REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Garešnici
Garešnica, V. Nazora 22
P-1110/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Garešnica, protiv I tuženika NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II tuženice PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje (I i II tuženi) zastupani po odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneski, Perice Medaković, Antonia Mihoci i Kristine Burcar Štargl iz Garešnice; III tuženice HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i IV tuženika DĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje (III i IV tuženi) zastupani po punomoćniku Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 05. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka i stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude, 15. lipnja 2026. godine,
r j e š i o j e
Utvrđuje se povlačenje dijela tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznos od 4.225,00 €, sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na isti.
i
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:
"1.Nalaže se tuženiku NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 208,15 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tr i postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 15.06.2026., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 208,15 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 15.06.2026., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 312,25 €, € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 15.06.2026., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju CĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 312,25 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tr i postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 15.06.2026., pa sve do isplate, u roku od 15 dana"
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu u dijelu kojemu prelazi dosuđeni iznos u toč. I . izreke, a u odnosu na I tuženog NĐ i II tuženu PĐ, svaki u iznosu od 208,15 € pa do potraživanih 400,00 €, svaki, te u odnosu na III tuženu HĐ i IV tuženog DĐ, svaki u iznosu od 312,25 € pa do potraživanih 600,00 €, svaki, zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na nedosuđene iznose.
III. Nalaže se tuženicima naknaditi parnične troškove tužitelju i to: I tuženi NĐ iznos od 54,13 €, II tužena PĐ iznos od 54,13 €, III tužena HĐ iznos od 75,81 € i IV tuženi KĐ iznos od 75,81 € zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 15. lipnja 2026. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U pravnoj stvari pobliže navedenoj u uvodnom dijelu ove odluke dana 13.12.2024. podnesena je tužba.
2. U tužbi se navodi, da je tužitelj zajedno sa tuženicima suvlasnik nekretnina upisanih kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, ZK. ul. br. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica] – ORANICA OGRADA sa 277 čhv i kčbr. [katastarska čestica] – KUĆA BR. 96 I DVOR sa 341 čhv. Tužitelj unazad dvadeset godina održava navedene dvije čestice koje zajedno čine jednu cjelinu i to na način da kosi cjelokupno imanje, ponekad traktorom za košnju, a ponekad trimerom i to isključivo o svom trošku, dok mu ostali suvlasnici ni na koji način ne pomažu u troškovima niti u održavanju imanja. Dakle, tužitelj unazad dvadeset godina redovito kosi navedeno imanje, sa time da se kosi minimalno 20 puta godišnje. Za jednu košnju tužitelju je potrebno dva sata rada i otprilike 10 litara goriva. Vrijednost jednog sata košnje procjenjuje se na 30,00 €, dok 10 litara benzinskog goriva otprilike iznosi 14,27 €. Iz navedenog proizlazi kako je tužitelj u zadnjih pet godina košnje i održavanja potrošio 200 radnih sati na košnju navedenih čestica, odnosno 6.000,00 € ako se uzima da radni sat košnje sa kosilicom košta 30,00 €. Uz navedeno, tužitelj je u tih 200 radnih sati potrošio sveukupno 1.000,00 litara benzinskog goriva odnosno 1.470,00 €. Tako da sveukupni trošak košnje i goriva u pet godina koje je tužitelj kosio iznosi 7.470,00 €. Tužitelju je zbog lošijeg zdravstvenog stanja zadnjih godinu dana u obavljanju navedenih poslova pomagao ZĐ, a kojeg je tužitelju uredno platio za obavljenu pomoć. S obzirom na tužiteljev suvlasnički dio, njegov trošak navedene košnje i održavanja iznosi 1.245,00 €, dok ostatak tužitelj potražuje od ostalih tuženika, sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima. Sukladno čl. 89. st. 1. Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a kako je tužitelj bio primoran sam i o svom trošku održavati predmetne nekretnine, bez plaćanja ili pomoći u održavanju ostalih suvlasnika, to tužitelj predlaže sudu obvezati tužene na isplatu mu iznosa od ukupno 2.000,00 €, odnosno I i II tuženog svakog u iznosu od 400,00 €, a III i IV tuženog u iznosu od 600,00 €, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja sudske odluke, time da je tužitelj prvobitno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao isplatu ukupnog iznosa od 6.225,00 €, međutim nakon što je provedeno vještačenje isti je snizio tužbeni zahtjev sa 6.225,00 € na ukupno potraživani iznos od 2.000,00 €, te isto predstavlja povlačenje dijela zahtjeva za isplatu i to u iznosu od 4.225,00 €, te kako se tuženici nisu protivili sniženju tužbenog zahtjeva, sud je sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku utvrdio djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, a kako je pobliže opisano u izreci Rješenja.
3. U odgovoru na tužbu I i II tuženici osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Smatraju da nisu obvezni troškove održavanja nekretnine snositi sukladno čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz razloga, jer nekretnina za koju tužitelj tvrdi da ju održava, nije zgrada sa stanovima i nema uspostavljenih posebnih dijelova nekretnine, a upravo troškovi održavanja zgrade su regulirani čl. 89. st. 1. ZV-u, na koju se tužitelj poziva u tužbi. Nadalje, tuženici nisu obvezni plaćati tužitelju nikakve troškove održavanja, niti iz bilo kojeg drugog razloga ili osnova, te se prije svega osporava, da je tužitelj kosio predmetne nekretnine u količini koju je naveo u tužbi, te tuženici pojašnjavaju, da je tužitelj do prije dvije godine stanovao u kući na susjednoj parceli predmetnim nekretninama, zajedno sa majkom stranaka, sada pok. IĐ, koja je preminula prije dvije godine, te je tužitelj kosio i to imanje na adresi svog stanovanja, koje je puno veće od predmetnog imanja, pa tuženici pretpostavljaju da je tužitelj obuhvatio tužbom i troškove košnje svog imanja na adresi [adresa]. Nadalje, sve troškove košnje je za vrijeme svog života snosila majka stranaka sada pok. IĐ, a ne tužitelj, dok su za vrijeme njezina života i I i II tuženici također pomagali u održavanju imanja na č.k.br. 598 i 1895 k. o. [katastarska općina] i to na način, da je I tuženik NĐ kosio i obavljao druge potrebne poslove, dok je II tužena PĐ pomagala majci održavati vrt i obavljala je druge potrebne poslove, pa bi logikom tužitelja i oni od njega mogli zahtijevati snošenje troškova njihovih radova. Nadalje se ističe, da je tužitelj zadnjih 20 godina i koristio predmetno imanje, na njemu sadio lozu i voćke, tako da je imao i koristi od predmetnog imanja, pa i suvlasničkih dijelova tuženika. Nadalje se ističe, da tužitelj nije nikada do sada spominjao tuženicima bilo kakve zahtjeve oko snošenja troškova održavanja predmetne nekretnine. Tuženici ističu i prigovor zastare.
4. U odgovoru na tužbu III i IV tuženi ističu, da su predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] kao i ostale nekretnine iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj i tuženici NĐ i PĐ naslijedili od FĐ. Tuženici HĐ i KĐ te su nekretnine stekli nasljeđivanjem puno kasnije iza svoje tetke ĆĐ, koja nije bila ni u kakvom srodstvu sa tužiteljem niti sa tuženicima NĐ i PĐ. Za života ĆĐ, tužitelj je predmetne i ostale nekretnine iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uživao po svojoj volji pošto je i tada bio jedan od suvlasnika predmetnih nekretnina, a ĆĐ bila je stara žena. Tužitelj stanuje u neposrednom susjedstvu čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno vlasnik je čkbr. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi kuća i okućnica, koja se nalazi na čkbr [katastarska čestica]. Tužiteljeve čkbr. [katastarska čestica] čine jednu cjelinu sa predmetnim čkbr. [katastarska čestica] i tužitelj ih tako uživa danas, a uživao ih je na isti način u dogovoru s njom i za života ĆĐ. U svakom slučaju tuženici HĐ i KĐ, nakon što su 2006. godine naslijedili ĆĐ, nisu se tome protivili. Tužitelj je i tada kao i danas uživao predmetne nekretnine u punom smislu te riječi, što podrazumijeva korištenje za svoje potrebe. Tuženici HĐ i KĐ su naslijedivši predmetne nekretnine nakon smrti pokojne im tetke ĆĐ nastavili plaćati komunalnu naknadu. Kako se vidi iz izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelj i tuženici su suvlasnici na gotovo šest katastarskih jutara zemljišta što šuma, što oranica, što livada. Tuženici HĐ i KĐ iako su zajedno suvlasnici u 1/2 suvlasničkog dijela nikada nisu bili u posjedu tih nekretnina. Tuženicima HĐ i OĐ je poznato da tužitelj uživa u cijelosti sve nekretnine iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] (osim možda čkbr [katastarska čestica]) , što se vidi i na ortofoto snimci, s time da redovito siječe i za svoje potrebe ili za prodaju koristi drvo iz šume na čkbr [katastarska čestica] . S time tuženici HĐ i KĐ nisu imali problema, no nakon što je tužitelj protiv njih podnio ovu tužbu, tuženici HĐ i KĐ neće imati druge nego od tužitelja zahtijevati, da se tužitelju uračuna naknada za korištenje njihovog suvlasničkog dijela nekretnina za proteklih pet godina i ubuduće. Tuženici HĐ i KĐ nisu od tužitelja nikada tražili da održava predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]. Ako je to činio, činio je za vlastitu korist, jer je iste kao i ostale suvlasničke nekretnine i uživao. Tužitelj s druge strane nije nikada tražio od tuženika HĐ i [adresa] niti ih je pozivao da sudjeluju u održavanju predmetnih nekretnina znajući da bi time promijenio dogovor oko korištenja tih i svih drugih suvlasničkih nekretnina. Tuženici HĐ i KĐ osporavaju i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti počevši od iskazane potrebe za košnjom, iskazane potrošnje goriva, iskazanog utrošenog vremena i cijena sata košnje. Tuženici HĐ i KĐ se iz navedenih razloga protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti upućujući na odredbe stavka 2. i 4. članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uz napomenu da tuženici HĐ i KĐ (za sada) ne traže da im tužitelj preda u su posjed predmetne nekretnine niti ostale suvlasničke nekretnine, a kada bi to tražili svakako bi se imala uzeti u račun vrijednost koristi koje je tužitelj imao i još uvijek ima od uživanja predmetnih i ostalih suvlasničkih nekretnina.
5. Sud je u postupku izvođenja dokaza saslušao svjedoke: UĐ, TĐ, AĐ, te stranke (list 29-38, 48-49). Izvršen je uvid u dokumentaciju koju čine: neslužbena kopija zemljišnoknjižnog izvadka za zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista broj 592 k. o. [katastarska općina] (list 4-8), izvod iz katastarskog plana i ispis sa geoportala (list 23-24). Provedeno je poljoprivredno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Cicvariću (list 58-60), a sudski vještak je i neposredno saslušan na glavnoj raspravi održanoj 05.05.2026.
6. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio zahtjev tužitelja djelomično osnovanim, u tom dijelu ga usvojio, dok je u preostalom dijelu istoga odbio.
7. Stranke nisu osporavale, da su suvlasnici predmetnih nekretnina, onako kako se navodi u tužbi, a u skladu je sa podacima iz zemljišne knjige (zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Sukladno suvlasničkim omjerima stranke se vode upisane i u katastru kao suposjednici predmetnih nekretnina. Iz iskaza saslušanih tuženih PĐ, HĐ i DĐ ne proizlazi, da bi isti unazad 5 godina održavali predmetne nekretnine na način da bi kosili travu, niti su angažirali i platili nekoga drugog da to učini. Tuženi NĐ je znao pokositi tada, kada je tužitelj bio spriječen i to možda jednom do dva puta godišnje unazad 5 godina. Iz iskaza I tuženog NĐ i II tužene PĐ proizlazi, da je tužitelj unazad 5 godina kosio travu na predmetnim nekretninama redovito, time da je njihova majka, a prema iskazu tuženog NĐ (majka tužitelja, I i II tuženog), koja je umrla prije nekih 3 godine, do smrti plaćala gorivo za košnju trave, a istome je to poznato od tuda što je on dovozio gorivo, dok je nakon smrti iste tužitelj sam kupovao gorivo i kosio. Prema iskazu tužitelja, te III i IV tuženika tužitelj se istima nije obraćao prije podnošenja tužbe za zahtjevom da mu financijski pomognu u košnji trave. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nikada nije tražio tužene da mu pomognu u održavanju predmetnih nekretnina, a iste je unazad 5 godina sam održavao, jer živi pored, pa da ne bude zarašćeno, time da ih je kosio kao cjelinu zajedno s nekretninama na kojima živi. Tužiteljev brat NĐ, a prvo tuženi, je tužitelju pomogao pokositi travu 2016., kada je tužitelj išao na operaciju. Svjedok AĐ, koji je suprug III tužene iskazao je , da su predmetne nekretnine bile uredno pokošene, no kako njegova supruga nije postavljala nikakve zahtjeve vezano za predmetne nekretnine, to ih nije zanimalo tko kosi odnosno održava iste, a pretpostavili su da onaj tko ih kosi ima od istih i koristi. Svjedoci UĐ i ZĐ oboje TĐ koji žive u susjedstvu tužitelja potvrdili su iskaz tužitelja, da je isti redovito kosio predmetne nekretnine, otprilike svaka 2 tjedna jednom, te je kosio traktorskom kosilicom (iskaz svjedoka TĐ). Svjedok ZĐ je pomagao tužitelju u košnji tako da je trimerom u 2 do 3 mjeseca jednom kosio brine te mu je za isto bilo potrebno oko 1 do 2 sata, a isto je činio kao protuuslugu tužitelju. Navedeni svjedoci nisu vidjeli nikoga od tuženih, da bi bilo što radili na predmetnim nekretninama. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je isti u utuženom vremenskom razdoblju (unazad 5 godina) kosio uz pomoć traktorčića kosilice marke MTD, te mu je za jednu košnju predmetnih nekretnina bilo potrebno sat vremena, a kosio je svakih 10 do 14 dana, počevši od kraja ožujka i početka travnja pa sve do listopada ili studenog ovisno o vremenu.
8. Dakle, imajući u vidu sve izloženo u toč. 7. obrazloženja utvrđeno je, da su stranke suvlasnici predmetnih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], koje unazad 5 godina kosi odnosno održava samostalno tužitelj, pri čemu tuženici nisu pomagali istome, bilo svojim radom ili financijski u održavanju navedenih nekretnina, a imali su saznanja o tome, da su predmetne nekretnine bile uredno odnosno redovito pokošene.
9. Sukladno čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima troškovi i tereti cijele stvari u suvlasništvu dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihova suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju. U smislu čl. 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati o odlučivanju o svemu što se tiče stvari, koja je u suvlasništvu (upravljanju stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Kada je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga. Tužitelj nije posebno dogovorio sa ostalim suvlasnicima da će on u cijelosti održavati odnosno kositi predmetne nekretnine, niti je utvrđeno, da bi se stranke posebno dogovorile i donijele odluku o tomu da se tužitelju povjerava da on održava i kosi u cijelosti predmetne nekretnine. Međutim, prvo i drugo tuženi su znali da predmetne nekretnine u cijelosti održava tužitelj tako što ih redovito kosi, te mu isto nisu branili ili istome prigovarali, dok su III i IV tuženi znali da se predmetne nekretnine održavaju (kose), ali ih nije zanimalo tko ih kosi, jer su pretpostavljali, da onaj tko ih kosi, iste i posjeduje odnosno od istih ima koristi. Tužitelj je kao i ostali suvlasnici imao pravo i obvezu održavati predmetne nekretnine, a u redovito održavanje nekretnine ulazi košnja, kojom se čuva vrijednost nekretnine i sprječava njezino propadanje. Stoga, trošak koji je nastao u svezi košnje predmetne nekretnine dijele suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim udjelima.
10. Provedenim vještačenjem po poljoprivrednom vještaku Anti Cicvariću utvrđeno je da prosječna cijena košnje trave traktorskom kosilicom MTD po jednom radnom satu iznosi 30,25 € te da je 12 košenja godišnje dovoljno kako nekretnina ne bi zarasla. Imajući navedeno u vidu, te da je površina predmetnih nekretnina 2222 m ² od čega je dio pod građevinskim objektima (prema iskazu I tuženog NĐ kuća je površine 14x6 m, štagalj je 20x8m, svinjci otprilike 8x3 m, te ambar 6x4, dok prema iskazu II tužene postoji još i kokošinjac 5x2 m i još šupa 3x8 m), što tužitelj nije osporavao, te se na toj površini nedvojbeno nije kosilo, proizlazi , da je površina koja je preostala za košnju 1896 m², pa je slijedom toga, a imajući u vidu ocjenu poljoprivrednog vještaka da se u sat vremena prosječno pokosi površina od 3264 m ², tužitelju je po košnji bilo dovoljno 35 minuta, što onda iznosi trošak košnje od 17,65 €, u što ulazi i trošak goriva i amortizacije. Imajući u vidu da je dovoljno bilo 12 košnji godišnje, po godini trošak je iznosio 211,80 € košnje traktorskom kosilicom. Navedenom treba još dodati i trošak košnje trimerom time da tužitelj nije iskazao koliko je često i u kojem trajanju koristio trimer, dok je svjedok ZĐ izjavio, da je pomagao tužitelju trimerom kositi brine jednom u 2 do 3 mjeseca po sat do dva, pa je sud tužitelju na razini godine priznao trošak košnje trimerom 2 puta godišnje po sat vremena što iznosi na razini godine trošak od 38 € (19 ,00 € po satu prosječna cijena košnje trimerom). Dakle, na razini godine trošak košnje predmetnih nekretnina iznosio je ukupno 249,80 €. Imajući u vidu suvlasničke omjere stranaka na predmetnim nekretninama, razmjerno istima stranke su dužne snositi na razini godine trošak košnje predmetnih nekretnina i to: I tuženi Siniša Bertović 41,63 €, II tužena Dijana Santo 41,63 €, III tužena Marija Urbanek 62,45 €, te IV tuženik Dragan Mlinac 62,45 €. Imajući u vidu, da je tužitelj utužio vremensko razdoblje unazad 5 godina, koje vremensko razdoblje nije u zastari, jer se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, pa nije osnovan prigovor zastare istaknut po I i II tuženicima, to su dakle I i II tuženi dužni isplatiti tužitelju svaki iznos od 208,15 €, a III i IV tuženici svaki iznos od 312,25 €, te je u tom dijelu i osnovan tužbeni zahtjev, dok je preko navedenih iznosa isti odbijen kao neosnovan. Na dosuđene iznose tužitelj ima pravo na potraživane zakonske zatezne kamate u smislu čl. 29 . Zakona o obveznim odnosima od dana donošenja ove odluke.
11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka, jer je isti vještačio i odgovorio na zadatak koji mu je dan u Rješenju suda kojim je određeno vještačenje. Tuženici su prigovarali načinu i zadacima iz vještačenja, no sud iste nije prihvatio. Sud nije mogao zanemariti činjenicu, da je tužitelj nesporno sam održavao košnjom predmetne nekretnine o svom trošku, te da je tuženicima bilo poznato , da se iste redovno kose i održavaju, a isti nisu sudjelovali u snošenju troška istoga, pa kako iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka sud nije mogao utvrditi stvarni trošak održavanja, jedina mogućnost je bila pristupiti utvrđivanju prosječne vrijednosti troškova održavanja po sudskom vještaku.
12. Tužitelj je u predmetnom postupku uspio sa osnovom 100 % no sa visinom je uspio tek u 16,72 % (od ukupno prvotno potraživanih 6.225,00 €, dosuđeno mu je 1.040,80 €), što čini njegov prosječni uspjeh u ovoj parnici od 58,36 %, pa kada se isti umanji za prosječni uspjeh tuženih od 41,64 %, preostaje razlika od 16,72 %, koji postotak opravdanih troškova tužitelja su tužitelju dužni naknaditi tuženici, sve sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Opravdani trošak tužitelja čini plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 54,35 €, te nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za: sastav tužbe 200,00 €, zastupanje na tri održana ročišta sa 200,00 € po ročištu, za sastav 2 obrazložena podneska od 11.07.2025., i 06.02.2026., sa 200,00 € po podnesku. Obračunati PDV na priznate nagrade iznosi 300,00 €. Dakle, ukupni opravdani troškovi tužitelja iznose 1.554,35 € od čega 16,72 % iznosi 259,89 €. Razmjerno svojim suvlasničkim udjelima I tuženi i II tužena su dužni naknaditi tužitelju svaki iznos od 54,13 € na ime parničnih troškova, a III i IV tužena svaki iznos od 75,81 €.
U Garešnici, 15. lipnja 2026. godine
S U T K I N J A :
Dajana Gabud Jandoš
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica
2. Odvjetnik Bojan Doneski, Garešnica
3. Odvjetnica Ines Bilandžić-Arbutina, Garešnica
