Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: Ovr-771/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Z A K L J U Č A K
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Rijeci, (OIB: 54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu toga suda Gordani Holer, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Patricie Sablić Havić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenice CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 15. lipnja 2026.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditela radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Ines Antić iz Viškova poslovni broj OV-10466/2024 od 22. listopada 2024. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Ines Antić iz Viškova poslovni broj OV-10466/2024 od 22. listopada 2024., kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditelj je 16. travnja 2026. pokrenuo postupak izravne naplate dostavljanjem Financijskoj agenciji osnove za plaćanje i to bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Ines Antić iz Viškova poslovni broj OV-10466/2024 od 22. listopada 2024.
2. Ovršenik je 6. svibnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem u bitnome navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika budući je bjanko zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja za potraživanje koje ovdje ovrhovoditelj ima prema trgovačkom društvu Paki's food d.o.o., a ovršenik da je zadužnicu potpisao u svojstvu jamca platca. Da bi se ovrhovoditelj mogao osnovano namiriti od strane ovršenika kao jamca platca putem premetne bjanko zadužnice, isti treba imati potraživanje prema glavnom dužniku, to jest prema trgovačkom društvu Paki's food d.o.o. Ukoliko ne postoji potraživanje ovrhovoditelja prema Paki's food d.o.o., tada da ne postoji niti potraživanje ovrhovoditelja prema ovršeniku koji je za tu obvezu jamčio kao jamac platac. Ovrhovoditelj da nema potraživanje prema glavnom dužniku Paki's food d.o.o., a navedenu odlučnu činjenicu da potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. St-305/2025-7 od 23. rujna 2025. godine kojim je istovremeno otvoren i zaključen stečajni postupak nad dužnikom Paki's food d.o.o. iz kojeg da jasno proizlazi da ovrhovoditelj nema potraživanje prema Paki's food d.o.o., pa samim time niti ovršenik kao jamac platac ne može biti odgovoran za ispunjenje nepostojeće obveze. Navedeno znači da je ovrhovoditelj zloupotrijebio zadužnicu i podnio je istu na naplatu radi ostvarenja nepostojećeg duga. Moguće je da ovrhovoditelj ima određeno potraživanje prema ovršeniku iz nekog drugog osnova, međutim sasvim sigurno zadužnica nikada nije izdana kao sredstvo osiguranja takvog potraživanja, već je zadužnica izdana isključivo kao sredstvo osiguranja eventualnog potraživanja koje bi u budućnosti mogla imati prema Paki's food d.o.o. te ovršenik predmetnu zadužnicu potpisao u svojstvu jamca platca isključivo kao sredstvo osiguranja takvog potraživanja, a ne nekog drugog potraživanja. U sudskoj praksi da je jasno zauzet stav da je zadužnica vezana isključivo za potraživanje iz osnovnog pravnog posla, temeljem kojeg je ista izdana te se jedino u tu svrhu i može koristiti. Stoga ovršenik predlaže sudu donijeti odluku kojim proglašava nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava ovršenice zaplijenjenih na temelju bjanko zadužnice ovjerene od strane Javnog bilježnika Ines Antić pod posl. br. OV- 10466/2024 od 22. listopada 2024. Ovršenik ujedno predlaže odgodu prijenosa sredstava sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja jer bi time isti trpio nenadoknadivu štetu budući je riječ o iznimno visokom novčanom iznosu čija bi prisilna naplata za ovršenika predstavljala ozbiljan i dugoročan financijski teret, te nesumnjivo nastanak nenadoknadive štete za ovršenika i to u iznosu koji odgovara približno godišnjoj zaradi prosječnog građanina Republike Hrvatske budući bi jednom izvršen prijenos tako značajnih sredstava proizveo posljedice koje bi bilo iznimno teško, ako ne i nemoguće, naknaditi.
3. Budući da iz prijedloga ovršenika nedvojbeno proizlazi da se isti poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. u vezi s čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje OZ) odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, to je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgodu prijenosa dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju u smislu odredbe iz čl. 52. st. 1. i 65. st. 2. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ time da se ovrhovoditelj nije očitovao na prijedlog ovršenika.
4. Naime, odredbom čl. 210. st. 2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
5. Nadalje, odredbom čl. 52. st. 1. do 4. OZ propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
6. Također, valja ukazati da je ovršni postupak strogo formalan i nesporan postupak u kojem se odlučne činjenice ne utvrđuju, već ovršni sud brine o tome da tražbina ovrhovoditelja utvrđena ovršnom ispravom u ovršnom postupku bude uspješno realizirana. To znači da se o rješavanju spornih pravnih pitanja ne može odlučivati u ovršnom postupku, nego samo u parničnom postupku.
7. Slijedom navedenog, a obzirom da je prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim izjavljen iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., koje ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji žalbu opće poznate, te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a ovrhovoditelj se nije očitovao, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog zaključka temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ. Naime, prema mišljenju ovoga suda činjenica da ovrhovoditelj nije prijavio tražbinu u stečajnom postupku protiv stečajnog dužnika nije od odlučnog značaja za ovaj postupak jer navedena činjenica ne znači da tražbina vjerovnika koja je osigurana predmetnom bjanko zadužnicom ne postoji, već time vjerovnik eventualno gubi pravo na namirenje iz stečajne mase i ne može naknadno pokrenuti izravnu naplatu protiv stečajnog dužnika, a što u konkretnom predmetu nije slučaj budući je isti pokrenut protiv jamca platca.
8. Nadalje, vezano za prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, valja napomenuti da ovršenik osim paušalnog navoda da bi provedbom pljenidbe pretrpio znatnu štetu nije naveo niti jedan razlog niti dostavio ispravu koja bi predstavljala valjanu osnovu za primjenu sadržaja pravne norme iz čl. 65. st. 1. u vezi čl. 210 st. 2. OZ. To znači da ovršenik mora učiniti vjerojatnim postojanje nekog od razloga iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. OZ, koji mora biti kumulativno ispunjen s uvjetom da bi navedenim prijenosom novčanih sredstava ovršeniku nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
9. Podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik je iskoristio pravno sredstvo protiv izravne naplate novčane tražbine, te je time ispunjena jedna od pretpostavki za odgodom ovrhe, međutim ovršenik u svojem prijedlogu uopće ne navodi u čemu se sastoji šteta koju bi pljenidbom i prijenosom eventualno pretrpio. Po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, slijedom čega nije ispunjen drugi kumulativno određeni uvjet za odgodu ovrhe. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti, ovršenik treba učiniti vjerojatnim kako bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao poslije protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove nadoknaditi ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete bi trebalo dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe, međutim ovršenik izuzev uopćenog postavljanja prijedloga nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da ne postoji način reparacije te štete na neki drugi način.
10. Slijedom navedenog, a obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ, to nema zakonske mogućnosti odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na prijedlog ovršenika pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
U Malom Lošinju 15. lipnja 2026.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u 3 (tri) primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. Ovrhovoditeljica OM
2. Punomoćnik ovršenika – Marko Zagorac, odvjetnik
