Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-129/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica iz Poreča, Medulinska 31, obojica zastupanih po punomoćniku Goranu Okmaci, odvjetniku u Pazinu, protiv tuženika Grada Poreča-Parenzo, OIB: 41303906494, Poreč, Obala maršala Tita 5, zastupanog po punomoćniku Andreju Staniču, odvjetniku u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su prvo i drugo tužitelji stvarni suvlasnici svaki u 1/2 dijela nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa su slijedom toga ovlašteni zatražiti i ishoditi upis brisanja prava vlasništva s imena tuženika, uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoja imena u cijelosti, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.431,11 eura (tisuću četiristo trideset jedan euro i jedanaest centa) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to od dana donošenja presude, pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 575,34 eura (petsto sedamdeset pet eura i trideset četiri centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da je kao vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište upisani u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetna nekretnina) u zemljišnoj knjizi upisan tuženik. Tvrde da je predmetna nekretnina njihovo stvarno vlasništvo i to svakog u ½ dijela, budući da su je stekli nasljeđivanjem iza svoje pok. majke OG r. MG, ona od svog pok. oca MG, a on od svoje supruge pok. ĐG, koja je umrla 2008. , da je u njihovom posjedu kako sastav njihovog imanja. Pojasnili su da su sa članovima svoje obitelji predmetnu nekretninu držali u samostalnom posjedu na način da su je koristili za potrebe svoje obitelji kao dio njihove kuće i okućnice i to već desetljećima te da ih nitko nikada nije ometao u posjedu dajući im na znanje da bi imao bilo kakvo pravo na toj nekretnini. Zatim da do predmetne nekretnine nije ni moguće pristupiti osim kroz ostatak dvorišta njihove kuće, a niti postoji kakva vidljiva granica između predmetne nekretnine i ostatka njihova imanja. Tvrde da se je uvijek posjed vršio na miran i pošten način pa se ni po čemu nije moglo zaključiti da predmetna nekretnina ne bi bila i njihovo knjižno vlasništvo, kao što su ostale u sklopu imanja. S obzirom na navedeno predložili su da sud donese presudu kojom bi utvrdio da su oni suvlasnici svaki u ½ dijela predmetne nekretnine.

2.Tuženik se u svom odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Osporava da bi tužitelji, računajući posjed svojih pravnih prednika bili u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine preko 70 godina. Tvrdi da su tužitelji kao i njihovi pravni prednici oduvijek znali da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženika, a što da potvrđuje Rješenje o izvedenom stanju od 20. ožujka 2014. iz kojeg da proizlazi da je pravni prednik tužitelja 2012. pokrenuo postupak ozakonjenja objekta (i) na predmetnoj nekretnini u sklopu kojeg da je izvjesno baratao informacijom da kao vlasnik predmetne nekretnine dolazi upisan tuženik. Napominje da je predmetna nekretnina na dan 08. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, pa da se stoga vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. ne računa u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Radi toga da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sve kad bi i bile istinite tvrdnje tužitelja o trajanju i kvaliteti posjeda počinje teći tek od 08. listopada 1991. i trebao bi trajati 40 godina . Stoga navodi da tužitelji nikako nisu mogli steći pravo vlasništva predmetne nekretnine radi čega je predložio da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk. izvadak (5-6), posjedovni list (97), povijesno zk. stanje (18-26), zk. izvadak (27-28), rješenje o izvedenom stanju (29-31), obavio je uviđaj uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Eduarda Klimana, dipl.ing.geod. iz Poreča (51-52), saslušao je svjedoke: ŽG (52-53), TG (53) ĆG (53-54), te 1. i 2. tužitelja (54), izvršio je uvid u ortofoto snimak s uklopljenim katastarskim planom (57), izvadak iz BZP-a (58) i u fotografije (62-64).

U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

4. U ovom postupku nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Nije ni sporno da se ta nekretnina nalazi u posjedu tužitelja, koja zajedno s drugim njihovim nekretninama čini dio okućnice.

5.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su tužitelji posjedovanjem, dosjedanjem stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine.

6. Dosjelost je orginarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome valja istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 u nastavku ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (u nastavku ZOVO) stupa na snagu 01. rujna 1980., a ZV stupa na snagu 01. siječnja 1997., a prije toga bila su na snazi pravna pravila OGZ-a.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba OGZ-a, potrebno je da je osoba sposobna steći stvar, da doista posjeduje rečenu stvar ili pravo te da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragraf 1460). Vrijeme posjedovanja na nekretninama je bilo 30 godina, odnosno 40 godina ako je nekretnina bila u vlasništvu države, crkve, općine i drugih dopuštenih zborova (paragraf 1468 i 1472).

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredaba ranije važećeg ZOVO-a, kao i u smislu sada važećeg ZV-a, potrebno je da budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Za redovnu dosjelost stjecanje prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 2. ZOVO-a potreban je savjestan i zakonit posjed, te protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 2. ZV-a potreban samostalan posjed koji je zakonit, istinit i pošten, te protek vremena od 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO-a potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZV-a potreban samostalan posjed koji je barem pošten (savjestan), te protek vremena od 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva se nije moglo steći dosjelošću sukladno odredbi čl. 29. ZOVO-a, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave potrebno dvostruko vrijeme od onog propisanog stavkama 2. i 3. istog članka. Zakonit je onaj posjed koji se temelji na valjanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva (pravni posao), savjestan (pošten) je onaj posjed kada posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, dok je istinit onaj posjed koji nije stečen ni silom ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

7.Tuženik tvrdi da je predmetna nekretnina na dan 08. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, što tužitelji ne osporavaju, a potvrđuje i izvadak iz ručno vođene zemljišne knjige (18-26).

8.ZV u čl. 388.st.4. propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. ukinuo taj članak.

U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba izjasnio se je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda u kojima je zauzeto shvaćanje da stranka koja se je razumno oslonila na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebala snositi posljedice greške koju je počinila sama država.

S obzirom na to kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388.st.4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

U konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi da li su tužitelji putem svojih prednika bili u barem poštenom posjedu predmetne nekretnine do 1991. više od 40 godina, znači od 1950.

9. Sud je obavio uviđaj lica mjesta uz sudjelovanje mjerničnog vještaka Eduarda Klimana, dipl. ing. geod. (51-56), te je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u mjestu Mičetići. U naravi predstavlja dio dvornog mjesta koje nije ograđeno i na kojem se nalazi dio gospodarske zgrade koja se naslanja na staru kamenu kuću ispred koje se nalazi veliko dvorište i maslinik. Mjernični vještak Eduard Kliman, dipl.ing.geod. iz Poreča, identificirao je pokazanu nekretnine te utvrdio da ima oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s tlocrtnom površinom prema službenom katastarskom stanju od 89 m2. Ista je u naravi dio gospodarske zgrade te dio dvorišta sa zapadne strane i dio dvorišta s istočne strane te dio gnojnice istočno od gospodarske zgrade.

Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje mjerničinog vještaka kao stručan i objektivan koji su prihvatile i parnične stranke.

10. Na okolnost posjeda sud je saslušao svjedoke te tužitelje kao stranke u svrhu dokaza.

Svi saslušani svjedoci u bitnom su izjavili da je predmetna nekretnina bila od bake i djeda tužitelja s majčine strane, od ĐG i MG koje je naslijedila njihova kći OG, majka tužitelja, a nju tužitelji, koji su tu nekretninu koristili (posjedovali) te da im nitko nikada nije osporavao nikakvo pravo na njoj.

Iz iskaza svjedoka ŽG (52-53) proizlazi još da je cijelo imanje bilo od roditelja ĐG koja se je rodila u kući koja se nalazi odmah do gospodarske zgrade na predmetnoj nekretnini. Ona se je udala i otišla živjeti u [adresa], ali se je s mužem MG vratila 1973/1974.

Iz iskaza svjedoka ĆG (53-54) isto proizlazi da je u kući koja se nalazi do predmetne živjela mama od ĐG, a nakon njene smrti da su se iz Ružići doselili ĐG i R zajedno s djecom.

Sud saslušanim svjedocima poklanja vjeru jer su iskazivali jasno i logično, a njihovi iskazi nisu u suprotnosti niti s jednim drugim provedenim dokazom. Stoga sud zaključuje da je još prabaka od tužitelja posjedovala predmetnu nekretninu i to zasigurno prije 1950., a nakon nje nastavili su to njena kći i zet pa majka od tužitelja pa tužitelji.

11. S obzirom na to oni su stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

Njihov posjed do 08. listopada 1991. zasigurno je bio pošten jer tuženik to ničim ni ne osporava. To što su oni kroz postupak legalizacije koji je pokrenut 2012. mogli znati da ne dolaze u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici na predmetnoj nekretnini nije od utjecaja na njihov stjecanje jer su već tada po zakonu postali vlasnici.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.400,00 eura, te s obzirom da prvo tužitelje zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je tužiteljima priznao trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima 11. rujna 2025., 01. prosinca 2025. i 06. svibnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura, trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj. od po 50,00 eura, uvećanje nagrade zbog zastupanja dvije stranke što iznosi 80,00 eura, trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 20,00 eura, trošak vještačenja i uviđaja u iznosu od 251,47 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te na presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 1.431,11 eura.

Sud tužiteljima nije priznao trošak sastava podnesaka od 17. ožujka 2025. i 02. travnja 2025. jer nisu bili nužni za vođenje ovog postupka. Nije im priznao ni trošak izbivanja njihovog odvjetnika iz pisarnice kao ni njegov putni trošak s obzirom da su imali mogućnost izabrati odvjetnika s područja Poreča.

13. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 15. lipnja 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

Presuda istaknuta na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova 15. lipnja 2026.