Poslovni broj: Ps-353/2018-36
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Tuškan, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026., u prisutnosti VM, zamjenika OGDO u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 15. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, putem računa Državnih nekretnina d.o.o., OIB:79058504140, iznos od 7.963,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 663,61 EUR od 01. svibnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. lipnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. srpnja 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. kolovoza 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. rujna 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. listopada 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. studenog 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. prosinca 2014. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. siječnja 2015. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. veljače 2015. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. ožujka 2015. pa do isplate;
- na iznos od 663,61 EUR od 01. travnja 2015. pa do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici iznosu od 3.050,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
R i j e š i o j e
Odbacuje se tuženikov prigovor radi prebijanja potraživanja u iznosu od 30.260,80 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s potraživanjem tužiteljice.
Obrazloženje
1.2.Tužiteljica u tužbi od 9. svibnja 2018. navodi da je temeljem Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada klase: UP/I-942- 02/04-06/08 od 19. prosinca 2005., koje je postalo pravomoćno 17. ožujka 2006., stekla vlasništvo poslovnog prostora u uličnom prizemlju zgrade u [adresa], koji se sastoji od dvije prostorije u prizemlju te jedne prostorije u podrumu i sanitarnog čvora, ukupne površine 83,74 m2, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 9. etaža. Navodi da je prethodno citiranim pravomoćnim rješenjem u točki IV. izreke određeno da se danom pravomoćnosti raskida ugovor o zakupu predmetnog prostora, a u točki V da Republika Hrvatska ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed predmetnog prostora prije isteka godine dana od dana pravomoćnosti navedenog rješenja, pa da je stoga između stranaka sklopljen Ugovor o zakupu predmetnog prostora Klasa: 940-6/06-03183 od 1. prosinca 2006., na određeno vrijeme do 17. ožujka 2007. te je ugovorena zakupnina u iznosu od 4.000,00 kuna mjesečno. Budući od 17. ožujka 2007. pa nadalje tuženik predmetni poslovni prostor bez pravne osnove te da za korištenje predmetnog stana tužiteljici ne plaća zakupninu, ističe da joj je stoga u smislu odredbi čl. 1120. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015., dalje ZOO) za razdoblje počevši od travnja 2014. do zaključno za ožujak 2015. dužan isplatiti naknadu koristi koju je ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora bez pravne osnove u iznosu neplaćene zakupnine, odnosno u iznosu od po 5.000,00 kuna mjesečno. Visina navedene mjesečne naknade obračunata je imajući u vidu iznos zakupnine koji je tuženik plaćao na temelju prethodnog Ugovora o zakupu od 1. prosinca 2006., a koja od 01. travnja 2014. uvećava se za iznos poreza na dodanu vrijednost (PDV od 25%), sukladno odredbi čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a koje dugovanje prema evidencijama nadležnih tijela tužiteljice za utuženo razdoblje ukupno iznosi 60.000,00 kuna. Navodi da na temelju Ugovora o poslovno tehničkoj suradnji od 21. veljače 2014., zaključenog između Republike Hrvatske zastupane po Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom i društva Državne nekretnine d.o.o., predmetnim poslovnim prostorom upravlja trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. koje u ime tužiteljice, a za svoj račun vrši naplatu naknade za korištenje poslovnih prostora koji su tom društvu predani na upravljanje, slijedom čega ističe da je temeljem navedenog aktivno legitimirana za pokretanja postupka naplate naknade za korištenje poslovnog prostora tužiteljica, time da se isplata treba izvršiti na račun društva Državne nekretnine d.o.o. Ističe da je tuženik prije pokretanja ovog postupka pozvan na predaju predmetnog poslovnog prostora i isplatu dugovanog iznosa opomenom zastupnika tužiteljice od 31. ožujka 2015. te zahtjevom za mirno rješenje spora od 15. prosinca 2015., sukladno odredbi 186a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP). Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku iseliti iz predmetnog poslovnog prostora te isti, slobodan od osoba i stvari, predati u posjed tužiteljici te potražuje isplatu naknade za bespravno korištenje predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od travnja 2014. do zaključno za ožujak 2015., na način da predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici putem trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. ukupno iznosu od 60.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose naknada od po 5.000,00 kuna kako je to pobliže navedeno u zahtjevu iz tužbe.
1.2. Tijekom postupka, u podnesku od 10. srpnja 2018. (listovi 38-40 spisa) tužiteljica navodi da joj je tuženik predmetni poslovni prostor predao u posjed mirnim putem dana 16. travnja 2018., pa stoga povlači tužbu u dijelu zahtjeva za iseljenje i predaju posjeda predmetnog poslovnog prostora (što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem donesenim na ročištu od 4. veljače 2019.). U istom podnesku od 10. srpnja 2019. tužiteljica povećava novčani tužbeni zahtjev, na način da potražuje isplatu naknade zbog bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora i za daljnje razdoblje u kojem je tuženik koristio predmetni poslovni prostor (od travnja 2015. do zaključno 15. travnja 2018.), odnosno za cjelokupno razdoblje počevši od travnja 2014. do 15. travnja 2018. potražuje isplatu ukupnog iznosa naknade od 242.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose naknada za razdoblje od travnja 2015. do zaključno za ožujak 2018. od po 5.000,00 kuna te na zatraženi iznos naknade za mjesec travanj 2018. u iznosu od 2.500,00 kuna, za svaki pojedini mjesec od prvog dana u sljedećem mjesecu pa do isplate. Naknadno tijekom postupka, u podnesku od 8. ožujka 2023. (listovi 139-141 spisa) tužiteljica smanjuje prethodno postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u istom podnesku predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove naknade koristi ostvarene bespravnim korištenjem predmetnog poslovnog prostora (sadržajno u razdoblju od travnja 2015. do zaključno za ožujak 2015., utuženom u tužbi) isplati ukupno iznos od 7.963,37 EUR/60.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose naknada od po 663,16 EUR/ 5.000,00 kuna tekućim od prvog dana u sljedećem mjesecu za svaki pojedini mjesec, a kako je to pobliže navedeno pod točkom I/ izreke ove presude. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu sadržajno osporava osnovanost tužbenih zahtjeva. Ističe da je u vrijeme kada je dobio u zakup predmetni poslovni prostor, isti bio u izuzetno zapuštenom stanju te da stoga predmetni poslovni prostor bez temeljite rekonstrukcije nije bilo moguće uopće koristiti te da je zbog navedenog predmetni poslovni prostor u potpunosti rekonstruirao i priveo svrsi, a za što je dobio i suglasnost Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada, Klasa: 372-01/2000-01/507, Ur. broj:
251-17-04/1-00-2 od 22. ožujka 2000. Ističe da je u rekonstrukciju prostora uložio iznos od 228.000,00 kuna, a koji iznos stavlja tužiteljici u prijeboj za utuženi iznos neplaćene zakupnine. Tijekom postupka (list 134 spisa) navodi da radi ekonomičnosti postupka priznaje nespornom visinu zatražene mjesečne naknade u iznosu od po 5.000,00 kuna (663,16 EUR) za cjelokupno utuženo razdoblje, dok ustraje kod prigovora radi prebijanja svog potraživanja s osnove naknade troškova ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru u iznosu od 228.000,00 kuna s novčanim potraživanje tužiteljice. Ističe da je ulaganja koja je tuženik poduzeo u predmetnom poslovnom prostoru, a prije nego što je između stranaka zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2006., dužna uzeti u obzir, odnosno naknaditi tuženiku kao ranijem zakupniku predmetnog poslovnog prostora, sukladno točki VI. Rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada klase: UP/I-942-02/04-06/08 od 19. prosinca 2005., a naknadno tijekom postupka u podnesku od 27. siječnja 2025. (list 199 spisa) navedeni prigovor radi prebijanja (s obzirom na u međuvremenu uvođenje EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj) precizira na način sadržajno predlaže utvrditi da postoji potraživanje tuženika u iznosu od 30.260,80 EUR (228.000,00 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2016. pa do isplate te sadržajno predlaže izvršiti prijeboj izvršiti prijeboj tuženikove novčane tražbine s tužiteljičinom te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige od 28. travnja 2016. (listovi 3-4 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Klasa: UP/I-942-02/04-06/08 od 19. prosinca 2005. (listovi 5-6 i 79-82 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora, Klasa: 940-06/06-03/183 od 1. prosinca 2006. (listovi 7-9 spisa), Zapisnik s uviđaja na listu mjesta od 17. ožujka 2015. s fotografijama (listovi 9-11 spisa), Opomenu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel od 31. ožujka 2015. (listovi – 13 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (listovi 14-16 spisa), ispis Izvatka iz Obranog registra od 6. svibnja 2016. (list 17 spisa), Zahtjev za suglasnost za adaptaciju poslovnog prostora od 1. ožujka 2000. (list 22 spisa), Dopis – suglasnost za adaptaciju poslovnog prostora Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada, Odjela za poslovni prostor i negospodarske objekte, Klasa: 372-01/2000-01/507 od 22. ožujka 2000. (list 23 spisa), Prijedlog sporazumno o mirnom rješenju spora od 14. siječnja 2016. s povratnicom (listovi 24-27 spisa), Zapisnik s uviđaja na licu mjesta od 16. travnja 2018. s fotografijama (listovi 41-48 spisa), fotografije na listovima 74-78 spisa, Troškovnik adaptacije Društva Forma
– I d.o.o. od veljače 2000. (listovi 83-93 spisa), Račun broj: 3/2000. od 15. travnja 2000. (list 95 spisa), Rekapitulaciju izvedenih radova (listovi 97-103 spisa), Račune i naloge za plaćanje na listovima 104-126 spisa, presudu ovog suda poslovni broj Povrv-4504/2016 od 26. veljače 2000. (listovi 142-146 spisa), presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3188/2020 od 1. ožujka 2021. (listovi 147-151 spisa), presudu ovog suda poslovni broj Povrv-1605/2019 od 18. svibnja 2022. (listovi 152-158 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2204/2022 od 6. rujna 2022. (listovi 160- 166 spisa), Zapisnik s uviđaja na licu mjesta s fotografijama od 27. veljače 2020. (listovi 175-180 spisa), Zapisnik o izvršenom očevidu nekretnina s fotografijama od 16. srpnja 2020. (listovi 181-183 spisa), Zapisnik o primopredaji – preuzimanju od 13. lipnja 2022. (list 184 spisa), Zapisnik o očevidu – utvrđivanju korisnika od 29. ožujka 2021. (list 186 spisa), Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 30. rujna 2022. (list 188 spisa), Zapisnik o očevidu – izvođenju radova od 13. listopada 2022. s fotografijama (listovi 190- 194 spisa), Zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 3. siječnja 2023. s fotografijama (listovi 195-196 spisa), izvršen je uvid u spise predmeta ovog suda poslovni broj Povrv- 4504/2016 i Povrv-1605/2019 te je saslušan tuženik (listovi 167-168 spisa).
4. 5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.
5.1. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora koji se nalazi u uličnom prizemlju zgrade na adresi [adresa] u [adresa] (pobliže opisanog pod točkom 1.1. obrazloženja), za koji prema priloženom izvatku iz zemljišne knjige (listovi 3-4 spisa) proizlazi da u zemljišnoj knjizi upisan kao posebni etažni dio (etaža broj 9.) nekretnine zkčbr [katastarska čestica] "stambena zgrada s dvorištem u Harambašićevoj br. 4 i stambena zgrada s dvorištem, najamna, u [adresa] od 230,2 čhv ili 828 m2" upisane kao zk tijelo I u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
5.2. Nije sporno da je tužiteljica vlasništvo predmetnog poslovnog prostora stekla temeljem pravomoćnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Klasa: UP/I-942-02/04-06/08 od 19. prosinca 2005. (koje je postalo pravomoćno 17. ožujka 2006.), sukladno odredbama čl. 69. i 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27101, 65/01, 118/01,80/02 i 81/02 dalje: Zakon o naknadi) te da je u to vrijeme tuženik bio zakupnik predmetnog poslovnog prostora, na temelju prethodno zaključenog ugovora o zakupu s Gradom Zagrebom (kao obveznikom naknade i osobom koja je do donošenja prethodno navedene pravomoćne odluke upravljala i raspolagala predmetnim poslovnim prostorom). Nadalje, nije sporno da je danom pravomoćnosti prethodno citiranog Rješenja (sukladno točki IV. istog) raskinut raniji ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora (između tuženika kao zakupnika i Grada Zagreba, kao zakupodavca), pri čemu iz sadržaja istog Rješenja u bitnom proizlazi da točkama V. i VI. određeno da ovdje tužiteljica Republika Hrvatska ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka roka od godine dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, a zakupnik nije dužan poslovne prostorije predati u posjed Republike Hrvatske, neovisno o tome je li ugovor o zakupu zaključen na određeno ili neodređeno vrijeme sve dok mu Republika Hrvatska ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u poslovni prostor na temelju njihovog međusobnog dogovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drugačije ne sporazume.
5.3. Nadalje, nije sporno da je nakon donošenja (i pravomoćnosti) prethodno citiranog Rješenja između tužiteljice kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika glede predmetnog poslovnog prostora zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2006. (listovi 7-9 spisa), iz sadržaja kojeg u bitnom proizlazi da je zaključen na određeno vrijeme, odnosno na rok od jedne godine od dana pravomoćnosti prethodno citiranog rješenja, odnosno do 17. ožujka 2007. (čl.3.), uz ugovorenu mjesečnu zakupninu u iznosu od 4.000,00 kuna, koja dopijeva do petog dana u mjesecu za svaki tekući mjesec (čl.4.) te da je ugovoreno da navedeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora prestaje istekom ugovorenog roka ili temeljem otkaza, danom isteka roka iz razloga propisanih ovim Ugovorom i Zakonom o zakupu i prodaji poslovnog prostora…(čl. 9.st.1.).
5.4. Nije sporno da je tuženik (kao vlasnik obrta-Tapetarskog dekoraterske radione) nastavio koristiti predmetni poslovni prostor i nakon prestanka Ugovora o zakupu od 1. prosinca 2006., odnosno da je isti koristio i u utuženom razdoblju od travnja 2014. do zaključno ožujka 2015., kao i nakon navedenog razdoblja i to sve do 16. travnja 2018. kada je isti poslovni prostor (ispražnjen od osoba i stvari) predao u posjed tužiteljici putem društva Državne nekretnine d.o.o., a kako to proizlazi i iz Zapisnika s uviđaja na licu mjesta o izvršenoj primopredaji predmetnog poslovnog prostora od 16. travnja 2018. (list 41 spisa).
5.5. Također, nije sporno da tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici nije plaćao naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora (u visini zakupnine) te u ovom stadiju postupka između stranaka nije sporna visina navedene naknade za cjelokupno utuženo razdoblje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 8. ožujka 2023. (od travnja 2014. do zaključno ožujak 2015.) u iznosu od po 5.000,00 kuna odnosno 663,61 EUR mjesečno.
6. U ovom stadiju postupka među strankama je sporno je li tuženik u obvezi podmiriti tužiteljici predmetno potraživanje s osnove naknade koristi koju je ostvario bespravnim korištenjem predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od travnja 2014. do zaključno za ožujak 2015., a vezano za osnovanost prigovora radi prebijanja koji tuženik ističe za izvršena ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru u iznosu od 30.260,80 EUR (228.000,00 kuna). S tim u vezi sporna je i osnovanost prigovora presuđene stvari, koji tužiteljica tijekom postupka ističe u odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja, u bitnom navodeći da je pravomoćnom presudom u predmetu ovog suda poslovni broj Povr-4504/2016 od 26. veljače 2020. (koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3188/2020 od 1. ožujka 2020.) utvrđeno da potraživanje tuženika prema tužiteljici s istovjetne osnove u iznosu od 228.000,00 kuna ne postoji.
7. Iz sadržaja Dopisa-suglasnosti za adaptaciju poslovnog prostora Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada, Odjela za poslovni prostor i negospodarske objekte, Klasa: 372-01/2000-01/507 od 22. ožujka 2000. (list 23 spisa), u bitnom proizlazi da je Grad Zagreb (kao raniji zakupodavac) dao tuženiku (kao ranijem zakupniku) suglasnost za adaptaciju predmetnog poslovnog prostora, a radi ishođenja odobrenja za izvođenje radova pri nadležnom Gradskom uredu za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet. U pravcu dokazivanja tvrdnji o izvršenim ulaganjima tuženik je tijekom postupka dostavio fotografije na listovima 74-78 spisa (za koje nije bilo moguće utvrditi kada i gdje su sačinjene), Troškovnik adaptacije sačinjen od strane društva Forma – I d.o.o. od veljače 2000. (listovi 83-93 spisa), Rekapitulaciju izvedenih radova (listovi 97-103 spisa) te prethodno citirane račune te je u pravcu dokazivanja visine navedenih ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru predlagao provođenje građevinskog vještačenja. Međutim, iako bi iz dostavljene dokumentacije i prethodno citirane suglasnosti od 22. ožujka 2000. (list 23 spisa) proizlazilo da je tuženik (u razdoblju prije pravomoćnosti prethodno citiranog rješenja kojim je tužiteljica utvrđena vlasnicom predmetnog poslovnog prostora), kao raniji zakupnik (temeljem ugovora o zakupu zaključenog s Gradom Zagrebom, kao ranijim zakupodavcem) poduzimao određena ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru, sud u konačnici nije našao potrebnim izvoditi dokaz provođenjem građevinskog vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti istih ulaganja. Navedeno stoga jer je utvrđeno da je predmetni poslovni prostor u međuvremenu (nakon što je isti predan u posjed tužiteljici 16. travnja 2018.) u cijelosti izmijenjen, a što proizlazi iz isprava koje je tužiteljica dostavila uz podnesak od 15. listopada 2024. (listovi 173-196 spisa), a posebno stoga jer je osnovan prigovor presuđene stvari koji je je tužiteljica isticala u odnosu na tuženikov prigovor prebijanja.
8.1. Naime, uvidom u spis predmeta ovog suda poslovni broj Povr-4504/2016 u bitnom je utvrđeno da je predmet spora u navedenoj parnici bio zahtjev ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika za isplatu naknade (zakupnine) za predmetni poslovni prostor u prethodnom razdoblju od veljače 2013. do zaključno za ožujak 2014. u ukupnom iznosu od 56.000,00 kuna; da je tuženik tijekom navedenog postupka, između ostalog, istaknuo prigovor radi prebijanja svog potraživanja s osnove naknade troškova ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru u iznosu od 228.000,00 kuna s navedenim novčanim potraživanje tužiteljice; da je presudom ovog suda poslovni broj Povr-4504/2016 od 26. veljače 2020. (listovi 142-146 spisa) održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba broj Ovrv-3324/16 od 1. ožujka 2016., kojim je naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužiteljici iznos od 56.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica od po 4.000,00 kuna kako je to pobliže navedeno pod točkom I/ izreke navedene presude, da je točkom II/ izreke utvrđeno da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužiteljici u iznosu od 228.000,00 kuna te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.416,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč.III/), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.129,00 odbijen kao neosnovan; da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3188/2020 od 1. ožujka 2021. (listovi 147-151 spisa) odbijena kao neosnovana žalba ovdje tuženika te u cijelosti potvrđena presuda ovog suda poslovni broj Povr-4504/2016 od 26. veljače 2020. u pobijanim dijelovima pod točkama I/, II/ i III/ izreke.
8.2. Nadalje, uvidom u spis predmeta ovog suda poslovni broj Povrv-1605/2019 u bitnom je utvrđeno da je predmet spora u navedenoj parnici bio zahtjev ovdje tužiteljice protiv ovdje tuženika za isplatu naknade zbog bespravnog korištenja predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od lipnja 2009. do listopada 2012. u ukupnom iznosu od 132.000,00 kuna; da je tuženik i tijekom navedenog postupka, između ostalog, istaknuo prigovor radi prebijanja svog potraživanja s osnove naknade troškova ulaganja u predmetnom poslovnom prostoru u iznosu od 228.000,00 kuna s navedenim novčanim potraživanje tužiteljice; da je presudom ovog suda poslovni broj Povr-1605/2019 od 18. svibnja 2022. (listovi 152-158 spisa) održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba broj Ovrv-648/2012 od 7. prosinca 2012., u dijelu kojim je naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužiteljici iznos od 136.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica od po 4.000,00 kuna kako je to pobliže navedeno pod točkom I/ izreke navedene presude, da je isti platni nalog ukinut u dijelu kojim je ovdje tuženiku naloženo ovdje tužiteljici isplatiti iznos od 4.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. II/ izreke) te da je utvrđeno da ne postoji tuženikovo potraživanje radi prebijanja prema tužiteljici u iznosu od 228.000,00 kuna (toč. III/ izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč.IV/); da je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2204/2022 od 6. rujna 2022. potvrđena prethodno citirana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I/ (stavkom I.) i u dijelu točke IV. (stavka IV.) izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 9.250,00 kuna/1.227.69 EUR sa zateznim kamatama od 18. svibnja 2022. do isplate (toč. I/) te je ista presuda preinačena u odluci o parničnom trošku na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 3.250,00 kuna/431,35 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II/), dok je rješenjem istog drugostupanjskog suda od 6. rujna 2022. presuda ovog suda poslovni broj Povr-1605/2019 od 18. svibnja 2022. ukinuta u dijelu pod točkom III/ (stavkom III. izreke) te odbačen tuženikov prigovor radi prebijanja u navedenoj parnici, pri čemu iz obrazloženja prethodno navedene drugostupanjske odluke proizlazi da je tuženikov prigovor radi prebijanja odbačen iz razloga jer je o navedenom prigovoru radi prebijanja već prethodno odlučeno pravomoćnom presudom donesenom u predmetu ovog suda poslovni broj Povrv-4504/2016 od 26. veljače 2020.
9. Slijedom prethodno navedenih razloga, a imajući u vidu da se pravila o pravomoćnosti sudske presude iz čl. 333. ZPP-a, odnose i na odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine po tuženikovom prigovoru istaknutom radi prebijanja (čl. 333. st. 3. ZPP-a), a da je o istovjetnom procesnom prigovoru tuženika radi prebijanja njegovog potraživanja s osnove naknade ulaganja izvršenih u predmetnom poslovnom prostoru u iznosu od 228.000,00 kuna ( 30.260,80 EUR) s potraživanjem tužiteljice već odlučeno točkom II/ izreke pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Povr-1605/2019 od 18. svibnja 2022., na način da je utvrđeno da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužiteljici u navedenom iznosu, a kojom je pravomoćnom odlukom ovaj sud vezan, to je istovjetni prigovor tuženika radi prebijanja koji je istaknut i u ovoj parnici valjalo odbaciti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja, temeljem odredbe čl. 333. st. 2. u svezi čl. 333. st.2. ZPP-a.
10.1. Imajući u vidu da je glede predmetnog poslovnog prostora između stranaka zaključeni Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. prosinca 2006., prestao nakon isteka roka na koji je isti bio zaključen, odnosno dana 17. ožujka 2007., sukladno odredbi čl. 9. istog Ugovora i odredbama čl.23. u to vrijeme važećeg Zakona o zakupu i prodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine", 91/96, 124/97 i 174/04; dalje:ZZPPP), a tuženik je i nakon prestanka navedenog ugovornog odnosa nastavio i nadalje koristiti predmetni poslovni prostor (i to bez plaćanja naknade za korištenje istog tužiteljici) te je isti nesporno koristio i u utuženom razdoblju počevši travnja 2015. do zaključno za ožujak 2015., to jasno proizlazi da je u navedenom razdoblju tuženik predmetni poslovni prostor koristio bez pravne osnove.
10.2.Pri tome valja navesti da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1 i čl. 165. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) jer predmetna nekretnina uslijed korištenja od strane tuženika u utuženom razdoblju nedvojbeno nije upotrebljavana na način da je pretvorena u nešto drugo ili da bi prestala postojati, već je korištena na način da nije mijenjan identitet iste.
10.3. Budući tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da je u utuženom razdoblju u kojem je (nesporno) koristio predmetni poslovni prostor imao bilo kakvo pravo koje bi ga ovlašćivalo na posjed i korištenje istog, iako je s obzirom na sve prethodno navedeni okolnosti znao i mogao znati da mu u utuženom razdoblju ne pripada pravo na posjed predmetnog poslovnog prostora, to proizlazi da je tuženik u utuženom razdoblju bio nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, pa time i u obvezi tužiteljici (u smislu odredbe čl. 165. ZVDSP-a) naknaditi sve koristi koje je u tome razdoblju od korištenja predmetne nekretnine imao, što je svakako zakupnina koju tuženik nije plaćao za to korištenje, a koju bi inače bio dužan plaćati.
10.4. Budući su stranke tijekom postupka učinile nespornom visinu mjesečne naknade za predmetni poslovni prostor za cjelokupno utuženo razdoblje u visini zakupnine od 5.000,00 kuna mjesečno (što odgovara visini zakupnine koja je za predmetni poslovni prostor bila ugovorena prema Ugovoru o zakupu od 1. prosinca 2006. u iznosu od 4.000,00 kuna uvećano za PDV od 25%) odnosno u visini od 663,61 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), to proizlazi da tužiteljici osnovano pripada pravo na isplatu naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju počevši od mjeseca travnja 2014. do zaključno za mjesec ožujak 2015. (12 mjeseci) pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 60.000,00 kuna odnosno 7.963,37 EUR, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu navedenog novčanog iznosa, temeljem prethodno citiranih zakonskih odredbi u cijelosti prihvaćen te je presuđeno kao pod točkom I/ izreke.
10.5. Odluka o zateznim kamatama, koje su tužiteljici dosuđene od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa naknade (prvog dana u sljedećem mjesecu za svaki pojedini mjesec), temelji se na odredbama čl.29.st.1. ZOO-a, a odluka o stopama dosuđenih zateznih kamata za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).
11.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5, čl. 155 st. 1 i čl. 163. ZPP-a. Tužiteljici su, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, prema Tbr.7/8- 100 bodova, za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 4 podneska (od 25. listopada 2016., 3. srpnja 2018., 8. ožujka 2023. i 15. listopada 2024.), prema Tbr. 8/1- po 100 bodova, za sastav podneska od 31. listopada 2018., prema Tbr.8/4-25 bodova, za zastupanje na 10 ročišta (od 18. listopada 2016., 25. siječnja 2018., 4. veljače 2019., 5. studenog 2019., 13. lipnja 2022., 28. ožujka 2023., 24.rujna 2024., 16. siječnja 2025., 24. listopada 2025. i 14. travnja 2026.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova, odnosno ukupno 1525 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka), iznosi 3.050,00 EUR.
11.2. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška, temelji se na odredbama čl. čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2 ZOO-a.
U Zagrebu, dana 15. lipnja 2026.
Sutkinja:
Zrinka Berečki
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude i rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu.
DNA
1. tužiteljici putem OGDO u Zagrebu Ps-DO-8/16
2. pun. tuženika
