Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-111/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Poljanec, u pravnoj stvari tužitelja JURAJ CENTAR d.o.o., Krapina, Frana Galovića 21, OIB: 60165822363, zastupanog po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GLAŽ d.o.o., Varaždin, Zagrebačka 7, OIB: 22659094119, zastupanog po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, radi naplate novčane tražbine, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 28. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu presude dana 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se prigovor radi prebijanja tuženika GLAŽ d.o.o. , Varaždin, Zagrebačka 7, OIB: 22659094119, djelomično - do iznosa od tadašnjih 22.540,12 kn, sada 2.991,59 eura.

II. Djelomično se održava na snazi Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, broj Ovrv- 67/2020-2 od 03. travnja 2020. u dijelu koji sadrži platni nalog kojim je naloženo tuženiku GLAŽ d.o.o., Varaždin, Zagrebačka 7, OIB: 22659094119, da tužitelju JURAJ CENTAR d.o.o., Krapina, Frana Galovića 21, OIB: 60165822363, plati iznos od tadašnjih 1.242,15 kn, sada 164,86 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. srpnja 2019. pa do isplate, pri čemu se stopa zateznih kamata za odnose iz trgovačkih ugovora određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, s tim da se za razdoblje do 31. prosinca 2022. kao referentna stopa primjenjuje prosječna kamatna stopa HNB -a na stanje kredita odobrenih nefinancijskim trgovačkim društvima na razdoblje dulje od godinu dana za referentno polugodište koje prethodi tekućem, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa nadalje referentna stopa Europske središnje banke na glavne operacije refinanciranja, koja je na snazi na dan 01. siječnja odnosno 01. srpnja tekuće godine, sve u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja JURAJ CENTAR d.o.o. iz Krapine, javni bilježnik Stjepan Trstenjak iz Varaždina donio je Rješenje o ovrsi pobliže označeno u izreci, na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 827/1/1 od 31. srpnja 2018., računa broj 1908/1/1 od 22. rujna 2018., računa broj 1099/1/1 od 22. rujna 2018. i računa broj 1176/1/1 od 29. rujna 2018. radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 23.782,27 kn (3.156,45 EUR), kao i radi naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.821,40 kn (241,74 EUR), sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Protiv Rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor u kojem navodi da osporava Rješenje o ovrsi u cijelosti ističući kako predmetno potraživanje tužitelja prema tuženiku ne postoji. Potvrđuje da su stranke bile u poslovnom odnosu u svezi projekta "Maring" temeljem kojeg je tužitelj preuzeo obvezu izrade PVC stolarije, dok se tuženik obvezao za tu PVC stolariju izraditi stakla. Stranke su dogovorile međusobnu kompenzaciju potraživanja iz predmetnog ugovorno odnosa, pri čemu je tražbina tuženika prema ovrhovoditelju iznosila 21.877,81 kn. Tuženik je svoju obvezu prema tužitelju ispunio na način da je izradio i isporučio dogovorena stakla te u svojim evidencijama proveo postignuti sporazum. Podredno naveo je kako tužitelj tuženiku nije isporučio robu i usluge u onoj vrijednosti koja je prikazana na kartici partnera temeljem koje je određena ovrha.

3. Povodom prigovora, javni bilježnik je predmet dostavio na daljnje postupanje Općinskom sudu u Varaždinu koji se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu.

4. Ovosudnim Rješenjem broj Povrv-102/2021-4 od 19. kolovoza 2021. ovaj sud je stavio izvan snage pobijano Rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te ukinuo sve ovršne radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Svojim podneskom od 09. rujna 2021. tužitelj je činjenično dopunio tužbu . Navodi da iznos od 23.782,27 kn potražuje kao ostatak neplaćenog dugovanja za isporučenu PVC stolariju, prozore, vrata, rolete i uslugu montaže iz 2018. godine. Ukupna vrijednost isporuke bila je 243.782,27 kn od čega je tuženik platio ukupno 220.000,00 kn u više obroka između kolovoza 2018. i srpnja 2019., dok ostatak od 23.782,27 kn nije podmirio. Komunikacija s tuženikom odvijala se putem e-maila, pa je tako iz e-mail korespondencije vidljivo da su stranke dogovorile da se od vrijednosti tužiteljeve ponude oduzme iznos tražbine za staklo koje je dao tuženik, pa je temeljem toga tužitelj tuženiku umanjio svoje potraživanje za cijenu stakla u iznosu od 8.599,81 kn neto, koji uvećan za PDV ukupno iznosi 10.853,81 kn. Kao dokaz priložio je račune – otpremnice (broj 827, 1098, 1099 i 1176) te kartice partnera za 2018. i 2019. i salda konte kupaca. Predložio je sudu da od Ministarstva financija – Porezne uprave službenim putem zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenim računima. Slijedom navedenog smatra da je prigovor tuženika neosnovan te je predložio sudu usvojiti tužbeni zahtjev i tuženika obvezati na plaćanje dužnog iznosa i parničnih troškova.

6. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik je osporio iznos koji se odnosi na isporučeno staklo te tvrdi da je tužitelju isporučio staklo u vrijednosti od 21.877,81 kn, a ne 8.599,81 kn kako tvrdi tužitelj. Posljedično tome smatra da iznos koji tužitelj od njega potražuje nije točan. Osim toga, tuženik ističe da je već dana 27. listopada 2020. dostavio tužitelju prijedlog kompenzacije na iznos od 21.877,81 kn te da su se međusobno dospjele novčane tražbine automatski prebile u trenutku "susreta" – zbog čega smatra da tužiteljev zahtjev za naplatom iznosa od 23.782,27 kn nije osnovan. Predložio je da u slučaju da tužitelje osporava vrijednost isporučenog stakla, sud provede građevinsko vještačenje radi utvrđivanja količine i vrijednosti stakla isporučenog na projektu "Maring".

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

8. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka – e-mail tužitelja od 11. lipnja 2019. te, u vezi s njim, e-mail tuženika od 17. lipnja 2019. sud je utvrdio da tuženik nije osporio tužiteljevo potraživanje iznosa od 123.782,27 kn na kojeg ga je ovaj pozvao podmiriti u roku od 8 dana, već je samo tražio odgodu podmirenja tog dugovanja (listovi 57-58 spisa). Budući da je uz to, nesporno, platio i 220.000,00 kn od ukupnog duga od 243.782,27 kn, tim je plaćanjem nedvosmisleno potvrdio osnovu i visinu prvotnog potraživanja.

9. Stoga je tužiteljev tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

10. Tuženik je, međutim, istaknuo prigovor prijeboja temeljem svog potraživanja za isporučeno staklo za projekt "Maring" u iznosu od 21.877,81 kn koje je fakturirao računom broj 173-1-1-2020 od 27. listopada 2020. Ističe da je prigovor prijeboja dopušten s obzirom da je istaknut unutar zakonskog roka, te da su tražbine novčane i homogene i da su obje dospjele, čime su ispunjene pretpostavke iz čl. 195. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO).

11. Tužitelj je istaknuo prigovor zastare na tuženikov prigovor prijeboja.

12. Odredbom čl. 198. ZOO-a propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kad su se stekla pretpostavke prijeboja. Ako su pretpostavke prijeboja nastale nakon što je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

13. Tuženikovo potraživanje za staklo nastalo je isporukom 2018., a zastarjelo bi uz trogodišnji rok iz čl. 228. ZOO-a do konca 2021. Tuženik je prigovor prebijanja istaknuo 29. rujna 2021. Na ovom mjestu valja, međutim, napomenuti da relevantan trenutak nije kada je prigovor istaknut u sporu, već kada su se ispunile pretpostavke prijeboja iz čl. 195. ZOO-a. Tuženikovo potraživanje za staklo dospjelo je 2018., isporukom stakla, a tužiteljevo preostalo potraživanje od 23.782,27 kn dospjelo je u trenutku kad su prethodni računi dospjeli. Budući da su obje tražbine bile dospjele od 2018. do 2019. nadalje, pretpostavke prijeboja ispunjene su još u tom razdoblju, dakle prije mogućeg nastupa zastare. Iz odredbe čl. 196. st. 2. ZOO-a proizlazi da se učinak prijeboja retroaktivno vraća na trenutak kad su se pretpostavke za prijeboj ispunile. Obje tražbine su novčane, dospjele i istovrsne te su se ispunile 2018./2019., dakle u trenutku dok ni tuženikova ni tužiteljeva tražbina još nisu bile zastarjele . Stoga tuženikov prigovor zastare prijeboja nije osnovan.

14. Radi utvrđivanja stvarne vrijednosti stakla koju je tuženik isporučio i ugradio na objektu "Maring" u Čakovcu, sud je proveo očevid na licu mjesta s građevinskim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Martine Cesar- Kelemen, dipl. ing. građevinarstva, sud je utvrdio da je na objektu ugrađeno ukupno 94,92 m2 izolacijskog stakla dviju vrsta. Tržišna vrijednost nabave i dobave stakla po cijenama iz 2018. iznosi 11.862,08 kn neto odnosno 14.827,60 kn s PDV-om. Tržišna vrijednost ugradnje stakla po cijenama iz 2018. iznosi 6.170,01 kn neto odnosno 7.712,52 kn s PDV-om. Ukupna tržišna vrijednost nabave, dobave i ugradnje stakla stoga iznosi 18.032,10 kn neto odnosno 22.540,12 kn s PDV-om.

15. Sud ocjenjuje nalaz vještakinje stručnim i objektivnim te ga prihvaća, a izrađen je na temelju neposrednog očevida, uvida u dokumentaciju i analize tržišnih cijena iz relevantnog razdoblja (2018.). Nalaz je potvrđen i na glavnoj raspravi saslušanjem vještakinje, pri čemu se ističe kako pitanja i prigovora na nalaz od strane prisutnih punomoćnika parničnih stranaka nije bilo.

16. Tuženikova tražbina fakturirana je u iznosu od 21.877,81 kn, što je viši iznos od tržišne vrijednosti utvrđene vještačenjem (18.032,10 kn neto). Budući da se prigovorom prebijanja može ostvariti samo ona tražbina koja je dokazana, a ne samo fakturirana, sud prihvaća kao protutražbinu iznos koji je dokazan vještačenjem. S obzirom na to da su tužiteljevi računi, koji čine osnovu tužiteljeva potraživanja, ispostavljeni s PDV-om, za konzistentnost obračuna sud uzima i tuženikovu protutražbinu u bruto iznosu s PDV-om, dakle 22.540,12 kn.

17. Sukladno čl. 196. ZOO-a učinak prijeboja retroaktivno nastaje od trenutka kad su pretpostavke bile ispunjene, slijedom čega je tuženik u obvezi platiti tužitelju preostali iznos od 1.242,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućim od dospijeća obveze pa do isplate. Iz sadržaja predmetnih računa tužitelja vidljivo je da je posljednji utuženi račun dospio na naplatu 29. rujna 2018., no kako sud sudi u okvirima postavljenog zahtjeva, to je dospijeće određeno s kasnijim datumom tj. 31. srpnja 2019.

18. Slijedom navedenog valjalo je djelomično održati na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.242,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2019. pa do isplate, dok se s preostalim dijelom zahtjeva od navedenog dosuđenog iznosa pa do zatraženog iznosa od 23.782,27 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, a platni nalog stavlja izvan snage.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 12/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. – dalje: ZPP).

20. Prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika pri vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) i tarifnoj osnovici od 100 bodova po radnji za vrijednost spora od 3.157,17 eura, uvećano za PDV od 25%:

tužitelju su priznati slijedeći troškovi:

- sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11.1. – 250,00 eura),

- sastava obrazloženih podnesaka od 09. rujna 2021., 19. studenog 2024. i 19. ožujka 2026. (Tbr. 8.1. – za svako po 250,00 eura),

- sastav ostalih podnesaka od 17. veljače 2025. i 15. svibnja 2025. (Tbr. 8.4. – za svako po 62,50 eura),

- zastupanja na ročištima 23. studenog 2021., 18. siječnja 2023. i 28. travnja 2026. (Tbr. 9.1. – za svako po 250,00 eura),

- zastupanja na ročištu 22. studenog 2022. – procesno ročište (Tbr. 9.2. – 125,00 eura),

- sastav žalbe (Tbr. 10.1. – 312,50 eura),

što ukupno iznosi 2.412,50 eura,

tuženiku su priznati slijedeći troškovi:

- sastav prigovora (Tbr. 8.1. – 250,00 eura),

- sastav obrazloženog podneska od 28. rujna 2021. (Tbr. 8.1. – 250,00 eura),

- zastupanje na ročištima 23. studenog 2021., 18. siječnja 2023. i 28. travnja 2026. (Tbr. 9.1. – za svako po 250,00 eura),

- zastupanja na ročištu 22. studenog 2022. – procesno ročište (Tbr. 9.2. – 125,00 eura),

- pristup očevidu 12. siječnja 2024. (Tbr. 9.7. – 250,00 eura),

- troškovi vještačenja u iznosu od 850,00 eura,

što ukupno iznosi 2.475,00 eura.

21. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu radi isplate iznosa 23.782,27 kn (sada 3.157,17 eura). Sud je utvrdio da tužiteljeva tražbina postoji i da je po osnovi u cijelosti osnovana, međutim tužbeni je zahtjev odbijen do visine prihvaćenog prigovora radi prijeboja kojim je tuženik svoju protutražbinu prebio s tužiteljevom tražbinom, zbog čega je tužitelju dosuđen samo ostatak nakon prijeboja u iznosu od 1.243,62 kn (165,06 eura) što čini 5,2 % postavljenog tužbenog zahtjeva.

22. Pri ocjeni omjera uspjeha sud je u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP -a ocijenio uspjeh stranka ne samo kvantitativno, prema visini dosuđenog iznosa, već i kvalitativno, s obzirom na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz Odluke broj Rev- 366/2024-2 od 22. svibnja 2024.).

23. Kako je tužiteljev zahtjev po osnovi bio u cijelosti utemeljen, tužiteljev uspjeh glede osnove zahtjeva iznosi 100 %, a u pogledu visine 5,20 %, što aritmetičkom sredinom daje ukupni tužiteljev uspjeh od 52,60 %. Na strani tuženika, koji je uspio s prigovorom prijeboja, ukupni uspjeh iznosi 47,40 % (osnova 0,0 %, visina 94,8 %).

24. Kako su tako utvrđeni postoci uspjeha stranaka u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima, a iznos razlike naknade troškove koji bi iz toga proizlazio (iznosi 62,50 eura) je zanemariv i ne opravdava nametanje obveze naknada jednoj od stranaka, sud je, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP -a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Sudac

Melita Poljanec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku Stipici Jakiću, odvjetniku iz Zagreba

-Tuženiku po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva

Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina