Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ob-24/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Splitu, OIB: 52966791065, Gundulićeva 25, zastupanog po zaposlenici EŠI, protiv protivnice osiguranja EŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Splitu i protivnika osiguranja ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], uz sudjelovanje mlt. IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici ZŠ, djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Split i uz sudjelovanje udomiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odluke o privremenoj mjeri, odlučujući povodom žalbe protivnice osiguranja EŠ izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 5. prosinca 2025. poslovni broj: R1 Ob-985/2025-8, dana 15. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnice osiguranja EŠ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 5. prosinca 2025. poslovni broj: R1 Ob-985/2025- 8.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom protivnicima osiguranja EŠ i AŠ produljena je mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlt. IŠ (točka I. izreke) te su roditelji lišeni prava na svakodnevnu skrb o mlt. djetetu. Pod točkom II. izreke mlt. IŠ smještena je i povjerena na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji ŠŠ. Nadalje je točkom III. izreke zabranjeno održavanje osobnih odnosa majke EŠ sa mlt. djetetom IŠ, dok je točkom IV. izreke određeno da će se osobni odnosi oca ŽŠ sa mlt. djetetom ostvarivati u obliku susreta i druženja jednom mjesečno u vremenskom trajanju od jednog sata, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split (dalje Zavod), na način da će stručna osoba s udomiteljicom ŠŠ i ocem ŽŠ koordinirati dan, mjesto i vrijeme održavanja susreta, sve sukladno dnevnoj rutini mlt. djeteta. Točkom V. izreke naloženo je protivnicima osiguranja da obavještavaju nadležni Područni ured Zavoda o svakoj promjeni adrese stanovanja. Konačno, točkom VI. izreke određeno je da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja postupka ili do donošenja drugačije odluke suda, dok je točkom VII. izreke određeno da žalba izjavljena protiv rješenja ne odgađa njegovu ovrhu.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija protivnica osiguranja EŠ zbog postupovne povrede, pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu da ukine pobijano rješenje ili da ga preinači na način da ukine zabranu ostvarivanja osobnih odnosa majke i djeteta, odnosno podredno da odrede blaže i razmjerne mjere koje će omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa u skladu s najboljim interesom djeteta i zdravstvenim stanjem majke.

3. Žalba protivnice osiguranja nije osnovana.

4. Ukazujući na svu složenost odnosa roditelja i djeteta i kompleksnost životnih okolnosti u kojima se roditelji nalaze sud prvog stupnja je donoseći pobijanu odluku obrazložio da je u predmetu poslovni broj R1 Ob-957/2023-39 od 6. prosinca 2024. već ranije roditeljima određena mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlt. IŠ te su roditelji lišeni prava na svakodnevnu skrb o djetetu, a dijete je na svakodnevnu skrb povjereno udomiteljskoj obitelji ŠŠ. Potom je stručni tim Zavoda temeljem čl. 163. st 1. ObZ-a po proteku vremena na koje je zaštitna mjera određena izradio izvješće iz kojeg proizlazi da je roditelje potrebno lišiti prava na roditeljsku skrb, jer i dalje ne posjeduju dostatne roditeljske kapacitete kako bi na adekvatan način zadovoljili razvojne potrebe mlt. djeteta i jer bi povratak djeteta u obitelj predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj pa je predložio lišiti roditelje prava na roditeljsku skrb i zabraniti osobne odnose majke sa djetetom, a odrediti osobne odnose oca sa djetetom jednom mjesečno, u trajanju od jednog sata, pod nadzorom treće stručne osobe koju će imenovati Zavoda.

5. Kako je dakle prijedlog Zavoda radi lišenja roditeljskog prava EŠ i AŠ zaprimljen 6. studenog 2025., a ranija mjera oduzimanja prava na stanovanje sa djetetom na godinu dana im je izrečena 6. prosinca 2024. sud je po službenoj dužnosti ocjenjujući da su ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere i da je to u najboljem interesu djeteta odredio pobijanu privremenu mjeru.

6. Svoju odluku o određivanju privremene mjere sud prvog stupnja temelji na utvrđenju da od izricanja mjere kojom je roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s njihovom mlt. kćeri i kojom su lišeni prava na svakodnevnu skrb o djetetu, nije došlo do značajnijih promjena u roditeljskom funkcioniranju, da je u potpunosti izostao kontakt majke s djetetom i da roditelji nisu ostvarili pozitivne ishode u roditeljstvu, što sve po ocjeni suda prvog stupnja ukazuje na njihovu nemogućnost da samostalno skrbe o potrebama djeteta i da joj osiguraju potrebnu sigurnost i stabilnost obiteljskog okruženja. Naime, prema utvrđenju suda otac djeteta ima djelomičan uvid u vlastite roditeljske kapacitete te je izostao njegov angažman za poboljšanjem istih, na osobnom planu nije uspio napraviti pozitivne promjene u vidu zaposlenja, brige o vlastitom zdravlju, uključivanjem u tretmane stručne podrške i slično . S druge strane majka djeteta nije održavala redovit niti smislen kontakt s djetetom, koji je od 19. siječnja 2024. u potpunosti izostao majčinim neodazivanjem na susrete i odbijanjem suradnje, što je posebno sud imao u vidu pri donošenju rješenja o zabrani osobnih odnosa majke s djetetom. Prvostupanjski sud ocjenom te analizom podataka iz Izviješća stručnog tima Zavoda nadalje zaključuje da roditelji nisu stabilne i pouzdane roditeljske figure koje su u stanju trajno ostvarivati sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta te da dosadašnjim funkcioniranjem i angažmanom nisu pokazali sposobnost da uredno i adekvatno brinu o djetetovim zdravstvenim, razvojnim i emocionalnim potrebama i da bi time povratak djeteta u obitelj majke i oca predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj. Zavod je uslijed prikazanog mišljenja stručnog tima predložio sudu da se roditeljima izrekne mjera lišenja prava na roditeljsku skrb, a da se dijete povjeri na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji ŠŠ te je sud u cilju zaštite najboljeg interesa djeteta po službenoj dužnosti odlučio o privremenoj mjeri pozivom na odredbu čl. 530. st 4. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19, 47/20., 49/23. i 156/23., dalje ObZ) u vezi s čl. 155. – 158. ObZ-a te u vezi sa čl. 346. st.1. točka 2. i čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ).

7. Prvostupanjski je sud posebno ukazao i da će, imajući u vidu da u ovom predmetu još predstoje rasprave, pružiti mogućnost roditeljima da iznesu svoje stajalište budući će ih saslušati na predmetne okolnosti i da će im omogućiti da predlažu daljnje dokaze međutim, da je do tada nužno, privremenom mjerom zakonski regulirati situaciju u obitelji, obzirom da istječe ranija mjera iz rješenja ovog suda R1 Ob-957/2023 od 6. prosinca 2024. te je do okončanja sudskog postupka pokrenutog radi lišenja prava na roditeljsku skrb, nužno privremenom mjerom roditeljima djeteta produljiti mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom.

8. Posljedično ovako izrečenoj privremenoj mjeri sud je temeljem čl. 157. st. 1. Obz-a odlučio i o smještaju i povjeravanju mlt. djeteta na svakodnevnu skrb dosadašnjoj udomiteljici. U odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa sa roditeljima sud je obrazložio da je majci u ranijem sudskom postupku bilo omogućeno ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom koje je duže vrijeme izostalo, što je sud prvog stupnja ocijenio kao nedovoljnu sposobnost majke da prepozna važnost svoje uloge u životu djeteta, kao i nespremnost da se suoči s izazovima roditeljstva i vlastitom roditeljskom odgovornosti. Osobito je sud cijenio i mišljenje stručnog tima Zavoda da se ovaj propust majke može negativno odraziti na djetetov razvoj za koji je potrebno imati stabilnu i angažiranu podršku roditelja, naročito u pogledu djetetova emocionalnog razvoja i stvaranja odnosa privrženosti. Konačno sud je, uvažavajući okolnost da otac zbog ranije ovisnosti otežano svakodnevno funkcionira, odlučio da se osobni odnosi oca sa djetetom ostvaruju jedanput mjesečno u trajanju od jednog sata, pod nadzorom treće stručne osobe.

9. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih razloga protivnice osiguranja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP) koji se na odgovarajući način primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. ObZ, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju upire protivnica osiguranja, jer pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

10. Prema odredbi čl. 163. st. 1. ObZ-a Zavod je trideset dana prije isteka roka na koji je mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom određena izradio izvješće o djetetu i roditeljima te je u skladu s rezultatima izvješća predložio sudu lišenje roditelja prava na roditeljsku skrb i uz ovaj je prijedlog predložio i određivanje privremene mjere kojom bi dijete bilo povjereno udomiteljici do odluke o prijedlogu za lišenje roditeljskog prava te kojom bi majci bila određena zabrana ostvarivanja osobnih odnosa, a ocu bi bilo određeno ostvarivanje osobnih odnosa jedan put mjesečno jedan sat pod nadzorom.

11. Sukladno čl. 536. st. 1. ObZ, ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom. Prilikom donošenja odluke o privremenoj mjeri iz odredbe čl. 536. ObZ jedini kriterij mora biti ono što je u najboljem interesu djeteta. Pravo je djeteta da njegov najbolji interes mora imati prednost i da se najbolji interes procjenjuje i uzima u obzir prilikom donošenja svih odluka koje se odnose na dijete, pri čemu navedeno načelo valja procjenjivati sukladno konkretnom kontekstu odnosno konkretnim okolnostima.

12. U okviru utvrđenja suda da je do okončanja sudskog postupka pokrenutog radi lišenja roditelja prava na roditeljsku skrb nužno roditeljima djeteta produljiti mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom osnovano je sud prvog stupnja odredio privremenu mjeru. Naime, u konkretnim iznimnim okolnostima kada roditelji djeteta nemaju dostatne kapacitete da samostalno brinu o zajedničko j mlt. kćerki budući je majka u višegodišnjem diskontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, promijenila je više liječnika te neredovito uzima farmakoterapiju, a od 2012. više puta je hospitalizirana zbog psihičkih smetnji iz kruga graničnog poremećaja ličnosti i uz navedeno dijagnosticirani su joj i akutni psihotični poremećaj nalik na shizofeniju te duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem više droga ili uzimanjem ostalih tvari, dok otac istodobno otežano svakodnevno funkcionira uz evidentiranu dijagnozu depresija - duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem opijata, doista je u ovom konkretnom slučaju nužno privremenom mjerom zaštititi najbolji interes djeteta, zbog toga jer bi povratak djeteta u obitelj majke ili oca predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj. Stoga je prvostupanjski sud i prema ocjeni ovoga suda u najboljem interesu djeteta, u ovom iznimnom slučaju pravilno odlučio o privremenoj mjeri po službenoj dužnosti.

13. Ovdje valja istaknuti da su odredbom čl. 529. ObZ-a propisani posebni postupci osiguranja radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Odredbom čl. 536. st. 1. ObZ -a propisano je kao što je rečeno da ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom. U tom smislu bi određivanje privremene mjere podrazumijevalo jedino odluku o pitanju o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom. Striktnim tumačenjem citirane zakonske odredbe daljnje lišenje prava na roditeljsku skrb, povjeravanje djeteta udomiteljici i posljedično tome zabrana odnosno striktno ograničenje ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djeteta ne bi se moglo dakle ishoditi u hitnom postupku po privremenoj mjeri.

14. Međutim, stav je ovoga suda da sud mora štiti prava djeteta i da njegova dobrobit i interes mora biti iznad bilo kakvih drugih interesa te je u smislu naprijed navedenog u konkretnom slučaju opravdano donošenje odluke o produljenju mjera oduzimanja prava na stanovanje s mlt. djetetom i lišenju prava na svakodnevnu skrb o mlt. IŠ kao i donošenje privremene mjere o smještaju djeteta i povjeravanju na svakodnevnu skrb u udomiteljskoj obitelji FŠ. Naime, u konkretnim životnim okolnostima roditelja nužno je prije svega zaštiti dijete. Pored toga, prema stavu ovoga suda prvostupanjski sud pravilno je zabranio ostvarivanje osobnih odnosa majke EŠ sa djetetom dok je osobne odnose oca ŽŠ sa mlt. djetetom odredio jedanput mjesečno u vremenskom trajanju od jedan sat pod nadzorom stručne osobe sve iz razloga određenih čl. 529. st. 1. ObZ-a, obzirom na nužnost zaštite malodobnog djeteta u okviru okolnosti da roditelji zbog zdravstvenog stanja ne mogu zaštiti najbolji interes djeteta. Izneseno stajalište jednako je i stajalištu VSRH iznesenom u odluci posl.br. Rev-1161/2023-3 od 5. ožujka 2024. koji glasi:

„…sud mora štiti prava djeteta, njegova dobrobit i interes mora biti iznad bilo kakvih drugih interesa te je u smislu naprijed navedenih konvencijskih, ustavnih i zakonskih odredbi opravdano donošenje odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi privremenom mjerom i izvan razloga određenih čl. 529. st. 1. ObZ-a. Cilj donošenja takve privremene mjere ogleda se u privremenom uređenju spornog obiteljskog odnosa radi dobrobiti i interesa djece stranaka, a sud je dužan voditi računa o dobrobiti i najboljem interesu djeteta i u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (tako i Ustavni sud u odlukama broj: U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., U-III-5779/2020 od 14. listopada 2021. i dr.). Stoga u određivanju privremene mjere isključivom primjenom odredbe čl. 529. st. 1. ObZ-a, kako to tumači revidentica, sud ne bi mogao privremeno riješiti sporni obiteljski odnos, koji je specifičan s obzirom na dobrobit i interes djece te sudu daje ovlaštenje ekstenzivnog tumačenja odredbe čl. 529. st. 1. ObZ-a u vezi s odredbom čl. 536. st. 1. ObZ-a, u konkretnom slučaju da privremeno uredi sporni obiteljski odnos donošenjem odluke o samostalnoj roditeljskoj skrbi, a što je i cilj postupka osiguranja privremenom mjerom, pri čemu treba uzeti u obzir da izrečena mjera nije trajne naravi.“

15. U tom smislu, a uzimajući u obzir utvrđenja suda prvog stupnja da dijete već dulji period živi kod udomiteljice te da je zdravstveno stanje njenih roditelja bitno narušeno i ne mogu se brinuti za mlt. dijete, u najboljem je interesu djeteta njena zaštita kroz udomiteljstvo sve do konačne odluke o prijedlogu Zavoda za lišenje roditeljskog prava.

16. Žalbene tvrdnje protivnice osiguranja da je potpuna zabrana ostvarivanja osobnih odnosa prestroga mjera i da nije obrazloženo zašto blaže mjere ne bi bile dovoljne za zaštitu djeteta, prema ocjeni ovoga suda neosnovane su. Naime, svoju odluku u ovom dijelu prvostupanjski sud utemeljio je na stručnom mišljenju tima Zavoda iz čijeg izvješća proizlazi da rana iskustva djeteta s roditeljima oblikuju obrasce emocionalne povezanosti, koji kasnije utječu na psihosocijalni razvoj osobe te da u situacijama kad kontakt između roditelja i djeteta izostane dulje vrijeme u kontinuitetu, kao što je to slučaj s mlt. IŠ i njenom majkom, da se onda posljedice reflektiraju na razne aspekte djetetovog života, kao i na odnos tog roditelja i djeteta .

17. Stoga iako loše zdravstveno stanje majke donekle opravdava njenu odsutnost iz života djeteta ipak u ovom konkretnom slučaju u središtu pozornosti i roditelja i suda mora biti, kao što već naglašeno, najbolji interes djeteta. Kraj stručnog mišljenja kojim su utvrđene posljedice za dijete u slučaju da majka zbog bolesti fizički i emocionalno nestane iz djetetovog života tako da dijete tu odsutnost može doživjeti kao odbijanje ili napuštanje, a što posljedično može rezultirati osjećajem nesigurnosti i straha od gubitka ili do razvoja dezorganizirane privrženosti, a sam susret s roditeljem nakon duljeg razdoblja kod djeteta može izazvati intenzivne emocije koje su zapravo odraz djetetove zbunjenosti i nesigurnosti zbog nastale situacije te u okviru utvrđene potrebe postupnosti u ponovnoj uspostavi sigurne privrženosti između roditelja i djeteta u smislu postupnog ponovnog uspostavljanja povjerenja te konzistentnost u ponašanju, što prema mišljenju stručnog tima nije realno za očekivati od majke uzimajući u obzir dosadašnju obiteljsku dinamiku te njeno ponašanje u smislu svjesnog odbijanja kontakta s djetetom u posljednje skoro dvije godine i ne iskazivanja motivacije za promjenom obiteljske situacije i odnosa s djetetom, nužno je prvenstveno zaštiti dijete.

18. Stoga je ispravno sud prvog stupnja, uzimajući u obzir mišljenje stručnih osoba, našao opravdanim odlučiti o tome da dijete ostane kod udomiteljice i da se njoj povjeri na svakodnevnu skrb, a da se roditelji liše prava na stanovanje s djetetom te da otac ostvaruje osobne odnose s djetetom jedan put mjesečno jedan sat pod nadzorom u kojem dijelu zaključke suda prvog stupnja niti jedan od roditelja sadržajno ne pobija. I zabrana majci ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. E određena je radi zaštite najboljeg interesa djeteta, a majka ukoliko iskaže inicijativu u smislu redovitog liječenja kojim će ustabiliti zdravstveno stanje i dalje može inicirati izmjenu ograničenja roditeljskih prava, koja su samo privremeno određeni ovom mjerom suda primjenom čl. 534. ObZ s važnošću mjere do pravomoćnog okončanja postupka u kojem se odlučuje o lišenju roditeljskog prava.

19. Ostali žalbeni navodi protivnice osiguranja u kojima se iznosi vlastita ocjena provedenih dokaza ne mogu se prihvatiti, jer je ta ocjena isključivo u ovlasti suda, a žalbeni navodi protivnice osiguranja ne dovode u sumnju prvostupanjsku odluku koja je donesena sukladno načelu iz odredbe čl. 5. st. 1. ObZ-a u odnosu na dobrobit djeteta.

20. Temeljem iznijetog valjalo je stoga sukladno čl. 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu protivnice osiguranja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović