Pn-1668/2017-40

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Stalna Služba u Supetru

21400 Supetar

Ulica Hrvatskih velikana 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Anđelini Kliškić, u pravnoj stvari tužitelja TF, iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Mira Boban i Gordan Lolić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mira Boban & Gordan Lolić, Split, protiv tuženika OF iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnica Marina Mrklić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mrklić & partneri j.t.d., Split, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zorana Vulovića, odvjetnika u Supetru i zamjenice punomoćnika tuženika Petre Arnerić Dragičević, odvjetnice u Supetru, na ročištu radi objave presude 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku OF iz [adresa] tužitelju TF na ime naknade štete isplatiti iznos od 9.450,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate uvećano za zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, kao i iznos od 1.875,00 kn, uvećan za zatezne kamate koje teku od podnošenja tužbe do isplate, a sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, u roku od 15 (petanest) dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je 7. srpnja 2017. zaprimljena tužba tužitelja protiv I. i II. tuženika, radi naknade štete.

2. U tužbi se navodi da je 9. srpnja 2014. na području otoka Hvara, uvala Stiniva, došlo do pomorske nezgode, sudara dvaju brodica, motornih čamaca, i to brodice registarske oznake [registarska oznaka], kojom da je upravljao II. tuženik te brodice registarskih oznaka [registarska oznaka] kojom je upravljao tužitelj, pri čemu da se brodica registarske oznake [registarska oznaka], gumenjak dužine cca 5,5 m, kretala od juga prema sjeveru, dok se brodica registarske oznake [registarska oznaka], gumenjak dužine cca 8,5 m, kretala od zapada prema istoku. Također se navodi da se brodica 103 759 kretala minimalnom brzinom, dok se brodica 114-BO kretala brzinom cca 25 nautičkih milja (čvorova), glisirajući. Nadalje se navodi da II. tuženik kao upravitelj brodice 114 BO nije postupao s dužnom pažnjom, nije osmotrio, po pravilima da je bio dužan izbjegavati brodicu 103 759, što da nije učinio, već da je oduzeo prednost brodici 103 759, što da je rezultiralo sudarom brodica. Zbog navedenog, da je protiv II. tuženika 29. srpnja 2014. podignuta optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-592/2014 zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-ugrožavanjem posebnih vrsta prometa, čl. 225.st.1., 2. i 5. KZ-a, kažnjivo po čl. 225.st.5. KZ-a, a koja optužnica da je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Splitu KOV-715/2015 od 30. ožujka 2016, te se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem K-780/16. Tužitelj navodi kako gornji navodi o uzorcima nezgode, odgovornosti za istu proizlaze iz vještačenja izvedenog u kaznenom postupku, pomorskog vještaka Kapt. ŠF " [adresa], **.**.2015." Nadalje se navodi kako je tužitelj vlasnik brodice 103 759, pod češkom zastavom, dok je vlasnik brodice 114 BO po hrvatskom zastavom I. tuženik vl. obrta [obrt], pri čemu da je II. tuženik sa I. tuženikom zaključio Ugovor o korištenju plovila "9.7.2014.", pa kako plovilo predstavlja opasnu stvar, time da postoji objektivna odgovornost njenog vlasnika, DF, po pravilima Zakon o obveznim odnosima, koje reguliraju odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Tužitelj navodi da je odštetni zahtjev postavio prema Croatia Osiguranju d.d., a koji zahtjev budući da je brodica 10 759, odnosno njen vlasnik. u trenutku štetnog događaja bio osiguran policom za obvezno osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama kod Alianz Zagreb d.d.,, a brodica 114 BO, odnosno njen vlasnike, da je bio osiguran policama za obvezno osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama kod Croatia Osiguranje d.d., te policom osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) kod Croatia osiguranja d.d., a koje police da je pokrivaju štetu koja je nastala tužitelju, obzirom da navedene police osiguravaju samo treće osobe te osobe od posljedica nesretnog slučaja. Tužitelj da je od strane tvrtke Mariner brod ing. Betina d.o.o. zatražio izradu troškovnika i procjenu štete, te je sukladno dostavljeno, na brodici nastala totalna šteta, a vrijednost brodice prije nesreće da je bila 7.700,00 eura, zbog čega tužitelj postavlja tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.450,00 eura, od čega iznos od 7.700,00 eura naime oštećenja brodice, 400,00 eura na ime uništenja Samsung Galaxy III (6 mjeseci star), 500,00 eura na ime uništenja Samsung Galaxy IV. (nov), 550,00 eura na ime uništenja Fotoaparata Canon EOS 550 D, 70,00 eura na ime na ime uništenja Električnog hladnjaka (1 godinu star), 230,00 eura na ime troška Avio karte [adresa] zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate, kao i isplatu iznosa od 1.875,00 eura na ime izrade procjene također sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

3. Tužba je dostavljena tuženiku na odgovor te se isti u svom odgovoru zaprimljenom kod ovog suda 9. travnja 2018. u cijelosti usprotivio tužbi. Ističe kako su netočni navodi tužitelja da tuženik nije postupao s dužnom pažnjom te da nije osmatrao te da je po pravilima bio dužan izbjegavati brodicu 103 759, što da nije učinio, već je oduzeo prednost brodici 103 759, a što je rezultiralo sudarom i štetom, te kako je zbog navedenog podignuta optužnica protiv tuženika, iz čega, uz vještačenje iz kaznenog spisa, prema navodima tužitelja proizlazi uzrok nesreće i tuženikove odgovornosti. Tuženik ističe kako je kazneni postupak u tijeku, nije okončan niti pravomoćan, a niti je potvrđena optužnica dokaz da je II. tuženik odgovoran za pomorsku nesreću. U odnosu na vještačenje kojim se koristi tužitelj i na kojem temelji odgovornost tuženika, isti navodi kako navedeno vještvo nije dato na temelju zapisnika o očevidu ili nekog drugog egzaktnog materijalnog dokaza, a da se isti u kaznenom postupku protivio istome, a protivi se da se isto koristi i u ovom postupku. Svakako ističe, da je iz istoga razvidno da je važan faktor sudara propust pravilnog osmatranja oba upravitelja brodica iz čega da proizlazi odgovornost drugog voditelja brodice, odnosno tužitelja. Konačno tuženik zaključuje kako nije odgovoran za štetu niti je u obvezi nadoknaditi istu tužitelju, te pored osnova poriče i visinu tužbenog zahtjeva.

4. U tijeku postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem vještva stalnog sudskog vještaka za pomorski promet Kapt. T, Ugovora o korištenju plovila od 9. srpnja 2014., računa Mariner brod-ing Betina d.o.o od 3. srpnja 2015., Troškovnika

–procjena štete broj Tr 944-021/2015/Hm od 23. lipnja 2015. tvrtke Mariner brod-ing Betina d.o.o. i spisa Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-780/16,.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete nastale kao posljedica štetnog događaja koji se dogodio 9. srpnja 2014. na otoku Hvaru.

7. Među strankama u tijeku postupka nije bilo sporno da se 9. srpnja 2014. dogodila predmetna pomorska nesreća, štetni događaj, u kojem su sudjelovali tužitelj kao upravitelj brodice registarskih oznaka [registarska oznaka] i tuženik kao upravitelj brodice registarskih oznaka [registarska oznaka].

8. Među strankama je u tijeku postupka bila sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaj i visina tužbenog zahtjeva.

9. Naime, tužitelj odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja temelji na vještačenju izvedenom u kaznenom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodio pod poslovnim brojem K-780/16 od strane pomorskog vještaka kapt. ŠF " [adresa], **.**.2015.", međutim tuženik se u ovom postupku protivio da se predmetno vještvo pomorskog vještaka izrađeno u kaznenom postupku koristi za potrebe ovog postupka jer isto prema navodima tuženika nije dato na temelju zapisnika o očevidu ili nekog drugog egzaktnog materijalnog dokaza, te je tuženik ujedno u tom smislu istaknuo i odgovornost odnosno suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja budući da iz vještva proizlazi da je važan faktor sudara propust pravilnog osmatranja oba upravitelja brodica.

10. Pri tome je za navesti da u postupku također nije bilo sporno da se pred Općinskim sudom u Splitu vodio kazneni postupka protiv tuženika u vezi s predmetnim štetnim događajem, pri čemu je ovaj sud čitanjem spisa Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-780/16 utvrdio kako je pravomoćnom i ovršnom presudom donesenom u tom kaznenom postupku 18. lipnja 2018. tuženik proglašen krivim za predmetni štetni događaj.

11. Čitanjem vještva stalnog sudskog vještaka za pomorski promet Kapt. ŠF od 9. studenog 2015., izrađenog za potrebe kaznenog predmeta pod poslovnim brojem K-780/16 utvrđeno je kako su prema mišljenju vještaka oba voditelja brodice propustili osmatrati plovno područje, pa time i reagirati na vrijeme, da je upravitelj brodice 103 759, ovdje tužitelj, propustio osmatrati, te da iako je to brodica sa pravom puta, da je na vrijeme uočio dolazeću brodicu po svom lijevom boku, mogao je aktivno pridonijeti izbjegavanju sudara, kao i da je upravitelj brodice 114 BO, ovdje tuženik, napravio više propusta, nije osmatrao, bio je dužan izbjegavati drugu brodicu koju nije izbjegavao, kako je to propisano pravilima, te da su ti propusti rezultirali sudarom brodica, a primarni razlog koji je doveo do sudara da je oduzimanje prava puta drugoj brodici 103 759, jer da nije smio presjeći kurs ispred pramca brodice koja ima pravo puta.

12. Tužitelj je u postupku predložio provođenje dokaza pomorskim vještačenjem na okolnost nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i dokaz procjene štete na predmetnom plovilu, zbog čega je sud raspravnim rješenjem od 22. travnja 2025. odredio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost dinamike nastanka predmetne nezgode, odnosno odgovornosti tuženika te na okolnost visine nastale štete, te je istome naložena uplata za troškove vještačenja, uz upozorenje da će sud ukoliko tužitelj u danom roku od petnaest dana ne uplati traženi iznos predujma odustati od izvođenja tog dokaza. S obzirom da tužitelj u danom roku od petnaest dana nije uplatio traženi iznos predujma za troškove vještačenja to je sud rješenjem od 16. veljače 2026. odustao od izvođenja tog dokaza, pozivom na odredbu članka 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje; ZPP-a)

13. Odredbom članka 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Riječ je o izvanugovornoj odgovornosti kod koje odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Spomenute pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, dok se krivnja za štetu pretpostavlja, a na šetniku je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

14. Također, prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a), ako zakonom nije drugačije određeno.

15. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Prije svega je potrebno reći, a s obzirom na nedvojbenu činjenicu u ovom postupku prema kojoj je tuženik pravomoćno oglašen krivim za predmetni štetni događaj i to presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-780/16 od 18. lipnja 2018., da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan samo za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim (čl. 12. st. 3. ZPP), pa sukladno tome, na ovaj postupak osuđujuća kaznena presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-780/16 od 18. lipnja 2018. ima učinak. Međutim, kako je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne, time nije u cijelosti riješeno pitanje odgovornosti sudionika predmetne nezgode za njezin nastanak, jer bez obzira na to što je tuženik proglašen krivim za nastanak predmetne nezgode, i dalje ostaje nerazjašnjeno pitanje postoji li doprinos tužitelja nastanku štete, odnosno suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja. Naime, sud je u parničnom postupku u odnosu na činjenični opis kaznenog djela vezan samo u odnosu na one činjenice koje čine kvalifikatorne elemente određenog kaznenog djela, što znači da okolnost da je štetna radnja kojom je nanesena šteta istovremeno i kazneno djelo, ne isključuje mogućnost postojanja podijeljene odgovornosti štetnika i oštećenika nastanku štete.

17. Dakle, a uzimajući u obzir da je tuženik pravomoćnom presudom kaznenog suda proglašen krivim za predmetni štetni događaj, ali da je isti svoju odgovornost osporio, navodeći pri tome da je u vještvu vještaka pomorske struke izrađenom u kaznenom postupku kao važan faktor sudara naveden propust pravilnog osmatranja oba upravitelja brodica, to je po ocjeni ovog suda radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo potrebno utvrditi postoji li suodgovornost tužitelja nastanku štetnog događaja. Pri tome je za navesti da tuženik tijekom postupka sudu nije dokazao postojanje suodgovornosti na strani tužitelja i u tom pravcu nije predložio izvođenje nikakvih dokaza, dok tužitelj nije uplatio traženi iznos predujma radi izvođenja dokaza vještačenjem na okolnost nastanka predmetne nezgode zbog čega je sud odustao od izvođenja dokaza. Međutim, kako teret dokazivanja činjenice suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja i same štete leži na tuženiku, a tuženik u tom smjeru nije predložio ni jedan dokaz, to je sud drži da ne postoji suodgovornost na strani tužitelja.

18. Međutim, po ocjeni ovog suda tužitelj u tijeku postupka nije dokazao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj visinu postavljenog tužbenog zahtjeva na ime oštećenja brodice temelji na privatno izrađenoj procjeni štete od strane Mariner brod ing. Betina d.o.o., dakle na privatnoj ispravi, koju ovaj sud s obzirom da se tuženik usprotivio visini postavljenog tužbenog zahtjeva, nije mogao cijeniti u dokazne svrhe. Naime, radi se o procjeni štete koju je izradila tvrtka Mariner brod-ing Betina d.o.o., po nalogu tužitelja, pri čemu tuženik ni na koji način nije sudjelovao prilikom procjenjivanja štete od strane navedene tvrtke, na istu procjenu se nije mogao ni očitovati, dok je sam tužitelj propustio predložiti osiguranje dokaza nakon nastanka štetnog događaja. Pri tome je za navesti da je teret dokaza na okolnost visine nastale štete upravo na tužitelju, koji unatoč tome što je predložio dokaz ponovne procjene štete, po nalogu suda za uplatu predujma za potrebe provođenja dokaza vještačenjem radi utvrđivanja visine štete, u danom roku nije uplatio traženi predujam, zbog čega je sud odustao od izvođenja navedenog dokaza. Što se tiče zatraženog iznosa od 400,00 eura na ime uništenja Samsung Galaxy III, 500,00 eura na ime uništenja Samsung Galaxy IV, 550,00 eura na ime uništenja Fotoaparata Canon Eos 550 D, te 70,00 eura na ime uništenja Električnog Hladnjaka, za navesti je da iz provedenih dokaza uopće ne proizlazi da su navedeni uređaji uništeni u predmetnoj nezgodi, dok tužitelj u tom smislu nije predložio nikakve dokaze (saslušanje svjedoka, parničnih stranaka itd) kojima bi se eventualno utvrdilo da se radi o predmetima u vlasništvu tužitelja koji su uništeni u predmetnom štetnom događaju. Što se tiče zatraženog troška izrade procjene u iznosu od 1.875,00 kn (248,85 eura) na takav bi trošak tužitelj eventualno imao pravo da je isti izrađen u postupku osiguranja dokaza da je isti pokrenuo, što nije.

19. Stoga, a kako je kod postojanja odgovornosti za štetu potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki, i to postojanje subjekta obveznog odnosa i odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetne radnje štetnika, štete, uzročno posljedične veze između štetne radnje štetnika i nastale štete (kauzalni neksus) te protupravnost štetne radnje, pri čemu tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao nastanak štete, odnosno visinu nastale štete, to je tužbeni zahtjev tužitelja sud odbio kao neosnovan.

20. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. U nastavku je sud odlučio o troškovima postupka.

22. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio spor isti je sukladno odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a dužan nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka.

23. Tuženiku su, zastupanom po odvjetniku, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u visini od naznačenih 9.698,85 eura, te popisani trošak na zapisniku od 5. svibnja 2026., sukladno Tbr. 8. st.1. i Tbr. 9.st.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) priznati troškovi odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, pristupa na ročište od 5. lipnja 2018. i 5. svibnja 2026. po 100 bodova te za trošak pristupa na ročište od 18. ožujka 2026. 50 bodova, što ukupno iznosi 350 bodova. Kako vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife, tuženiku je priznat sveukupni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 700,00 eura koji iznos uvećan za 25 % PDV-a iznosi 875,00 eura.

24. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sudskih pristojbi, jer je njegov zahtjev u tom dijelu postavljen neodređeno.

25. Stoga je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, koji iznos mu je tužitelj dužan nadoknaditi, kako je to sud odlučio pod točkom II. izreke presude.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Supetru, 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Anđelina Kliškić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku, ZOU Mira Boban & Gordan Lolić, Split

- tuženiku po punomoćnici, OD Mrklić & partneri j.t.d., Split

- u spis