Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ob-23/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari mlt. tužiteljice KM OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Mihotića, Kučići 7, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Borjani Jovanović Bengin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirni Škerl, odvjetnici u Rijeci, radi povećanja uzdržavanja, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 27. studenoga 2025. poslovni broj: P Ob-471/2022-65, dana 15. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika UM i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci od 27. studenoga 2025. poslovni broj: P Ob-471/2022-65.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tuženika UM za ponavljanje postupka.
2. Pravodobno podnesenom žalbom navedeno rješenje pobija tuženik iz žalbenih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da isto preinači na način da usvoji prijedlog i dopusti ponavljanje postupka, odnosno podredno da rješenje ukine i vrati predmet na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je tuženik podnio prijedlog za ponavljanje postupka temeljeći isti na čl. 421. st. 1. točka 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP) i to zbog saznanja za nove činjenice odnosno porezno rješenje za period 2019. do 2024. koje je doneseno 8. travnja 2025. i u kojem je utvrđena porezna obveza njegovog ranijeg poslodavca, trgovačkog društva CM International Consorcio sa sjedištem u [adresa] u visini 18.475,26 EUR, koja sada tereti nekadašnje zaposlenike tog poslodavca, među ostalim i tuženika. Navedeni prijedlog prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim navodeći da iz ovjerenog prijevoda dokumentacije tužitelja kojeg je priložio prijedlogu za ponavljanje, proizlazi da je dopisom Agencije za naplatu za pokrajinu Parma od 26. veljače 2025. obaviješten o pokretanju postupka naplate poreznog duga u visini od 17.273,20 EUR, uz koji dopis je zaprimio i uplatni obrazac. Sud iz ovog dopisa utvrđuje i da je spomenuta agencija tuženiku 8. studenog 2024. dostavila porezno rješenje o utvrđivanju poreznog duga u visini od 17.273,20 EUR (list 314 spisa), dok iz dopisa agencije sa lista 307 spisa, proizlazi da je ista prihvatila zahtjev tuženika za obročnu otplatu poreznog duga kojeg je isti podnio 8. travnja 2025. Slijedom iznijetih činjenica sud zaključuje da je tuženik znao za postojanje poreznog duga počev od 8. studenog 2024., kada je istog zaprimio, a na kojeg se poziva kao novu činjenicu u prijedlogu za ponavljanje postupka te je prema ocjeni suda tuženik ovu činjenicu mogao u svakom slučaju iznijeti tijekom trajanja prvostupanjskog postupka sve do 14. svibnja 2025., kada je isti pravomoćno okončan.
6. Obrazlažući žalbu tuženik navodi da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje budući je on za činjenicu da će morati platiti porezni dug saznao iz Obavijesti o preuzimanju predmeta u postupak Agencije za naplatu za pokrajinu Parma od 26. veljače 2025., a svakako u travnju 2025. kada mu je i odobrena obročna otplata i kada je prva rata dospjela na naplatu. Smatra i da činjenica je li ili nije znao za postojanje poreznog duga niti nije odlučna budući, jer sve i da je znao za postojanje istoga, on u vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka nije vršio obročnu otplatu u mjesečnim ratama, a što bi onda, eventualno, imalo za posljedicu smanjenja njegovih financijskih mogućnosti doprinositi za tužiteljičino uzdržavanje. Tek nakon okončanja prvostupanjskog postupka tuženik je započeo plaćati porezni dug u mjesečnim ratama, a koje bi, da je to morao početi plaćati za vrijeme trajanja prvostupanjskog postupka, utjecalo na njegovu mogućnost doprinošenja za tužiteljičino uzdržavanje.
7. Mjerodavnom odredbom čl. 421. st. 1. točka 10. ZPP-a propisano je da se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može ponoviti na prijedlog stranke ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
8. Prema daljnjoj odredbi čl. 422. st. 2. ZPP-a, iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. točka 1., 7., 8., 9. i 10. te st. 3. ZPP-a ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.
9. Kada se uzme u obzir sadržaj prijedloga za ponavljanje postupka i citirane odredbe ZPP-a, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je prijedlog neosnovan.
10. Da bi se dopustilo ponavljanje postupka potrebno je, imajući u vidu prethodno navedeno, utvrditi da bi na temelju nove činjenice za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka. U predmetnom prijedlogu za ponavljanje postupka UM, valja ponoviti, navodi da traži ponavljanje postupka zbog nove činjenice da je nakon donošenja odluke počeo plaćati dodatni porez pa smatra da je znao za činjenicu da će plaćati ovaj novi porez i da je tu činjenicu iznio tijekom postupka da bi to utjecalo na ocjenu njegovih financijskih mogućnosti uzdržavanje tužiteljice. Stoga predlaže ponavljanja postupka.
11. Zbog saznanja za činjenicu, kako tvrdi tuženik, da je nakon zaključenja glavne rasprave postao porezni obveznik novog poreza u iznosu od 17.201,38 EUR, za njega prema ocjeni ovoga suda ne bi bila donesena povoljnija odluka, jer sud odluku donosi prema utvrđenom činjeničnom stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave , pa je tako i obvezu tuženika na plaćanje uzdržavanja sud utvrdio prema njegovim mogućnostima i potrebama djeteta kakve su bile u trenutku zaključenja glavne rasprave u smislu čl. 307. čl. 311. i 313. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19 i 47/20., dalje ObZ). Ovdje se tuženiku ukazuje i da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, kao u konkretnom slučaju, obveznik uzdržavanja može tužbom zahtijevati da sud smanji iznos uzdržavanja čim nastanu okolnosti zbog kojih je do toga došlo. U toj novoj tužbi obveznik uzdržavanja je dužan naznačiti smanjeni iznos za koji smatra da ga je još uvijek dužan plaćati (čl.430.st.1. ObZ-a).
12. Osim toga, iz stanja spisa doista, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, proizlazi da je tuženik dopisom Agencije za naplatu za pokrajinu Parma od 26. veljače 2025. obaviješten o pokretanju postupka naplate poreznog duga u visini od 17.273,20 EUR te je u ovom dopisu Agencije izričito konstatirano da je agencija tuženiku 8. studenog 2024. dostavila porezno rješenje o utvrđivanju poreznog duga u visini od 17.273,20 EUR (list 314 spisa). U tom smislu sadržaj citiranog dopisa izričito demantira tvrdnje tuženika da ranije nije znao za činjenicu postojanja poreznog duga.
13. Prijedlog za ponavljanje postupka je izvanredni pravni lijek, upotrebljiv nakon pravomoćnosti odluke donesene u parničnom postupku, radi čega se ponavljanje postupka može dopustiti samo iznimno, kada su ispunjene zakonom propisane pretpostavke. U ovom slučaju zakonom predviđene pretpostavke nisu ispunjene jer nisu utvrđene nove činjenice niti dokazi na temelju kojih bi za UM mogla biti donesena povoljnija odluka da su upotrijebljeni u provedenom postupku, a koje on ne bi mogao bez svoje krivnje iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom odlukom, već se prijedlogom UM sugerira da je zbog daljnjeg poreznog opterećenja došlo do izmijene njegovih financijskih mogućnosti za uzdržavanje maloljetnog djeteta.
14. Zbog razloga navedenih u ovom rješenju i onih navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja proizlazi da podneseni prijedlog za ponavljanje postupka nije osnovan, tako da je odluka o odbijanju istog pravilna i zakonita. Budući da žalbenim navodima to nije s uspjehom dovedeno u sumnju, a nije ostvaren niti koji od žalbenih razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP), ovaj sud je odbio žalbu i potvrdio pobijano rješenje.
U Varaždinu 15. lipnja 2026.
Sutkinja
Mr. sc. Bojana Skenderović
