Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-1872/23-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužitelja EKD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. travnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, pun. tužitelja te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu 2402006-1031262160 / 51400607- 5102716083, sklopljenom između parničnih stranaka dana 14.11.2005.g., ništetne ugovorne odredbe u kojima je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, sadržane na str. 2. istog ugovora o kreditu, a koje glase: „10. NAKNADA Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 00,800 % (nula cijelih osamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dv jestoHRK) obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da, radi ništetnosti odredbe iz toč.1. ove presude, u roku od 15 dana plati tužitelju JKD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 939,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče počev od dana 18.11.2005. pa do 31.12.2022., a koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 870,30 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. lipnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da su on i tuženik su dana 14.11.2005.g. sklopili ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102716083, na iznos od 187.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (vidi točku 2. ugovora o kreditu). U ugovor je u točci 10 uglavljena ništetna odredba, koja glasi:„10. NAKNADA Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 00,800 % (nula cijelih osamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“ Tuženik da je takvu naknadu dana 17.11.2005.g. i naplatio temeljem navedene odredbe ugovora o kreditu, u iznosu od 7.078,32 HRK. Naveo je da je u članku 1021. Zakona o obveznim odnosima propisano da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga da je tom odredbom definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega da je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, a što znači da je tuženik u predmetne ugovore o kreditu uvrstio odredbu koja je suprotna članku 1021 ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Naveo je da temeljem navedene ništetne odredbe iz predmetnog ugovora, a koja je protivna kogentnim odredbama ZOO, tuženik da je od njega, uz glavnicu i kamate, naplatio paušalno određenu naknadu za obradu kredita, a k tome još i bez jasne i razumljive razrade utemeljenosti plaćanja takve naknade. Osim toga, takva odredba da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, jer da se na potrošača prebacuju bezrazložni i prekomjerni troškovi, ni sa čim opravdani. Naveo je da je jasno da se radi o nametnutim ugovornim odredbama kojima je stvorena znatna neravnoteža između tužitelja kao potrošača i tuženika kao banke te je ista odredba, kako je gore objašnjeno, nezakonita, nejasna, nerazumljiva, kao što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Suprotno je zakonskim odredbama (iz ZOO) o ugovoru o kreditu potraživati od korisnika kredita paušalnu naknadu za obradu kredita. Naveo je da budući iz predmetnog ugovora očito proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to da je očito da se o odredbama tog ugovora pa tako i o odredbama općih akata banke, kao i o izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati. Očito da je iz svega da su odredbe sadržane u navedenim odredbama spomenutih ugovora prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno njega, a što znači da su navedene odredbe u smislu odredbe članka 81 stavak 1 ZZP, nepoštene te u smislu odredbe članka 87 stavak 1 ZZP i 270. ZOO, ništetne.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Naveo je da u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom. Ugovorna odredba da je jasna, razumljiva i lako uočljiva te da prije svega ističe da cit. odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno drugim riječima ulazna naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 0,800% na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom pa je utoliko i bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe. Prvenstveno da što se tiče informacija koje je tuženik pružio tužitelju da ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita. O naplati naknade za obradu kredita tužitelj da je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja ovog ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora o kreditu na način da je službenica Banke koja je ugovarala ovaj kredit s tužiteljem jasno iskomunicirala da postoji obveza tužitelja na plaćanje takve naknade za obradu kredita. U vrijeme sklapanja ovog ugovora o kreditu, tužitelju da je bio dostupan i prezentiran Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, a u kojem se jasno navodi da je korisnik kredita dužan na pisan i poziv Banke uplatiti jednokratnu naknadu koja se obračunava prilikom obrade kredita u propisanom postotku iznosa glavnice kredita ili u apsolutnom iznosu sukladno Odluci o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva, a naplaćuje se prije ili prilikom puštanja kredita u tečaj. Naveo je da osim što je ta odredba tužitelju bila lako uočljiva, nedvosmisleno razumljiva i prezentirana od strane službenika tuženika, iznos naknade od 0,800% od iznosa kredita je naknada za troškove koji su prouzrokovani tuženiku uslijed obrade kredita. Svaki proces obrade pojedinog kredita da uključuje nekoliko organizacijskih jedinica odnosno proces obrade pojedinog kredita sastoji se od različitih faza provedbe kredita kao što su savjetovanje i pisana ponuda klijentu, zahtjev za odobrenje kredita, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata, slaganje kreditnog spisa i sl. S obzirom na troškove nastale prilikom obrade kredita da je sukladno odredbi čl. 10. i nastalim troškovima naplatio naknadu u visini od 0,800% od visine predmetnog kredita u iznosu od kn 7.078,32 kuna. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj imao dovoljno informacija iz kojih proizlazi njegova obveza plaćanja naknade za obradu kredita, o istoj je bila informirana prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a odredba o takvoj naknadi predstavlja odredbu koja je u ugovoru o kreditu sastavljena jasno, lako je uočljiva i lako razumljiva. Naveo je da navodi tužitelja o nerazumljivosti naplaćene naknade u ovome pojedinačnom postupku u cijelosti su neosnovani s obzirom na jasno određenje naknade koja se naplaćuje prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a koja ne mora sadržavati koje se sve usluge pružaju u zamjenu za predmetne iznose koji se naplaćuju temeljem navedene ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102716083, plan otplate, obračun naknade za bankarske usluge, opće uvjete poslovanja tuženika te je saslušao tužitelja.

3.1. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao davatelja kredita odnosno banke te tužitelja kao korisnika kredita i to dana 14. studenog 2005. Utvrđeno je da je čl.10 ugovoreno da “ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,800% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana". Utvrđeno je da je predmetni Ugovor potpisan po korisniku kredita te predstavnicima banke.

4. Saslušan u tijeku postupka tužitelj je naveo da mu nisu od strane tuženika posebno objasnili predmetnu odredbu čl. 10. ugovora, da su mu oni tamo nešto čitali, međutim da mu nisu posebno pročitali predmetnu odredbu te da nije mogao pregovarati niti o jednoj odredbi pa tako i predmetnoj s obzirom da je u banci bilo ili uzmi ili ostavi. Naveo je da ne zna da li su mu naknadu naplatili posebno ili iz iznosa kredita i da se ne može sjetiti te da se ne može sjetiti iznosa od kunama, ali da je bilo negdje 0,8 do 1% od iznosa predmetnog kredita. Naveo je da se uistinu ne sjeća da je dobio letak u banci te da je pročitao ugovor. Naveo je da mu nisu ništa objasnili vezano za predmetnu naknadu o iznosu kako se naplaćuje, da je već iskazao da je bilo uzmi ili ostavi.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka mišljenje je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita 14. studenog 2005. zaključen Ugovor o kreditu br. 51400607-5102716083.

7. Nije sporna niti visina naknade za obradu kredita u iznosu od 939,45 eura, budući je tuženik na ročištu dana 17. travnja 2026. naveo da ne osporava visinu, a osim toga upravo je tuženik odredio visinu predmetne naknade

8. Sporno je između stranaka da li je odredba čl.10 koja glasi "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 0,800% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana“ ništetna ugovorna odredba.

9. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

11. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

12. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

13. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl.84 ZZP/03).

14. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

15. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl.87 st. 1 i 2 ZZP/03).

16. Iz navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 14. studenog 2005. o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u čl.10 predmetnog ugovora nije pregovaralo, s time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu te se prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da mu nisu od strane tuženika posebno objasnili predmetnu odredbu čl. 10. ugovora, da su mu oni tamo nešto čitali, međutim da mu nisu posebno pročitali predmetnu odredbu te da nije mogao pregovarati niti o jednoj odredbi pa tako i predmetnoj s obzirom da je u banci bili ili uzmi ili ostavi, kao i da ne zna da li su mu naknadu naplatili posebno ili iz iznosa kredita, da se ne može sjetiti te da se ne može sjetiti iznosa od kunama, ali da je bilo negdje 0,8 do 1% od iznosa predmetnog kredita.

17. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao za koje se to pravedne i objektivno nastale troškove koristi naknada za obradu kredita, osim paušalog navoda u odgovoru na tužbu, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova naknade za obradu kredita - paušalno pozivanje na svoje akte pa tako i Odluku kojom je propisana visina te naknade to zasigurno nije.

18. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornoj ugovornoj odredbi sadržanoj u odredbi čl.10 Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

19. Cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.10 Ugovora o kreditu od 14. studenog 2005. ocjena je ovoga suda da takva odredba predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

20. Kako je predmetna odredba ugovora jasna i lako uočljiva ali ne i lako razumljiva to je dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba poštena ili ne.

21. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

22. O odredbi čl.10 Ugovora o kreditu od 14. studenog 2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

23. Naime sporna odredba čl.10 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu, na u vrijeme sklapanje ugovora, ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja visine jednokratne naknade o kojoj bi tužitelj kao potrošač bio informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovoreni bilo kakvi parametri, o kojima bi tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bio informiran već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da visinu naknade određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužitelju kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene.

24. Da bi sporna odredba Ugovora o kreditu bila lako razumljiva ista je trebala sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za određivanje visine jednokratne naknade tako da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.10 Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužitelj na temelju sadržaja sporne odredbe ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogao niti je bio u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koja za njega proizlaze ugovaranjem predmetne odredbe obzirom da u toj ugovornoj odredbi nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi određivanja visine jednokratne naknade niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena iste, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju interni akti banke i u donošenju kojih tužitelj nije sudjelovao, niti je o istima imao mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da je odredba čl.10 ugovorna odredba koja nije lako razumljiva te odredba koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega je ista nedopuštena.

25. Naime, odredba o naknadi za obradu kredita među stranaka zaključenog ugovora ovisna je isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji određivanja visine iste pa takva ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takva ugovorna odredba vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daje mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete visine jednokratne naknade.

26. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl. 3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl. 4 ZOO-a.

27. Ugovorna odredba kakva je odredba čl.10 je ugovorna odredba koja u svakom slučaju stvara neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takva ugovorna obveza daje mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja visinu naknade za obradu kredita svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene iste. U smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl.82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl.81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

28. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

29. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

30. Imajući u vidu sadržaj odredbe čl.10 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se naknada za obradu kredita određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezino određivanje u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to sve na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba.

31. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da dio odredbe čl.10 među strankama zaključenog ugovora o kreditu 14. studenog 2005. predstavlja u smislu odredbe čl.81 st. 1 ZZP/03 nepoštenu ugovornu odredbu, a koja nepoštena ugovorna odredba je sukladno odredbi čl.87 st.1 ZZP-a ništava.

32. Kako je u smislu odredbe čl.87 st.1 ZZP/03 dio odredbe čl.10 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništavosti dijela predmetne ugovorne odredbe valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s od redbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

33. U konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.10 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 14. studenog 2005. može opstati i bez te ništetne odredbe Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužitelju kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takve odredbe ugovora.

34. Kako je tuženik na temelju takve odredbe ugovora primio ukupni novčani iznos od 939,45 eura valjalo je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO -a/05 obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u toč. II izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate predmetnog iznosa pa do isplate.

35. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

35.1. Naime, s obzirom da sukladno pravnom shvaćanju VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br.Su-IV-47/2020 zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

35.2. Iz navedenog proizlazi da zastara za povrat na temelju ništetnog ugovora (ili pojedine ugovorne odredbe) nastupa u roku od 5 godina od trenutka pravomoćnog utvrđenja ništetnim ugovora ili pojedine odredbe pa kako je konkretna tužba podnesena 14. lipnja 2023., a sudska odluka kojom tužitelj traži da se utvrdi ništetnost dijela čl.10. predmetnog ugovora još nije pravomoćna, stav je ovoga suda da zastara još nije ni počela teći.

36. Što se tiče navoda tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač valja navesti da iz samog Ugovora o kreditu br. 51400607-5102716083 od dana 14. studenog 2005. proizlazi da se radi o stambenom kreditu građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine te da tuženik osim paušalnih navoda da tužitelj nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužitelja kao potrošača.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na tri ročišta i to dva u iznosu od 150,00 eura za svako i jedno u iznosu od 75,00 eura (T.br.9.t.1. i t.3. Tarife), sastavljanja jednog podneska u iznosu od 150,00 eura (T.br.8 t.1 Tarife), PDV-a u iznosu od 168,75 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 870,30 eura.

37.1. Slijedom svega navedenog odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 15. lipnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika