Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-144/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti i isplate, dana 15. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz točke 3. Ugovora o kreditu broj 198-50- 6872889, sklopljenog dana 13. listopada 2015. godine između tužiteljice i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Naknada: 1,60 % (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, obračunata po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, maksimalno 1.000,00 HRK (jednatisuća kuna) jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 303,10 eura, sa zateznim kamatama počev od 15. lipnja 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. travnja 2026. godine navodi kako su dana 13. listopada 2015. godine tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 198-50-6872889, prema kojem je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 9.590,00 eura, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca, kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti. Predmetnim tipskim Ugovorom u točki 3. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 1,60% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita 13. listopada 2015. naplatio tužiteljici naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 1.000,00 HRK a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (fiksni tečaj konverzije: 7,53450), iznosi 132,72 eura. O ugovornim odredbama za tzv. „ulaznu naknadu“ tužiteljica navodi da se nije pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane od strane tuženika (banke) implementirane u tipskom ugovoru na koji tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaja. Naime, tužiteljici nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i usluga na ime kojih se iste naplaćuje. Smatra da navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, dužan vratiti zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Sukladno svemu gore navedenome, tužiteljica predlaže da nadležni sud donese presudu kao u izreci.

2. Tuženiku je tužba s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, dostavljena dana 7. svibnja 2026. godine.

3. Tuženik nije u roku od 30 dana od dana dostave tužbe, pa ni do danas, podnio odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužiteljica podnijela uz tužbu, kao niti s općepoznatim činjenicama, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu, to je sud slijedom navedenog temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), odlučio kao u izreci ove presude.

4. Kako je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužiteljici naknaditi troškove izazvane pokretanjem ovog postupka, sukladno čl. 154. st.1. ZPP-a. Tužiteljici je tako pod točkom II. izreke ove presude priznat parnični trošak u iznosu od 200,00 eura na ime sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa), trošak zahtjeva za dostavu podataka u iznosu od 50,00 eura (str. 4. spisa, Tbr. 37.1.Tarife), sudska pristojba na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eura i sudska pristojba na presudu u zahtijevanom iznosu od 26,55 eura, što ukupno iznosi 303,10 eura.

U Đakovu 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku