REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5758/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OTP Leasing d.d., Zagreb, Petrovaradinska ulica 1, OIB: 23780250353, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Mariju Maričević, odvjetnicu, te punomoćnika tuženika Petra Markovića, odvjetnika, dana 15. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 6. Ugovora o financijskom leasingu broj 1024931 od 16. ožujka 2017. zaključenog između tužitelja i tuženika te odredbe čl. 6., 9. i 10. Općih uvjeta o financijskom leasingu FL-POK-06, u dijelu u kojem je ugovorena obveza primatelja leasinga na plaćanje troškova obrade ugovora.
II. Nalaže se tuženiku OTP Leasing d.d. da tužitelju BT isplati iznos od 205,66 eur zajedno sa zateznom kamatom od 22. ožujka 2017. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.211,55 eur zajedno sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Tužba je povučena za isplatu iznosa od 282,89 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 16.3.2017. kao primatelj leasinga s tuženikom kao davateljem leasinga sklopio Ugovor o financijskom leasingu broj 1024931 temeljem kojega mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje vozilo marke Opel Astra Dynamic nabavne vrijednosti od 20.565,84 eur s trajanjem ugovora od 24 mjeseca s time da je predmetnim Ugovorom o financijskom leasingu kao i Općim uvjetima o financijskom leasingu FL-POK-06 ugovoreno po principu "uzmi ili ostavi" plaćanje troškova obrade koji su mu i naplaćeni 22.3.2017. u iznosu od 488,55 eur pa kako tužitelj smatra da su ovakve ugovorne odredbe nepoštene i ništetne jer su ugovorene prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru bez posebnih pregovora o istima pa on kao potrošač nije mogao utjecati na ovakve odredbe s time da nije navedeno niti od čega se sastoje ovi troškovi i na što se odnose i kako je određena njihova visina, to tužitelj predlaže iste utvrditi ništetnima, a potražuje i isplatu naplaćene naknade u iznosu od 488,55 eur na koji iznos potražuje zatezne kamate od 22.3.2017. do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.400,00 eur jer tužitelj potražuje isplatu samo iznosa od 488,55 eur. Nadalje, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti u pogledu pravne osnove i visine (?) ističući da je netočna tvrdnja tužitelja da nije mogao pregovarati o navedenim ugovornim odredbama jer je isti odabrao ovdje tuženika između svih leasing društava pa je upravo s njime izabrao sklopiti ugovor o financijskom leasingu, a ne ugovor o operativnom leasingu ili bilo kakav drugi ugovor za kupnju vozila. Stoga je inicijativa upravo na tužitelju kao primatelju leasinga, a ne na tuženiku kao davatelju leasinga. Slijedom navedenoga, tuženik tvrdi da je tužitelj sam izabrao uvjete financiranja, valutu, vrstu leasinga kao i vozilo i cijenu istoga te je mogao pregovarati o svim sastojcima ugovora. Osim toga, navodi da je nejasno u kakvoj su vezi odredbe čl. 6., 9. i 10. Općih uvjeta o financijskom leasingu FL-POK-06 s predmetom tužbenog zahtjeva odnosno s naknadom za obradu jer se ista tamo uopće ne spominje. S druge strane, ističe da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i pripadajućem Pravilniku o naknadama na potrošačke kredite tuženik ima pravo obračunati i naplatiti naknadu za obradu zahtjeva te da je u tom smislu tužitelju predočio sve potrebne i zakonom propisane informacije prije sklapanja ugovora kao i ponudu te da su posebno prelazili i pregovarali o pojedinim točkama odnosno uvjetima ugovora/ponude uključujući i trošak obrade pri čemu tužitelj nije istaknuo niti jedan prigovor sve do podnošenja predmetne tužbe. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva ističe da iz samog Ugovora proizlazi kako trošak obrade iznosi 205,66 eur, a ne 488,55 eur kako to tužitelj tvrdi. Pored toga tuženik ističe i prigovor zastare te slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti potražujući naknadu parničnog troška.
3. Vezano uz prigovor tuženika da je tužitelj vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.400,00 eur naznačio očito suviše visoko imajući u vidu da kondemnatornim zahtjevom potražuje samo iznos od 488,55 eur, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 9.2.2026. rješenjem (stranica 46) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.400,00 eur imajući u vidu da je tužitelj pored kondemnatornog tužbenog zahtjeva postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe za kojeg vrijednost predmeta spora u iznosu od 911,45 eur nije naznačena suviše visoko imajući u vidu da je odredbom čl. 19. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/23) propisano da se u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, trpljenje, nečinjenje, izjava volje, utvrđivanje postojanja ili nepostojanja određenog prava ili pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti neke isprave, kao vrijednost predmeta spora uzima iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ali ne manji od 1.327,22 eur.
4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 3-15 te 18-20) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 32-37), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 48 i 49).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o financijskom leasingu broj 1024931 od 16.3.2017. (stranica 7 i 8, u daljnjem tekstu: Ugovor o leasingu) čiji je objekt osobno vozilo nabavne vrijednosti 20.565,84 eur bruto uz trajanje od 24 mjeseca. Nije sporno niti to da su u čl. 6. toga Ugovora o leasingu ugovoreni troškovi leasing ugovora u iznosu od 205,66 eur bruto te da su sastavni dio predmetnog Ugovora o leasingu Opći uvjeti o financijskom leasingu FL- POK-06 (stranica 9-15, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) koji u čl. 6., 9. i 10., suprotno navodu tuženika, sadrže odredbe o svim naknadama i troškovima pa stoga i o predmetnim troškovima obrade.
7. Sporno je jesu li navedena odredba predmetnog Ugovora o leasingu te navedene odredbe ovih Općih uvjeta i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja, kao primatelja leasinga, na plaćanje troškova obrade ugovora, nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetne odnosno je li tuženik dužan navedeni iznos od 205,66 eur, koji je tuženik tužitelju naplatio s osnova troška obrade, vratiti tužitelju i to zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana izvršene isplate. Također je sporno je li za navedeno potraživanje nastupila zastara.
8. Napominje se da je tužitelj u podnesku od 6.11.2025. (stranica 42-45) snizio tužbeni zahtjev ističući da mu je tuženik, sukladno njegovim navodima iz odgovora na tužbu, s osnova troška obrade naplatio samo iznos od 205,66 eur, a ne iznos od 488,55 eur, kako je to navedeno u tužbi pa kako je time tužba povučena za isplatu iznosa od 282,89 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, to je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja neovisno o tome što se je tuženik ovakvom djelomičnom povlačenju protivio, a to imajući u vidu da se je tuženik usprotivio ovom djelomičnom povlačenju tužbe tek na ročištu 9.2.2026. (stranica 46), dok je obavijest o djelomičnom povlačenju tužbe primio još 25.11.2025., kako to proizlazi iz Potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena, pa je jasno da to nije učinio u roku od 15 dana od dana obavijesti o djelomičnom povlačenju tužbe, u kojem slučaju se temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na ovo povlačenje.
9. Tužitelj u svom iskazu (stranica 48 i 49) navodi da je predmetni Ugovor o leasingu sklopio jer mu je bilo potrebno vozilo za osobne potrebe pri čemu tvrdi da nije bio vlasnik niti obrta niti trgovačkog društva. Navodi da nije bilo nikakvog pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama jer mu je od strane tuženika predočen ugovor koji je samo pročitao pa tako zna da je preuzeo obvezu plaćanja troška obrade u visini kako je to u predmetnom Ugovoru o leasingu i navedeno. Međutim, o tim troškovima mu nije ništa posebno pojašnjeno u smislu na što se isti točno odnose te zašto ih mora platiti i to upravo u toj visini. Nadalje, navodi da je uz ovaj Ugovor o leasingu primio i Opće uvjete koje je pročitao, ali mu niti uvidom u iste nije bilo jasno na što se ovi troškovi obrade odnose i zašto ih mora platiti, s time da su mu isti naplaćeni temeljem računa koji mu je ispostavljen odmah nakon sklapanja ugovora. Na posebna pitanja tuženika tužitelj je odgovorio da je u trenutku sklapanja ugovora znao iznos predmetne naknade jer je isti pisao u samom ugovoru te je taj iznos pristao platiti jer nije imao drugu opciju s time da nije išao u neku drugu leasing kuću zato što je upravo u OTP banci imao tekući račun, a inače prije toga nije nikada sklapao ugovore o leasingu niti je pitao može li se ova naknada sniziti.
10. Ovakav iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te da je ova ugovorna odredba sastavni dio predmetnog tipskog ugovora i da je bila uvjet sklapanja istog pa slijedom navedenoga nije niti bilo moguće tužitelja na njegov zahtjev osloboditi plaćanja ovih troškova ili ih eventualno umanjiti s time da tužitelju nije pojašnjeno na što se isti zapravo odnose i zašto iznose baš 205,66 eur, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično.
11. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o leasingu (stranica 7 i 8) kao i uvidom u pripadajuće mu Opće uvjete (stranica 9-15) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 32-37) utvrđeno je da niti u toj dokumentaciji nije navedeno od čega se sastoje predmetni troškovi obrade te zašto iznose upravo 205,66 eur pa kako je odredbama čl. 49. st. 1. i 2. te čl. 50. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 52. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud slijedom svega navedenoga spornu odredbu iz čl. 6. predmetnog Ugovora o leasingu kao i odredbe čl. 6., 9. i 10. pripadajućih Općih uvjeta u dijelu u kojem je ugovorena obveza primatelja leasinga na plaćanje troškova obrade ugovora, utvrdio ništetnima pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je pod točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 205,66 eur, koliko mu je naplaćeno temeljem navedene ugovorne odredbe tj. da mu vrati ono što je od njega primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koji iznos tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada ga je tuženik stekao pa mu je stoga priznato pravo na zatezne kamate od 22.3.2017. (stranica 4, Plan otplate primatelja leasinga) do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.
12. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o leasingu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.
13. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 6.11.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 4. za sastav podneska od 29.10.2025. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 9.2.2026. i 8.5.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 36. toč. 3. za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 900,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 225,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi zatraženih 60,00 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.211,55 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke presude i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 15.6.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
14. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 15. lipnja 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.
DNA:
- punomoćnici tužitelja
- punomoćnicima tuženika
