parničnog troška.

26. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 25,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 EUR za svaku, odnosno ukupno 178,08 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. lipnja 2026.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika