Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, R. Boškovića 18

Poslovni broj: P-69/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Ivani Starčević, u pravnoj stvari tužiteljice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička cesta 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saši Kačeru, odvjetniku iz Čakovca, radi isplate, nakon dovršene glavne rasprave zaključene dana 30. travnja 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Karla Novosela, odvjetnika iz Zagreba, te tuženice osobno i punomoćnika tuženice Saše Kačera, odvjetnika iz Čakovca, dana 15. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 42.191,86 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, 25. travnja 2024., pa do isplate, po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju do 31. prosinca 2024., po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025., po stopi od 5,15% godišnje u razdoblju od 1. srpnja 2025. do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude pod prijetnjom ovrhe, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu koji se odnosi na iznos od 5.308,14 EUR sa zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.063,62 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2026. kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude pod prijetnjom ovrhe, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Odbija se daljnji zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.854,28 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Navodi tužbe

Tužiteljica UE podnijela je dana 25. travnja 2024. (pod brojem P- 167/2024, a predmet je naknadno dobio oznaku P-138/2025, te oznaku koju sada nosi) tužbu radi isplate iznosa od 47.500,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate. U tužbi navodi da je pok. FE, koji je preminuo **.**.2022., pozajmila navedeni iznos za podmirenje troškova liječenja u Specijalnoj bolnici Radiochirurgija Zagreb. Tužiteljica navodi da su troškovi plaćeni izravno bolnici i dobavljaču Messer Croatia Plin d.o.o. za potrebe liječenja pok. FE, bez pisanog ugovora, na temelju usmenog dogovora i međusobnog povjerenja. Budući da pok. FE nije imovinom osigurao ni vratio pozajmicu za svog života, tužiteljica tvrdi da tuženica kao nasljednica pok. FE odgovara za navedeni dug do visine nasljeđene imovine. Tužba je podnesena opreza radi, radi zaštite zastarnih rokova, uz prijedlog za prekid postupka do pravomoćnosti postupka P-252/2023 koji se vodio radi utvrđenja nasljedničkog statusa tuženice. Nasljednički status tuženice OE pravomoćno je utvrđen presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-234/2024-2 od 14. listopada 2025.

2. Navodi odgovora na tužbu i prigovori tuženice

Tuženica je u odgovoru na tužbu od 28. svibnja 2024. istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da u trenutku podnošenja tužbe još nije bila pravomoćno utvrđena nasljednicom. Osporava u cijelosti osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da osporava da je pozajmica uopće dana, da je dana od strane tužiteljice i isključivo pok. FE, da za takav zajam nema ni jednog pisanog dokaza, da nema nikakve logike da tužiteljica pozajmljuje visok iznos bez pisanog ugovora i bez ikakvog osiguranja, te da je pok. FE bio zdravstveno osiguran u RH pa je troškove njegova liječenja trebao podmirivati HZZO. Ističe da tužiteljica potraživanje nije prijavila u ostavinskom postupku iza pok. FE.

U tijeku postupka tuženica je istaknula niz dodatnih prigovora. Na ročištu od 25. veljače 2026. predala je pravomoćno rješenje ODO Čakovec broj KP-DO-220/2025-5 od 19. veljače 2026. o odbačaju kaznene prijave, ističući da iz iskaza tužiteljice danog u tom postupku pred ODO-om proizlazi da su tužiteljica i njezin suprug SE zajedno posudili novac FE i UEŽ — što upućuje na djeljivu obvezu s više vjerovnika i više dužnika. Predlaže pribavu spisa ODO Čakovec radi uvida u taj iskaz. Na ročištu od 20. ožujka 2026. predlaže pribavu od RBA Austria podataka o vlasništvu i ovlaštenjima po računu s kojeg su vršene uplate. Na ročištu od 30. travnja 2026. tuženica je istaknula sljedeće prigovore: iz podataka Specijalne bolnice Radiochirurgija od 24. ožujka 2026. proizlazi da ukupno zbrojene uplate s oba računa supružnika SE iznose 314.125,00 HRK (≈ 41.691,55 EUR), dakle manje od utuženog iznosa, te da su UE i SE plaćali svaki sa svojeg zasebnog računa, iz čega zaključuje da je teza o zajedničkom računu neistinita, a da je pozajmicu — ako je dana — dala ne samo tužiteljica nego i SE; nadalje ističe prigovor da je zajam — ako je i bio dan — dan ne samo FE nego i UEŽ, zbog čega bi se radilo o djeljivoj obvezi s više dužnika pa tuženica ne bi bila dužna vratiti cijeli utuženi iznos; te prigovor da je sama tužiteljica u iskazu u ovom postupku navela da je dok je još FE bio živ između tužiteljice, RE i FE dogovoreno da će RE preuzeti sve Kristijanove obveze prema tužiteljici ako se njemu nešto dogodi — čime je sklopljen ugovor o preuzimanju duga, a predmetnu pozajmicu dužna je vratiti RE, a ne tuženica.

Punomoćnik tužiteljice očitovao se da ugovor o preuzimanju duga može sklopiti isključivo ako dug postoji, da su se razgovori o navodnom preuzimanju duga odvijali prije nego što je dug uopće nastao, te da je iz svih iskaza razvidno da je preuzimanje duga uvjetovano time da RE naslijedi pok. FE, do čega nije ni došlo.

Punomoćnik tuženice odgovorio je da navodi tužiteljice da bi dogovor bio sklopljen prije nastanka duga ne stoje, jer iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da se radilo o tada već postojećim dugovima FE prema njoj, i da uvjet nasljeđivanja nije bio pravno relevantan jer RE u to vrijeme nije bila ni zakonska ni oporučna nasljednica, što je svima bilo poznato.

3. Nesporno između stranaka

Nesporno je između stranaka: da je pok. FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], preminuo **.**.2022. da je tuženica OE pravomoćno utvrđena zakonskom nasljednicom iza pok. FE presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-234/2024-2 od 14. listopada 2025.; da je pok. FE u 2022. godini liječen u Specijalnoj bolnici Radiochirurgija Zagreb u vremenskom razdoblju od ožujka do srpnja 2022. od karcinoma medijastinuma i gornjeg režnja lijevog plućnog krila (PHD: Ca microcellulare) te pratećih komplikacija (pleuralni izljev, pareza rekurentnog živca, pareza glasnog nabora), što je razvidno iz epikrize dostavljene od strane te bolnice; da su za liječenje pok. FE u Specijalnoj bolnici Radiochirurgija Zagreb izvršene uplate s bankovnih računa čiji su nositelji UE (IBAN: [broj bankovnog računa]) i SE (IBAN: [broj bankovnog računa]), što je potvrđeno dokumentacijom Specijalne bolnice Radiochirurgija od 24. ožujka 2026.; da su s računa IBAN [broj bankovnog računa] plaćeni i troškovi kisika i medicinske opreme za liječenje pok. FE kod dobavljača Messer Croatia Plin d.o.o. u iznosu od 3.741,05 HRK, što je razvidno iz predračuna i potvrde o plaćanju tog dobavljača; da tužiteljica i tuženica nisu bile u bliskim ni poslovnim odnosima te da se tužiteljica tuženici nije obratila s potraživanjem prije podnošenja tužbe; da nije sklopljen pisani ugovor o zajmu između tužiteljice i pok. FE; da je tužiteljica s RE sklopila Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. travnja 2023. i Sporazum o osnivanju osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama od 12. svibnja 2023., oba potvrđena od javne bilježnice Jasenke Crnčec iz [adresa], u kojima je navedeno potraživanje od 47.500,00 EUR prema pok. FE kao Zajmoprimcu; te da je iznos od 5.500,00 EUR koji je tužiteljica dala FE u gotovini za pretrage vraćen od strane RE te taj iznos nije predmet ovog spora.

4. Sporno između stranaka

Sporno je između stranaka: (a) je li uopće sklopljen ugovor o zajmu između tužiteljice i pok. FE; (b) tko je zajmodavac — samo tužiteljica ili tužiteljica zajedno sa suprugom SE; (c) tko je bio zajmoprimac — samo pok. FE ili i njegova supruga UEŽ; (d ) koji je dokazani iznos plaćanja supružnika SE za liječenje pok. FE; te (e) je li preuzimanjem duga ili pristupanjem dugu od strane RE obveza prema tužiteljici prestala ili je zadržano pravo prema tuženici kao nasljednici.

5. Dokazi provedeni u postupku

Sud je u dokaznom postupku proveo dokaze: uvidom u spis (listovi 1–155), saslušanjem tužiteljice UE i tuženice OE, saslušanjem svjedoka SE (suprug tužiteljice) i svjedokinje UEŽ (udovica pok. FE), uvidom u dokumentaciju Specijalne bolnice Radiochirurgija Zagreb dostavljenu po nalogu suda a po prijedlogu tužiteljice — popis izdanih računa s opisima plaćanja te epikrizom od 14. ožujka 2026. — uvidom u potvrde o plaćanjima s bankovnih računa, uvidom u Sporazum o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 21. travnja 2023. i Sporazum o osnivanju osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama od 12. svibnja 2023. između tužiteljice i RE, uvidom u Sporazum između tužiteljice kao zajmodavca i RE od 15. studenog 2022. i Sporazum između tužiteljice i RE od 15. lipnja 2023., te uvidom u predračun i potvrdu o plaćanju Messer Croatia Plin d.o.o. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Službeni list SFRJ" br. 4/1977., 36/1977., 36/1980., 6/1980., 69/1982., 43/1982., 58/1984., 74/1987., 57/1989., 20/1990., 27/1990., 35/1991., "Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u većem dijelu.

6. Prigovor promašene pasivne legitimacije

U trenutku podnošenja tužbe tuženica još nije bila pravomoćna nasljednica pok. FE. Tužiteljica je u tužbi izrijekom naznačila da se tužba podnosi opreza radi, radi zaštite zastarnih rokova i predložila prekid postupka do pravomoćnosti postupka P-252/2023. Do donošenja ove presude nastupio je zakonski uvjet — tuženica je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli proglašena zakonskom nasljednicom iza pok. FE. Sukladno čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, 155/2023; dalje: ZN), nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Pasivna legitimacija tuženice zasnovana je do dana donošenja ove presude. Prigovor promašene pasivne legitimacije stoga se odbija kao neosnovan.

7. Pravni okvir — ugovor o zajmu

Odredbom čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca. ZOO ne propisuje pisanu formu kao uvjet valjanosti ugovora o zajmu između fizičkih osoba, pa je pravno moguć i valjani usmeni ugovor o zajmu, a dokazivanje njegova sadržaja ostaje predmetom dokaznog postupka sukladno čl. 8. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku. Ako rok vraćanja nije određen niti se može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca od zajmodavčeva zahtjeva (čl. 504. ZOO-a).

8. Je li zaključen ugovor o zajmu — ocjena iskaza i dokaza

Sud je pažljivom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno (čl. 8. ZPP-a) zaključio da je između tužiteljice i pok. FE zaključen ugovor o zajmu, i to iz sljedećih razloga.

Svjedokinja UEŽ — udovica pok. FE, neposredna svjedokinja dogovora — dala je detaljan, konzistentan i interno logičan iskaz o okolnostima zaključenja usmene pozajmice. Iskazala je da je dogovor zaključen pred njom u Varaždinu, da je FE osobno zamolio UE za pozajmicu, da iznos nije bio unaprijed određen jer troškovi liječenja nisu bili unaprijed poznati, da je FE jamčio svojom imovinom, te da je plaćanje izravno prema računima bolnice bio dogovoreni mehanizam ispunjenja. Svjedokinja je potvrdila da je tužiteljica slala fotokopije računa. Ovi navodi konzistentni su s objektivnim dokumentarnim dokazima

— računima i potvrdama o plaćanjima.

Svjedok SE — suprug tužiteljice — potvrdio je da je zajam dala isključivo tužiteljica, da je on bio informiran i dao suglasnost, te da je povrat novca bio planiran kroz nasljedni put. Iskaz tužiteljice UE u bitnome je konzistentan s iskazima svjedoka i objektivnim dokumentarnim dokazima o okolnostima dogovora, svrsi zajma i mehanizmu isplate.

Tuženica OE nije imala neposrednih saznanja o financijskim prilikama brata od 2018. nadalje. Njezin iskaz upućuje na taj deficit informiranosti, a ne na zaključak da zajam nije bio zaključen. Dokumentacija Specijalne bolnice Radiochirurgija Zagreb — ključan objektivni dokaz — potvrđuje da su s bankovnih računa u vlasništvu supružnika UE iznosi stvarno plaćeni za liječenje pok. FE. Sporazumi koje je tužiteljica sklopila s RE od 21. travnja 2023. i 12. svibnja 2023. — oba potvrđena kod javnog bilježnika — izrijekom navode kao pravnu osnovu potraživanje prema pokojnom FE kao Zajmoprimcu u iznosu od 47.500,00 EUR, što iskazuje dugotrajni kontinuitet stava o prirodi pravnog odnosa.

Prigovor tuženice da je FE bio zdravstveno osiguran u RH ne stoji u odnosu na sporni iznos. Iz dokumentacije Radiochirurgie razvidno je da je liječenje na teret HZZO-a pokrivalo samo dio (RB 831 — 66.587,04 HRK — izrijekom: NA TROSAK HZZO-A temeljem uputnice za zračenje). Kirurški zahvat, višekratne hospitalizacije i ostali popisani računi plaćani su privatno, jer je bolnica Radiochirurgija privatna zdravstvena ustanova. Prigovor tuženice da potraživanje nije prijavljeno u ostavinskom postupku pravno je irelevantno, jer Zakon o nasljeđivanju ne uvjetuje opstojnost tražbine vjerovnika njezinim prijavljivanjem u ostavinskom postupku.

Sukladno svemu navedenom, sud zaključuje da je između tužiteljice i pok. FE usmenim dogovorom krajem ožujka 2022. zaključen pravno valjani ugovor o zajmu, izvršen izravnim plaćanjem troškova liječenja od strane tužiteljice, bez određenog roka vraćanja.

9. Tko je zajmodavac — samo tužiteljica ili i SE

Tuženica ističe da je tužiteljičin iskaz pred ODO-om upućivao na to da su zajmodavci bili oba supružnika, što bi upućivalo na djeljivu obvezu s više vjerovnika, pa svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio tražbine (čl. 41. st. 3. ZOO-a). Sud ovaj prigovor odbija. Tužiteljica je konzistentno u ovom postupku iskazivala da je zajmodavac isključivo ona, a da je suprug bio informiran i dao suglasnost. Svjedok SE izrijekom je potvrdio da je zajam dala isključivo UE, te da je on uplate tehničkim putem izvršavao s obzirom na to da je token glasio na njega. Svjedokinja UEŽ — jedina neposredna svjedokinja dogovora — iskazala je da je FE zamolio UE, a ne oba supružnika, za zajam. Okolnost s kojeg je računa izvršena uplata pitanje je unutarnjeg upravljanja bračnom imovinom, a ne pitanje ugovornih strana. Sukladno čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona (NN br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023), bračni drugovi suvlasnici su bračne stečevine na jednake dijelove, što uključuje novčana sredstva stečena radom za vrijeme bračne zajednice, neovisno o tome koji bračni drug je formalni nositelj računa. Ugovor o zajmu nastaje suglasjem volja i predajom sredstava, a ne formalnim identitetom nositelja platnog računa. Prigovor tuženice o djeljivoj obvezi s više vjerovnika odbija se kao neosnovan.

10. Tko je bio zajmoprimac — samo pok. FE ili i UEŽ

Tuženica je istaknula prigovor da pozajmica — ako je i bila dana — nije dana isključivo pok. FE nego i njegovoj supruzi UEŽ, zbog čega bi se radilo o djeljivoj obvezi s više dužnika, pa bi tuženica kao nasljednica FE odgovarala samo za polovicu eventualnog duga, a ne za cijeli utuženi iznos (čl. 41. st. 2. ZOO-a). Sud ovaj prigovor odbija. Iz iskaza svjedokinje UEŽ — jedine osobe koja je, uz tužiteljicu, neposredno prisustvovala zaključenju dogovora — razvidno je da je zajam zatražio isključivo pok. FE, da je svrha zajma bila podmirenje troškova njegova liječenja, te da je tužiteljica pozajmicu dala upravo njemu. Svjedokinja je izrijekom iskazala da je FE nju zamolio, a ne da bi se UEŽ sama javila kao zajmoprimac ili izrazila interes za zajmom.

Svi dokumentirani troškovi koji su plaćeni s računa supružnika SE odnose se isključivo na liječenje pok. FE — operaciju, hospitalizaciju, kisik i medicinsku opremu za Kristijanovu upotrebu. Koristi od zajma ostvarivao je isključivo pok. FE, dok UEŽ nije bila korisnica ni jednog dijela pozajmljenih sredstava. Sam mehanizam ispunjenja — izravno plaćanje računa Specijalne bolnice Radiochirurgija Zagreb i dobavljača Messer Croatia Plin d.o.o. za Kristijanovo liječenje — nespojiv je s tezom da je UEŽ bila suzajmoprimac. Zajam dogovoren u svrhu liječenja konkretne fizičke osobe i ispunjen izravnim plaćanjem medicinskih troškova te iste osobe u naravi je jednoosobni zajam čiji je jedini korisnik osoba čije liječenje se financira.

Pozivanje tuženice na izjavu tužiteljice da su ona i njezin suprug posudili novac njima — u kontekstu u kojemu je tužiteljica sama objasnila da se tako izrazila zato što je UEŽ bila prisutna kao supruga, dok je obveza vraćanja bila isključivo prema FE — nije dostatno da se dokaže da je UEŽ bila strankom ugovora o zajmu. Sama prisutnost pri zaključenju ugovora ne čini osobu strankom tog ugovora. Jedini zajmoprimac bio je pok. FE, pa tuženica kao njegova jedina nasljednica odgovara za cjelokupan dokazani iznos duga.

11. Pravna priroda sporazuma koji nisu o osiguranju — Sporazum od 15. studenog 2022. i Sporazum od 15. lipnja 2023.

Uz dva ovjerena sporazuma o osiguranju tražbine (zasnivanje založnog prava od 21. travnja 2023. i prijenos vlasništva radi osiguranja od 12. svibnja 2023.), u spisu se nalaze i dva sporazuma koji nisu instrumenti osiguranja. Uvodna odredba iz navedenih Sporazuma glasi: "Ugovorne strane potvrđuju da zajmodavac (tužiteljica) ima prema pokojnom potraživanje pa stoga i zajmoprimcu (RE) kao nasljedniku istog“, a zajmoprimac je naknadno prestao biti nasljednik (utvrđeno da nije nasljednik). Ova klauzula je condicio sine qua non — bitan sastojak ugovora kojim je zajmoprimčeva obveza izravno vezana uz njegovo svojstvo nasljednika. Riječima zakona, stranke su kao bitan element ugovora navele nasljedničko svojstvo zajmoprimca, jer bez njega ne bi nastala ni obveza zajmoprimca.

Sporazum od 15. studenog 2022. — sklopljen između tužiteljice kao zajmodavca i RE — po svom sadržaju ima karakter ugovora o preuzimanju duga sklopljenog pod odgodnim uvjetom. Obveza iz toga sporazuma izrijekom je uvjetovana nasljedničkim svojstvom RE kao razlogom preuzimanja obveze prema tužiteljici, jer se bez nasljedničkog svojstva ne može govoriti o odgovornosti nasljednika za dugove ostavitelja (čl. 139. st. 1. ZN-a). Ne radi se o preuzimanju duga u smislu čl. 96. i 98. ZOO-a, jer preuzimanje duga oslobađa prvobitnog dužnika, a takva klauzula ne postoji ni u jednom od sklopljenih sporazuma. Isto proizlazi iz iskaza same tužiteljice koja je navela da je pok. FE rekao da će za dugove jamčiti svojom imovinom, te da je bila prisutna kada je pok. FE pred RE i svojom suprugom rekao da će u slučaju smrti njegov dug preuzeti RE. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka SE i UEŽ, koji su oboje izjavili da će RE preuzeti dug jer će postati nasljednica pok. FE. Stoga se iz svega navednog da zaključiti da se zapravo radilo ne o preuzimanju duga već o sklapanju ugovora o preuzimanju duga pod odgodnim uvjetom.

Nasljedničko svojstvo RE bilo je konstitutivni element njezinih obveza iz toga sporazuma. Budući da je rješenje o nasljeđivanju kojim je RE bila proglašena nasljednicom naknadno poništeno pravomoćnom presudom (2025. godine), to rješenje ima deklaratorni retroaktivni učinak te se smatra da RE nikada nije bila nasljednicom. Retroaktivnim poništenjem nasljedničkog svojstva eliminira se temelj obveze iz sporazuma, jer su obje stranke bile u suglasnoj zabludi o odlučnoj okolnosti (nasljedničkom svojstvu) koja je bila conditio sine qua non cijeloga pravnog posla. Takva obostrana zabluda o okolnosti koja se po namjeri strana smatra odlučnom čini ugovor pobojnim (čl. 280. ZOO-a), a ne ništetnim. No i bez obzira na zabludu, sporazumi o preuzimanju duga sklopljeni s odgodnim uvjetom koji se nije ispunio, ne proizvode učinke, budući da RE nije postala nasljednica (čl. 297. st. 2. ZOO-a). No budući da je tuženica jedina pravomoćno utvrđena nasljednica pok. FE, tužiteljica prema njoj ima pravo na temelju nasljedničke odgovornosti iz čl. 139. ZN-a, neovisno o valjanosti sporazuma koji su bez učinka.

Sporazum od 15. lipnja 2023. ima karakter potvrde o primitku kojom tužiteljica potvrđuje da joj je RE vratila iznos od 5.500,00 EUR u gotovini — što odgovara iznosu koji je tužiteljica bila dala pok. FE na ruke za pretrage. Radi se o jednostavnom obveznopravnom aktu kojim se dokumentira ispunjenje dijela obveze i koji taj iznos izuzima iz predmeta ovog spora. Ni jedan od navedenih sporazuma nema karakter ugovora o preuzimanju duga iz čl. 96. ZOO-a koji bi oslobodio nasljednika pok. FE obveze vraćanja pozajmice.

12. Iz sadržaja oba sporazuma o osiguranju (21. travnja 2023. i 12. svibnja 2023.) razvidno je da su sklopljeni u svrhu osiguranja tražbine — zasnivanje založnog prava i prijenos vlasništva radi osiguranja — a ne u svrhu preuzimanja duga kojim bi nastupilo oslobođenje prvobitnog dužnika. Ni u jednom sporazumu nema odredbe o oslobođenju Kristijanova nasljednika od obveze plaćanja.

Zaključno, sklapanjem sporazuma s RE tužiteljica nije izgubila pravo prema tuženici kao zakonskoj nasljednici pok. FE.

13. Visina dokazanog potraživanja

Sud prihvaća kao dokumentirano i dokazano plaćanje supružnika SE za liječenje pok. FE samo ona plaćanja za koja postoji uredna dokumentarna potvrda — potvrde o plaćanju, dokumentacija Radiochirurgie i predračun s potvrdom o plaćanju Messer Croatia Plin d.o.o.

Uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je s računa UE (IBAN: [broj bankovnog računa]) dana 29. ožujka 2022. plaćen predujam za liječenje (RB 2118) u iznosu od 32.820,00 HRK, dana 12. travnja 2022. ostatak po ponudi 77/2/2022 (RB 2118) u iznosu od 83.550,00 HRK, dana 13. lipnja 2022. RB 3447 u iznosu od 8.725,00 HRK, te dana 24. lipnja 2022. plaćanje Messer Croatia Plin d.o.o. za kisik i opremu u iznosu od 3.741,05 HRK, što ukupno iznosi 128.836,05 HRK. S računa SE (IBAN: [broj bankovnog računa]) dana 25. svibnja 2022. plaćen je RB 3034 u iznosu od 78.905,00 HRK, te dana 18. srpnja 2022. RB 4115 u iznosu od 110.125,00 HRK, što ukupno iznosi 189.030,00 HRK. Ukupno dokumentirano plaćeno od supružnika SE iznosi 317.866,05 HRK, što po fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK odgovara iznosu od 42.191,86 EUR.

Gotovinska plaćanja nepoznatih uplatitelja u ukupnom iznosu od 9.480,00 HRK (RB 1790 od 25. 03. 2022. — 500,00 HRK; RB 1833 od 28. 03. 2022. — 8.480,00 HRK; RB 2601 od 04. 05. 2022. — 500,00 HRK) sud nije u mogućnosti pripisati tužiteljici jer ne postoji dokaz o tome tko ih je platio, a teret dokazivanja visine tražbine leži na tužiteljici (čl. 219. i 221.a ZPP-a). Plaćanje na teret HZZO-a (RB 831 — 66.587,04 HRK) nije trošak stranaka. Tužbeni zahtjev u dijelu koji premašuje 42.191,86 EUR nije dokazno potkrijepljen te ga valja odbiti.

14. Nasljednička odgovornost tuženice

Sukladno čl. 139. st. 1. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Sukladno čl. 139. st. 3. ZN-a, na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Tuženica nije istaknula prigovor da visina naslijeđene imovine ne bi pokrivala dosuđeni iznos. U nedostatku tog prigovora sud je obvezan dosuditi puni dokazani iznos bez ograničenja visinom naslijeđene imovine.

15. Zakonske zatezne kamate

Budući da rok vraćanja zajma nije bio ugovoren ni određen, a tužba je ujedno funkcionirala kao zahtjev za vraćanje zajma u smislu čl. 504. ZOO-a, sud dosuđuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, 25. travnja 2024. Kamatna stopa određuje se sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a — za odnose koji nisu iz trgovačkih ugovora niti ugovora s osobom javnog prava, stopa se određuje uvećanjem referentne stope ESB-a za tri postotna poena, s konkretnim stopama navedenim u izreci ove presude.

16. Odluka o troškovima postupka

Sud je s obzirom na uspjeh tužiteljice odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023.; dalje u tekstu: Tarifa), prema kojoj sukladno vrijednosti predmeta spora odvjetniku pripada inicijalna nagrada od 100 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, ali koja ovisi o vrsti radnje koju poduzima (Tbr. 8.1., Tbr. 9.1., Tbr. 9.3., Tbr. 9.5.), a prema Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, Također sukladno Tbr. 46. Tarife, na sve obavljene radnje odvjetnik obračunava pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima.

Budući da su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici — tužiteljica s 88,83 %, a tuženica s 11,17 % tužbenog zahtjeva — sud je utvrdio razliku tih postotaka koja iznosi 77,66 % (88,83 % − 11,17 %), a koji postotak odgovara dijelu troškova koji je tužiteljica ovlaštena naplatiti od tuženice.

Tužiteljica je u troškovniku zahtijevala naknadu sljedećih troškova, a sud je ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za svrhovito vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a primijenio sljedeći obračun. Na ime sastava tužbe prihvaća se iznos od 1.250,00 EUR. Na ime sudske pristojbe na tužbu tužiteljica je zahtijevala 521,45 EUR, međutim sukladno Zakonu o sudskim pristojbama stranka koja podnosi tužbu ima pravo u roku od tri dana od podnošenja platiti samo polovicu propisane pristojbe; budući da je tužiteljica mogla iskoristiti taj jeftiniji način podmirenja pristojbene obveze, na teret tuženice može pasti isključivo objektivni minimum te obveze, to jest polovina pristojbe u iznosu od 260,73 EUR. Na ime sastava žalbe od 2. prosinca 2025. prihvaća se iznos od 2.500,00 EUR. Tužiteljica je zahtijevala naknadu sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.250,00 EUR, međutim rješenje o odbačaju tužbe nije meritorni akt koji bi bio neophodan za svrhovito vođenje postupka u meritumu, a ni samo rješenje o odbačaju tužbe ne podliježe plaćanju sudske pristojbe, pa ni pristojba na žalbu protiv takvog rješenja nije trošak koji je bio potreban za svrhovito vođenje ove parnice, te se odbija u cijelosti — 0,00 EUR. Na ime sastava podneska od 11. prosinca 2025. prihvaća se iznos od 1.250,00 EUR. Na ime zastupanja na ročištu 9. veljače 2026. prihvaća se iznos od 1.250,00 EUR. Na ime zastupanja na ročištu 25. veljače 2026. prihvaća se iznos od 1.250,00 EUR. Na ime zastupanja na ročištu 20. ožujka 2026. prihvaća se iznos od 1.250,00 EUR. Na ime sudske pristojbe na presudu tužiteljica je zahtijevala 521,45 EUR; sukladno Zakonu o sudskim pristojbama stranka ima pravo u roku od tri dana od donošenja presude platiti samo polovicu propisane pristojbe, pa na teret tuženice može pasti isključivo taj objektivni minimum, to jest polovina pristojbe u iznosu od 297,50 EUR sukladno novim pristojbama koje vrijede od 1. lipnja 2026. Na ime zastupanja na ročištu za objavu presude prihvaća se iznos od 625,00 EUR. Na ime zastupanja na ročištu 30. travnja 2026. prihvaća se iznos od 1.250,00 EUR.

Ukupno prihvaćeni troškovi tužiteljice koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka iznose 10.383,23 EUR (1.250,00 + 260,73 + 2.500,00 + 0,00 + 1.250,00 + 1.250,00 + 1.250,00 + 1.250,00 + 297,50 + 625,00 + 1.250,00).

Primjenom postotka od 77,66 % na taj iznos, tuženica je dužna tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.063,62 EUR, dok je tužiteljica zatražila trošak u ukupnom iznosu od 12.917,90 EUR (10.383,23 EUR × 77,66 % = 8.063,62 EUR). O trošku je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

U Čakovcu 15. lipnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu sukladno Zakonu o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 67/2018 i 21/2022). Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Žalba se može predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike iz čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike koji su ispunili uvjete za pristup tom sustavu.

Dostaviti:

Tužiteljici po punomoćniku

Tuženici po punomoćniku