REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-143/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, te punomoćnice tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.07.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 5.847,10 EUR bruto zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,64 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,41 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,96 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,56 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 55,98 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 51,75 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,39 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,23 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,70 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,53 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,16 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,73 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 48,90 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,27 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,39 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 51,01 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 54,64 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,03 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,87 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 62,36 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 188,61 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,71 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,44 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 61,40 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 218,26 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 53,27 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,98 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 157,64 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 142,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,45 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,13 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 134,10 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 86,49 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,04 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 102,11 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 138,18 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 113,80 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,24 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,43 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,09 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,50 EUR koja teče od 15. ožujak 2022

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,18 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 110,27 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 134,70 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,93 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 132,85 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 139,71 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 142,85 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 136,59 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 111,16 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 99,47 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 139,18 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 203,56 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 211,83 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 221,19 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 253,50 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 235,32 EUR koja teče od 15. kolovoz 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 240,56 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 37,13 EUR koja teče od 15. listopad 2024.do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.275,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

i

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužiteljici da temeljem odredbe članka 122 a ZPP-a u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi predanoj ovom sudu dana 07.kolovoza 2023. godine navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinske sestre pri Zavodu za urologiju. Navodi se da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Ističe se da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad da od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Ističe se da je odredbom iz čl.28.st.8.KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Navodi se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu da primopredaja službe, koja ne može biti duža od 30 minuta da mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takovog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, navodi se da ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. da je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Prema tome, ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, se ističe da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Nadalje se ističe da je Vlada RH na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (Covid dodatak), a koja Odluka da započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, navodi se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe, a koji da se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i Covid dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navodi se da tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, covid dodatak, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 29.10.2025.godine (list 149-153 spisa) te ista potražuje 5.847,10 Eur- a s pripadajućom kamatom na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25.03.2024. (list 13-16 spisa) navodi da osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari od strane tužiteljice, te osporava osnov i visinu potraživanja. Nadalje, tuženik u podnesku od 22.11.2024.godine (list 46-49 spisa) u odnosu na primopredaju službe ističe da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe već da poneki radnici najčešće zbog dežurstva ili rada u turnusu ponekad budu zaduženi za primopredaju službe te da ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, te da je to ponekad 5 minuta, ponekad 30, a maksimalno do 30 minuta. U odnosu na dio zahtjeva vezano za isplatu covid nagrade ističe se da je tuženik tužiteljici svaki put kad je radila poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid-19 isplatio posebnu nagradu izračunatu sukladno Odluci o posebnoj nagradi za obavljanje poslova vezanih za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19, a koju je donijela Vlada RH. Tuženik je istakao i prigovor pravomoćno presuđene stvari pozivajući se na predmet ovog suda Pr-1249/19.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće za listopad 2017. (list 4 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa); odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (list 9 spisa); priloga uz odgovor na tužbu (list 18-28 spisa); naloga tuženika (list 50 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 60 spisa); odluke o posebnoj sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intezivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.03.2020.godine (list 61-62 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 63 spisa); platnih lista i evidencija o radnom vremenu (list 77-119 spisa); nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 121-144 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje OĐ (list 71-73 spisa), te tužiteljice OĐU (list 73-75 spisa);

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine s osnova razlike manje isplaćene plaće s osnova covid nagrade i primopredaje dužnosti te posljedično vezano za ta potraživanja neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz iskaza saslušane tužiteljice, te svjedokinje OĐ na ročištu od 10.03.2026. da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao medicinska sestra na Zavodu za urologiju, te da je tužiteljica radila u turnusima po 12 sati i to s radnim vremenom ujutro od 7,00 ujutro do 19,00 navečer, te od 19,00 navečer do 7,00 ujutro.

7. Među strankama je sporno pripada li tužiteljicu pravo na isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje po tim osnovama, te da li je osnovan prigovor presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 22.11.2024. godine . Tužiteljica je nesporno zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, budući je ista na ročištu od 10.03.2025. potvrdila činjenicu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari., a čime su otklonjeni svi prigovori u pogledu punomoći koju je ista izdala navedenoj odvjetnici i koja prileže spisu (list 6 spisa).

8. Neosnovan je i prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 22.11.2024. Naime iz pregledanog predmeta Pr-1249/19, a koji je pravomoćan i ovršan proizlazi da se ne radi o istovrsnoj pravnoj stvari, te samim time pravomoćno presuđenoj stvari (članak 333. stavak 2. ZPP-a). Naime, uvidom u predmet Pr-1249/19 je razvidno daje u tom predmetu donesena presuda Pr-1249/2019 od 27.11.2020.godine, a kojom je tužiteljici dosuđeno s osnove naknade za otežane uvjete rada, te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i posljedično naknadu za godišnji odmor i bolovanje s tog osnova za razdoblje od kolovoza 2014. do siječnja 2020.godine ukupan iznos od 3.127,28 Kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Navedena presuda je postala pravomoćna 14.12.2020.godine, te ovršna 21.12.2020.godine, a što je razvidno uvidom u spis Pr-1249/2019. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari predmet postupka potraživanje po osnovi neisplaćene primopredaje dužnosti i covid nagrade te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje iz tog osnova u tom smislu ne radi se o pravomoćno presuđenoj stvari pa je istaknuti prigovor pravomoćno presuđene stvari od strane tuženika u cijelosti neosnovan.

9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice, a koja se odnosi na plaću tužiteljice za listopad 2017. (list 4 spisa) nedvojbeno proizlazi da navedena obračunska lista ne sadržava podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade.

10. Iz pregledanog Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

11. Iz pregledane Odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147- 01/GB-22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. GĐ, dr. sc. VĐ, ĆĐ, mag.med.techn., EĐ dipl. iur, te DĐ, univ.spec.ecc.

12. Iz iskaza saslušane svjedokinje OĐ (list 71-73 spisa) proizlazi da je navedena svjedokinja zaposlena na Zavodu za urologiju na jedinici intezivnog liječenja. Ističe da je na Zavodu za urologiju radno vrijeme organizirano u turnusima po 12,00 sati i to od 7:00 ujutro do 19,00 navečer i od 19,00 navečer do 7:00 ujutro. Ističe da se primopredaja na ovom odjelu na Zavodu provodi oduvijek tijekom trajanja radnog vremena i to na način da u 7:00 ujutro kreće primopredaja budući da se djelatnice okupljaju u sestrinskoj sobi, te da tu dolazi glavna sestra te da se primopredaja obavlja na način da djelatnici koji izlaze iz službe pročitaju ono što su zapisali u teci sestrinske primopredaje službe, te da se onda usmeno nadopunjuje sve ono što se događalo tijekom smjene, a što nije moguće citirati u navedeno primopredaju ili u bilježnicu. Također je ista istakla da se navedena primopredaja događa i nakon završetka noćne smjene jer da je rad u noćnoj smjeni dinamičan te da se djelatnicima koji dolaze u smjenu ne predaju samo informacije iz noćne smjene nego i iz prethodnog dana. U odnosu na trajanje primopredaje smjene svjedokinja je istakla da u jutarnjoj smjeni primopredaja traje nešto kraće oko 20-ak minuta, a da iza noćne smjene traje 30-ak minuta jer da se tada nešto više prenosi informacija djelatniku koji preuzima smjenu. Svjedokinja je istakla da tuženik nije nigdje u evidencijama evidentirao sate primopredaje, te je ista potvrdila kao nespornu činjenicu da je tužiteljica na navedeni opisani način obavljala primopredaju službe na Zavodu za urologiju. Iz iskaza svjedokinje nadalje proizlazi da svjedokinja nije upoznata sa činjenicom da li je tužiteljica u iti jednom dijelu utuženog razdoblja bila raspoređena za rad u respiratornom centru za vrijeme corona virusa budući da je ona tada bila na porodiljnom dopustu, a ista ujedno potvrđuje činjenicu da je u utuženom razdoblju tijekom covida bilo rada sa covid pacijentima na odjelu budući da su se djelatnici često raspoređivali na Zavod za urologiju sa drugih odjela, te da bi znali od kuće doći zaraženi i da su se raspoređivali na odjel. U odnosu na činjenicu što je konkretno djelatnik kojemu je završavala smjena iznosio drugom djelatniku vezano za primopredaju svjedokinja je navela da je to bilo sve vezano za specijalnost urologije i operativne zahvate koji su bili vezani za pacijente te stanje oporavka pacijenta. Također svjedokinja navodi da ukoliko je pacijent ležao na urologiji, a bio covid pozitivan da ako bi se ustanovvilo da je pozitivan na corona virus nakon testiranja da bi pacijent bio izoliran u posebnu sobu kako ne bi prenio zarazu drugim pacijentima, te da bi se u toj sobi pratio napredak pacijenta, te ako bi se pacijentu pogoršalo stanje da bi se zvao infektolog i anesteziolog te da bi se pacijenti upućivali na daljnje liječenje ovisno o dijagnozi infektologa i anesteziologa, te da su oni odlučivali hoće li pacijenta uputiti u respiratorni centar. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da su medicinske sestre na urologiju pri radu sa covid oboljelim pacijentima koristile zaštitne maske na licu.

13. Iz iskaza saslušane tužiteljice OĐU (list 73-75 spisa) proizlazi da je ista istakla da radi u turnusima te da joj smjena traje od 7,00 ujutro do 19,00 navečer, te od 19,00 navečer do 7,00 ujutro. Ista ističe da se primopredaja odvija na način da ona u dnevnoj smjeni ujutro kad je preuzima osobi koja dolazi u smjenu prenosi podatke iz noćne smjene i to sve što se događalo s pacijentima u noćnoj smjeni, te sve što treba napraviti po danu, a za smjenu koja počima u 19,00 sati da dolazi smjena za noć i da ista referira toj smjeni što se dogodilo u tom danu. Tužiteljica je istakla da primopredaja službe u prosjeku traje od 20-30 minuta, a da glavna sestra ima podatke da li je tuženik bilježio u evidencijama radnih sati i sate primopredaje smjene, te ističe da ona osobno nije ostvarila nikakva plaćanja s osnova primopredaje dužnosti. Ističe da je tijekom 2021. bila odlukom nadležnih bila raspoređena u Respiratorni centar gdje da je radila , te da je ona iz rada u tom centru otišla na porodiljni dopust. Također je ista istakla da pored toga što su pacijenti u doba pandemije liječeni u respiratornom centru da su isti liječeni i na Odjelu urologije gdje je ona radila, te da su takvi pacijenti koji su bili covid pozitivni ako su se zatekli na odjelu zavoda za urologiju da su bili izolirani u posebnim sobama da ne zaraze druge, te da se radilo o osobama koje bi bile operirane, te sa otvorenim ranama, te da je trebalo pratiti njihove vitalne funkcije po infektologu i anesteziologu pa ako je stanje bilo zadovoljavajuće da su isti ostajali se liječiti u izoliranoj sobi na zavodu, a ako bi im se stanje pogoršalo da su bili prebacivani na druga mjesta u zavisnosti od procjene liječnika infektologa i anesteziologa. Pored navedenog tužiteljica navodi da sestre same vode bilješke u posebnu teku za primopredaju o tome što su radile tijekom primopredaje dužnosti navedenog dana, a da glavna medicinska sestra treba bilježiti evidencije sati koje su one provele u primopredaji, dok da medicinske sestre ne bilježe početak i kraj rada već samo što su radile u primopredaji. Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da su sestre na urologiji imale jednokratnu zaštitu u vidu zelenog tankog ogrtača i masku na licu, te da su to oblačile samo prilikom ulaska u sobu covid zaraženog pacijenta. Tužiteljica ujedno ističe da ona iz obračunskih lista plaće nije mogla vidjeti da bi joj bila plaćena primopredaja službe. Ujedno tužiteljica je istakla da ona ne dežura već samo medicinske sestre instrumentarke dok ona radi u turnusima.

14. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

15. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 8 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

16. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid nagradu, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

17. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku radnog vremena. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na sve navedeno potrebno je istaći da je tuženik dostavio ovom sudu, a sukladno nalogu ovog suda sa ročišta od 10.03.2025. kao prilog uz svoj podnesak od 12.03.2025.godine (list 78-119 spisa) evidencije rada ( s točnim početkom i završetkom rada) i platne liste, a koje činjenice je utvrdio i Centar za vještačenja u svom nalazu i mišljenju. Međutim, iz dokaza provedenih u ovom postupku, posebice iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje OĐ te nalaza i mišljenja Centra za vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje radila na Zavodu za urologiju, te da je cijelo utuženo razdoblje svakodnevno vršila primopredaju dužnosti dok je tuženik navedenu primopredaju dužnosti definirao tek svojom odlukom od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) na način da utvrđuje službenu obvezu primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023.godine, a prema iskazu svjedokinje OĐ i tužiteljice nema dokaza da je tužitelj uopće počeo evidentirati, obračunavati i plaćati primopredaju dužnosti tužiteljici u utuženom razdoblju. Međutim, Centar za vještačenja na stranici 8. svog nalaza i mišljenja (list 129 spisa) je istakao da je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe tek počevši od 01.01.2023.godine i to na način da se u evidencijama rada, gdje je primjenjivo iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa, te ovaj sud u tom smislu prihvaća kao dokazanom činjenicu da je tuženik djelomično u trajanju od 15-20 minuta počeo isplaćivati sate tužiteljičinog rada u primopredaji tek od 01.01.2023.godine, dok za cijelo utuženo razdoblje od 01.07.2018.godine do 01.01.2023.godine ovaj sud prihvaća navode tužiteljice da joj tuženik uopće nije evidentirao, obračunavao ni plaćao ništa na ime nesporno odrađenih sati primopredaje dužnosti, a što je razvidno iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, a i iz iskaza svjedokinje OĐ i tužiteljice, a slijedom čega proizlazi da tuženik nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu u pogledu radnih sati koje su njegovi djelatnici pa tako i tužiteljica provodili u obavljanju primopredaje dužnosti na Zavodu za urologiju. Također treba istaći da iz pregledanih evidencija rada koje je tuženik dostavio uz podnesak tuženika od 12.03.2025.godine za cijelo utuženo razdoblje je razvidno da iste evidencije ne sadržavaju posebnu rubriku primopredaje dužnosti pa unatoč činjenici što je iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja kao i očitovanja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) proizlazi da je tuženik počevši od 01.01.2023.godine tužiteljici evidentirao i plaćao na ime odrađenih sati primopredaje dužnosti dodatnih 15- 20 minuta iz navedenog je razvidno da se ne može smatrati da je tužitelj uredno vodio evidencije radnih sati vezano za primopredaju dužnosti budući njegova evidencija radnog vremena nije sadržavala rubriku primopredaje dužnosti. Ovo je posebno razvidno i iz načina obračuna neisplaćene primopredaje dužnosti od strane Centra za vještačenja a iz kojeg je nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak izračun vršio tako što je izvršio uvid u evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdio je broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu kad je tužiteljica imala primopredaju službe i po tome na mjesečnoj osnovi izvršio obračun naknade. U navedenom smislu budući tuženik nije vodio evidencije odrađenih radnih sati u primopredaji dužnosti, a koje je tužiteljica uredno obavljala vršeći primopredaju dužnosti kod tuženika u cijelom utuženom razdoblju jer ih od 01.07.2018.godine do 01.01.2023.godine prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja te iskaza tužiteljice i svjedokinje OĐ nije uopće vodio, a od 01.01.2023.godine pa nadalje ih je evidentirao i plaćao za vremenski paušalno utvrđen period od strane tuženika u trajanju od 15-20 minuta, ali tad još u njegovim evidencijama radnog vremena nije postojala rubrika primopredaje dužnosti, a što je sve razvidno iz pregledanih i dostavljenih evidencija o radnom vremenu, iskaza tužiteljice i svjedokinje OĐ, te nalaza i mišljenja Centra za vješačenja prema mišljenju ovog suda radi navedenog na tuženiku je teret dokazivanja u ovom postupku sukladno odredbi članka 135.članka 4. Zakona o radu budući je u predmetnoj pravnoj stvari riječ o sporu u vezi sa radnim vremenom i to radnim vremenom provedenim u radu vezano za primopredaju dužnosti i u radu vezano za rad sa covid oboljelim pacijentima. Tuženik u navedenom smislu ničim nije pobio tvrdnje tužiteljice i svjedokinje OĐ iz kojih proizlazi da je tužiteljica radila na Zavodu za urologiju u cijelom utuženom razdoblju u turnusima 12-24,12-48 s radnim vremenom od 7-19 i od 19-7 sati te da je redovno vršila primopredaju dužnosti u 7,00 ujutro i 19,00 sati navečer i to u trajanju u prosjeku od najmanje 30 minuta, ujutro nešto kraće oko 20-ak minuta, a navečer do 30 minuta, a kako to proizlazi iz iskaza same tužiteljice i svjedokinje OĐ. U predmetnoj pravnoj stvari potrebno je istaći da tuženik u cijelom utuženom razdoblju od 01.07.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine nije utvrđivao stvarne sate rada tužiteljice provedene u primopredaji službe već je isti samo počevši tek od 01.01.2023.godine tamo gdje je bilo primjenjivo u evidencijama rada iskazivao završetak radnog vremena u trajanju od 15-20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa. Ovo proizlazi i iz sadržaja navoda Centra za vještačenja na stranici 8 vještva. Tuženik je počevši od 01.01.2023.godine, a prema onome što je navedeno u nalazu i mišljenju Centra za vještačenja prema mišljenju ovog suda tužiteljici pogrešno iskazivao sate provedene u primopredaji dužnosti u trajanju od 15-20 minuta budući je tužiteljica radila na Zavodu za urologiju te je skrbila o operiranim pacijentima koji su se liječili na odjelu, a iz same odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) proizlazi da je sam tuženik odredio tom odlukom da primopredaja službe u jedinicama intezivnog liječenja traje 30 minuta, a i iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje OĐ proizlazi nedvojbeno da je primopredaja službe na Zavodu za urologiju trajala u prosjeku 30 minuta unatoč tome što je trajala nešto kraće u jutarnjoj smjeni. Iz navedenog je razvidno da tuženik nije prilikom navedenog obračuna precizno računao početak i završetak tužiteljičinog rada u primopredaji niti evidentirao sate primopredaje u evidenciji prisutnosti tužiteljice na radu niti je utvrđivao da li su odrađeni sati primopredaje prelazili redovnih mjesečni fond sati, a u kojoj situaciji se ti radni sati tretiraju kao prekovremeni rad već je istoj samo nakon odrađenih 12 radnih sati u turnusu paušalno dodavao 15-20 minuta i to tek od 01.01.2023. godine te je to plaćao, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja. Prema mišljenju ovog suda iz navedenih u ovom postupku nedvojbeno utvrđenih činjenica proizlazi da tuženik u dužem periodu utuženog razdoblja (od 01.07.2018. do 01.01.2023) uopće nije vodio evidenciju radnih sati koje je tužiteljica provela u primopredaji dužnosti, a kad je isti naknadno počeo plaćati radne sate provedene u primopredaji službe od 01.01.2023. tad nije utvrđivao putem evidencija o prisutnosti na radu koliko je tužiteljica stvarno provela radnih sati u primopredaji dužnosti nego je na 12 radnih sati u turnusu kroz rubriku završetka rada dodao paušalno 15-20 minuta bez da utvrđuje stvarne sate tužiteljice provedene u primopredaji. U navedenom smislu tuženik u cijelom utuženom razdoblju nije na pravilan način vodio evidencije o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz pregledane odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) iz koje je vidljivo da je tuženik tek od 01.01.2023.godine definirao pojam primopredaje službe ističući da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva i turnusa. Iz navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine ujedno proizlazi da je tuženik paušalno odredio da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jednicama intezivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena i zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu. Navedena odluka tuženika od 28.12.2022.godine vezano za trajanje primopredaje službe je upotpunosti suprotna citiranom Zaključku sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja jer tuženik određuje trajanje primopredaje dužnosti paušalno u određenom vremenu trajanja, a ne prema evidenciji prisutnosti na radu gdje treba bilježiti stvarne sate provedene u primopredaji dužnosti pa takav način utvrđivanja vremena trajanja primopredaje dužnosti može bitno odstupati od stvarno odrađenih sati rada u primopredaji dužnosti. Iz iskaza svjedokinje OĐ proizlazi da ista stiče da primopredaja u jutarnjoj smjeni traje nešto kraće oko 20-ak minuta, a iza noćne smjene duže oko 30 minuta, dakle u prosjeku do 30 minuta, a što odgovara i onome što je iskazala tužiteljica koja je istakla da primopredaja traje na Zavodu za urologiju od 20-30 minuta, dakle u prosjeku do 30 minuta, a što odgovara i vremenu koje je sam tuženik naveo u odluci od 28.12.2022.godine gdje je naveo da primopredaja u jedinici intezivne skrbi traje 30 minuta. Budući priložene evidencije o radnom vremenu ne sadrže rubriku primopredaje dužnosti kroz cijelo utuženo razdoblje, a iz iskaza tužiteljice i saslušane svjedokinje OĐ nedvojbeno proizlazi da tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu u utuženom razdoblju, te iz iskaza istih nedvojbeno proizlazi da je primopredaja dužnosti trajala najmanje u prosjeku 30 minuta na Zavodu za urologiju ovaj sud je mišljenja da je potrebno uzeti kao dokazanu činjenicu da je tužiteljica svakodnevno obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od najmanje 30 minuta, te da je navedena primopredaja bila usmena i pismena i da se odvijala uvijek na završetku turnusa.

18. Iskaz tužiteljice kao i svjedokinje OĐ u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u utuženom razdoblju na Zavodu za urologiju i to u turnusima 12-24, 12-48 te da je obavljala redovito primopredaju dužnosti, a i u covid centru prema nalogu kojeg je u ovaj spis dostavio sam tuženika (list 50 spisa), a iz kojeg naloga proizlazi da je tužiteljica odlukom tuženika bila raspoređena na rad u Respiratorno intezivistički centar za liječenje oboljelih od bolesti covid 19 i to u razdoblju od 28.03. do 30.06.20. Iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te je naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine a istu određuje paušalno, a ne prema stvarno utvrđenim satima primopredaje i to u trajanju od 20 minuta za odjele, a 30 minuta za odjele intezivne njege bez da utvrđuje stvarne sate odrađene u primopredaji službi, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti i to u razdoblju od 01.07.2018.godine do 01.01.2023.godine da joj uopće nije plaćao sate primopredaje, a prema utvrđenju Centra za vještačenja u nalazu i mišljenju proizlazi da je tuženik tužiteljici djelomično za paušalno određeno vrijeme primopredaje od strane samog poslodavca u trajanju od 15-20 minuta plaćao primopredaju dužnosti tek počevši od 01.01.2023.godine umjesto u trajanju od 30 minuta, a što prema iskazu tužiteljice i svjedokinje OĐ predstavlja stvarno odrađene sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje koje je tužiteljica odrađivala. Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje OĐ proizlazi da je tužiteljica kod tuženika na Zavodu za urologiju redovno obavljala primopredaju dužnosti ujutro u 7,00 sati i navečer u 19,00 sati, a tuženik je navedeno tek naknadno počeo evidentirati u 2023. godini prema citiranoj odluci tuženika od 28.12.2022. te prema nalazu i mišljenju Centra za vještačenja. Budući da iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje OĐ kao i dostavljenog naloga o upućivanju na rad tužiteljice u Respiratorni centar (list 50 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica tijekom 2021.godine od 28.03. do 30.06.2021. radila u respiratorno intezivističkom odjelu na Križinama sa covid oboljelim pacijentima na Križinama, a i na samom odjelu Zavoda za urologiju gdje su isti prema iskazu svjedokinje OĐ i tužiteljice bili liječeni odvojeno od ostalih pacijenata, te se pri tome kao i svi ostali djelatnici držala odgovarajućih protokola i koristila potrebna sredstva zaštite budući se samim time smatra da je tužiteljica nedvojbeno obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 ista sukladno onome što je propisano člankom 1. citirane Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (list 9 spisa), a koja je odluka donesena 07.12.2020., a primjenjuje se s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.godine istu pripada posebna nagrada koja se utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika.

19. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev sukladno izračunu iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 121-144 spisa), te je navela ukupan zbrojeni neisplaćeni iznos manje isplaćene plaće i to u iznosu od 5.847,10 Eura, a koji ukupan iznos predstavlja zbroj potraživanja po osnovi neisplaćene posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19, u iznosu od 2.956,35 Eur-a (Tabela 6. stupac 4) nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te potraživanja po osnovi neisplaćene primopredaje službe u iznosu od 2.498,91 Eur-a (Tabela 6. stupac 7.) nalaza i mišljenja Centra za vještačenja, te potraživanje manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremenu nesposobnost za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca koje iznosi 391,84 Eur-a (Tabela 6. stupac 8.) nalaza i mišljenja Centra za vještačenja. Iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je razvidno da je vještakinja utvrdila da u razdoblju od 01.11.2020.godine do 23.08.2024.godine postoji neisplaćeni iznos na ime covid nagrade i to u ukupnom iznosu od 2.956,35 Eur- a, te je navedeno da uvidom u platne liste nije razvidno da bi tuženik tužiteljici u razdoblju od studenog 2020. pa nadalje obračunavao i isplaćivao covid nagradu za sve odrađene sate sukladno Odluci Vlade RH o covid nagradi. Centar za vještačenja navodi na listu 3. nalaza i mišljenja (list 133 spisa) da ukoliko sud zauzme stav da tužitelji imaju pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve sate rada da se u Tabeli 1 daje izračun visine potraživanja tužiteljice po osnovi Covid nagrade, te je naglašeno da su prilikom izračuna utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19, te očekivani iznos posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada. U tom smislu je neosnovan navod tuženika da je isti isplatio cjelokupan iznos Covid nagrade tužiteljici. Kao što je navedeno iz pregledanog naloga (list 50 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica nalogom tuženika bila raspoređena na rad u Respiratorno intezivistički centar na Križinama za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid 19 i to u razdoblju od 28.03. do 30.06.2021. godine, te je iz navedenog naloga kao i iskaza tužiteljice i svjedokinje OĐ razvidno da je tužiteljica obavljala poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 i u navedenom Respiratorno intezivističkom centru na Križinama, a i na samom odjelu Zavoda za urologiju gdje su isti liječeni u izdvojenoj prostoriji. Naposljetku tuženik pogrešno smatra da covid nagrada ne dospijeva mjesečno i da ne predstavlja dodatak na plaću. Naime, u nazivu Odluke Vlade RH vezano za covid nagradu (list 9 spisa) se navodi da je riječ o posebnoj nagradi, ali neovisno o nazivu je riječ o dodatku na plaću s obzirom da se u Odluci pod I/ navodi da se nagrada utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, te da se isplaćuje uz plaću radnika. Zakonom o porezu na dohodak (''NN'' 115/2016, 151/2022) kao i Pravilnikom o porezu na dohodak (''NN'' 10/2017, 56/2003) za Covid nagradu nije propisano da bi bila riječ o neoporezivom primitku radnika, te se obračun vrši i isplaćuje kao dio primitka od nesamostalnog rada, a čime se covid nagrada tretira kao neoporezivi primitak, te se Covid nagrada obračunava u tom smislu u bruto iznosu, a na koji iznos da se obračunavaju doprinosi i porezi.

20. Radi utvrđivanja visine predmetnog potraživanja s osnova covid nagrade i primopredaje službe izveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za vještačenja d.o.o. Split (vještakinja Ines Lozić).

21. Iz pregledanog nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (vještakinje Ines Lozić) (list 121-144 spisa) proizlazi da je vještakinja pri izradi nalaza i mišljenja koristila obračunske isprave na isplatu plaće te evidencije o radnom vremenu koje sadrže točan podatak o početku i završetku radnog vremena za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024.godine. Vještak navodi da uvidom u platne liste nije razvidno da bi tuženik tužitelju u razdoblju od studenog 2020.godine pa nadalje obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid-19 za sve odrađene sate u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19. Vještakinja navodi da ukoliko sud zauzme stav da tužitelj ima pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve sate rada da se u nastavku u Tabeli 1 daje izračun visine potraživanja tužitelja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid-19. Ističe se da su prilikom izračuna utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 te očekivani iznos posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada. Navodi se da je u dijelu utuženog razdoblja službena valuta u RH bila kuna dok da je na dan izrade vještačenja službena valuta euro pa da će vještak sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju, te da će vještak iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja primjenom odredbi članka 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH (''NN'' 57/22,88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH (''NN'' 85/22) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro. Vještakinja je izračune prikazala u Tablicama koje prileže vještvu. Na stranici 8 vještva vještakinja navodi da je uvidom u raspoloživu dokumentaciju razvidno da se tužbenim zahtjevom navodi da tužiteljica potražuje iznos po osnovi naknade za primopredaju službe 30 minuta nakon završetka radnog vremena, te da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja za primopredaju službe, odnosno da je tužiteljica nakon završetka radnog vremena ostala raditi 30 minuta dulje te da bi rad iznad 8 sati dnevno predstavljao prekovremeni rad, da se u Tabeli 3 vještva daje obračun neisplaćene naknade za primopredaju službe. Vještakinja navodi da je izvršila uvid u evidencije o radnom vremenu za svaki dan utuženog razdoblja, utvrdila broj dana primopredaje u pojedinom mjesecu te izvršila obračun naknade za primopredaju službe, te da je taj obračun izvršen na mjesečnoj osnovi, a da je polazište za izračun vrijednost osnovne plaće. Ističe se da je za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki dan rada te da su uzeti u obzir dani iz evidencija rada kad je tužiteljica nakon radnog vremena izvršila primopredaju. Istaknuto je da je tuženik u pravilu vršio obračune koji se dovode u vezu sa primopredajom službe počevši od siječnja 2023. godine i to na način da se u evidencijama rada, gdje je to primjenjivo iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa, te da je vještakinja u tom slučaju, ako je bilo iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu sa primopredajom uzela u obzir prethodno obračunato te utvrdila razliku do 30 minuta koja nije bila obračunata i prethodno plaćena. Zaključno u nalazu i mišljenju vještakinja navode da pod pretpostavkom da sud zauzme stav da tužiteljici pripada pravo potraživanja po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve odrađene sate za razdoblje od 01.11.2020. do 23.08.2024.godine da potraživanje po osnovi posebne nagrade za rad s oboljelima od Covid 19 iznosi 2.360,84 Eur-a, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 da iznosi 595,51 Eur-a pa da ukupno potraživanje tužitelja koje proizlazi iz neobračunate posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 iznosi 2.956,35 Eur-a (Tabela 6. stupac 4.). Također se navodi da po osnovi primopredaje službe odnosno da je tužiteljica nakon kraja svakog radnog dana ostala raditi 30 minuta dulje da za razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024.godine potraživanje po osnovi primopredaje službe iznosi 2.071,58 Eur-a, a manje obračunati iznosi naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koji proizlazi iz neobračunate naknade za primopredaju službe 427,33 Eur-a. Navodi se da slijedom navedenog ukupno potraživanje tužiteljice koje proizlazi iz neobračunate primopredaje službe iznosi 2.498,91 Eur-a (Tabela 6. stupac 7.). Također vještakinja ističe da je manje obračunata naknada za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca iznosi 391,84 Eur-a (Tabela 6. stupac 8.)

22. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno navedenom nalazu i mišljenju Centra za vještačenja podneskom od 29.10.2025.godine.

23. Punomoćnica tuženika je na ročištu od 27.travnja 2026.godine prigovorila nalazu i mišljenju Centra za vještačenja ističući da iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja nije razvidno da li je vještak uzeo u obzir već isplaćenu naknadu koju je tuženik isplatio tužiteljici u svezi rada u Respiratorno intezivističkom centru na Križinama, te da je vještak dodavao 30 minuta kao prosječan iznos prekovremenog rada i za one dane kad tužiteljica nije radila. Navedeni prigovori tuženika nisu osnovani. Naime, vezano za navod punomoćnice tuženika da iz nalaza i mišljenja Centra za vještačenja nije razvidno da li je vještak uzeo u obzir već isplaćenu naknadu koju je tuženik isplatio tužiteljici u svezi rada u Respiratorno intezivističkom centru (RIC-u) iz stranice 3 vještva Centra za vještačenja proizlazi da vještak jasno i decidirano navodi da uvidom u platne liste tužiteljice nije razvidno da bi tuženik tužiteljici u razdoblju od studenog 2020. pa nadalje obračunavao i isplaćivao posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 za sve odrađene sate u razdoblju važenja Odluke o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19, te je istaknuto da ukoliko sud zauzme pravo da tužiteljica ima pravo na posebnu nagradu za rad s oboljelima od bolesti Covid 19 na sve sate rada da se u Tabeli 1 vještva daje izračun visine potraživanja po osnovi covid nagrade. U nastavku obrazloženja vezano za navedeno vještak je decidirano naveo da su prilikom izračuna dugovanja vezano za covid nagradu utvrđeni isplaćeni iznosi po osnovi covid nagrade te očekivani iznos covid nagrade u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika za sve iskazane sate rada. Iz navedenog je razvidno da je Centra za vještačenja prilikom izračuna neplaćene covid nagrade tužiteljici uzeo u obzir djelomično isplaćene iznose covid nagrade od strane tuženika te izračunao preostalu razliku koju tuženik duguje tužiteljici s osnova neplaćene covid nagrade pa u tom smislu prigovori punomoćnice tuženika vezano za navedeno nisu osnovani. Također je neosnovan i dio prigovora punomoćnice tuženika da je vještak dodavao po 30 minuta kao prosječan iznos prekovremenog rada i u dane kad tužiteljica nije radila. Naime, niti ovo ne proizlazi iz sadržaja nalaza i mišljenja Centra za vještačenja. Naime, na listu 8. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja (list 129-130 spisa) se navodi da je u pogledu izračuna vezano za primopredaju dužnosti za svaki mjesec utvrđena vrijednost osnovne plaće za svaki sat rada, te da su uzeti u obzir dani iz evidencija rada kad je tužiteljica nakon radnog vremena izvršila primopredaju, a uz navedeno je istaknuto da je vještak uzeo u obzir i činjenicu da je tuženik vršio obračune koji se dovode u vezu s primopredajom službe počevši od siječnja 2023.godine, na način da se u evidencijama rada, gdje je to primjenjivo iskazuje završetak rada za 15 ili 20 minuta nakon uobičajenog radnog ciklusa, te je vještak istakao da je u tom slučaju ako je bilo iskazano vrijeme koje se dovodi u vezu sa primopredajom uzeo u obzir prethodno obračunato te utvrdio razliku do 30 minuta koja nije bila obračunata i prethodno plaćena. Iz svega navedenog je razvidno da je Centar za vještačenja uzeo u obzir prilikom izračuna dugovanja po osnovi primopredaje dužnosti samo dane kad je tužiteljica radila i to dane kad je obavljala primopredaju nakon radnog vremena, a ujedno je od 01.01.2023.godine uzeo u obzir i dio plaćanja koja je tuženik počeo vršiti s osnova primopredaje dužnosti i potom izračunao neplaćenu razliku do 30 minuta, a koje vrijeme predstavlja prosječno vrijeme koje je tužiteljica provodila u primopredaji dužnosti. Slijedom navedenog svi prigovori tuženika na nalaz i mišljenje Centra za vještačenje su u cijelosti neosnovani. Tuženik paušalno prigovara izračunu, te ne predlaže pozivanje vještaka radi očitovanja na njegove prigovore, ali već analizom sadržaja nalaza i mišljenja Centra za vještačenja je razvidno da su navedeni prigovori neosnovani.

24.Navedeni nalaz i mišljenje Centra za vještačenja ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan i logičan budući se zasniva na nalogu ovog suda i relevantnoj dokumentaciji u spisu.

25. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni ukupni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 5.847,00 Eur-a (a od čega se iznos od 2.956,35 Eur-a odnosi na neisplaćenu covid nagradu, iznos od 2.498,91 Eur-a na neisplaćenu primopredaju službe, a iznos od 391,84 Eur-a na manje obračunatu naknadu za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad), a sve sukladno izračunu Centra za vještačenja, tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO- a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa iz Tablice 6. nalaza i mišljenja Centra za vještačenja i to petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

26. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku tuženik je istoj dužan sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 01.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 10.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 29.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 27.04.2026.goidne u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 375,00 Eur-a ukupno iznosi 1.875,00 Eur-a, te što uz trošak vještačenja od 400,00 Eur-a ukupno iznosi 2.275,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u toč. II izreke presude. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.275,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 24.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 10.03.2025.godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u ovom predmetu kao i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova, a s čime se može smatrati da joj je za primitak parničnih troškova na ovom ročištu izdala specijalnu punomoć. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Punomoćnica tuženika je na ročištu od 27.travnja 2026.godine bez obzira na ishod spora zatražila da se u zasebnom rješenju istoj obistini trošak pristupa na ročište od 27.travnja 2026.godine u visini od 200,00 Eur-a plus 25% PDV-a, a koje je održano povodom prijedloga tužiteljice za povrat u prijašnje stanje. Navedeni zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je osnovan. Naime, temeljem odredbe članka 156.stavka 1. ZPP-a je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Punomoćnica tužiteljice je dana 21.01.2026.godine podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje upravo zbog slučaja koji joj se dogodio jer ista nije mogla pristupiti dana 21.siječnja 2026.godine na raspravu u 13,30 budući je imala zdravstvene tegobe što proizlazi iz liječničke svjedodžbe koju je ista priložila (list 160) pa su u tom smislu od strane punomoćnice tužiteljice uzrokovani navedeni troškovi tuženiku zbog slučaja koji se dogodio punomoćnici tužiteljice. Navedeno proizlazi i iz odredbe članka 122 a ZPP- a koja odredba glasi da stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranici naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o povratu u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. Obzirom da je punomoćnica tužiteljice izazvala troškove zbog slučaja koji se dogodio punomoćnici tužitelja, tuženik osnovano potražuje trošak postupka sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 138/23), a za zastupanje na ročištu od 27. travnja 2026. godine u iznosu od 100 bodova, te obzirom da je vrijednost boda od 2,00 Eur-a navedeni troška iznosi 200,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 50,00 Eur-a ukupno iznosi 250,00 Eur-a, te je tužiteljici naloženo da sukladno navedenom isplati tuženiku navedeni trošak, a kako je i odlučeno u izreci rješenja.

U Splitu, 15. lipnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku-po punomoćnici