Poslovni broj: Povrv–139/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sucu toga suda Kate Ogresta Jović u pravnoj stvari tužitelja HRT, OIB 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Maja Čuljak odvjetnica iza Zagreba, protiv tuženika OL OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. Zagreb, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 26. svibnja 2026. godine, dana 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od 9. rujna 2025., poslovni broj Ovrv-1787/2025, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška.

III Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 194,14 EUR u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prijedlogom za ovrhu tužitelj potražuje isplatu temeljem izvoda iz ovjerenih poslovnih knjiga iznos od 106,20 EUR.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je uložio prigovor pa je sud rješenjem stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (čl. 57. i 58. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ br.112/12, u daljnjem tekstu OZ).

3. Tuženik u prigovoru pobija u cijelosti rješenje o ovrsi, te navodi da nije osnovano na zakonu , u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja ovrhovoditelja radi naplate kojeg je izdano pobijano rješenje o ovrsi te ističe kako prema ovrhovoditelju nema nikakvih dugovanja Uz prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje dostavlja tužitelj izvadak, koji ne predstavlja dovoljan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je ovršenik dužan podmiriti utuženi iznos ovrhovoditelju. To iz razloga što predmetni Izvadak predstavlja jednostrani akt ovrhovoditelja kao poslovnog subjekta, a ne javnu ispravu iz odredbe članka 230. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, kojom se dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje, stoga isti nikako nije dokaz da je tražbina ovrhovoditelja uistinu nepodmirena, i to upravo u iznosu kako to ovrhovoditelj navodi. Naime, Izvadak iz poslovnih knjiga (kao jednostrana isprava) sam po sebi nije dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva i nije javna isprava pa nema dokaznu snagu javne isprave kojom se dokazuje visina i dospijeće, odnosno osnova utuženih tražbina. Ovršenik ističe da je u ranijem istovjetnom postupku između ovrhovoditelja i ovršenika radi ovrhe radi neplaćene RTV pristojbe u cijelosti uspio u sporu protiv ovrhovoditelja, a koji postupak se pred Naslovnim sudom vodio pod posl. br. Povrv- 137/2024. Prvostupanjskom presudom u predmetnom postupku potvrđeno je da izvadak iz poslovnih knjiga priložen uz prijedlog za ovrhu uistinu predstavlja jednostranu ispravu ovrhovoditelja, pa tako:

“…Dostavljeni dokazi (evidencija pretplatnika, evidencija postojanja duga) su isprave koje je sastavio tužitelj i čine njegovu evidenciju pa predstavljaju jednostrane isprave temeljem kojih se ne može isključivo utvrditi činjenično stanje da je tuženik doista obveznik plaćanja rtv pristojbe.” Također, iz vjerodostojne isprave nije razvidno temeljem čega bi ovrhovoditelj bio u ikakvom ugovornom ili izvanugovornom odnosu, a ovršenik posebno osporava da je ikada prijavio sporni prijamnik na temelju kojeg bi mu bila naplaćena pristojba. Ovršenik ukazuje da ovrhovoditelj nije u spis dostavio prijavu spornog prijamnika sa vlastoručnim potpisom ovršenika niti drugi relevantan dokaz koji bi nesporno dokazao osnovanost utuženog potraživanja. S druge strane, ovrhovoditelj je u spis dostavio jednostrani akt ovrhvovoditelja i to Izvadak iz poslovnih knjiga koji ne može dokazati osnovanost utuženog potraživanja, a što je potvrđeno i sudskom praksom:

“Tužitelj u spis nije dostavio prijavu prijamnika sa vlastoručnim potpisom tuženika, a izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, izvadak iz evidencije po pretplatniku, te zapisnik kontrolora tužitelja, predstavljaju jednostrane akte tužitelja, a ne javne isprave u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, koje stoga ne dokazuju osnovanost utuženog potraživanja.”. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže da nadležni sud donese Rješenje kojim se pobijano Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Lozančića iz Dubrovnika od dana 09.09.2025., posl. br. Ovrv-1787/2025, UPP/OS-Ovrv- 249/2025, stavlja izvan snage te odbaci prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, a podredno da pobijano Rješenje o ovrsi stavi izvan snage i nastavi postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 5. studenog 2025., navodi da je prigovor tuženika neosnovan. Tuženi navodi da rješenje o ovrsi nije osnovano na zakonu, da dostavljeni Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ne predstavlja dovoljan dokaz o osnovanosti tužbenog zahtjeva te da dostavljeni Izvadak nije javna isprava s dokaznom snagom javne isprave, već da je to jednostrani akt. Prigovori tuženika su u tom smjeru netočni, neosnovani te u suprotnosti s dokazima dostavljenim u ovom sporu. Prema evidenciji obveznika „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“, šifra obveznika: 4828862 prijavljen je prijamnik za koji se, sukladno odredbama članka 34. st. 1. Zakona o HRT-u naplaćuje pristojba. Prijava je sačinjena temeljem Zapisnika koji je obavio kontrolor na adresi prijave/fakture Jelići 9, 20207 [adresa] gdje je osobnim opažanjem ustanovio da se radi o prijamniku (televizor) uz napomenu da obveznik odbija potpisati zapisnik. Ukoliko tuženi ne posjeduje prijamnik na adresi prijave, dužan je isti odjaviti. Tuženi do današnjeg dana svoj prijamnik nije odjavio. Slijedom navedenog, predlaže se održati na snazi platni nalog. Po potrebi se predlaže saslušati kontrolora ĆL kojega se predlaže pozvati na adresu tužitelja, te saslušati zamolbeno pred sudom prebivališta istog. Slijedom navedenog, upravo je tuženi dužan plaćati svoje mjesečne obveze koje su na zakonu zasnovane dok iste postoje, odnosno do odjave prijamnika slijedom čega obveze za 03. -12. mj. 2024. godine je dužan podmiriti jer se radi o periodu za koji postoji prijava i obveza plaćanja mjesečnih pristojbi. U sporno razdoblje je prijavljeni bio obveznik o čemu tužitelj dostavlja dokaze u spis. Vjerodostojna isprava koja je dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonom te predstavlja dokaz o postojanju duga. Račune je tužitelj tuženiku slao mjesečno. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje obveznik plaćanja mjesečnih pristojbi, predlaže se održati na snazi platni Prema Zakonu o HRT-u je određeno: "Članak 34. (1) Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. ovoga Zakona, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno." Imajući u vidu navedeno predlaže se održati na snazi platni nalog te se dostavljaju u spis dokazi iz kojih je vidljivo da je tuženi obveznik plaćanja mjesečne RTV pristojbe te dokaz iz kojega je vidljivo ovdje sporno potraživanje. Tužitelj dostavlja Izvadak iz evidencije obveznika (dokument naziva "Obveznik plaćanja RTV pristojbe“) koji se odnosi upravo na tuženika. HRT je ustanova koja je Zakonom o HRT-u ovlaštena voditi evidencije obveznika te ovime sudu dostavlja izvod iz iste iz kojeg je vidljivo da je tuženi evidentiran kao obveznik pri ovlaštenoj ustanovi. Kako se radi o evidenciji koju HRT vodi temeljem Zakona o HRT i radi se o ustanovi koja je javna, tako se i izvodi iz evidencije obveznika smatraju ispravama javne vjere i predlaže ih se tako i cijeniti u svrhu dokazivanja. Nastavno, ističe se da je potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu). Tuženi je uredno prijavljeni obveznik te ovdje predmetni dug nije podmirio. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, a u sporno je razdoblje tuženi bio evidentiran kao obveznik plaćanja RTV pristojbi, predlaže se održati na snazi platni nalog sukladno ovom podnesku. Osim toga, dostavlja se i Saldo konti kartica za tuženika iz koje je vidljivo da dug nije plaćen. Slijedom navedenog i dokaza u prilogu vidljivo je da je iznos duga koji je predmetom ovog postupka ostao neplaćen. Tužitelj predlaže održati platni nalog na snazi Tuženi je prijavljeni obveznik te nije podmirio ovdje sporni dug. Slijedom navedenog, za sporno razdoblje i iznose mjesečnih pristojbi u ovom predmetu, tuženi je i dalje u dugu za glavnicu, pripadajuće kamate i nastali trošak te parnični trošak. Obzirom da je nesporno da ovaj dug nije plaćen, predlaže se održati na snazi platni nalog. Tuženi je obveznik i vidljivo je iz saldo konti kartice da ovdje sporni iznosi mjesečnih pristojbi nisu plaćeni te tako predlaže održati na snazi platni nalog sukladno specifikaciji. Visina mjesečne pristojbe određena je temeljem Zakona kao što je i dospijeće određeno i uređeno kao mjesečna obveza. Za sporno razdoblje nije plaćen dug što je vidljivo uvidom u saldo konti karticu i to pod brojem 55 sudska ovrha 5504828862- 202503-1. Prijedlog se odnosi na period 03. -12. mj. 2024. godine kada je tuženi bio obveznik i evidentiran je kao takav.

5 U postupku su pregledani izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list spisa 13), obavijest ls 18, evidenciju obveznika plaćanja RTV pristojbe (list spisa 43), saldokonti kartica ls 44 , zapisnik za pokretanje prekršajnog postupka – ls 46.

5.1. Pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je da se tužiteljevo potraživanje za plaćanje RTV pristojbe odnosi za razdoblje od ožujka do prosinca 2024. ls 13

5.2. Pregledom obveze plaćanja RTV pristojbe utvrđeno je da se tuženik vodi kao pretplatnik RTV pristojbe od 4 lipnja 2016 na adrese [adresa] plat 9

5 3 Iz saldo konti kartice razvidan je iznos duga.

5 4 Iz zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka razvidno je da je isti pokrenut protiv tuženika radi neprijavljenog prijamnika na predmetnoj adresi , kontrolor ĆL, ls 46

6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj ukupnosti, zaključak je ovog suda da je prigovor tuženika osnovan dakle tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu RTV pristojbe po osnovi neplaćenih računa za utuženo razdoblje od ožujka do prosinca 2024.

8. Prvotno valja navesti da su prema odredbi čl. 461.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosu u odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, dok je st. 3. istog članka propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu.

9. Pregledom dostavljenih isprava utvrđeno je da tužitelj u evidenciji kao korisnika ima prijavljenog tuženika, da u odnosu na navedenog prijavljenog tuženika postoji evidentiran dug u visini predmetnog potraživanja, da je tužitelj sastavio zapisnik o pokretanju prekršajnog postupka uz navode da tuženik ne želi prijaviti RTV pristojbu za televizor na adresi [adresa].

10. Člankom 34. stavkom 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji ("Narodne novine" broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22,20/23 i 18/24 – dalje Zakon o HRT) propisano je da svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski ili televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35 st. 2. ovoga Zakona

11 Izvodu iz poslovnih knjiga, je vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave (čl.

31. st. 1. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje OZ), ali isti nema pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), jer je riječ o privatnoj jednostranačkoj ispravi koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na po tuženiku osporene okolnosti. Također, i izvadak iz evidencije pretplatnika predstavlja jednostranačku ispravu na osnovu koje sud nije u mogućnosti utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku.

12 Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne stranke

13. Tuženik osporava da prijemnik uopće posjeduje te da bi izvršio prijavu prijemnika jer nije potpisao prijavu niti zapisnik, a što potvrđuje i sadržaj zapisnika za pokretanje prekršajnog postupka.

Naime, s obzirom da tužitelj nije dokazao da bi tuženik imao u vlasništvu tv prijemnik, da je potpisao prijavu posjedovanja televizora, to nije dokazao da je uopće nastao obvezno pravni odnos naplate pristojbe.

Ova činjenica, u nedostatku potpisane prijave i dokaza o tome da je tuženik neovlašteno odbio potpisati takvu prijavu i da ima u posjedu rtv prijemnik, ne bi se utvrdila niti saslušanjem kontrolora tužitelja jer isti zasigurno nije ovlašten ocjenjivati je li tuženik osnovano odbio potpisati prijavu prijemnika, dok je ishod prekršajnog postupka sudu ostao nepoznat s obzirom da tužitelj nije predložio dokaz uvidom u eventualni prekršajni spis.

Dostavljeni dokazi (evidencija pretplatnika, evidencija postojanja duga) su isprave koje je sastavio tužitelj i čine njegovu evidenciju pa predstavljaju jednostrane isprave temeljem koji se ne može isključivo utvrditi činjenično stanje da je tuženik doista obveznik plaćanja rtv pristojbe.

Upravo tuženik se tijekom postupka i poziva na spis Povrv 137/2024 koji je potvrđen odlukom Gž 555/2018 u kojem je utvrđeno sve gore navedeno te je tužbeni zahtjev odbijen.

S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi tuženik bio obveznik plaćanja pristojbe za televizijski prijamnik u smislu odredbe čl. 34. st. 1. ZHRT, radi koje je u gore navedenom predmetu i tužbeni zahtjev odbijen, dakle obzirom na pravila o teretu dokaza , te naravno uvažavajući to da tuženika štiti Zakon o zaštiti potrošača jer naravno je potrošač a teret dokaza je na tužitelju, to je tužbeni zahtjev odbijen

14 Slijedom svega navedenog iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tražbine, pa je stoga temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. st.1. ZPP -a pa su tuženiku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku usklađeni s važećom odvjetničkom tarifom, uvećani za 25 posto PDV i to sastav prigovora, sastav podneska od 10 studenog 2025, zastupanje na ročištu 26. lipnja 2026. svaka radnja po 50 bodova uz pdv je 187,50 EUR, te trošak pristojbe na prigovor 6.64 EUR, što je sve zajedno 194,14 EUR.

Trošak pristojbe na presudu nije mogao biti priznat tuženiku, jer istu plaća tužitelj

16. Kako je odbijen tužbeni zahtjev to je temeljem čl 154 st 1 ZPP odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok je tuženiku priznat trošak.

Dubrovnik, 15. lipnja 2026.

Sutkinja:

Kate Ogresta Jović

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika