REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Povrv-279/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj tužitelja u PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, Trg I. istarske brigade 14, OIB 11294943436, kojeg zastupa punomoćnik Šanin Gedri Krelja, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ABAZ RAMIQI iz Pule, Karlovačka 17, OIB [osobni identifikacijski broj], bez održavanja rasprave, 15. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonja Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-9671/2023 od 22. siječnja 2024. te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 472,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:

- 13,41 EUR od 24. ožujka 2021.

- 13,41 EUR od 27. travnja 2021.

- 13,41 EUR od 28. svibnja 2021.

- 13,41 EUR od 25. lipnja 2021.

- 13,41 EUR od 07. kolovoza 2021.

- 13,41 EUR od 03. rujna 2021.

- 13,41 EUR od 01. listopada 2021.

- 13,41 EUR od 28. listopada 2021.

- 13,41 EUR od 25. studenog 2021.

- 13,41 EUR od 23. prosinca 2021.

- 13,41 EUR od 27. siječnja 2022.

- 13,41 EUR od 24. veljače 2022.

- 13,41 EUR od 24. ožujka 2022.

- 13,41 EUR od 22. travnja 2022.

- 13,41 EUR od 26. svibnja 2022.

- 13,41 EUR od 22. lipnja 2022.

- 13,41 EUR od 22. srpnja 2022.

- 15,79 EUR od 27. kolovoza 2022.

- 15,79 EUR od 28. rujna 2022.

- 15,34 EUR od 26. listopada 2022.

- 15,79 EUR od 26. studenog 2022.

- 15,79 EUR od 22. prosinca2022.

- 15,79 EUR od 27. siječnja 2023.

- 15,81 EUR od 25. veljače 2023.

- 15,81 EUR od 25. ožujka 2023.

- 15,81 EUR od 29. travnja 2023.

- 15,81 EUR od 27. svibnja 2023.

- 15,81 EUR od 28. lipnja 2023.

- 15,81 EUR od 28. srpnja 2023.

- 15,81 EUR od 25. kolovoza 2023.

- 19,82 EUR od 23. rujna 2023.

- 19,82 EUR od 25. listopada 2023.

po stopi koja se određuje do 29. prosinca 2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sonja Obrovac Skira iz Pule, poslovni broj Ovrv-9671/2023 od 22. siječnja 2024. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženiku ABAZ RAMIQI, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, OIB 11294943436 naknadi troškove ovog postupka isplatom iznosu od 25,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku u od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. studenog 2023. podnio protiv tuženika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate 472,57 EUR sa zateznim kamatama. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik podnio prigovor te je pobijano rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku: ZPP).

2. Tuženik je u vrlo šturom prigovoru u bitnom naveo da mu se pogrešno obračunava odvoz otpada za četiri člana domaćinstva, umjesto za dva člana te da nikada nije dobio nikakvo rješenje i da na račune ne može uložiti prigovor. Tuženik u prilog svojima navodima nije dostavio niti jedan dokaz niti je predložio izvođenje odnosno pribavu istih. Dakle, suštinski tuženik ne osporava da nije plaćao račune, već osporava visinu istih.

3. Tužitelj se u ostavljenom roku očitovao na prigovor podneskom od 8. veljače 2025. u kojem je citirao relevantne zakonske i podzakonske odredbe. Naveo je da je tuženik kao vlasnik nekretnine koja se nalazi na području na kojoj tužitelj pruža komunalnu uslugu dužan plaćati odvoz otpada. Navodi da tuženik nije pristupio potpisivanju zasebnog pisanog ugovora s tužiteljem, što ne znači da se ne mora pridržavati odluke Grada Pule. Ističe da tuženik spada u kategoriju korisnika kućanstva te mu je usluga odvožnje otpada obračunata prema zaduženom zajedničkom spremniku u skladu s Cjenikom.

3.1. Tužitelj je, kao prilog tom podnesku, dostavio sve izdane računa za plaćanje kojih tereti tuženika u ovom postupku, a pregledom sadržaja predmetnih računa proizlazi da tužitelj tuženiku pruža uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i to minimalnu javnu uslugu 3-5 osoba.

4. Sud je podnesak tužitelja uredno dostavio tuženiku, međutim isti se o time navodima i dostavljenim dokazima nije očitovao.

5. U postupku je pročitan ispis iz otvorenih stavaka, izdani računi za usluge, Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Pule (list 104 do 112 spisa), Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Pule (list 113-114), ), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 115-124), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 125-133), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog i biorazgradivog komunalnog otpada (list 134-140 spisa), Strategija razvoja urbanog područja Pula za razdoblje od 2021. do 2027. godine (list 141-156) i Opći uvjeti ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 158-163 spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati dugovani iznos s osnova dospjelog, a neplaćenog potraživanja za pruženu uslugu prikupljanja i odvoza otpada.

Sporna je osnova i visina potraživanja.

8. Odredbom članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, u nastavku: ZGO) propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje u članku 70. stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika. Korisnik usluge na isti je način definiram u članku 7. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Pula-Pola (u nastavku: Odluka), dok je u članku 8. stavku 1. točki 1. Odluke propisana obveza korisnika na korištenje javne usluge, a u točki 5. plaćanje te usluge, u točki 9. dostaviti ispunjenu Izjavu o načinu korištenja javne usluge. U stavku 4. toga članka propisana je obveza korisnika da davatelja usluge obavijesti u roku od 15 dana o svakoj promjeni podataka.

9. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika, odnosno korisnika nekretnine. S obzirom da između stranaka nije sporno (jer navedeno tuženik nije osporio) da je tuženik vlasnik i korisnik nekretnine koja se nalazi na području na kojem tužitelj pruža javnu uslugu odvoza otpada, tuženik se, sukladno citiranim odredbama, smatra korisnikom nekretnine na koju se predmetni dug odnosi.

10. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu članka 283. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u nastavku: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. S time u vezi, člankom 18. Odluke propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Sukladno navedenome, a kako u konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju kao davatelju usluge dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge (u nastavku: Izjava), ugovor se smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

11. Navodi tuženika o tome da protiv računa nije moguće podnijeti prigovor, također nisu osnovani s obzirom da je analizom sadržaja svih računa ustanovljeno da je na dnu svakog računa navedeno da se prigovor može podnijeti sukladno članku 40. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača te je naveden način podnošenja istog, a tuženik nije niti naveo, a niti dokazao da je to pokušao učiniti.

12. U odnosu na tvrdnje tuženika o broju članova kućanstva, ukazuje se na odredbu članka 14. stavka 8. točke 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN 50/17, 84/19, u nastavku: Uredba), kojom je propisano da kad više korisnika usluge koristi zajednički spremnik, a među korisnicima usluge nije postignut dogovor o udjelima korištenja zajedničkog spremnika na način da zbroj svih udjela čini jedan, primjenjuje se udio korisnika usluge u korištenju zajedničkog spremnika koji je odredio davatelj javne usluge. U konkretnom slučaju davatelj usluge je takav obračun odredio Odlukom i Cjenikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (u nastavku: Cjenik), u kojem je u točki 3.1.2. navedeno: Za korisnike kućanstva koji koriste zajednički spremnik koji nije individualiziran, odnosno gdje digitalni sustav evidencije nije u funkciji do individualizacije, odnosno uvođenjem digitalnog sustava evidencije, zaduženje se vrši za obračunski volumen (u zgradama, kućama koje zasad koriste zajednički spremnik i korisnici (polu)podzemnih spremnika) na temelju procijenjene potrebne zapremine spremnika od 40 litara po članu kućanstva sukladno izvješću o komunalnom otpadu Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja. Nadalje, u Cjeniku su pod točkom 7 navedene Smjernice davatelja usluge za kategoriju odabira spremnika u kojima se navode preporuke odabira volumena spremnika s obzirom na broj članova kućanstva (za kategorije "kućanstvo"). Dakle, kategorija broja članova kućanstva propisana je, a sve u skladu s ovlaštenjima iz članka 14. stavka 8. točke 2. Uredbe.

13. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tuženik neispunjenjem svojih zakonskih obveza (obveza sklapanja ugovora, sukladno članku 283. ZOO-a i članku 70. stavku 4. ZGO-a) i ugovornih obveza (obveza plaćanja pruženih usluga prikupljanja i odvoza smeća), sam prouzročio situaciju u kojoj je propustio urediti obveznopravni odnos te je odgovoran za nastalo dugovanje i dužan ga je podmiriti.

14. Slijedom svega navedenog, sud je, na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP- a i članka 461.a stavka 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog i odlučio kao u izreci ove presude.

15. Odluka o zateznim kamatama i visini istih donesena je na temelju odredaba članka 29. ZOO-a.

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a sukladno shvaćanju najvišeg suda iz točke 3.1. Zaključaka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. broj: Su-IV-204/17., prema kojom se o trošku iz rješenja o ovrsi odlučuje posebno presudom ovisno o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Budući da tuženik nije uspio u ovom postupku, dužan je tužitelju naknaditi prouzročeni trošak i to trošak plaćene naknade javnom bilježniku u iznosu od 25,00 eura stoga je naloženo tuženiku da tužitelju plati predmetni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a.

U Puli 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, putem sustava e-komunikacije, a ako ju podnosi stranka koja nije obvezan sudionik e-komunikacije, dužna ju je podnijeti u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku