Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: P-682/2025-15
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d., Rijeka, protiv tuženika AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mateju Miletiću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, izvan ročišta, 15. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predmetnom tužbom zahtijevao od sada pok. 1. tuženice UJ i 2. tuženice AJ, isplatu novčanog iznosa od 1.219,80 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni anuitet od dana dospijeća pa do isplate te troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, ističući kako se nadležnost ovog suda temelji na prorogaciji nadležnosti izvršene Međuvlasničkim ugovorom te Ugovorom o upravljanju zgradom.
1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj upravitelj zgrade u [adresa], na adresi [adresa] te da je kao vlasnik stana u predmetnoj zgradi bio upisan ĆJ koji je preminuo te su nasljednicima iza istog temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj: O-1370/16 od 31. kolovoza 2016., proglašeni tuženici, a temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju da je provedena u zemljišnim knjigama uknjižba prava vlasništva pod poslovnim brojem: Z-20413/16.
1.2. Tužitelj dalje navodi da za navedeni stan postoji nepodmireno dugovanje u iznosu od 1.219,80 eura s osnove neplaćene zajedničke pričuve za period od prosinca 2022. do prosinca 2024. pri čemu da je obveza plaćanja pričuve propisana člankom 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok obvezu plaćanja zajedničke pričuve snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, uz solidarnu odgovornost istih prema obvezi plaćanja zajedničke pričuve.
1.3. Zaključno navodeći da tuženici nisu odmah po smrti pok. EJ obavijestiti upravitelja o promjeni vlasništva na predmetnom stanu, što da su temeljem odredbe članka 7. Uredbe o održavanu zgrada bili, niti su podmirili dužne iznose pričuve, tužitelj navodi kako temeljem odredbe članka 93. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima traži od tuženika da plate dospjele, a nepodmirene iznose pričuve, pri čemu da visina utužene tražbine proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora te u utuženom periodu iznosi 5,00 HRK / m2 za period do 01. listopada 2023., a otada 1,10 eura / m2.
2. U odgovoru na tužbu 2. tuženica ĐJ izvijestila je Naslovni sud kako je 1. tuženica HJ preminula. Nadalje, osporavajući tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, tuženica je navela da je udio na predmetnoj nekretnini stekla nasljeđivanjem 2016. iza pok. oca CJ, a da međuvlasnički ugovor temeljem kojeg je nastala obveza, nikada nije bio dostavljen niti predniku tuženica niti tuženicama te da ga isti nikada nisu niti potpisali, niti su o postojanju istoga ikada bili obavješteni ili zaprimili bilo kakvu obavijest o postojanju kakvih obaveza ili dugovanja prema tužitelju, odnosno drugim suvlasnicima zgrade. U predmetnoj nekretnini da boravi zaštićeni najmoprimac te tuženica nije u posjedu iste, a da je upitna valjanost Međuvlasničkog ugovora od 04. siječnja 1998. kojim su pojedini suvlasnici navodno ovlastili tužitelja za upravljanje zgradom jer da su isti potpisali suvlasnici koji zajedno predstavljaju samo 45,62% vlasničkog udjela u zgradi, dok da su u ime Grada Rijeke kao vlasnika pojedinih prostora, ugovor potpisali najmoprimci. Nadalje, iz članka 9. navedenog Međuvlasničkog ugovora da je nejasno kako su anekse međuvlasničkog ugovora zaključivali ovlašteni predstavnik stanara i upravitelj zgrade kad je za donošenje odluka redovite uprave kao što je utvrđivanje zajedničke pričuve, potrebna suglasnost većine suvlasničkih dijelova nekretnine, odnosno vlasnika istih. Zaključno navodeći kako sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, svi suvlasnici imaju pravo sudjelovati u donošenju odluka i biti obaviješteni o svim pitanjima koja utječu na njihova prava i obveze, što da je u konkretnom slučaju izostalo, tuženica navodi kako se ne može smatrati odgovornom za neplaćanje kad joj nije bila niti pružena stvarna mogućnost izvršenja plaćanja pa predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.
3. Sada pravomoćnim ovosudnim rješenjem od 20. kolovoza 2026., utvrđen je prekid ovog parničnog postupka u odnosu na tuženicu MJ, zbog njezine smrti te je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici tuženice NJ ili staratelj ostavine preuzme postupka ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
4. Podneskom od 27. listopada 2025. tužitelj je izvijestio ovaj sud kako je nasljednica iza pok. NJ, 2. tuženica ŠJ, predloživši istovremeno odrediti nastavak postupka u odnosu na istu.
4.1. Navedenim podneskom tužitelj se nadalje očitovao o navodima tuženice iz odgovora na tužbu, osporavajući iste te dostavljajući vlasnički list za cijelu zgradu, kao i Međuvlasnički ugovor i anekse istog sa svim potpisnim listama, a iz kojih da je razvidno da su sve odluke donesene propisanom većinom glasova suvlasnika predmetne zgrade. Tužitelj je nadalje istaknuo da sve da predmetni međuvlasnički ugovor i nije potpisala dovoljna većina suvlasnika, da je isti valjan jer je nakon sklapanja istog sklopljeno i nekoliko aneksa koji upućuju na to da su suvlasnici imali volju u smislu odredaba članka 26. i 28. Zakona o obveznim odnosima, za primjenom istog međuvlasničkog ugovora tijekom cijelog tog razdoblja. Ukazujući na odredbu članka 375. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj nadalje ističe da se ispunjenje obveze s osnova plaćanja zajedničke pričuve ne temelji isključivo na ispostavljenim računima i ne ovisi o tome da li su isti dostavljeni obvezniku plaćanja zajedničke pričuve, sve obzirom je obveza plaćanja pričuve zakonska obveza suvlasnika nekretnine, propisana odredbom članka 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Budući da je tuženik vlasnik prostora u predmetnoj zgradi u utuženom razdoblju te da u trenutku podnošenja tužbe nije podmirio iznose pričuve, to je tužitelj osnovano zahtijeva od tuženika izvršenje obveze plaćanja dospjelih, a nepodmirenih iznosa pričuve.
5. Sada pravomoćnim ovosudnim rješenjem od 11. ožujka 2026., nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na 1. tuženicu MJ, koji je prekinut zbog smrti iste te je pozvana 2. tuženica ŠJ, nasljednica pok. NJ, preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari.
6. Podneskom od 04. svibnja 2026. tužitelj je povukao tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, navodeći da je tuženik nakon podnošenja tužbe u cijelosti podmirio utuženo potraživanje na ime glavnice, kamata i troškova postupka.
7. Ovosudnim rješenjem od 04. svibnja 2026., kojega je tuženik po punomoćniku primio 15. svibnja 2026., pozvan je tuženik u roku od 15 dana od dana primitka istog rješenja i podneska tužitelja opisanog u točki 6. obrazloženja ove odluke, očitovati se pristaje li na povlačenje tužbe, sve u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25-dalje: ZPP). Međutim, do dana sastava ovog podneska, tuženik nije dostavio predmetno očitovanje.
8. Sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a, tužba se može povući i kasnije u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, odnosno ako se tuženik u roku od 15 dana od primitka obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje, dok je stavkom 9. istog članka propisano kako se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.
8.1. Slijedom navedenog, obzirom je tužitelj u cijelosti povukao tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, a o kojem povlačenju se tuženik nije očitovao u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti o istom povlačenju, to je primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao izreci ovog rješenja.
U Rijeci 15. lipnja 2026.
Sudac
Andreja Žigante
Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
