Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-940/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Režić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene 15. lipnja 2026.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se potvrdi da je presuda Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja Us I-1426/2024-16 od 7. svibnja 2025. privatna isprava bez svojstva javnosti.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženiku od 337,50 eura (tristo trideset sedam eura pedeset euro centi), u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka preko 337,50 eura pa do 450,00 eura odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 29. svibnja 2025. u kojoj navodi da odluka Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja Us I-1426/2024-16 od 7. svibnja 2025. nije vlastoručno potpisana po tuženiku kao sucu koji ju je donio pa da je stoga potrebno utvrditi ima li takva isprava svojstvo javnosti.

2. Kako je tužitelj svoj zahtjev postavio općenito na način da je potrebno utvrditi ima li isprava svojstvo javnosti, to ga je sud rješenjem od 4. lipnja 2025. pozvao na dopunu tužbe postavljanjem zahtjeva o kojem bi sud trebao odlučiti. Tužitelj je odgovarajući na traženje suda podneskom od 11. rujna 2025. pravovremeno (rješenje kojim je pozvan na dopunu tužbe je zaprimio 9. rujna 2025.) dopunio tužbu tražeći da se presudom u ovom postupku potvrdi da je predmetna presuda Upravnog suda u Rijeci „privatna isprava bez svojstva javnosti“.

3. Procjenjujući je li tužba tužitelja podobna za raspravljanje, odnosno sadrži li zahtjev o kojem sud može odlučivati, uz primjenu odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80 /2022., 114/2022.,155/2023. i 146/2025. – dalje ZPP), ocijenio da se radi o tužbi za utvrđenje istinitosti isprave.

3.1. Naime, odredbe članka 187. stavaka 1. i 2. ZPP-a propisuju da tužitelj tužbom može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, s tim da se takva tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

3.2. Tužitelj je tražeći donošenje presude kojom će se utvrditi da je predmetna presuda Upravnog suda u Rijeci privatna isprava bez svojstva javnosti, u stvari tražio da se utvrdi istinitost odnosno neistinitost te presude. To stoga, jer istinitost neke isprave uključuje da je njezin sadržaj istinit, da ju je izdalo ovlašteno tijelo ili osoba u propisanom obliku, kao i da ju je potpisala osoba koja je na to ovlaštena (autentičnost potpisa).

3.3. Tužitelj u osnovi traži potvrdu autentičnosti potpisa tuženika na presudi koju je donio kao sudac Upravnog suda u Rijeci, i to iz razloga što prema stavu tužitelja presuda mora biti vlastoručno potpisana.

3.4. Dakle, tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja istinitosti presude Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja Us I-1426/2024-16 od 7. svibnja 2025.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije smatrajući da je za tužbeni zahtjev kako ga postavlja tužitelj pasivno legitimirana Republika Hrvatska, a ne on osobno, budući da se presude izriču u ime Republike Hrvatske te da je sudac dužan suditi na temelju zakona i drugih izvora prava, uključujući i Sudski poslovnik koji propisuje korištenje kvalificiranog elektroničkog potpisa. Smatra tuženik i da je tužba nepodobna za postupanje jer zahtjev nije usklađen s odredbom članka 230. ZPP-a, odnosno s određenjem što se kod javne isprave može dokazivati. U svakom slučaju tužbu smatra neosnovanom jer je odluka čiju istinitost tužitelj osporava izdana od nadležnog suda u granicama nadležnosti istog u propisanom obliku. Predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Sud je proveo dokaze čitanjem presude Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja Us I-1426/2024-16 od 7. svibnja 2025. (list 3-6 spisa), dopisa (list 16 i 22 spisa), poziva (list 41-42 spisa), podneska (list 43 spisa) i zapisnika (list 44-45 spisa). Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Prije svega valja odgovoriti na pitanje je li tužba tužitelja dopuštena s obzirom da se radi o tužbi za utvrđenje. Kako je već u stavku 3. obrazloženja ove odluke navedeno radi se o tužbi za utvrđenje istinitosti odnosno neistinitosti isprave te je kao takva sukladno odredbi članka 187. stavka 1. ZPP-a dopuštena. Međutim, tužitelju je, za podnošenje takve tužbe potrebno i postojanje određenog pravnog interesa. Tužitelj svoj pravni interes opisuje kao zaštitu od prisilne digitalizacije, što prema stavu ovog suda ne predstavlja legitiman interes koji bi opravdavao pružanje pravne zaštite kakvu tužitelj u ovom postupku traži. Međutim, kako sadržaj predmetne presude izravno utječe na prava i obveze tužitelja, to sud upravo u navedenom nalazi pravni interes tužitelja za utvrđenjem je li ista presuda istinita. Sukladno tome, utvrđeno je da tužba tužitelja dopuštena te da nema uvjeta za njezinim odbacivanjem.

7. Provedenim je dokazima utvrđeno da je tuženik, kao sudac Upravnog suda u Rijeci, u predmetu poslovnog broja Us I-1426/2024. donio 7. svibnja 2025. presudu poslovnog broj Us I-1426/2024-16. Presudu je tuženik kao sudac potpisao kvalificiranim elektroničkim potpisom, a tužitelju je dostavljen ispis izvornika tog elektroničkog pismena koji sadržava broj zapisa, kontrolni broj te upute za provjeru vjerodostojnosti dokumenta koju potvrđuje Upravni sud u Rijeci. Dakle, tuženik je predmetu odluku donio obavljajući svoju sudačku dužnost.

8. Presude donose sudovi, kao neovisna tijela temeljem Ustava Republike Hrvatske u donose u ime Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014. Ustav RH) primjenjujući Ustav, zakone, međunarodne ugovore i drugih važeće izvora prava. Navedeno znači da sudac odluku ne donosi u svoje ime, već upravo u ime Republike Hrvatske kao osoba kojoj je povjereno obavljanje sudačke dužnosti. Primjenjujući navedeno na konkretan slučaj zaključuje se da je tuženik kao sudac odluku, utvrđenje čije je istinitosti predmet ovog postupka, donio upravo u ime Republike Hrvatske kao dio sudbene vlasti i osoba kojoj je povjereno obavljanje sudačke dužnosti sukladno Ustavu RH. Dakle, pasivno legitimiran u postupku u kojem se utvrđuje istinitost presude kao javne isprave, svakako nije sudac koji je odluku donio.

9. Stoga je prigovor promašene pasivne legitimacije koji je tuženik istaknuo osnovan pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

10. Unatoč činjenici da tuženik nije pasivno legitimiran, sud ima potrebu istaknuti i sljedeće činjenice.

10.1. Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije, obvezna primjenjivati i pravo sadržano u uredbama Europske unije. Tako je u obvezi primjenjivati i odredbe Uredbe (EU) broj 910/2014 Europskog parlamenta i vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (Službeni list Europske unije L 257 – dalje Uredba 910/2014.). U članku 25. stavku 1. Uredbe 910/2014. propisano je da kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni potpis.

10.2. Sudski poslovnik (Narodne novine, broj 37/2014., 49/2014., 8/2015., 35/2015., 123/2015., 45/2016., 29/2017., 33/2017., 34/2017., 57/2017., 101/2018., 119/2018., 81/2019., 128/2019., 39/2020., 47/2020., 138/2020., 147/2020., 70/2021., 99/2021., 145/2021., 23/2022., 12/2023., 122/2023., 55/2024., 136/2024. i 20/2026 – dalje SP) u članku 1.a točki 2. definira elektroničko sudsko pismeno kao svaki dopis, poziv, zamolnicu, potvrdu, odluku i akt sudske uprave u pdf obliku, potpisano kvalificiranim elektroničkim potpisom suca ili ovlaštenog službenika suda, ovjereno kvalificiranim elektroničkim pečatom odnosno aplikativnim potpisom informacijskog sustava koji je u primjeni u sudu i predstavlja izvornik te sadrži odgovarajući barkod odnosno QR kod, kontrolni broj i internetsku stranicu kojima se provjerava vjerodostojnost pismena. Također propisuje da kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni potpis i otisak pečata.

10.2. Članak 64. SP-a propisuje da se izvornikom smatra odluka suda, nagodba, nalog, potvrda, isprava i slično, sastavljena u propisanom obliku i vlastoručno potpisana od predsjednika vijeća, suca istrage, suca pojedinca ili drugog ovlaštenog službenika, ako zakonom nije drukčije određeno. Nadalje propisuje da se izvornici odluka, nagodbi i ostalih pismena zadržavaju u odgovarajućem spisu, a strankama se dostavljaju u ovjerenom prijepisu (otpravak), odnosno u ovjerenom prijevodu ako je zahtjev za izdavanje odluke na jeziku nacionalne zajednice ili manjine utemeljen na zakonu ili međunarodnom ugovoru, uz propisanu iznimku da se strankama i drugim sudionicima postupka dostavlja izvornik ili ispis izvornika elektroničkog sudskog pismena.

10.3. Imajući u vidu da kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni potpis, to je i isprava potpisana kvalificiranim elektroničkim potpisom izvornik isprave, ali takvim načinom potpisivanja postaje elektroničko sudsko pismeno za koje je propisan drugačiji način dostave, odnosno ne dostavlja se ovjereni prijepis već izvornik ili ispis izvornika takvog pismena.

10.4. Zaključno, činjenica da je predmetna presuda Upravnog suda u Rijeci potpisana kvalificiranim elektroničkim potpisom znači da je to učinjeno sukladno pozitivnim propisima i da nema nikakav nedostatak u tom pogledu koji bi ju činio neistinitom, a tužitelju je dostavljen ispis izvornika koji sadrži odgovarajući barkod odnosno QR kod, kontrolni broj i internetsku stranicu kojima se provjerava vjerodostojnost pismena čime se u cijelosti postupilo sukladno pozitivnim propisima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj.

11. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tužitelj treba nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

11.1. Tužitelju je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. i 107/2025. – dalje Tarifa), a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu 150,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife), zastupanja na ročištu 20. veljače 2026. 37,50 (Tarifni broj 9. točka 5. Tarife) te zastupanja na ročištu 27. travnja 2026. 150,00 eura (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife).

11.2. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište 20. travnja 2026. u punom zatraženom iznosu od 150,00 eura jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja.

11.3. Dakle, tuženiku je priznat trošak od ukupno 337,50 eura koje je tužitelj dužan isplatiti u roku od 15 dana.

Rijeka, 15. lipnja 2026.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- tužitelju ŠĐ

- punomoćniku tuženika Dejan Režiću, odvjetniku u Rijeci