Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-191/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužitelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033, kojeg zastupa punomoćnik Frano Gavranić, odvjetnik u OD Špehar i Gavranić d.o.o., Zagreb, Šenoina 19, protiv tuženika GRADA ZADRA, Zadar, Narodni trg 1, OIB: 09933651854, kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u OD Marinović & partneri u Zadru uz sudjelovanje umješača na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u OD Mađarić i Lui u Zagrebu, Zelinska 4, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 10. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnice umješača, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

'' I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 30.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku podmiriti tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka od 7.157,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 naknaditi tuženiku GRADU ZADRU, Zadar, Narodni trg 1, OIB 09933651854 parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura.

III. Nalaže se tužitelju TELEMACH HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1, OIB: 70133616033 naknaditi umješaču na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eura.

IV. Odbija se zahtjev tuženika GRADA ZADRA, Zadar, Narodni trg 1, OIB 09933651854, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

V. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Zagreb, OIB: 29743547503, Antuna Heinza 4, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da tužbu podnosi povodom štetnog događaja od 5. lipnja 2024. kada je u Zadru, u Zrinsko-Frankopanskoj ulici kod broja 34 na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, došlo do požara koji se iz plastičnog kontejnera u vlasništvu tuženika proširio na električni ormarić u vlasništvu tužitelja. Tom prigodom da je na ormariću tužitelja nastala šteta na unutrašnjoj opremi odnosno optičkim kablovima i spojnicama. Zapaljeni kontejner da je bio nepropisno postavljen ispred električnog ormarića umjesto na mjesto ograđeno niskom metalnom ogradom predviđeno za smještaj kontejnera, a na koje mjesto da je naknadno postavljen novi kontejner.

Nadalje, ističe da se prije pokretanja ovog postupka obratio društvu ČISTOĆA d.o.o. Zadar i društvu Wiener osiguranje d.o.o., a koji da su otklonili odgovornost za nastalu štetu, a za koju tužitelj tvrdi da iznosi 30.000,00 eura.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (str. spisa 30-33), u bitnome otklanja odgovornost za štetu, te pobija činjenične navode i tužbeni zahtjev tužitelja. Smatra da su navodi tužbe neosnovani i protivni materijalnim dokazima, da vlasništvo tuženika na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ne predstavlja osnovu za odgovornost za štetu, te da u odnosu na sporni kontejner, tužitelj ne dostavlja nikakav dokaz da bi on bio vlasništvo tuženika.

Posebno ukazuje da je tuženik donio Odluku o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zadra kojom je ta usluga povjerena trgovačkom društvu ČISTOĆA d.o.o., da navedena javna usluga podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada putem spremnika, te prijevoz i predaju tog otpada, uključivo i uslugu prikupljanja reciklabilnog komunalnog otpada. Također, poziva se i na svoju Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra, posebno čl. 9. Odluke koji propisuje obveze davatelja usluge. U vezi s tim navodima ukazuje na odredbe čl. 1049. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje ZOO). Uz to napominje i osnove oslobađanja od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO-a smatrajući da se i navedena odredba može primijeniti u konkretnom slučaju.

Također osporava i visinu tužbenog zahtjeva, kao i aktivnu legitimaciju tužitelja, s obzirom na nedokazanu činjenicu vlasništva oštećenog električnog ormara i opreme.

3. Tijekom postupka, sud je najprije temeljem odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje ZPP), na prijedlog tuženika, o parnici obavijestio TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb i ČISTOĆU d.o.o. Zadar.

Potom je rješenjem od 15. listopada 2025. (str. spisa 116-117) dopustio stupanje u parnicu društva TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, kao umješača na strani tuženika.

Umješač u podnesku od 4. studenog 2025. navodi da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke odgovornosti za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Uzrok štetnog događaja da je protupravna radnja treće osobe te da kontejner ne predstavlja opasnu stvar. Smatra da je sporna šteta nastupila iz razloga koji se nije mogao predvidjeti i čije posljedice nisu mogle biti izbjegnute ni otklonjene. I umješač ukazuje na Odluku o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za područje Grada Zadra kojom je reguliran način pružanja te javne usluge te je njezino obavljanje povjereno društvu ČISTOĆA d.o.o. Osporava pasivnu legitimaciju tuženika, te ukazuje da je upitno i je li tužitelj poduzeo sve razumne i logične mjere da spriječi nastup štete.

4. Nadalje, a nakon podnošenja tužbe i odgovora na tužbu, stranke su se više puta očitovale o predmetu spora, odnosno navodima i dokazima protivne strane.

4.1. Tako je tužitelj u spis dostavio podneske od 25. rujna 2025. (str. spisa 66-67), 1. listopada 2025. (str. spisa 70-72) i 1. travnja 2026. (str. spisa 146-147) odnosno 9. travnja 2026. (str. spisa 150-151), te se usmeno očitovao na ročištu od 10. travnja 2026. (str. spisa 155).

S druge pak strane tuženik je u spis dostavio podnesak od 21. listopada 2025. (str. spisa 118-128), te se usmeno očitovao na ročištu od 10. travnja 2026. (str. spisa 155), što je učinio i umješač na njegovoj strani uz prethodno spomenuti podnesak iz točke 3. obrazloženja ove presude.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu: uvjerenje PU Zadarske, PP Zadar (str. spisa 4), ZK izvadak (str. spisa 5-6), fotografije (str. spisa 7- 14), dopis društva ČISTOĆA d.o.o. (str. spisa 16), dopis punomoćnika tužitelja društvu Wiener osiguranje d.d. (str. spisa 17-18), dopis punomoćnika tužitelja tuženiku (str. spisa 19-21), dopis umješača tužitelju (str. spisa 34-35), Odluka tuženika o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za područje Grada Zadra od 12. rujna 2022. (str. spisa 36), Odluku tuženika o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra od 18. prosinca 2017. (str. spisa 37- 57), rješenje tuženika od 4. svibnja 2022., suglasnost tuženika društvu Konektor d.o.o. od 4. svibnja 2022., elaborat o uspostavi privremene regulacije prometa, projekt ugradnje uličnog ormara, izvod iz katastarskog plana, posjedovni list i ZK izvadak (str. spisa 73-110), posebno izvješće PU Zadarske, PP Zadar od 27. lipnja 2024. (str. spisa 137-140), izvješće s nalazom i mišljenjem o uzroku požara Službe civilne zaštite Zadar, odjel inspekcije od 6. lipnja 2024. (str. spisa 141-142).

5.1. Sud nije provodio daljnje dokaze, pa tako niti vještačenja predložena po tuženiku smatrajući da za te dokaze nema potrebe s obzirom na ocjenu tužbenog zahtjeva u pogledu pravne osnove, a u kojem dijelu je sud odluku mogao donijeti na temelju provedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 5. lipnja 2024.

10. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da je 5. lipnja 2024. u Zadru u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], došlo do požara na plastičnom kontejneru za odlaganje otpada. Nije nadalje sporno niti da se kontejner nalazi na zemljištu u vlasništvu tuženika, te da je u požaru oštećen i električni ormarić s pripadajućom opremom u vlasništvu ovdje tuženika.

11. Ono što je u postupku sporno, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva jest činjenica može li tuženik, sukladno materijalnim propisima koje treba primijeniti, odgovarati za štetu koja je nesumnjivo nastala.

Naime, prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju prvenstveno je mjerodavna odredba čl. 1045. st. 3. ZOO-a prema kojoj za štetu od stvari od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju, s tim da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), s tim da se u konkretnom slučaju radi o imovinskoj šteti.

Nadalje, šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže i da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063. ZOO-a), a za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO-a). Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st.1. ZOO-a) te isto tako ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti, a čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

Kraj utvrđenja da je šteta na električnim ormarićima i pripadajućom opremom nastala uslijed požara na kontejneru za prikupljanje otpada koji se proširio na navedeni ormarić, sporno je prvenstveno predstavlja li kontejner opasnu stvar, te tko je njegov vlasnik.

Pritom sud napominje da je tužitelj vlasnik oštećenog električnog ormara i opreme, budući spisu ne prileže dokazi koji bi osporili takav zaključak, pri čemu se to vlasništvo osporava samo uzgredno i paušalno.

Da je do štete došlo na ranije opisani način proizlazi iz posebnog izvješća PU Zadarske od 27. lipnja 2024. koji sadrži zapisnik o očevidu iz kojeg proizlazi da je do požara došlo u Zadru, u Zrinsko-Frankopanskoj ulici, te da je očevidom utvrđeni tragovi požara u vidu zacrnjenja, između ostalog i metalnog ormara za koji je utvrđeno da je vlasništvo ovdje tužitelja. Iz tog izvješća proizlazi da je dojava o požaru dostavljena policiji od djelatnika Javne vatrogasne postrojbe Zadar. Nadalje, gdje je i na koji način došlo do požara potvrđuje izvješće Službe civilne zaštite Zadar, odjela inspekcije od 6. lipnja 2024. Prema priloženom nalazu do požara je došlo 5. lipnja 2024. oko 04,50 sati te da je prikupljena obavijest da su na opožarenom prostoru bili kontejneri za otpad u vlasništvu društva ČISTOĆA d.o.o. Zadar čije oštećenje je prijavljeno policiji. Također, nalazom je utvrđeno da se na udaljenosti od 60 cm od površine zacrnjene požarom nalazi telekomunikacijski ormar u vlasništvu tuženika, te da su na ormaru vidljive zacrnjene površine karakteristične za snažnije požarno djelovanje. Istim nalazom je zaključeno da nije došlo do požara u unutrašnjosti ormara već da je on opožaren s vanjske strane.

Istom izvješću prileži i mišljenje prema kojemu je do požara došlo na otvorenom prostoru na samom nogostupu uz prometnicu u Zrinsko-Frankopanskoj ulici nasuprot broja 30, ali da se zbog uklanjanja opožarenih tvari i požarnog krša ne može precizno utvrditi centar požara, kao ni njegov točan uzrok.

11.1. U kontekstu ranije citiranih odredbi ZOO-a, a povodom ocjene predstavlja li kontejner opasnu stvar, uvodno treba naglasiti da kontejner za prikupljanje otpada, sam po sebi ne predstavlja opasnu stvar u smislu odredbi za odgovornosti za štetu. Međutim u konkretnoj situaciji on je opasna stvar u smislu odštetne odgovornosti, jer se radilo o plastičnom kontejneru koji je bio napunjen reciklabilnim otpadom koji je, kao i kontejner lako zapaljiv, pa je do požara, izvjesno došlo djelovanjem treće osobe. Pritom se u odnosu na ocjenu kontejnera kao opasne stvari mora voditi računa i o načinu njegovog postavljanja, jer iz podataka u spisu proizlazi da je on bio na samom nogostupu, da nije bio ograđen, a također nema podataka i je li njegova lokacija bila u skladu s propisima vezanim uz davanje usluge prikupljanja i odvoza otpada, primjerice Odluke o komunalnom redu, Odluke tuženika o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za područje Grada Zadra od 12. rujna 2022. i Odluke tuženika o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra od 18. prosinca 2017.

Također treba reći da požari u kontejnerima za prikupljanje i odvoz otpada nisu rijetka pojava, te da je to zasigurno poznato i strankama, prvenstveno tuženiku.

11.2. Međutim, druga odlučna činjenica u konkretnom postupku odnosno vlasništvo kontejnera za prikupljanje otpada s kojega se požar proširio, prema mišljenju ovog suda isključuje odgovornost tuženika za štetu.

Naime, protivno tvrdnji tužitelja tuženik osporava vlasništvo tog kontejnera, posebno to naglašava u podnesku od 21. listopada 2025. kada izričito tvrdi da nije niti vlasnik kontejnera, niti davatelj usluge prikupljanja i odvoza komunalnog otpada. Da tuženik nije vlasnik kontejnera proizlazi iz policijskog zapisnika o očevidu koji u smislu odredbe čl. 230. st.1. ZPP-a predstavlja javnu ispravu.

Nadalje, iz sadržaja Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra, konkretno čl. 18. Odluke (str. spisa 42) proizlazi da su spremnici za odlaganje komunalnog otpada vlasništvo davatelja usluge, koji ih je i osigurao. Prema istoj Odluci (prilog 1.) obveza davatelja usluge je osigurati korisniku usluge spremnik za primopredaju otpada i dogovarati za sigurnost, redovitost i kvalitetu usluge i usluge povezane s javnom uslugom.

Osim toga čl. 9. Odluke pripisano je, između ostalog da za sigurnost, redovitost i kvalitetu usluge odgovara davatelj usluge.

Prema odredbi Odluke o dodjeli obavljanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za područje Grada Zadra od 12. rujna 2022. obavljanje te javne usluge dodijeljeno je društvu ČISTOĆA d.o.o. Zadar (čl. 1. Odluke), a čl. 2. iste Odluke propisano je na što se ta javna usluga odnosi (između ostalog usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biootpada, reciklabilnog komunalnog otpada i glomaznog otpada).

Očito je da su obje ove Odluke donesene u skladu s odredbama Zakona o gospodarenju otpadom odnosno prethodno važećim Zakonom o održivom gospodarenju otpadom.

Donošenje takvih Odluka i odabir davatelja usluge zapravo je obveza tuženika kao jedinice lokalne samouprave u okviru radnji koje je dužan provesti da bi na svom području osigurao gospodarenje otpadom.

Tuženik je ,dakle, u skladu svojim zakonskih obveza osigurao uvjete za davanje takve usluge, a uslugu, opet u skladu sa zakonom, povjerio davatelju usluge, konkretno društvu ČISTOĆA d.o.o. Zadar, čija je obveza operativno provesti Odluke tuženika, a očito, između ostalog, nabaviti propisane spremnike (kontejnere), staviti ih na raspolaganje korisnicima, te uz ostale obveze, odgovarati za sigurno pružanje usluge pa i u pogledu sigurnosti samih kontejnera u koje se otpada odlaže.

11.3. Protivno ovakvim utvrđenjima tužitelj, osim pogrešnog navoda da tuženik ne spori vlasništvo kontejnera, svoju tvrdnju o tuženikovom vlasništvu tih kontejnera temelji na dopisu i tvrdnji društva ČISTOĆA d.o.o., odnosno osiguravatelja tog društva, bez daljnje provjere. Jasno je da su ti navodi bez uporišta u bilo kakvim dokazima, a uz to potječu od osoba zainteresiranih za ishod ovog postupka, odnosno potencijalnih obveznika naknade štete.

12. U odnosu na ostale tvrdnje tuženika, kao i priložene dokaze, sud naglašava da za razrješenje ovog spora nije od utjecaja nesporno vlasništvo tuženika na nekretnini na kojoj su bili smješteni kontejneri, jer vlasništvo nekretnine nije u nikakvoj uzročno- posljedičnoj vezi s nastalim štetnim događajima.

Niti isprave koje je tužitelj priložio uz podnesak od 1. listopada 2025. (str. spisa 70-110), nisu od utjecaja na tuženikovu odgovornost za štetni događaj. Naime, navedene isprave dokazuju ionako nesporno vlasništvo tuženika nad nekretninom na kojoj su bili smješteni kontejneri, ali ne dokazuju da su vlasništvo tuženika kontejneri, niti te isprave na bilo koji način dovode do zaključka da je tuženik odgovoran za štetu.

Dakle, provedenim dokaznim postupkom nije utvrđena odgovornost ovdje tuženika za štetu koju je pretrpio tužitelj, odnosno da nije utvrđena odgovornost tužitelja za požar koji se proširio na električni ormarić i opremu tuženika. Odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari (koju u konkretnom slučaju predstavlja kontejner za prikupljanje otpada) odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasnih djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Kako tuženik nema svojstvo niti jedne od naznačenih osoba, to se tužbeni zahtjev utvrđuje neosnovanim, radi čega ga je sud odbio i odlučio kao u točki I. izreke.

13. Odluka o troškovima parničnog troška donesena je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje Tarifa) i to Tbr. 7. toč 1., Tbr. 9. toč. 1. i 5., Tbr.52. toč. 1. i 2. i Tbr. 54.

13.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku, cijeneći njegov zahtjev s ročišta od 10. travnja 2026. trebalo je priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 21. listopada 2025. u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV, trošak pristupa za ročište od 10. travnja 2026. u istom iznosu, te trošak pristupa na ročišta od 15. listopada 2025. i 14. studenog 2025., svaka radnja u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV jer je na ročištima raspravljano o procesnim pitanjima odnosno ukupno 5.000,00 eura.

13.2. Tužitelj je dužan naknaditi troškove i umješaču na strani tuženika, sve sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu umješač ima pravo na naknadu troškova sastava podneska od 4. siječnja 2025. i pristupa na ročište od 10. travnja 2026., svaka radnja u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.500,00 eura.

13.3. Protivno naprijed navedenom, sud neosnovanim smatra tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.250,00 eura, a koji se trošak odnosi na pristup na ročišta od 15. listopada 2025. i 14. studenog 2025., preko iznosa koji mu je priznat, jer punomoćniku pripada nagrada u iznosu od 50% od onog propisanog Tarifom, jer se na ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

13.4. Također, umješaču na strani tuženika ne pripada trošak pristupa na ročište od 14. studenog 2025. u iznosu od 1.250,00 eura jer taj trošak sud ne smatra nužnim za vođenje parnice, budući je punomoćnica na tom ročištu iskazala samo da ostaje kod navoda podneska od 4. studenog 2025., a sastav kojeg podneska je umješaču priznat kao trošak postupka.

14. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 15. lipnja 2026.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima

- tuženiku po punomoćnicima

- umješaču po punomoćnicima

- u spis