REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli br. 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: Kv-427/2025-4
(K-161/2018)
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, u izvanraspravnom vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željane Vidović Labor, kao predsjednice vijeća, te sudaca Petre Kaštropil i Vere Miočić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Vidaković, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika VL, zbog kaznenog djela iz članka 232. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11), pokrenutog po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Zadru pod brojem broj K-DO-827/2009, u povodu prijedloga za opoziv uvjetne osude podnesenog od oštećene ZL putem opunomoćenika ML, odvjetnika u [adresa], na sjednici vijeća održanoj dana 17. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Na temelju čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) u vezi čl. 58. st. 5. KZ/11 osuđeniku VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu V i Z, rođenom **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s povremenim boravištem u [adresa], 32130 Enger, državljaninu Republike Hrvatske, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, po zanimanju ugostitelj, oženjenom, ocu jednog mlt. djeteta, bez odlikovanja, bez vojnog čina, srednjeg imovnog stanja, kazneno osuđivanom,
opoziva se uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Zadru, broj K- 161/2018 od 4. listopada 2021., potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Kž-133/2022 od 19. travnja 2023., te se određuje izvršenje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđenik osuđen navedenom presudom zbog učina kaznenog djela iz članka 232. st. 1. i 3. KZ/11.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-161/2018 od 4. listopada 2021., osuđenik VL proglašen je krivim zbog učina kaznenog djela utaje iz članka 220. st. 4. u vezi st. 1. KZ/97., te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uvjetno na 5 godina, a istovremeno mu je uz uvjetnu osudu na temelju čl. 62. st. 1. i 2. KZ/97 određena mu je posebna obveza naknade štete oštećenici ZL u iznosu od 570.381,04 (petsto sedamdeset tisuća tristo osamdeset jedna kuna i četiri lipe) kuna u roku od jedne godine i šest mjeseci od pravomoćnosti presude te je na temelju članka 69. stavak 5. KZ/97 upozoren da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako tijekom roka provjeravanja ne izvrši obvezu koja mu je određena, a mogao ju je izvršiti, a koja presuda je u povodu žalbe osuđenika preinačena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj: Kž-133/2022 od 19. travnja 2023. i to u pravnoj oznaci djela te je okrivljenik osuđen za kazneno djelo protiv imovine – utajom iz čl. 232. st. 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11), u svezi s tim je osuđeniku na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda i određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 godina ne počini novo kazneno djelo, a na temelju članka 62. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 56. st. 4. KZ/11, okrivljeniku je naložena posebna obveza da popravi štetu oštećenici ZL u iznosu od 75.702,57 eura (sedamdeset pet tisuća sedamsto dva eura i pedeset sedam centi) / 570.381,04 (petsto sedamdeset tisuća tristo osamdeset jedna kuna i četiri lipe) u roku od jedne godine i šest mjeseci, uz upozorenje na temelju članka 68. st. 5. KZ/11 da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako bez opravdanog razloga u roku od jedne godine i šest mjeseci ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri naknadu štete oštećenici.
2. Navedena presuda je postala pravomoćna 19. travnja 2023.
3. Osuđenom VL je presudom Općinskog suda u Zadru broj Kv- 317/2024, koja je postala pravomoćna 29. srpnja 2025. određen novi rok od pet mjeseci od pravomoćnosti navedene presude za ispunjenje obveze iz članka 62. st. 1. toč.1. KZ/11 te mu je naloženo da u tom roku naknadi štetu oštećenici ZL u iznosu 570.381,04 (petsto sedamdeset tisuća tristo osamdeset jedna kuna i četiri lipe) / 75.702,57 eura (sedamdeset pet tisuća sedamsto dva eura i pedeset sedam centi), slijedom čega je rok za dobrovoljno ispunjenje obveze oštećenoj NL istekao 29. prosinca 2025.
4. Poseban skrbnik oštećenice ML, odvjetniku Zadru je 30. prosinca 2025. podnio prijedlog za opoziv uvjetne osude navodeći da osuđenik u dodatnom roku koji mu je ostavljen, a koji rok je istekao 29. prosinca 2025. oštećenoj ZL nije isplatio ništa od dugovanog iznosa.
5. Sjednica izvanraspravnog vijeća održana je 17. ožujka 2026. na koju su pristupili osuđeni VL, njegov branitelj Branimir Zorica, odvjetnik u [adresa], oštećena ZL, poseban skrbnik oštećenice ML, odvjetnik u [adresa], dok nije pristupio uredno pozvani tužitelj.
5.1. Na sjednici izvanraspravnog vijeća poseban skrbnik oštećenice ML, odvjetniku Zadru ostao je u cijelosti kod prijedloga za opoziv uvjetne osude.
5.2. Branitelj osuđenika je naveo da se protivi prijedlogu za opoziv uvjetne osude. Naime, kao prvo želi ukazati na uvjete pod kojima se opoziv može provesti, a koja su predviđena odredbama iz čl. 58. st. 1. i st. 2. KZ/11. U ovom predmetu je već vođen jedan postupak koji je pravomoćno riješen. Neovisno o tome ne ulazeći u procesne odredbe valja istaknuti da je okrivljenik kroz čitavo vrijeme nakon donošenja pravomoćne odluke ispunjavao obvezu prema oštećenici koliko je to mogao. Nije sporno da cjelokupan iznos nije isplatio jer toliko novca nema. Koliko može toliko daje i to uglavnom na ruke oštećenice. Ukoliko bi on morao završiti u zatvoru jasno je da bi time i mogućnost isplate ovog iznosa prestala i nestala i postavlja se pitanje kome bi to bilo u interesu.
5.3. Osuđenik VL se pridružio navodima svog branitelja, te je dodao kako želi da mu sud odredi koliko mora plaćati. Do sada je uplatio oštećenici na ruke, ali ne zna točno koliko i o tome nisu sastavili nikakvu pisanu potvrdu. Navodi da radi i privređuje, da ima dvoje male djece i kada ima novaca da daje i ZL.
5.4. Oštećena ZL je navela da joj je osuđenik do sada uplatio 2.000,00 - 3.000,00 eura, to joj je isplatio na ruke. Htjela bi se nagoditi sa okrivljenikom da joj on uplaćuje novce preko banke. O ovome što joj je okrivljenik dao na ruke nema nikakvu pisanu potvrdu. S okrivljenikom je u miroljubivom odnosu i želi da on bude dosljedan u plaćanju.
5.5. Poseban skrbnik oštećenice je naveo da je presuda stara pet godina i da je osuđenik imao i više nego dovoljno vremena za platiti. U stalnom je kontaktu s oštećenicom i rekla mu je da joj on do sada ništa nije platio. Riječ je o oštećenici koja je poslovno nesposobna, koja je duševno bolesna i treba imati na umu da je osuđenik zloupotrijebio njezino zdravstveno stanje.
6. Sudsko vijeće razmotrilo je spise Kv-427/2025, Kv-315/25 te spis K-161/18 kao i kazivanja stranaka u postupku opoziva uvjetne osude te nalazi osnovanim osuđeniku opozvati uvjetnu osudu. Naime, nesporna je činjenica da je okrivljenik u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem K-161/18 proglašen krivim te uvjetno osuđen na kaznu zatvora od 1 godine s rokom kušnje od 5 godina. Također je nesporna činjenica da je osuđeniku određena posebna obveza da naknadi štetu oštećenoj NL te je sud osuđeniku ostavio primjereni rok za dobrovoljno izvršenje i to čak godinu dana i šest mjeseci da obešteti oštećenicu. Nesporno je i da je osuđeniku rok za dobrovoljno ispunjenje obveze produljen za još pet mjeseci od pravomoćnosti presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kv-317/2024, a koji rok je istekao 29. prosinca 2025. Međutim, osuđeni VL nije ispunio posebnu obvezu u cijelosti ili u većoj mjeri.
7. Po ocjeni vijeća, sagledavajući cjelokupnu situaciju, te da je od počinjenja kaznenog djela proteklo više od 17 godina, osuđeni je u razdoblju od pravomoćnosti presude pa sve do današnjeg dana, a što je više od četiri godine, imao dovoljno vremena da podmiri dugovani iznos.
8. Osuđenik je naveo da ne zna koliki je iznos uplatio te da nema nikakvu pisanu potvrdu o tome. Sud je cijenio navode osuđenika o njegovim imovinskim i obiteljskim prilikama, da radi, privređuje, da ima dvoje male djece, kao i da daje oštećenici onoliko koliko ima. Međutim tvrdnja osuđenika o uplatama nije uvjerljiva jer ni on sam ne zna koliko je uplatio niti ima kakav dokaz o uplatama iako je svjestan da o tim uplatama ovisi opoziv uvjetne osude. Naime, osuđenik je upoznat s činjenicom da neispunjene obveze koja mu je određena pravomoćnom presudom može dovesti do opoziva uvjetne osude pa unatoč tome nije vodio evidenciju o uplatama niti je osigurao potvrdu o primitku tih uplata, a što ukazuje na njegovu neozbiljnost i neodgovornost u izvršavanju obveze određene pravomoćnom presudom. Stoga sud njegovu tvrdnju nije prihvatiti kao uvjerljivu. Nadalje, on ničim nije opravdao neispunjenje obveze određene pravomoćnom presudom, nije učinio vjerojatnim da je bio objektivno spriječen u većoj mjeri izvršavati svoju obvezu. Činjenica da radi i privređuje ukazuje na to da je mogao redovitije ispunjavati svoju obvezu, a činjenica da uzdržava dvoje male djece ne opravdava neispunjenje obveze koja mu je određena pravomoćnom presudom.
9.Oštećenica je navela da joj je osuđenik do sada dao 2.000,00 do 3.000,00 eura na ruke, o čemu nema nikakvu potvrdu. Međutim, sud je uzeo u obzir da se radi o poslovno nesposobnoj osobi koja ima posebnog skrbnika te je posebno cijenio izjavu posebnog skrbnika da on nije upoznat s uplatama, štoviše da mu je oštećenica rekla da joj okrivljenik do sad nije ništa platio, pa vijeće nije moglo s dostatnim stupnjem sigurnosti prihvatiti tvrdnje osuđenika o isplatama na ruke. Sve i da je optuženik uplatio oštećenici iznos od 2.000,00-3.000,00 eura, takva uplata predstavlja tek neznatni dio ukupno dosuđenog iznosa od 75.702,57 eura, pa time osuđenik nije ispunio svoju obvezu u cijelosti niti u pretežitom ili značajnijem dijelu. Svrha posebne obveze određene uz uvjetnu osudu jest stvarno otklanjanje ili ublažavanje štetnih posljedica kaznenog djela, a simbolično ili minimalno djelomično ispunjenje ne može se smatrati ostvarenjem te svrhe.
10. Vijeće je imalo u vidu protek vremena od počinjenja kaznenog djela, vrijeme donošenja pravomoćne sudske odluke kao i da ni nakon dodatnog roka nije došlo do ispunjenja obveze pa je ovo vijeće stava da osuđenik nije postupio prema nalogu iz presude.
11.Shodno navedenom, ocjena je vijeća kako iz dosadašnjeg ponašanja osuđenog, koji nije postupio prema obvezi suda iz već citirane pravomoćne sudske odluke, kako ni u roku razvidnom u pravomoćnoj sudskoj odluci, tako ni u dodatno ostavljenom roku, a ni do dana održavanja sjednice vijeća, a niti je učinio vjerojatnim da bi isplatio dugovani iznos u dodatnom roku, proizlazi da osuđeni nema ozbiljnu namjeru postupanja sukladno pravomoćnoj presudi. Valja, dakle, istaknuti da je osuđenik pokazao nekritičnost prema vlastitom ponašanju, a njegovo ponašanje ukazuje da isti nije ozbiljno shvatio svoje obveze iz pravomoćne presude niti iz postupanja suda, slijedom čega je, uzimajući u obzir sve naprijed iznijeto te posebno vodeći računa o roku u kojem se uvjetna osuda može opozvati, vijeće osuđenom odlučilo opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje pravomoćno izrečene kazne zatvora.
12. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zadru, 17. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Željana Vidović Labor
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ovog prijepisa presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana njegovog primitka. Žalba se podnosi nadležnome županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
DNA:
1. ODO Zadar, na broj K-DO-827/2009,
2. Osuđenik: VL,
3. Branitelj: Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru,
4. U spis K-161/2018,
5. U spis.
