REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-694/2020-44
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice – protutuženice JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika – protutužitelja ČL iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Horvatiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice – protutuženice PL, odvjetnice i punomoćnika tuženika – protutužitelja HL, odvjetnika, dana 15. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku – protutužitelju KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici – protutuženici JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.228,48 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
na iznos od 89,68 eura od 16.2.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.3.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.4.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.5.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.6.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.7.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.8.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.9.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.10.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.11.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.12.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.1.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.2.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.3.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.4.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.5.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.6.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.7.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.8.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.9.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.10.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.11.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.12.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.1.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.2.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.3.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.4.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.5.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.6.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.7.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.8.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.9.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.10.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.11.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.12.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.1.2020. do isplate,
kao i naknaditi joj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.722,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15.06.2026. do isplate,
s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: ''1/ Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik 1/1 dijela nekretnine, 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2/ Tužitelj-protutuženik JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je trpjeti upis prava vlasništva tuženika- protutužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, u 1/1 dijela nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva ½ nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio:
142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, s imena tužitelja- protutuženika.
3/ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva na ime i u korist tuženika-protutužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, u 1/1 dijela nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva ½ nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, s imena tužitelja- protutuženika JL, OIB: [osobni identifikacijski broj].
4/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.''.
Obrazloženje
1. Tužiteljica - protutuženica (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 07.02.2020. navodi da su ona i tuženik – protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) suvlasnici 34. Suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34) Jednoipolsobni stan u VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznaka stana i spremišta B6, ukupne površine 41.18 čm, koji stan se nalazi u STAMBENOJ ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E- 34, a dokaz tome je zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E- 34. Tuženik je bez znanja i odobrenja tužiteljice opisani stan dao u najam. Naime, tuženik je s FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sklopio ugovor o najmu dana 02.03.2016. godine. Tužiteljica je u posjedu samog navedenog ugovora, ali ima saznavanja da je isti najmoprimac još uvijek živi u predmetnom stanu, te da plaća najamninu tuženiku. Sukladno čl. 2 predmetnog ugovora najmoprimac je dužan plaćati mjesečnu najamninu za predmetni stan u iznosu od 1.500,00 kn. Predmetni ugovor je prijavljen nadležnoj poreznoj upravi dana 15.04.2016. godine što proizlazi i pečata na samom ugovoru. Tužiteljica smatra da je i najamnina iz ugovora o najmu od 02.03.2016. godine naznačena u nižem iznosu nego se što u stvarnosti iznosi, jer je uvidom u stranice Njuškala pod rubrikom najma stanova na adresi [adresa] utvrdila da bi za predmetni stana mjesečni najam iznosio oko 2.200,00 kn. Tuženi je stavio niži iznos najamnine samo iz razloga kako bi plaćao manji porez.
2. Obzirom da su stranke suvlasnici predmetnog stana, a da je samo tuženik u posjedu istoga i da bez odobrenja tužiteljice isti daje u najam čime si osigurava imovinsku korist, tužiteljica potražuje da joj tuženi naknadi izgubljenu najamninu zbog nekorištenja ½ svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine i to za razdoblje od siječnja 2017. godine do prosinca 2020. godine, s time da za svaki mjesec potražuje ½ mjesečne najamnine u iznosu od 1.100,00 kn što sveukupno iznosi 39.600,00 kn sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na pojedini mjesečni iznos. Slijedom navedenog , tužiteljica u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos do 39.600,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose od 1.100,00 kn teku od svakog 16. dana u mjesecu u razdoblju od veljače 2017. do siječnja 2020., do isplate, te kojom presudom se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26.03.2020. i u protutužbi (datum na omotu) navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Istina je da su parnične strane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 34), jednoipolsobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi u STAMBENOJ ZGRADI U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim predmetni stan samovlasništvo je tuženika kupljen novčanim sredstvima tuženika dobivenih od roditelja temeljem Ugovora o podjeli imovine od 16.05.1999. (80.000,00 DEM), te djelom od brata kao nadoknadu za potpuno obeštećenje zbog ustupa nepopisanih pokretnina (10.500,00 DEM). Visina tužbenog zahtjeva je neosnovana. Točno je da je tuženik s VL dana 02.03.2016. godine sklopio ugovor o najmu predmetnog stana. Međutim, ugovoreni iznos najamnine iznosi kako je i u ugovoru naznačeno 1.500,00 kuna mjesečno, a ne kako to tužiteljica bez dokaza navodi iznos najamnine od 2.200,00 kuna mjesečno. Da je iznos najamnine realan i stvaran potvrđuje i Porezna uprava Ministarstva financija RH, koja je tuženiku za period najma izdala pravomoćna porezna rješenja prema kojima je prihvaćen ugovoreni mjesečni iznos najamnine od 1.500,00 kuna mjesečno kao osnovica poreza i prireza poreza na dohodak od imovine. Tuženik napominje kako je tužiteljica sve vrijeme iznajmljivanja predmetne nekretnine imala saznanja o davanju u najam predmetnog stana i nije se protivila. Za uzvrat tuženik je za nekretninu u kojoj stranke i sada žive, na adresi [adresa] u [adresa], nakon prestanka bračne zajednice nastavio plaćati u pretežnom dijelu režijske troškove i troškove održavanja nekretnine, koje mu tužiteljica kao suvlasnica nekretnine u dijelu koji se odnosi na njen suvlasnički dio nikada nije namirila.
4. S obzirom na naprijed navedeno sukladno čl. 189. Zakona o parničnom postupku, tuženik u odnosu na nekretninu označenu u toč. I. tužbe ima pravi interes za utvrđenje prava vlasništva te podnosi protutužbu. Tuženik ne spori da su parnične strane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisane kao suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine, 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednosobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi u STAMBENOJ ZGRADI U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, predmetna nekretnina zasebna je imovina tuženika. Tuženik za vrijeme trajanja braka zajedno s tužiteljicom zaključio je kao kupac, ugovor E10/4-B6 o prodaji stana od 17.05.1999. godine s trgovačkim društvom DegraD d.o.o. Zagreb kao prodavateljem. Kupoprodajna cijena stana iznosila je 90.266,00 DEM. Novčana sredstva za kupnju stana tuženik pribavio je od roditelja i brata AL. Naime, neposredno pred zaključenje ugovora o prodaji stana dana 16.05.1999. godine, a upravo radi kupnje predmetnog stana tuženik je s roditeljima i bratom AL, uz prisustvo svjedoka RL i GL zaključio Ugovor o podjeli imovine. Ugovorom je tuženiku pripao iznos od 80.000,00 DEM. Dobivenim iznosom od 80.000,00 DEM, uz iznos od 10.500,00 DEM koje je dobio od brata AL na ime punog obeštećenja, tuženik isplatio je u cijelosti kupoprodajnu cijenu predmetnog stana.
5. Dakle, predmetna nekretnina stečena je temeljem ugovora o prodaji stana od 17.05.1999. godine. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (Odluka Vrhovnog suda RH br. Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005.). Budući da se radi o imovini stečenoj za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, na pravne odnose u vezi imovine stečene za vrijeme trajanja braka, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima. Odredbom čl. 271. ZBPO propisano je; „imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječu iz te imovine njihova je zajednička imovina.“ Zakon o braku i bračnim odnosima ne poznaje termin bračna stečevina, već poznaje termin zajednička imovina. Udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovu doprinosu u stjecanju te imovine. U konkretnom slučaju udio tužiteljice u stjecanju predmetne nekretnine ne postoji, budući da je tuženik predmetni stan stekao sredstvima dobivenim od roditelja odnosno od brata, zbog čega se radi o zasebnoj imovini tuženika. Odredbom članka 272. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je „Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove zavedene u čl. 271. ovog zakona, je njegova posebna imovina“.Slijedom navedenog, budući da se u konkretnom slučaju radi o zasebnoj imovini, tuženik ima pravni interes na utvrđenje prava vlasništva i predlaže donošenje slijedeće presude:
''1/ Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vlasnik 1/1 dijela nekretnine, 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2/ Tužitelj-protutuženik JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je trpjeti upis prava vlasništva tuženika- protutužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, u 1/1 dijela nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva ½ nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio:
142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, s imena tužitelja- protutuženika.
3/ Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, da u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva na ime i u korist tuženika-protutužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na temelju ove presude, u 1/1 dijela nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, uz istovremeno brisanje prava suvlasništva ½ nekretnine, upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoposobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi na zkč. [katastarska čestica], STAMBENA ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, s imena tužitelja- protutuženika JL, OIB: [osobni identifikacijski broj].
4/ Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana.''
6. Tužiteljica u odgovor na protutužbu od 08.07.2020. navodi da u cijelosti osporava da bi predmetni stan bi samovlasništvo tuženika. Tužiteljica je zajedno s tuženikom (kao kupci) sklopila ugovor E10/4-B6 o prodaji stana s društvom DegraD d.o.o., 17.05.1999. godine temeljem kojega su stekli predmetni stan i temeljem kojeg ugovora su se upisali u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine. Kada bi tvrdnje tuženika bile točne, zašto bi tuženik tužiteljici dopustio da se upiše u zemljišne knjige kao suvlasnica predmetne nekretnine odnosno zašto bi tužiteljica bila navedena kao kupac predmetne nekretnine. Životna zajednica stranaka je prestala 2010. dok je brak razveden 02.12.2016. Tuženik nikada do sada nije osporavao tužiteljici njezin suvlasnički dio nekretnine nego to čini nakon što je tužiteljica podigla tužbu u ovom predmetu. Tužiteljica nikada prije nije vidjela ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. godine niti joj ga je ikada itko spomenuo. Tužiteljica ne osporava da bi iznos od 80.000,00 DEM bio dar roditelja tuženika, no međutim ističe da je taj iznos darovan podjednako tužiteljici i tuženiku, preciznije svakom po 40.000,00 DEM, za kupnju predmetnog stana i da je to upravo razlog zašto su oboje navedeni kao kupci u gore navedenom kupoprodajnom ugovoru, te na kraju upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine. Uvidom u ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. godine je vidljivo da su isti potpisali tuženik, njegov brat CL te dvoje svjedoka, dok roditelji tuženika EL i ZL isti nisu potpisali. Obzirom na navedeno tužiteljica smatra da je ugovor fabriciran za potrebe ovog postupka jer na istome nema potpisa roditelja tuženike. Tužiteljica osporava da bi tuženikov brat tuženiku dao 10.500,00 DEM kao naknadu za obeštećenje zbog ustupa nepopisanih nekretnina. Preostali dio kupoprodajne cijene od 10.266,00 DEM dale su stranke u jednakom iznosu. Tužiteljica ne spori da je u vrijeme stjecanja predmetnog stana na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima, te u tom smislu ističe da je ona cijelo vrijeme za trajanja braka radila, brinula o zajedničkoj djeci te kućanstvu tako je nesporno da je tužiteljica doprinijela u stjecanju stana.
7. Tuženik je na ročištu od 18.02.2026. naveo da je podneskom od 27.12.2023. dostavio sudu podatke o potrošnji struje u utuženom razdoblju, kao i za grijanje, tj. za GZP Opskrba d.o.o., a sud je sam pribavio podatke o plaćenom porezu i prirezu. Iz toga je vidljivo da je tuženik uplatio na ime GPZ Opskrba d.o.o. 852,23 EUR, na ime HEP potrošnje struje 437,20 EUR i poreza i prireza u ukupnom iznosu od 5.431,47 kn, odnosno 720,87 EUR u utuženom razdoblju. Prema podacima Porezne uprave zakupnina je iznosila 1.500,00 kn mjesečno ili 199,08 EUR, a tužiteljica u postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje više od polovice iznosa od 199,08 EUR, te u tužbenom zahtjevu ne uvažava i plaćene režijske i porezne troškove koje je imao tuženik, pa je tužbeni zahtjev i iz tog razloga neosnovan.
8. Tužiteljica je u podnesku od 20.02.2026. konačno postavila tužbeni zahtjev, navodeći da u odnosu na navode tuženika da je u utuženom razdoblju platio GPZ Opskrba d.o.o. 852,23 eura za plin, te HEP-u za struju 437,20 eura, tužiteljica ističe da je sama prebrojavala novce koje je najmoprimac OL ostavljao tuženiku za najamninu i da je svaki put ostavljao 2.000,00 kn, a i svjedok OL u svom iskazu danom 11.02.2022. pojasnio je da je u početku ostavljao 2.000,00 kn jer je tuženiku ostavljao 1,500,00 kn za najamninu, a 500,00 kn za režije, dok je kasnije davao samo 1.500,00 kn najamnine, jer je dogovor bio da će on sam plaćati režije. S obzirom na navedeno tuženik nije plaćao režije za predmetni stan za utuženo razdoblje, već je to u početku činio od novaca koje mi je najmoprimac davao, a kasnije je režije plaćao sam najmoprimac. Tuženik je dostavio podatke o plaćenim režijama za struju i plin za razdoblje od 01.01.2017. do 31.12.2020., dok je tužiteljica tužbom tražila isplatu za razdoblje od 2017. – 2019. godine, a ne iz za cijelu 2020. godinu, pa je iz dostavljenih podataka HEP-a razvidno da je za struju do 31.12.2019. plaćeno 258,49 eura, dok je za plin GPZ Opskrba d.o.o. plaćeno u utuženom razdoblju 505,06 eura. Nadalje, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostave Susedgrad, Klasa: 410-01/25-01/202, Urbroj: 513-07-01-09-25-4 dostavilo je potvrdu od 29.09.2025. iz koje proizlazi da je tuženik u razdoblju od 01.04.2016. do 31.03.2021. ostvario primitke s osnova dohotka od imovine-najma u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn ili 199,08 eura, te da je u utuženom razdoblju porezna uprava razrezala obvezu poreza i prireza na dohodak od najamnine u mjesečnom iznosu od 148,68 kn ili 19,73 eura. Stoga tužiteljica od tuženika za utuženo razdoblje potražuje mjesečni iznos najamnine od 99,54 eura umanjen za plaćeni porez i prirez u iznosu od 9,87 eura, što mjesečno iznosi 89,68 eura, odnosno sveukupno iznos od 3.228,48 eura. Tužiteljica povlači svoj tužbeni zahtjev za 2.027,52 eura te sukladno svemu gore navedenom uređuje svoj tužbeni zahtjev i predlaže donošenje slijedeće presude: ''1. Nalaže se tuženom KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.228,48 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:
na iznos od 89,68 eura od 16.2.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.3.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.4.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.5.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.6.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.7.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.8.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.9.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.10.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.11.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.12.2017. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.1.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.2.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.3.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.4.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.5.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.6.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.7.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.8.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.9.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.10.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.11.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.12.2018. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.1.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.2.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.3.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.4.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.5.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.6.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.7.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.8.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.9.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.10.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.11.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.12.2019. do isplate,
na iznos od 89,68 eura od 16.1.2020. do isplate,
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu određuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, te od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana 2. Nalaže se tuženom KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužiteljici JL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, u roku 15 dana.''
9. Tuženik u podnesku od 03.04.2026., a očitujući se na konačno postavljen tužbeni zahtjev iz podneska tužiteljice od 20.02.2026. navodi da se novopostavljenom tužbenom zahtjevu tuženik protivi kao neosnovanim. Tuženik tijekom ovog postupka dokazao je da je nekretnina 34. suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoipolsobni stan na VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznake stana i spremišta B6, ukupne površine 41,18 čm, koji stan se nalazi u STAMBENOJ ZGRADI U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zasebna imovina tuženika, stoga nema mjesta zahtjevu tužiteljice za isplatu dijela najamnine. Tuženik za razliku od tužiteljice uz personalne dokaze raspolaže materijalnim dokazom kojim dokazuje osnovanost vlasništva nad predmetnom nekretninom. Ugovorom o podjeli imovine od 16.05.1999. roditelji tuženika podijelili svoju imovinu sinovima ČL i AL. KL dobio je iznos od 80.000,00 DM, dok je bratu AL pripalo imanje u Međimurju s pripadajućom mehanizacijom na imanju. Da je razlog podjele imovine kupnja stana upućuje činjenica da je ugovor o kupoprodaji stana sklopljen 17.05.1999. godine, dakle jedan dan nakon što su roditelji **.**.1999. ČL dali novčani iznos za kupnju stana a time ujedno riješili pitanje uređenja nasljednopravnih odnosa svojih potomaka. Upravo su u tom smislu iskazivali tuženik i svjedok CL. CL izjavio je: „Na pitanje da li mi je poznato kada, kako i s kojim sredstvima je kupljen stan u [adresa], odgovaram da mi je poznato. Do toga je došlo na slijedeći način. Ja sam živio zajedno s roditeljima u Međimurju i predložio sam roditeljima da oni još za svojih života isplate mog brata, ovdje tuženika za njegovu polovicu nasljedstva. Roditelji su imali ušteđevinu od 80.000,00 DEM i pristali su da to učinimo“. U prilog ovog iskaza tijekom glavne rasprave iskazivali su za postupak nezainteresirani nepristrani svjedoci BL i RL, dok djeca parničnih stranaka kao privilegirani svjedoci iskazivali su u korist majke prilagođenim iskazom. Radi se o zasebnoj imovini tuženika koja nije stečena zajedničkim radom već raspoređivanjem nasljedstva za života predaka. Neživotno je da bi roditelji u odluku o raspoređivanju imovine nasljednicima za svog života, osim potomaka uključili i supružnika nasljednika, dajući mu dio novčanog iznosa na ime podjele nasljedstva. Logično i životno je kako to i stoji u ugovoru o podjeli imovine od 16.05.1999. da je očitovana volja roditelja u ugovoru bila da iznos od 80.000,00 DM pripadne nasljedniku ČL na ime nasljedstva. Uz iznos od 80.000,00 DM, dodatnih 10.500,00 DM do kupovne vrijednosti stana kako su na glavnoj raspravi sukladnim iskazima izjavili tuženik i svjedok CL dao je brat CL na ime poljoprivredne mehanizacije koja mu je ostala na imanju u posjedu i vlasništvu i kako bi time u potpunosti bilo riješeno pitanje ostavine, budući da je otac još u to vrijeme primao njemačku mirovinu. Odredbom članka 272. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima koji je vrijedio u vrijeme stjecanja imovine propisano je: „ Imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od osnove navedenoj u čl. 271. ovoga zakona, je njegova imovina.“ Budući da iznos od 90.500,00 DM predstavlja zasebnu imovinu tuženika kojom je kupljen predmetni stan, tužiteljica nema osnov za potraživanjem najamnine. Tuženik stoga predlaže sudu da nakon provedene glavne rasprave odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz prihvaćanje kao osnovanim tužbenog zahtjeva tuženika.
10. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 31.01.2020. (list 5 – 6 i 37 – 38 spisa), Ugovor o najmu stana od 02.03.2016. zaključen između ovdje tuženika i OL (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa), Ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad KLASA: UP/I-410-23/2016-12/01562, URBROJ: 513- 007-24-07-2016-0002 od 06.07.2016. (list 19 – 20 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad KLASA: UP/I-410-23/2018- 12/01700, URBROJ: 513-007-01-09-2018-0002 od 06.07.2018. (list 21 – 22 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad
KLASA: UP/I-410-23/2019-12/01869, URBROJ: 513-007-01-09-2019-0002 od 26.07.2019. (list 23 – 24 spisa), Ugovor o prodaji stana od 17.05.1999. zaključen između ovdje stranaka i tvrtke DegraD d.o.o. (list 25 – 28 spisa), knjigovodstvene kartice za predmetnu nekretninu od HEP ELEKTRE d.o.o. i GPZ-Opskrba d.o.o. dostavljene uz podnesak tuženika od 27.12.2023. (list 90 – 95 spisa) i u dopis Porezne uprave od 07.10.2025. s prilozima (list 107 – 186 spisa). Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 52 – 54 spisa), tuženika osobno (list 54 – 56 spisa) i svjedoke OL (list 60 spisa), IL (list 60 – 62 spisa), DL (list 62 – 63 spisa), GL (list 80 spisa), ĐL (list 81 spisa), AL (list 81 – 83 spisa).
11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev (iz podneska tužiteljice od 20.02.2026.) osnovan, a da je protutužbeni zahtjev neosnovan.
12. Kako je tužiteljica na ročištu od 18.02.2026. odustala od prijedloga da se provede grafološko vještačenje u ovom predmetu (a koji dokazni prijedlog tužiteljice je sud na pripremnog ročištu bio usvojio), to je sud temeljem svog ovlaštenja iz čl. 292. st. 6. i čl. 219. st. 1. ZPP-a odustao od izvođenja dokaza provođenjem grafološkog vještačenja u ovom predmetu.
13. Uvidom u Ugovor o prodaji stana od 17.05.1999. zaključen između ovdje stranaka i tvrtke DegraD d.o.o. (list 25 – 28 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor o kupoprodaji nekretnine, a kao kupci, zaključili ovdje tužiteljica i tuženik, te trgovačko društvo DegraD d.o.o., Zagreb, kao prodavatelj, u Zagrebu dana 17.05.1999., a predmet ovog ugovora je nekretnina – jedno i pol sobni stan oznake B6 na šestom katu ukupne površine 41,03 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi oznake E10/4 u Zagrebu, u Španskom, na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 90.266,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, s tim da su se ovdje stranke, kao kupci, obvezali prodavatelju iznos od 80.000,00 DEM-a uplatiti najkasnije do 18.05.1999. na žiro račun prodavatelja, a preostali iznos kupoprodajne cijene od 10.266,00 DEM-a uplatiti najkasnije do 01.06.1999. i s tim da se prodavatelj obvezao stan strankama predati u posjed najkasnije do 31.08.1999. pod uvjetom da mu ovdje stranke u ugovorenom roku isplate kupoprodajnu cijenu, te je isti ugovor potpisan po ovdje tužiteljici i tuženiku, kao i po direktoru prodavatelja LL.
14. Uvidom u zk izvadak za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 31.01.2020. (list 5 – 6 i 37 – 38 spisa), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da su u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu tužiteljica i tuženik u zemljišnoj knjizi ovog suda upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela, nekretnine - 34. Suvlasnički dio: 142/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34), jednoipolsobni stan u VI (šestom) katu zgrade i spremište u podrumu, redni broj iz tabele udjela 43, oznaka stana i spremišta B6, ukupne površine 41.18 čm, koji stan se nalazi u STAMBENOJ ZGRADA U [adresa] površine 405 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E- 34 (dalje u tekstu: predmetna nekretnina).
15. Uvidom u Ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa) sud je utvrdio:
- da se radi o tekstu koji je očito sastavljen uz pomoć računala i otisnut pomoću računalnog pisača,
- da se u tekstu navodi da je sastavljen 16.05.1999. (dakle jedan dan prije nego što je sklopljen Ugovor o prodaji stana od 17.05.1999. zaključen između ovdje stranaka i tvrtke DegraD d.o.o., list 25 – 28 spisa),
- da se u tekstu navodi da se radi o ugovoru o podjeli "cijele imovine koju su stekli EL i njegova supruga ZL rođ. J. Podjela se vrši na njihovu djecu ČL i AL.", s tim da među strankama nije sporno da su EL i ZL
Hatlak pokojni roditelji ovdje tuženika,
- da se iza riječi "PRIJEDLOG:" navodi " KL dobiva: 80 000 DM" i " CL dobiva: Posjed sa svim postojećim zgradama, te sa postojećom mehanizacijom i poljoprivrednim zemljištem. Sa ovim prijedlogom su suglasni: braća i roditelji",
- da se na dno ovog dokumenta ispod imena KL i CL, te ispod riječi "Svjedoci" nalaze nečitki potpisi,
- da ispod imena EL i ZL rođ. J nema potpisa.
16. Uvidom u Ugovor o najmu stana od 02.03.2016. zaključen između ovdje tuženika i OL (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa) sud je utvrdio da su isti ugovor zaključili u Zagrebu 02.03.2016. ovdje tuženik kao najmodavac i OL, kao najmoprimac, a predmet istog je predmetna nekretnina (stan u [adresa] površine 40 m2 na šestom katu), te je istim ugovorom ugovorena najamnina u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, koja će se plaćati mjesečno, unaprijed, s tim da je ugovor sklopljen na period od jedne godine počevši od dana 01.04.2016., ali stranke su ugovorile da se isti može sporazumno produžiti na neodređeni period. Također, istim ugovorom o najmu stana (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa), u čl. 7. ugovoreno je da sljedeće režijske troškove plaća najmoprimac i to: struju, vodu, plin, čistoću, pričuvu, komunalno i HRT pristojbu, a prema potrošnji i u skladu s uplatnicama izdanim od nadležnih tvrtki za svako trošilo u roku dospijeća pojedinih računa.
17. Uvidom u porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad KLASA: UP/I-410-23/2016-12/01562, URBROJ: 513-007-24-07- 2016-0002 od 06.07.2016. (list 19 – 20 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad KLASA: UP/I-410-23/2018-12/01700, URBROJ: 513-007-01-09-2018-0002 od 06.07.2018. (list 21 – 22 spisa), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Susedgrad KLASA:
UP/I-410-23/2019-12/01869, URBROJ: 513-007-01-09-2019-0002 od 26.07.2019. (list 23 – 24 spisa) i u dopis Porezne uprave od 07.10.2025. s prilozima (list 107 – 186 spisa) sud je utvrdio:
- da Porezna uprava ne raspolaže podacima o primanjima stranaka u razdoblju od 1999. do 2003., dok su primanja stranaka s naslova plaće u razdoblju od 2004. do 2024. prikazana u dostavljenom dopisu od 07.10.2025. i potvrdama (list 107 – 186 spisa),
- da je u razdoblju od 01.04.2016. do 31.03.2021. porezni obveznik KL (ovdje tuženik) ostvario je primitke s osnove dohotka od imovine – najam u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn sklopljen s najmoprimcem OL, te da porezna uprava razrezala obvezu poreza i prireza na dohodak od najamnine za razdoblje: od 01.04.2016. do 31.12.2020. u mjesečnom iznosu od 148,68 kn, od 01.01.2021. do 31.03.2021. u mjesečnom iznosu od 123,90 kn i od 01.01.2017. do 31.12.2020. uplaćen je porez i prirez u ukupnom iznosu od 5.431,47 kn.
18. Dakle, tuženik je u ovdje utuženom razdoblju (za primljenu najamninu u razdoblju od siječnja 2017. godine do prosinca 2020. godine) platio na ime poreza i prireza na dohodak od najamnine mjesečni iznos od 148,68 kn, odnosno sada 19,73 EUR (po fiksnom tečaju konverzije koji za 1 EUR iznosi 7,53450 kn).
19. Uvidom u knjigovodstvene kartice za predmetnu nekretninu od HEP ELEKTRE d.o.o. i GPZ-Opskrba d.o.o. dostavljene uz podnesak tuženika od 27.12.2023. (list 90 – 95 spisa) sud utvrdio da su za predmetnu nekretninu (stan u [adresa]) za kupca KL (ovdje tuženika) u razdoblju od siječnja 2017. do prosinca 2020. uredno podmirivani računi HEP ELEKTRE d.o.o. za isporučenu električnu energiju, kao i računi GPZ-Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom. No, iz ovih kartica (list 90 – 95 spisa) nije vidljivo tko je uplatitelj, odnosno tko je plaćao račune u utuženom razdoblju za režijske troškove s naslova isporučene električne energije i plina za predmetnu nekretninu.
20. Sud je saslušao tužiteljicu osobno (list 52 – 54 spisa), tuženika osobno (list 54 – 56 spisa) i svjedoke OL (list 60 spisa), IL (list 60 – 62 spisa), DL (list 62 – 63 spisa), GL (list 80 spisa), ĐL (list 81 spisa), AL (list 81 – 83 spisa), te je sud iskaze svih saslušanih stranaka i svjedoka analizirao, te usporedio međusobno i sa sadržajem pregledane dokumentacije.
21. Na temelju ovakve analize iskaza stranaka i svjedoka sud nalazi da je ovdje tužiteljica iskazivala jasno, logično i okolnosno i u potpunosti suglasno sadržaju dokumentacije koju je sud pregledao, a osobito suglasno sadržaju Ugovora o prodaji stana od 17.05.1999. zaključen između ovdje stranaka i tvrtke DegraD d.o.o. (list 25 – 28 spisa) u pogledu stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, te suglasno sadržaju Ugovora o najmu stana od 02.03.2016. zaključenog između ovdje tuženika i OL (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa), a u pogledu iznajmljivanja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, te potpuno suglasno iskazima svjedoka OL, UL i DL, a djelomično suglasno i iskazu samog tuženika. Naime, iskaz tužiteljice u bitnim dijelovima - oko toga da su pokojni roditelji tuženika dali strankama (a ne samo tuženiku) iznos od 80.000,00 DEM-a za kupnju predmetne nekretnine, dok su stranke preostali iznos kupoprodajne cijene od 10.266,00 DEM-a uštedile iz sredstava koje je tuženik zaradio radom u Njemačkoj - u cijelosti je suglasan iskazima svjedoka, djece stranaka IL i DL, a za koje je sasvim životno očekivano (zbog najbližeg krvnog srodstva sa strankama ovog postupka) i da imaju najviše saznanja o ovim okolnostima. Također, iskaz tužiteljice u pogledu trajanja braka stranaka, oko toga da su pokojni roditelji tuženika predali iznos od 80.000,00 DEM-a prije sklapanja Ugovora o prodaji stana od 17.05.1999. (list 25 – 28 spisa), jedne nedjelje prilikom posjeta stranaka i njihove djece pokojnim roditeljima tuženika u njihovoj kući, a čemu su bili prisutni stranke, njihova djeca, brat tuženika CL (Drago) i njegov sin Č, oko toga da je tuženik samostalno, bez dogovora i dopuštenja tužiteljice, ugovorio iznajmljivanje predmetne nekretnine najmoprimcu NL, te da je tuženik samostalno od najmoprimca ubirao najamninu u utuženom razdoblju, kao i da tuženik do podnošenja protutužbe u ovom predmetu nije tužiteljici osporavao da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela suglasan je iskazu samog tuženika u pogledu svih ovih okolnosti, kao i iskazu svjedoka ŽL oko toga da je tuženik samostalno, bez dogovora i dopuštenja tužiteljice, ugovorio iznajmljivanje predmetne nekretnine najmoprimcu NL, te da je tuženik samostalno od najmoprimca ubirao najamninu u utuženom razdoblju. Stoga, sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužiteljice.
22. Sud je poklonio vjeru iskazu tuženik u svim dijelovima u kojima je njegov iskaz suglasan iskazu tužiteljice, a kako je gore navedeno. No, sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem on navodi da su njegovi roditelji samo njemu (a ne i tužiteljici) dali iznos od 80.000,00 DEM-a za kupnju predmetnog stana, kao i da mu je njegov brat CL dao preostali iznos od 10.500,00 DEM-a za kupnju stana, a jer je iskaz tuženika u ovom dijelu suprotan iskazima tužiteljice i svjedoka – djece stranaka UL i DL, a sud smatra da svjedoci, djeca stranaka, a zbog najužeg krvnog srodstva sa strankama po prirodi stvari imaju najviše saznanja o ovim okolnostima, a bili su dovoljno stari (18 i 19 godina) da su mogli uočiti i zapamtiti odlučne okolnosti. Osim toga, iskaz tuženika u ovom dijelu (da su njegovi roditelji samo njemu, a ne i tužiteljici, dali 80.000,00 DEM-a za kupnju stana, a da je preostalih 10.500,00 DEM-a primio od brata AL na ime ustupa preostale imovine roditelja tuženika bratu) suprotan je sadržaju Ugovora o prodaji stana od 17.05.1999. zaključenog između ovdje stranaka i tvrtke DegraD d.o.o. (list 25 – 28 spisa) u kojem ugovoru je tužiteljica navedena kao jedan od kupaca predmetne nekretnine, uz tuženika, te temeljem kojeg ugovora se tužiteljica upisala kao suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi (ovo je među strankama nesporno), a što tuženik nije pokušavao osporiti u razdoblju od 1999. kada je predmetni kupoprodajni ugovor zaključen, pa sve do podnošenja protutužbe u ovom predmetu dana 26.03.2020. (datum na omotu), iako je brak stranaka prestao razvodom dana 02.12.2016. (ovo je među strankama nesporno). Nadalje, na neistinitost iskaza tuženika u ovom dijelu sud upućuje i sadržaj Ugovora o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa), a na koji Ugovor se tuženik poziva, ali iz kojeg ugovora proizlazi da ga nisu potpisali roditelji tuženika EL i ZL rođ. J, a iz čega sud dalje zaključuje da ovaj ugovor ne sadrži očitovanje volje roditelja tuženika, a kako to tvrdi ovdje tuženik, a niti se u ovom ugovoru spominje obveza tuženikova brata AL da tuženiku isplati još i iznos od 10.500,00 DEM-a. Osim toga, tuženik u svom iskazu nije ponudio uvjerljiv odgovor na pitanje zašto na Ugovoru o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa) nema potpisa njegovih roditelja (kaže da on ne zna zašto oni nisu taj ugovor potpisali), a niti je ponudio uvjerljiv odgovor na pitanje zašto je tužiteljica navedena kao jedan od kupaca, tj. kao buduća suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine u Ugovoru o prodaji stana od 17.05.1999. (list 25 – 28 spisa), a kada je naveo da to sa njim uopće nije bilo ugovoreno, tj. da ga nitko o tome nije niti pitao, iako je i on osobno potpisao Ugovor o prodaji stana od 17.05.1999. (list 25 – 28 spisa), pa je mogao odbiti potpisati taj ugovor ako je smatrao da tužiteljica nije trebala biti navedena u tom Ugovoru kalo jedan od kupaca.
23. Sud nije analizirao i cijenio iskaze stranaka u pogledu plaćanja režija za kuću stranaka u [adresa], a jer iz iskaza stranaka proizlazi da ove okolnosti nisu odlučne za ovdje sporan odnos stranaka.
24. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka OL, koji je s tuženikom zaključio Ugovor o najmu stana od 02.03.2016. (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa), a jer je on iskazivao jasno, logično i u potpunosti suglasno sadržaju Ugovora o najmu stana od 02.03.2016. (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa), a nepovezan je sa strankama i nje zainteresiran za ishod ovog spora.
25. Kako je upravo člankom 7. Ugovora o najmu stana od 02.03.2016. (list 7 – 9 i 39 – 41 spisa) ugovoreno da režijske troškove plaća najmoprimac, tj. ovdje svjedok OL (a što je sasvim uobičajeno u ovakvim situacijama, ovo je notorno), te kako je ovaj svjedok u svom iskazu naveo da je upravo on plaćao račune za režije za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju i to u prvo vrijeme tako što je tuženiku predavao, uz iznos najamnine i iznos potreban za podmirenje režijskih troškova (a njegov iskaz je u ovom dijelu suglasan i iskazu tužiteljice, koja opisuje kako je najmoprimac u kuću stranaka u [adresa] donosio tuženiku iznos koji premašuje iznos najamnine), a kasnije da je sam plaćao režije za stan, te kako iz knjigovodstvene kartice za predmetnu nekretninu od HEP ELEKTRE d.o.o. i GPZ-Opskrba d.o.o. dostavljene uz podnesak tuženika od 27.12.2023. (list 90 – 95 spisa) nije vidljivo tko je je plaćao režijske troškove u utuženom razdoblju, to je sud utvrdio da je upravo najmoprimac OL, a ne tuženik, plaćao režijske troškove za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju od siječnja 2017. do prosinca 2020., a sve suprotno tvrdnji tuženika koji tvrdi da je upravo on plaćao režijske troškove za predmetnu nekretninu u utuženom razdoblju.
26. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka UL i DL (list 60 – 63 spisa), djece stranaka, a jer su oni iskazivali međusobno suglasno, suglasno iskazu tužiteljice, a djelomično suglasno i iskazu tuženika (u pogledu toga da su iznos od 80.000,00 DEM-a predali pokojni roditelji tuženika prije kupnje predmetnog stana, a prilikom posjeta stranaka i njihove djece roditeljima tuženika u mjestu Palovec, a čemu su bili prisutni brat tuženika CL i njegov sin P). Osim toga, iskaz svjedoka UL u dijelu u kojem opisuje da je upravo on na računalu svog strica AL, u kući strica AL koja se nalazila kraj kuće bake i djeda, i po diktatu tuženika i njegovog brata AL napisao ispravu o tome da njegovi djed i baka njegovim roditeljima daju novce za kupnju stana, a stricu AL i njegovoj ženi H ostavljaju svoje imanje u Palovcu, a koja isprava nije bila otisnuta, već je ostala sačuvana u računalu je djelomično suglasan (osim u pogledu sadržaja ove isprave) iskazima tuženika i svjedoka CL, tuženikovog brata, a koji obojica opisuju da je Ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa) sastavljen i otisnut na računalu i računalnom pisaču CL, u njegovoj kući.
27. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka GL (list 80 spisa) i RL (list 81 spisa), prijatelja tuženikovog brata CL, čiji potpisi se nalaze na Ugovoru o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa), a jer su oni iskazivali međusobno suglasno, a suglasno i sadržaju Ugovora o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa). No, iz njihovih iskaza proizlazi da su oni ovu ispravu - Ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa) potpisali nakon što su taj ugovor potpisali tuženik i njegov brat CL, odnosno nakon što su tu ispravu potpisale stranke tog ugovora, a da sa ugovornim strankama koje se spominju u Ugovoru o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa) i to tuženikom, tuženikovim bratom CL i njihovim roditeljima EL i ZL nisu raspravljali o motivima spomenutih ugovornih stranaka i detaljima njihovog dogovora. Nadalje, iz njihovih iskaza sud je utvrdio da je ove svjedoke upravo CL zamolio da potpišu ovu ispravu kao svjedoci, a jer da je postignut dogovor između tuženika i njegovog brata AL (dakle, svjedoci ne spominju i roditelje tuženika kao stranke dogovora) oko ostavine iza njihovih roditelja, a iz čega sud također izvodi zaključak da tuženikovi roditelji EL i ZL nisu očitovali svoju volju u Ugovoru o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa).
28. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka CL (list 81 – 83 spisa), brata tuženika, u dijelu u kojem on opisuje da su tuženikovi i njegovi roditelji tuženiku (dakle ne i tužiteljici) za života isplatili 80.000,00 DEM-a, a na ime polovice onoga što bi tuženik dobio u ostavinskom postupku iza roditelja, te da su stranke ovog ugovora o isplati iznosa od 80.000,00 DEM-a bili tuženikovi roditelji, tuženik i on sa suprugama, tuženikova djeca i njegov sin, kao niti u dijelu u kojem on opisuje da je tuženiku dao 10.500,00 DEM-a iz njegove ušteđevine, a na ime toga što se tuženik odrekao ostavine u njegovu korist, a iz svih razloga zbog kojih sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u ovom dijelu. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka CL u dijelu u kojem opisuje kako je sastavljena, ispisana i potpisana isprava - Ugovor o podjeli imovine od 16.05.1999. (list 18 i 58 spisa), a jer je u tom dijelu njegov iskaz suglasan iskazima UL te BL i RL.
29. Slijedom ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, te dovodeći u vezu sadržaj isprava koje je sud pročitao sa iskazima saslušanih stranaka i svjedoka (u dijelu u kojem je sud poklonio vjeru njihovim iskazima, a kako je gore obrazloženo) sud je utvrdio da su roditelji tuženika darovali podjednako tužiteljici i tuženiku, koji su u to vrijeme bili u skladnom braku (a kako to proizlazi iz iskaza stranaka), iznos od 80.000,00 DEM-a (dakle svakome po 40.000,00 DEM-a) za kupnju predmetnog stana, dok su stranke preostali iznos kupoprodajne cijene za predmetni stan od 10.266,00 DEM-a pribavile iz ušteđevine koju su stekle iz sredstava koje je tuženik zaradio radom u Njemačkoj. Dakle, kako su stranke iznos kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu pribavile na način da je svaka od stranaka na dar od tuženikovih roditelja primila iznos od po 40.000,00 DEM-a, dok je iznos od 10.266,00 DEM-a predstavljao zajedničku imovinu stranaka stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, to je sud utvrdio da nema mjesta primjeni odredbe čl. 272. st. 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990 i 25/1994 – dalje: ZOBPO) u vezi s čl. 114. st. 1. i čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) u ovom slučaju za korist tuženika, a na teret tužiteljice, a kako to predlaže tuženik u protutužbenom zahtjevu, odnosno da suvlasnički dio tužiteljice od ½ dijela predmetne nekretnine nije posebna imovina tuženika, pa je stoga sud odbio protutužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.
30. Nadalje, a kako je tužiteljica u utuženom razdoblju (od siječnja 2017. do prosinca 2020.) bila suvlasnica predmetnog stana u ½ dijela, a tuženik, kao suvlasnik predmetnog stana u preostalih ½ dijela, je predmetni stan iznajmljivao, iako nije imao dogovor i/ili dopuštenje tužiteljice za iznajmljivanje predmetne nekretnine, i kako je tuženik na ime najamnine u utuženom razdoblju mjesečno primao iznos od 1.500,00 kn, odnosno sada 199,08 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn za 1,00 EUR), te kako je tuženik plaćao porez i prirez na dohodak od najamnine u utuženom razdoblju u iznosu od 19,73 EUR mjesečno, te kako tuženik nije plaćao režije koje terete predmetni stan u utuženom razdoblju (kako je gore obrazloženo), to je sud utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju mjesečno ostvarivao dobit od iznajmljivanja predmetnog stana u iznosu od 179,35 EUR mjesečno (a što predstavlja razliku između mjesečne najamnine od 199,08 EUR i poreza u mjesečnom iznosu od 19,73 EUR), a koju dobit tuženik nije dijelio s tužiteljicom kao suvlasnicom predmetne nekretnine u ½ dijela (ovo je nesporno). Stoga, sud je primjenom odredbi čl. 37. st. 2. ZV-a u vezi s čl. 1111. st. 1. i čl. 1120. i čl. 1115. i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) utvrdio da je tuženik tužiteljici dužan isplatiti jednu polovicu dobiti koju je ostvario iznajmljivanjem predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, a koja polovica dobiti iznosi 89,68 EUR ( = 179,35 EUR : 2) mjesečno, odnosno za 36 mjeseci (utuženo razdoblje od siječnja 2017. do prosinca 2020.) iznosi 3.228,48 EUR i to sa zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate, a jer je tuženik u bio nepošten stjecatelj (jer je tuženiku bilo poznato da predmetni stan iznajmljuje iako nije imao dogovor i/ili dopuštenje tužiteljice za iznajmljivanje predmetne nekretnine) u odnosu na polovicu dobiti koju je ostvario iznajmljivanjem predmetne nekretnine u utuženom razdoblju. Stoga, sud je usvojio u cijelosti konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice (postavljen u podnesku od 20.02.2026.), odlučivši kao u izreci ove presude u točci I., s tim da je sud o visini stope zatezne kamate odlučio temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.
31. Kako je sud usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti, a odbio protutužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno kako je tuženik u cijelosti izgubio ovaj spor, to je sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odbio dio zahtjeva tuženika za naknadom parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II. glede ovog dijela zahtjeva tuženika.
32. Kako je tužiteljica u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora kao iznos od 38.500,00 kn, odnosno sada 5.109,83 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn za 1,00 EUR), dok tuženik nije naznačio u protutužbi vrijednost predmeta spora, pa se primjenom čl. 40. st. 5. ZPP-a smatra da je vrijednost protutužbenog zahtjeva iznos od 6.630,00 EUR, to je sud utvrdio da je zajednička vrijednost predmeta ovog spora (i po tužbenom i protutužbenom zahtjevu iznos od 11.739,83 EUR), a nakon podnošenja protutužbe u ovom predmetu.
33. Odluka o naknadi parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbi čl. 154. st. 1, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u ovom sporu u cijelosti i to kako u pogledu tužbenog zahtjeva (koji je usvojen) i u pogledu protutužbenog zahtjeva (koji je odbijen). Tužiteljici je priznat kao potreban i dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.722,54 EUR, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe za tužbu od 48,77 EUR (koliko je tužiteljica zatražila) i na ovu presudu u iznosu od 48,77 EUR (koliko je tužiteljica zatražila), te trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora. Trošak zastupanja priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 19.05.2020., 08.07.2020. i 20.02.2026. (Tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima od 08.07.2020., 01.09.2021., 11.02.2022., 02.10.2023., 18.02.2026. i 16.04.2026. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, te za zastupanje na ročištu od 20.05.2020. (Tbr. 9/5) i za sastav podneska od 03.10.2023. (Tbr. 8/4) od po 25 bodova za svaku radnju, a što ukupno iznosi 1.050 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 2.100,00 EUR, a uz PDV od 25% u iznosu od 525,00 EUR, to ukupno iznosi 2.625,00 EUR. Ovaj iznos uvećan za trošak sudskih pristojbi iznosi 2.722,54 EUR, te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci II. u odnosu na naknadu parničnog troška tužiteljici. Sud je tužiteljici temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos dosudio i zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, a visina kamatne stope određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a jer se radi o "ostalim" odnosima.
34. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tuženici nije dosudio naknadu za sastav podneska od 17.02.2026. (u kojem tužiteljica iskazuje tužbeni zahtjev u valuti euro), jer je u konačnici tužiteljica odustala od navoda iz ovog podneska, a kada je konačno postavila tužbeni zahtjev podneskom od 20.02.2026.
U Zagrebu, dana 15. lipnja 2026. godine
Sutkinja:
Ivana Galić
Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.
DNA:
1. Pun. tužiteljice – protutuženice – uz rješenje – nalog tužiteljici – protutuženici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 171,10 EUR
2. Pun. tuženika – protutužitelja – uz rješenje – nalog tuženiku – protutužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu od 186,30 EUR
