Republika Hrvatska
Općinski sud u Crikvenici
Stalna služba u Rabu
Poslovni broj: P-924/2022.-35.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AĆ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leu Perušku, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika IMPERIAL RIVIERA d.d. [adresa] OIB: 90896496260, zastupan po punomoćnici Andreji Krstinić, odvjetnici iz Raba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi predaje u posjed, te u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tuženika AĆ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Leu Perušku, odvjetniku iz Pule, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 28. travnja 2026. održane u prisutnosti stranaka, dana 12. lipnja 2026.,
p e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika IMPERIAL RIVIERA d.d Rab OIB: 90896496260, koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku IMPERIAL RIVIERA d.d., [adresa], OIB: 90896496260 da tužitelju CANOSKI AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed, slobodne od osoba i stvari, nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], njiva, površine 1698 m2, k. č. br. [katastarska čestica], njiva, površine 1871 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], njiva površine 1971 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana. III. Nalaže se tuženiku IMPERIAL RIVIERA d.d., [adresa], OIB: 90896496260 da tužitelju AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate u cijelosti, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.”
II. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, protiv tuženika AĆ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
„Utvrđuje se da je Republika Hrvatska OIB: 52634238587 vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zkč. br. [katastarska čestica] u 1/1 idealnog dijela, te je tuženik AĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan trpjeti da se tužiteljica REPUBLIKA HRVATSKA na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda Crikvenici, Stalne službe u Rabu upiše kao vlasnik na suvlasničkom udjelu tuženika uz istovremeno brisane upisanog založnog prava pod posl. br. Z-12480/20 na predmetnim nekretninama.“
III. Tužitelj/tuženik AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan tuženiku/umješaču IMPERIAL RIVIERA d.d Rab OIB: 90896496260, naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.315,50 EUR, u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.309,50 EUR tuženik/umješač IMPERIAL RIVIERA d.d, odbija.
IV. Tužitelj/tuženik AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan tužiteljici/umješaču Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.100,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se s viškom zahtjeva na za naknadom parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR tužiteljica/umješač Republika Hrvatska odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj AĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dana 31. kolovoza 2022. ustao predmetnom tužbom protiv tuženika Imperial Riviera d.d Rab, OIB: 90896496260 radi predaje u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], njiva, površine 1698 m2, k. č. br. [katastarska čestica], njiva, površine 1871 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], njiva površine 1971 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. U tužbi i tijekom postupka tvrdi da su navedene nekretnine njegovo vlasništvo, da ih tuženik drži u svom posjedu i ostvaruje prihode bez pravnog osnova, te da iste nikada nisu oduzete, nacionalizirane ili izvlaštene njemu i njegovim pravnim prednicima PĆ, HĆ i VĆ, niti je ikada isplaćen bilo kakav oblik naknade po bilo kojem osnovu.
2. Tuženik Imperial Riviera d.d Rab OIB: 90896496260 u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava aktivnu legitimaciju tužitelja AĆ. Navodi da tužitelj AĆ nije vlasnik predmetnih nekretnina već da je to Republika Hrvatska, te ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Tvrdi da su predmetne nekretnine bile u njegovu izvanknjižnom vlasništvu i da je njihov posjednik (u posjed stupio krajem 60-ih godina prošlog stoljeća), a iste je stekao kupnjom od pravnog prednika tužitelja HĆ (Antuna) Jerića pok. ĆĆ. Po stjecanju se nije i formalno uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik, dijelom zbog aljkavosti tadašnje pravne službe, a dijelom iz razloga jer u tadašnjem društveno-političkom sustavu koji se temeljio na tzv. društvenom vlasništvu , to nije bilo od nekog bitnog značaja, čak ni u ekonomsko -funkcionalnom smislu. Budući nakon poduljeg proteka vremena pravni prednik tuženika više nije imao potrebnu dokumentaciju o stjecanju predmetnih nekretnina, to je 1984. godine paralelno s nizom upravnih postupaka za dobivanje građevinskih dozvola za rekonstrukciju i proširenje autokampa [adresa], proveden i postupak eksproprijacije između ostalih i predmetnih nekretnina, te je pravni prednik tuženika URO Imperial nagodbom s pravnim prednikom tužitelja i tadašnjim upisanim vlasnikom SĆ pok. ĆĆ u tom postupku i formalno - pravno stekao predmetne nekretnine. U trenutku stjecanja iste su bile neizgrađeno građevinsko zemljište. Od trenutka kupnje odnosno depos jedacije pa do podnošenja predmetne tužbe, prijeporne nekretnine ima u sastavu svoje imovine odnosno iste su osnovno sredstvo koje je priveo svrsi zbog koje su i kupljene/ deposedirane tako da iste od trenutka stjecanja koristi kao sastavni dio autokampa, za potrebe smještaja i boravka gostiju u autokampu, te su opskrbljene svim potrebnim smještajnim i infrastrukturnim elementima potrebne za tu namjenu, a sve je to nužno da bi objekt autokampa kao takav uopće mogao funkcionirati, što je inače predviđeno Pravilnikom o razvrstavanju i minimalnim uvjetima i kategorizaciji smještajnih objekata kampova. Prema tome, predmetne su nekretnine sastavni dio funkcionalne cjeline autokampa «Rajska plaža», u naravi predstavljaju nekretnine smještenu unutar ograde autokampa na kojoj je tuženik (pored svih preostalih parcela autokampa) uredio prostor-parcele za smještaj šatora i kamp prikolica za goste autokampa s pripadajućom infrastrukturom (pristupne ceste, energetski i opskrbni priključci i dr.), a na nekima od tih nekretnina su izgrađeni i čvrsti objekti, dakle, zajedno s ostalim nekretninama čine dio jedinstvene funkcionalne i tehnološke cjeline autokampa «San Marino» u [adresa] na [adresa] u sklopu kojeg tuženik obavlja svoju registriranu turističko-ugostiteljsku djelatnost. Bez prijepornih nekretnina koje su smještene u središtu autokampa, cjelina tog objekta ostala bi osakaćena u svojoj tehnološkoj cjelini i namjeni i kao takva, bez odgovarajućeg terena za pristup i smještaj autokamp jedinica, dijelom ne bi mogla funkcionirati. Inače, tadašnja Općina Rab je još 1968.godine kao nadležno upravno tijelo izdala pravnom predniku tuženika rješenje o odobrenju za građenje objekta autokampa na cijelom kompleksu autokampa pa tako i na predmetnim nekretninama, te nakon toga i rješenje o dozvoli za upotrebu toga objekta autokampa u [adresa], kao i neke druge potrebne dokumente. Tuženik je, dakle, tijekom 1968.godine na legalan način i uz potrebne dozvole Općine Rab kao nadležnog upravnog (državnog) tijela za izdavanje odobrenja za građenje , izgradio autokamp San Marino, ogradio ga te ga nesmetano koristi kao svoje osnovno sredstvo sve do danas. U sklop autokampa ušle su , pored stotina ostalih, i predmetne nekretnine. Prema tome, tuženik je stekao vlasništvo prijepornih nekretnina kupnjom odnosno nagodbom u postupku eksproprijacije odnosno posljedično temeljem dosjelosti kao i temeljem (legalne) gradnje, odnosno pravni prednik tuženika je stekao pravo korištenja odnosno pravo vlasništva predmetnih nekretnina prema propisima stvarnog prava koji su bili na snazi u trenutku stjecanja. Međutim, činjenica jest da prijeporne nekretnine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća, a pravnog prednika tuženika, nisu ušle u društveni kapital tuženika, pa je stupanjem na snagu Zakona o privatizaciji (čl. 47. toga zakona) njenim vlasnikom ex lege postao Hrvatski fond za privatizaciju, da bi stupanjem na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. 92/10) njenim vlasnikom ex lege postala Republika Hrvatska. Identično propisuje i novi Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu iz 2020.godine kojim je zamijenjen prethodno navedeni zakon. Prema tome, tuženik u ovoj parnici nije pasivno legitimiran već bi pasivno legitimirana u trenutku podnošenja tužbe bila Republika Hrvatska. Tužitelj nije mogao steći vlasništvo prijepornih nekretnina temeljem kupnje od svojeg pravnog prednika PĆ (koji je prethodno iste nekretnine upisao na svoje ime u odnosu na bivšeg vlasnika SĆ temeljem darovanja od svoje majke ŽĆ), budući je njegov pravni prednik SĆ iste prethodno prenio pravnom predniku tuženika, što znači da neposredni pravni prednik tužitelja PĆ nije bilo vlasnik te nekretnine pa kao nevlasnik nije mogao na trećeg prenijeti pravo koje mu ne pripada. Tužitelj se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige budući mu je bilo poznato da nekretnine pripadaju ovdje tuženiku odnosno prethodno njegovom pravnom predniku, te mu se u tom smislu 2020.godine i pisano obraćao u svojstvu punomoćnika PĆ, od kojega je naknadno, 2022.godine, kupio predmetne nekretnine. Predmetne nekretnine predstavljaju tzv. turističko zemljište, te je u skladu s odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije odnosno temeljem Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, podnio Republici Hrvatskoj kao vlasniku nekretnina u autokampu (putem Vlade Republike Hrvatske), zahtjev za dobivanje koncesije odnosno za korištenje autokampa na tim nekretninama (uključivo i za predmetne nekretnine), te mu je Republika Hrvatska dala koncesiju te ujedno utvrdila visinu naknade za korištenje te koncesije, te državi plaća koncesijsku naknadu redovito i u cijelosti počev od 2011.godine pa nadalje. Predmetne nekretnine imale su ugostiteljsko-turističku namjenu - kamp, autokamp UPU 35, na dan 1. kolovoza 2010. godine kao dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Zbog toga se radi o turističkom zemljištu u smislu odredbe čl. 2. st. 1 Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Odredba tog članka propisuje da se turističkim zemljištem u smislu tog zakona smatra građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu tog zakona (1. kolovoza 2010. godine) dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena kao i zemljište na kojem su izgrađene građevine turističko-ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja) na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Budući je nesporna okolnost da se nekretnine nalaze unutar granica zahvata kampa i da su kroz čitavo razdoblje pa i na dan stupanja na snagu spomenutog zakona, 1. kolovoza 2010. godine, imale ugostiteljsko-turističku namjenu, jasno je da se na predmetne čestice ima primijeniti režim za turističko zemljište u kampovima. Odredbom čl. 6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije propisano je da je turističko zemljište u kampovima, čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe odnosno privatizacije, vlasništvo Republike Hrvatske. U međuvremenu je, dana 3. svibnja 2020. godine, stupio na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 50/20) kojim je prestao važiti Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije i kojim je u odredbi čl. 15. st. 3 propisano da se prostorom kampa smatra zemljište koje se na dan 1. kolovoza 2010. godine kao dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije nalazilo u granicama kampa i da se odnos Republike Hrvatske i trgovačkog društva na kampu uređuje sukladno odredbama čl. 21. i 22. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Pritom je propisano da se radi o zakonu koji se primjenjuje upravo na postupke rješavanja imovinsko -pravnih i drugih odnosa na neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a kakvo je predmetno. Slijedom izloženog, tužitelj nema pravo na povrat posjeda predmetnih nekretnina budući da nema vlasničkopravna ovlaštenja na predmetnim nekretninama.
3. Podneskom od 23. veljače 2023. Republika Hrvatska prijavila je miješanje u ovu parnicu kao umješač na strani tuženika. U prijavi navodi da su predmetne nekretnine sastavnice su autokampa „San Marino“ u [adresa], a za koji kamp je trgovačko društvo Imperial Rab d.d. plaćalo koncesijsku naknadu Republici Hrvatskoj, Ministarstvu turizma. Kampovi su prema ranije važećem Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. 92/10) bili vlasništvo u neutvrđenim omjerima Republike Hrvatske i trgovačkog društva u ovom slučaju trgovačkog društva Imperial Riviera d.d. u idealnim dijelovima, razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine. Sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („narodne novine“ br. 52/20) neprocijenjene nekretnine sastavnice kampova vlasništvo su Republike Hrvatske, pri čemu se kampom smatra ono zemljište koje se na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (»Narodne novine«, br. 92/10) nalazilo u granicama kampa. Kako se uspjeh tuženika u ovom sporu tiče naplate zakupa Republike Hrvatske koje Ministarstvo naplaćuje za nekretnine sastavnice autokampova kao i prava vlasništva Republike Hrvatske na prijepornim nekretninama, sukladno odredbi članka 65. stavak 1. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ br. 145/10) i odredbi članka 6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. 92/10) i čl. 22. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 52/20), Republika Hrvatska ima pravni interes za stupanje u ovu parnicu. Ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije budući da prijeporne nekretnine niti u vrijeme podnošenja tužbe, niti danas nisu bile vlasništvo tužitelja. Za predmetne nekretnine, sastavnice autokampa, trgovačko društvo Imperial Rab d.d. podnijelo je zahtjev za dobivanjem koncesije Ministarstvu turizma, sukladno odredbama Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. 92/10). Sukladno urbanističkoj identifikaciji predmetne nekretnine nalazile su se na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu („Narodne novine“ br. 92/10) 1. kolovoza 2010. godine, unutar građevinskog područja, namjene T3 autokamp. Iz navedenog je razvidno da je riječ o nekretninama sastavnicama autokampa „San Marino“. Pravni prednik trgovačkog društva Imperial Rab, društveno poduzeće HTP Imperial nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao nositelj prva korištenja, upravljanja i raspolaganja predmetnih nekretnina, ali je isti bio upisan u katastarskim operatima kao nositelj prava korištenja prijepornih nekretnina te su u iste bile u režimu izvanknjižnog društvenog vlasništva temeljem rješenja o utvrđivanju općeg interesa Skupštine Općine Rab od 24. kolovoza 1983. godine kojim je, povodom prijedloga URO Imperial-a Raba, utvrđen opći interes za proširenje prostora nam ijenjenog za kampiranje u autokampu „ [adresa] u [adresa], te temeljem nagodbe zaključene u upravnom postupku eksproprijacije Općine Rab, Sekretarijata za opću upravu broj: UP/I-02/2-303/1-84 koju je zaključio HĆ pok. ĆĆ, kojom je predmetna nekretnina prenesena na korištenje društvenom poduzeću Imperial Rab. Dakle, društveno poduzeće HTP Imperial Rab nalazilo se u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina koje su postale društveno sredstvo društveno pravne osobe, na kojem je poduzeće Imperial Rab izvršavalo ovlasti koje je imalo kao nositelj prava korištenja. Od nastanka kampa 1968. godine pa sve do danas društveno poduzeće ishodilo je niz građevinskih i uporabnih dozvola za izgradnju predmetnog kampa, čime je sukladno odredbi čl. 19 t. 6. Osnovnog zakona o izgradnji investicionih objekata (Službeni list SFRJ broj 20/67), steklo pravo korištenja, kojom odredbom je propisano da je pretpostavka za izdavanje građevinske dozvole investitoru - pravo korištenja zemljišta predmeta izgradnje. I Odredbom čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu (Službeni list SFRJ br. 53/75, 57/83, 85/87, 85/87, 6/88, 11/88, 38/88 ), bilo je propisano da nekretnina iz privatnog prelazi u društveno vlasništvo ako je postala društveno sredstvo društveno pravne osobe bez pravne osnove, a vlasnik nije zahtijevao njeno vraćanje u roku od 5 godina od saznanja, odnosno u roku od 10 godina od njenog prelaska u sredstva društveno pravne osobe. Predmetne nekretnine su bile u režimu izvanknjižnog društvenog vlasništva, nalaze se unutar složene građevine autokampa San Marino, trgovačko društvo Imperial Rab odnosno njegov pravni prednik iste nisu procijenili u temeljni kapital svog pravnog prednika društvenog poduzeća HTP Imperial Rab, stoga su iste primjenom ranije važećeg čl. 6. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i danas važećeg čl. 16 . Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ br. 50/20) postale vlasništvom Republike Hrvatske. Slijedom iznesenog, proizlazi da tužitelj AĆ nije aktivno legitimiran podnijeti tužbu radi predaje u posjed jer nije vlasnik prijepora. Dana 28. siječnja 2021. godine kao punomoćnik upisanog vlasnika PĆ tužitelj se obratio trgovačkom društvu Imperial Riviera d.d. sa zahtjevom koji glasi: "Kako naslov drži u posjedu predmetne nekretnine bez ikakve valjane pravne osnove, to ovim dopisom potražujemo predaju i povrat nekretnina označenih kao zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]". Trgovačko društvo Imperial Riviera d.d. dana 9. veljače 2021. godine odgovorilo je tužitelju AĆ "Ovim putem upućujemo Vas da se sa predmetnim zahtjevom obratite Republici Hrvatskoj, s obzirom da bi predmetno zemljište sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu i Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u pos tupku pretvorbe i privatizacije, po sili Zakona trebalo biti vlasništvom Republike Hrvatske." Dana 13. svibnja 2022. godine tužitelj AĆ kupio je predmetne nekretnine, znajući da iste predstavljaju vlasništvo Republike Hrvatske. U konačnici, tužitelj nikada nije posjedovao predmetne nekretnine jer su ista bile izvlaštena njegovim pravnim prednicima, te nije niti mogao imati legitimno očekivanje da bi predmetne nekretnine mogle predstavljati njegovo vlasništvo, neovisno o upisu u zemljišnu knjigu.
4. Podneskom od 24. veljače 2023. tužitelj AĆ se očitovao da tuženik Imperial Riviera d.d. nije priložio ugovor o niti dokaz o isplati naknade za kupnju predmetnih nekretnina, a što se tiče 1984. godine kada je pokušano nagodbom riješiti prodaju zemljišta, ponovo nije isplaćena naknada. Upravo ta nagodba potvrđuje da je vlasnik predmetnih nekretnina bio HĆ. Kako nagodba nije isplaćena, nisu bili ispunjeni uvjeti iz Zakona o eksproprijaciji kao niti pretpostavke za upis vlasništva. Poziva se na načelo povjerenja u zemljišne knjige jer nije imao razloga naslutiti kako vlasništvo ne pripada otuđivatelju PĆ.
5. Raspravnim rješenjem od 09. svibnja 2023. prihvaćeno je stupanje u parnicu Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika. Pravni interes za stupanje u tuđu parnicu kao umješač ima osoba čija prava ili obveze zavise od toga kako će biti presuđeno u parnici između drugih osoba. U konkretnom slučaju Republika Hrvatska ima pravni interes za stupanje u predmetnu parnicu kao umješač na strani tuženika Imperial Riviera d.d., budući tvrdi da je vlasnik prijepornih nekretnina za koju tuženik Imperial Riviera d.d. plaća koncesijsku naknadu Republici Hrvatskoj, a čiju predaju u posjed s osnova svog prava vlasništva od tuženika Imperial Riviera d.d. zahtijeva tužitelj AĆ. Stoga Republika Hrvatska ima pravni interes za stupanje u predmetnu parnicu kao umješač na strani tuženika Imperial Riviera d.d. Zbog toga je prijedlog za miješanje Republike Hrvatske prihvaćen temeljem čl. 206. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22; dalje: ZPP).
6. U daljnjem tijeku postupka je utvrđeno da se između ovdje umješača Republike Hrvatske kao tužitelja i ovdje tužitelja AĆ kao tuženika, temeljem tužbe zaprimljene kod ovog suda 30. kolovoza 2023. pod posl.br. P-761/2023. vodi postupak radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina. U istom predmetu je raspravnim rješenjem od 03. prosinca 2025. temeljem čl. 206. st.1. ZPP-a prihvaćen prijedlog Imperial Riviera d.d. za stupanje u parnicu kao umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske budući isti, kao posjednik predmetnih nekretnine koje su sastavni dio autokampa u [adresa], tužiteljici Republici Hrvatskoj kao vlasniku istih plaća koncesijsku naknadu, slijedom čega ima pravni interes da Republika Hrvatska uspije u sporu.
7. U predmetu P-761/2023 stranke u prilog svojih stavova iznose istu pravnu, činjeničnu i dokaznu argumentaciju kao i u ovom postupku, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 313. st.1. ZPP-a odlučeno da se ovi predmeti spoje radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja a kao bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi, te da se jedinstveni postupak vodi pod posl.br. P-924/2022.
8. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu koja uključuje zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), prijepis posjedovnog lista 6349 [adresa] (list 5 spisa), dopis tužitelja AĆ upućen tuženiku Imperial Riviera d.d. od 20. lipnja 2022. sa potvrdom u uručenju (list 6-8 spisa), dopis tužitelja AĆ kao punomoćnika PĆ iz [adresa] tuž itelju Imperial Riviera d.d. (list 9 spisa); zapisnik Općine Rab, Sekretarijat za opću upravu, broj: UPI- 02/2-303/1-84, od 19.03.1984. o nagodbi u postupku eksproprijacije (list 33-34 spisa); rješenje Odsjeka za upravno-pravne poslove Skupštine općine Rab, broj: 03/4-UP I-590/2-68 od 2. 08. 1968. - uporabna dozvola (list 35-36 spisa);: rješenje Odsjeka za upravno-pravne poslove Skupštine općine Rab, broj: 03/4- UP I-322/1-68 od 12.07.1968.- građevinska dozvola (list 37-38 spisa);rješenje Skupštine Općine Rab broj: 431/1-1968 od 22. 05. 1968.g. o odobrenju za gradnju plinskih stanica za držanje i punjenje plinom u autokampu [adresa] (list 39-40 spisa); zapisnik komisije za tehnički pregled izvedenih radova autokampa u [adresa] i ostalih objekata u „San Marino“ u [adresa] na [adresa] od 25.07.1968. (list 41-44 spisa); građevinsku dozvolu Komiteta za prostorno planiranje, urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove Općine Rab, broj: 02/4-UP/I-199/1-80, od 15. listopada 1980. za rekonstrukciju autokampa San Marino (list 45-47 spisa); ugovor o građenju autokampa u [adresa] od 05.05.1968. (list 63-67 spisa); privremeno rješenje Ministarstva turizma, klasa:
UP/I-034-02/20-04/30, urbroj: 529-02-01/3-20-3 od 31. srpnja 2020. (list 68-72 spisa); potvrdu Trgovačkog suda u Rijeci br. R3-8837/2001 od 01. listopada 2001. (list 73-74 spisa); rješenje Trgovačkog suda u Rijeci Tt-19/3323-7 od 28. lipnja 2019. (list 75-76 spisa); povijesni zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 77-79 spisa); uvjerenje PGŽ, Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Rab, klasa: 350-06/11-01/3, urbroj: 2170/1-03/11-02, od 17. siječnja 2011. sa tabelarnim prikazom i izvodom iz prostornog plana Općine Lopar (list 82-102 spisa); zahtjev za dobivanje koncesije od 27.01.2011. (list 103-104 spisa); dopis Ministarstva turizma RH, klasa: 334-02/19-03/13, urbroj:
529-05-02-02-01/1-19-7, od 11. linja 2019. – dostava računa Imperial d.d. za koncesijsku naknadu (list 105-143 spisa); dopis – dopuna podataka o obuhvatu kampova Imperial-a dd Rab od 25.08.2011. Ministarstvu turizma sa popisom katastarskim čestica i upisima vlasništva (list 144-154 spisa); dopis Centra za restrukturiranje i prodaju Republike Hrvatske, klasa: 943-01/21-02/299, urbroj:
360-04-03/06-2021-2, od 01. travnja 2021. (list 171 spisa); djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa. UP/I-943-01/97-02/72, urbroj: 563-04- 404/97-3, od 12.12.1997.; djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: up/I-943-01/97-02/72, urbroj: 563-03-0302/02-2000-5, od 25.01.2000., djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/97- 02/72, urbroj: 563-03-0201/01-2009-13, od 07.10.2009.; djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/978-02/72, urbroj: 563-03- 0201/01-2010-16, od 05.02.2010., uvjerenje Agencije za upravljanje državnom imovinom, klasa: 943-01/12-02/212, urbroj: 360-702/01-2012-1, od 14.02.2012. (sve na listu 172-195 spisa); povijest promjena na katastarskim česticama DGU, Područni ured za katastar Rijeka, Ispostava za katastar nekretnina Rab, Klasa:
936-02/19-05/72, urbroj: 541-04-01/6-20-2, od 12.02.2020. (list 209-22 spisa); rješenje o utvrđivanju općeg interesa Skupštine Općine Rab, broj: 01/2-UP/- 638/1-83, od 24.08.1983. (list 281-285 spisa); uvjerenje PGŽ, Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Rab, klasa: 350-05/19-01/406, urbroj:
2170/1-03-07-/-11-02/4-19-03, od 08. prosinca 2019. (list 299 spisa); dopis Imperial Riviera d.d. AĆ od 09.02.2021. (list 305 spisa); dopis DĆ od 19. rujna 2022. (e-mail); dopis od 01. prosinca 2017. - odgovor Ureda državne uprave u Primorskoj-goranskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, klasa: 943-01/17-01/05, urbroj: 2170-13-02/5-17-06, od 12. prosinca 2017.; očitovanje od 06.12.2017. (sve na listu 21 te 25 i 26 spojenog spisa P-761/2023) i dr. Provedeno je geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Jasmini Jurinčić iz Crikvenice, Kralja Tomislava 87, koja je sačinila pisani nalaz i mišljenje – identifikaciju predmetnih nekretnina (list 919- 931 spisa); te su saslušani su svjedoci FĆ, ŠĆ, ĆĆ, KĆ, ŽĆ i PĆ te tužitelj/tuženik AĆ u dokazne svrhe.
9. Među strankama nije sporno a vidljivo je i iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka da je tužitelj/tuženik AĆ upisan kao vlasnik predmetnih k. č. [katastarska čestica] njiva sa 1698 m2, k. č. [katastarska čestica] njiva sa 1871 m2 i k. č. [katastarska čestica] njiva sa 1971 m2, zk.uul, 3653 k. o. [katastarska općina].
10. Iz sadržaja povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka slijedi da su kao vlasnici ranije bili upisani OĆ u 14/21 dijela, HĆ, [adresa], u 6/21 dijela i RĆ pok. ĆĆ, [adresa], u 1/21 dijela. Dana 31.03.2014. na suvlasničkom dijelu AĆJ pok. ĆĆ iz [adresa], se upisuje pravo vlasništva u korist ŽĆ iz [adresa], temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O- 137/13, UPP-OS-10/14 od 06. veljače 2014. Dana 20.travnja 2017. se na suvlasničkom dijelu AĆJ VĆ upisuje pravo vlasništva u korist ŽĆ iz [adresa], temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu posl.br. 88 P-3262/16 od 16.06.2017. Dana 19.06.2018. se upisuje pravo vlasništva u korist ĐĆ iz [adresa], temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 19.06.2018. Dana 18.10.2018 . se zabilježuje prvenstveni red radi otuđenja nekretnine pod brojem OV-4507/18 od 18.10.2018., temeljem čl. 72. st.1. Zakona o zemljišnim knjigama Dana 06.10.2020. i briše se zabilježba prvenstvenog reda radi otuđenja nekretnine. Dana 05.10.2020. uknjižuje se založno pravo temeljem Ugovora o zajmu od 02.10.2020. u korist AĆ, [adresa]. Dana 24.05.2022. uknjižuje se pravo vlasništva u korist AĆ, [adresa], temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13.05.2022.
11. Iz prijepisa posjedovnog lista slijedi da su u katastarskom operatu prijeporne nekretnine evidentirane kao k. č. [katastarska čestica] Pod Veli potok autocamp sa 1698 m2, k. č. [katastarska čestica] Pod Veli potok autocamp sa 1871 m2, k. č. [katastarska čestica] Pod Veli potok autocamp sa 1970 m2, na ime posjednika ĐĆ, [adresa] (vlasnik).
12. Iz katastarske povijesti promjena na katastarskim česticama od 12. 02. 2020., slijedi da je od 1955. godine (kada se vodi knjižni dio katas tarskog operata u [adresa]), kao posjednik prijepornih nekretnina evidentiran CĆ iz [adresa]. Godine 1963. temeljem ostavine se kao posjednik upisuje HĆ pok. CĆ iz [adresa]. Godine 1986. po prijavi Sekretarijata za opću upravu Općine Rab se kao posjednik upisuje URO Imperial Rab. Godine 1982. izvršena je za k. o. [katastarska općina] tehnička revizija kojim postupkom su pojedine katastarske čestice promijenile svoj oblik, površinu ili numeraciju čime se predmetne k.č. upisuju kao autocamp upisan na dotadašnjeg posjednika. Godine 2017. se temeljem presude suda kao posjednik upisuje ŽĆ iz [adresa]. Posljednja promjena je izvršena 2018. godine kada se temeljem rješenja suda kao vlasnik upisuje PĆ iz [adresa].
13. Nije sporno da se nekretnine koje su predmet spora nalaze unutar ograđenog autokampa San Marino u [adresa] u što se i sud uvjerio prilikom uviđaja. Na otoku [adresa] ovaj se kamp naziva i kampom Rajska plaža (smješten uz plažu tog naziva). Iz sadržaja privremenog rješenja Ministarstva turizma i sporta, Klasa: UP/I-034-02/20-04/30, urbroj: 529-06-02-01-01/3-20-3, od 31. srpnja 2020. (rješenje o kategorizaciji) (list 68-72 spisa), slijedi da je puni naziv autokampa San Marino Camping Resort by Valamar u [adresa], da u istom ugostiteljsku djelatnost obavlja Imperial Riviera d.d. sa sjedištem u [adresa], te da isti ispunjava uvjete za vrstu „kamp“ iz skupine „Kampovi“ te se razvrstava u vrstu „Kamp“. Dakle, u autokampu San [adresa] u [adresa] tuženik/umješač Imperial. Riviera d.d. obavlja svoju registriranu ugostiteljsku djelatnost.
14. Prilikom uviđaja također je utvrđeno da prijeporne nekretnine u odnosu na ostala zemljišta unutar kampa nisu ograđene, u naravi su travnjak na kojem se nalaze razvodne kutije - priključci za struju i vodu plinska stanica, betonska šahta za kanalizaciju i hidrant za vodu, te zasađena stabla u sklopu kampa (prostor za smještaj šatora i kamp prikolica sa pripadajućom infrastrukturom). Na dan uviđaja 19.09.2023. zatečeno je nekoliko kampera. Dakle, iste su u sastavu tehnološke i infrastrukturne cjeline autokampa.
15. Sve navedeno je grafički i tekstualno prikazano u nalazu i mišljenju vještaka Jasmine Jurinčić od 20.12.2023., u sklopu koje se nalaze i fotografije lica mjesta, a kojeg sud u cijelosti prihvaća cijeneći ga stručnim i u skladu sa danom zadaćom vještaka a niti stranke na istog nosu iznosile primjedbe. Prema nalazu i mišljenju vještaka sporne nekretnine su zemljište koje se nalazi u [adresa], unutar ograđenog kampa San Marino bez vidljivih međašnih granica, imaju katastarske brojeve čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nalaze se unutar kampa i to jugoistočno od žičane ograde kampa San Marino i asfaltirane ceste kojom se ulazi u područje kampa a jugozapadno od kanala za vodu. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi je travnjak na kojem se nalaze tri razvodne kutije
– priključci za struju, jedan rasvjetni stup, veća betonska šahta za kanalizaciju, hidrant za vodu i u njenom sjeverozapadnom dijelu nalazi se dio ograđen žičanom ogradom unutar kojeg su dva plinska spremnika od koji se jedan nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi se sjeveroistočno od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi je travnati teren sa nekoliko većih stabala i na kojem su dvije razvodne kutije – priključci za struju, jedan rasvjetni stup i dvije šahte. Između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema vidljivih međašnih oznaka. Nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je u naravi travnati teren sa nekoliko većoj stabala i na kojem se nalaze tri šahte i jedna razvodna kutija – priključak za struju. Između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema vidljivih međašnih oznaka . Sa sjeveroistočne, južne i jugozapadne strane je kanal za vodu.
16. Tuženik/umješač Imperial Riviera d.d. je u spis dostavio odobrenje za gradnju
– rješenje Odsjeka za upravno-pravne poslove Skupštine općine Rab, broj: 03/4-UP I-322/1-6,8 od 12.07.1968., kao dokaz da je pravnom predniku tvrtke Imperial Riviera d.d. – tadašnjem društvenom poduzeću “Imperial” ugostiteljsko poduzeće iz [adresa], odobrena izgradnja investicionog objekta autokampa u [adresa], ugovor o građenju autokampa u [adresa] od 05.05.1968. zaključen između investitora Imperial ugostiteljsko poduzeće Rab i izvođača GP “Vladimir Gortan” Zagreb, te uporabnu dozvolu - rješenje Odsjeka za upravno-pravne poslove Skupštine općine Rab, broj: 03/4-UP I-590/2-68 od 2. 08. 1968., za isti investicioni objekt.
17. Sporne katastarske čestice nalaze su na popisu zemljišta koje je u sastavu autokampa San Marino u [adresa] bilo u kolovozu 2011., kako to slijedi iz dopisa Adonis d.o.o. [adresa], dipl.ing. geod. ČĆ, trgovačkom društvu Imperial d.d. [adresa] od dana 03.08.2011. sa prilogom popisa zemljišta u unutar obuhvata tog autokampa. Prema navedenom, ukupna površina zemljišta u obuhvatu autokampa je 160 554 m2.
18. Sukladno Zahtjevu za dobivanje koncesije od 27.01.2011., podnesenom od strane Imperial-a d.d. [adresa] Vladi Republike Hrvatske, te s tim u vezi dopisom Ministarstva turizma, klasa: 334-02/19-03/13, urbroj: 529-05-02-02-01/1-19-7, od 11. lipnja 2019., Imperial-u d.d. [adresa] obračunata je koncesijska naknada za kamp San Marino zauzete površine 160.5540 m2, te su mu ispostavljani računi.
19. Nije sporno da je tuženik/umješač Imperial Riviera d.d. pravni sljednik trgovačkog društva Imperial d.d. [adresa], koji je pravni slijednik bivšeg društvenog poduzeća Imperial hotelsko turističko poduzeće s p.o. [adresa], koji je pravni sljednik URO Imperial s neograničenom odgovornošću OOUR-a Rab, koji je pravni slijednik HTP Imperial sa solidarnom odgovornošću [adresa], a isto je potvrđeno i potvrdom Trgovačkog suda u Rijeci br. R3-8837/2001 od 01. listopada 2001. (list 73-74 spisa) i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci br.Tt- 19/3323-7 od 28. lipnja 2019. (list 75-76 spisa).
20. Sporno je da li je pravni prednik tuženika/umješača Imperial Riviera d.d., ranije društveno poduzeće HTP Imperial Rab imalo izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja predmetnih nekretnina, te da li je tužitelj/umješač Republika Hrvatska postala njihov vlasnik ex lege dana 1. kolovoza 2010. godine stupanjem na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ br. br. 92/10; dalje: ZTZ), temeljem odredbi čl. 2. i 6. toga Zakona.
21. Ukoliko bi se utvrdilo da je tužitelj/umješač Republika Hrvatska stekla vlasništvo sukladno navedenim zakonskim odredbama, sporno je da li je tužitelj/tuženik AĆ u času zaključenja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 13.05.2022. sa prodavateljem PĆ i uknjižbe svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem tog ugovora dana 24.05.2022., to znao i mogao znati (pitanje dobre vjere).
O VLASNIŠTVU PREDMETNIH NEKRETNINA
22. Rješenjem Skupštine Općine Rab, broj: 01/2-UP/-638/1-83, od 24.08.1983., je na zahtjev URO “Imperial” OOOUR “Marin” od 21.srpnja 1983., utvrđen opći interes za proširenje prostora namijenjenog za kampiranje u autokampu “ [adresa] u [adresa], te je, među ostalim, određeno da se može pristupiti potpunoj eksproprijaciji zemljišta na, između ostalih, nekretninama k. č. [katastarska čestica] sa 1698 m2, k. č. [katastarska čestica] sa 1871 m2 i k. č. [katastarska čestica] sa 1971 m2 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vlasništvo GĆ pok. CĆ i VĆ pok. CĆ .
23. Iz sadržaja zapisnika Sekretarijata za opću upravu Općine Rab, broj: UPI-02/2- 303/1-84, od 19.03.1984., o nagodbi u postupku eksproprijacije, slijedi da je održana usmena rasprava za sporazumno određivanje naknade za eksproprijaciju građevinskog zemljišta izuzeto iz vlasništva HĆ pok. CĆ iz [adresa], da je tom prilikom bivši odnosno faktični vlasnik HĆ istaknuo da je suvlasnik 20/21 dijela zemljišta opisanog kao k. č. [katastarska čestica] sa 1698 m2, k. č. [katastarska čestica] sa 1871 m2 i k. č. [katastarska čestica] sa 1971 m2, da je pročitan nalaz gospodarskog vještaka Perić A i građevinskog vještaka P ing. H od 12.03.1984., te da je HĆ prihvatio prijedlog punomoćnika URO “Imperial” NĆ koji je ponudio 170,00 dinara po 1 m2, te je između njih zaključena nagodba o isplati tog iznosa HĆ.
24. Svjedok UĆ, predsjednik uprave tuženika Imperial Riviera d.d. u razdoblju od 2000. do kraja 2022. godine, je posvjedočio da se u istoj tvrtci se zaposlio 1983. godine i radio do odlaska u mirovinu 2025. godine, time da je i ranije sezonski radio kao srednjoškolac i student u tom poduzeću. Od kada zna za to poduzeće, u njegovu je sastavu predmetni autokamp te su prijeporne nekretnine od samog početka u sastavu tog autokampa koji je otvoren 1968. godine. Poznavao je bivšeg vlasnika gosp. HĆ kojeg su zvali “ V te su po njemu prijeporne nekretnine zvali “Šteline njive”. Radio je u istom autokampu kao kućni majstor i prigovarao da mu je isplaćena mala naknada za te n jive “kao za kilu jabuka”, a za nisku cijenu eksproprijacije prigovarali su i drugi vlasnici zemljišta koja su ušla u sastav autokampa, međutim nikada nije tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina. Eksproprijacija je u svakom slučaju izvršena te je vlasnicima zemljišta isplaćena naknada sukladno propisima za eksproprirano zemljište.
25. Svjedok ŠĆ, direktor autokampa San Marino u [adresa] u razdoblju od 1997. do odlaska u mirovinu 2014. godine, je posvjedočio da su, dok je bio direktor, predmetne nekretnine bile u sastavu autokampa i nitko ih nije svojatao a niti tražio njihov posjed. Taj dio autokampa su zvali “Štelina njiva” (i druge dijelove su nazivali po imenima mještana od kojih su oduzeti). Kao direktor autokampa bio je zadužen za organizaciju posla i vođenje autokampa te nema saznanja vezanih za rješavanje imovinsko-pravnih poslova za zemljišta unutar autokampa jer se time bavila pravna služba Imperiala. Dok je bio direktor, nitko se nije raspitivao ili bilo što tražio vezano za predmetne nekretnine. Autokamp je uvijek ograđen.
26. Svjedok ĆĆ je posvjedočio da je 80-tih godina prošlog stoljeća radio kao recepcioner u autokampu u [adresa] a godine 1991. i 1995. je bio direktor autokampa. Stoga mu je dobro poznato da su prijeporne nekretnine bile u sastavu autokampa ali i da ih je do 1975. godine obrađivao SĆ, što je osobno vidio. Negdje 80-tih godina je SĆ dogovorio sa Imperialom da mu isplaćuju naknadu za zakup po šatoru (čuo je takav razgovor između BĆ i tadašnjeg direktora autokampa Ć), a nakon što je izgrađena zgrada restorana i recepcije, misli da se to prestalo plaćati. Recepcija i restoran su izgrađeni 1981. godine pa se vjerojatno spomenuta naknada za zakup prije toga plaćala. Poznavao je SĆ koji je radio u restoranu autokampa i uvijek je prigovarao da mu je za to zemljište isplaćena naknada “kao za kilu jabuka.”
27. Prema iskazu svjedokinje ŽĆ predmetne nekretnine su bile u vlasništvu njenog oca SĆ koji je umro 2013. godine. Kako je očeva želja bila da iste pripadnu njenom sinu PĆ, nakon što ih je naslijedila od oca, iste je odmah “prepisala” na sina. Iste su bile u posjedu njena oca do 80 -tih godina, obrađivao ih je iako su bile u sastavu autokampa jer je ulaz uvijek bio otvoren. Prestao ih je obrađivati 80 i neke godine. Imperial je iste koristio u sastavu autokampa ali, koliko zna, ocu nikada nije isplaćena naknada, barem je otac tako tvrdio. Protestirao je zbog toga, odlazio čak i u Upravu, ali ništa nije postigao. Nije tužio Imperial jer se bojao da će ostati bez posla budući je radio u istom tom autokampu, u restoranu na šanku. Nakon nasljeđivanja nije ušla u posjed istih već ih je odmah prepisala na sina PĆ, koji također nikada nije ušao u njihov posjed. Otac je otišao u mirovinu prije ili tijekom rata (1991-1995 godine), te niti tada nije tražio njihovu predaju u posjed sudskim putem a niti isplatu naknade za predmetno zemljište.
28. Prema iskazu svjedoka PĆ, njegov djed HĆ je bio vlasnik prijepornih nekretnina a iste je dobio od majke koje ih je naslijedila od oca. Djed SĆ nikada nije dobio nikakvu naknadu od strane Imperiala za te nekretnine. Prema dogovoru su djedu trebali plaćati najam za to zemljište, što nisu. Djed se zbog toga ljutio pa im nije htio iste prodati jer je ponuđena cijena bila mala i nisu ispoštovali dogovor. Nikada nije čuo za postupak eksproprijacije, ne zna što je to i da bi se takav postupak vodio. Djed nije pokrenuo postupke za isplatu niti predaju u posjed jer se bojao otkaza budući je radio u Imperijalu . Nakon odlaska u mirovinu, nije upoznat da je djed pokretao takve postupke. Odlazio je kod predsjednika Uprave JĆ ali je dobijao odbijenicu sa podsmjehom. Uredu za državnu upravu obraćao se sa zahtjevom da provjere da li je isplaćena bilo kakva naknada za to to zemljište. Sa pokojnim direktorom autokampa MĆ je dogovorio isplatu 45 EUR/m2 ali se to nije realiziralo. U trenutku prodaje predmetnih nekretnina tužitelju AĆ, istog je obavijestio da su iste unutar autokampa “San Marino” kojim upravlja tuženik što je bilo očito, da nije u njegovu posjedu, kao i da ništa nije isplaćeno za to zemljište. Bio je uvjeren ako je vlasnik a vlasništvo je po Ustavu neotuđivo, neće biti nikakvih problema. Nije imao novaca za pokretanje postupka protiv Imperiala radi predaje posjeda a sama činjenica da su mu ponudili otkup je kod njega stvorilo uvjerenje da mu priznaju vlasništvo.
29. Svjedokinja KĆ je posvjedočila da je SĆ bio brat njenog pokojnog supruga IĆ za kojeg se udala 1973. godine a 1976. godine su došli živjeti u [adresa]. Tada je čula priče da je suprugova obitelj posjedovala zemljišta u sastavu autokampa, ne sjeća se da su spominjali zbog čega više nisu u posjedu odnosno vlasništvu. Koliko joj je poznato, predmetne nekretnine su dogovorom unutar obitelji pripale BĆ kojeg su zvali V. Misli da nikada nije isplaćena naknada za iste.
30. Tužitelj AĆ u iskazu navodi da vidio oglas u novinama da se prodaju zemljišta u [adresa], došao je vidjeti o čemu se radi i tada upoznao PĆ koji ih je prodavao. PĆ ga je odveo na teren da mu ih pokaže, nekoliko puta su bili zajedno na terenu. Tražio je dokumente i procijenio da je dokumentacija uredna i da su vlasnički listovi u redu. I odvjetnik mu je rekao da nema prepreke za kupnju. Nakon toga je sa PĆ zaključio kupoprodajni ugovor. Prilikom razgledavanja PĆ mu je pokazao da su parcele jedna do druge i sa svih strana ograđene kanalom. Prilikom razgledavanja, ušli su kroz glavnu rampu autokamp te su ušli unutar kompleksa autokampa unutar kojeg je put za predmetne nekretnine, radi se o putu koji vodi kroz autokamp. Vidio je da se na istima nalaze nekakvi hidranti, ali nije pitao PĆ zbog čega mu to treba. PĆ mu nije rekao da nije u posjedu predmetnih nekretnina. To je saznao kasnije. Naravno da PĆ nije pitao za hidrante jer je od njega kupovao autokamp, što je pisalo u papirima. PĆ mu nije rekao da se bavi tom djelatnošću. Nije mu bilo neobičan ulaz kroz glavnu kapiju autokampa, bio je sretan da je našao povoljno zemljište. PĆ mu je spominjao nekakav otkup koji se nije realizirao. Da je znao da će morati podignuti tužbu, nikada ne bi kupio predmetne nekretnine. Platio ih je 100.000,00 EUR koja kupoprodajna cijena je PĆ u cijelosti isplaćena, time da je upisao založno pravo kada je doznao da postoje problemi. Sam sebi je dozvolio upis založnog prava. Založno pravo je upisao naknadno, novim ugovorom nakon ugovora o kupoprodaji.
31. Sud u cijelosti prihvaća suglasne iskaze svjedoka JĆ, ŠĆ i ĆĆ, cijeneći ih iskrenim i objektivnim te suglasnim međusobno kao i drugim provedenim materijalnim dokazima, prvenstveno podacima sadržanim u spomenutom rješenju Skupštine Općine Rab, broj: 01/2-UP/-638/1-83, od 24.08.1983., o utvrđivanju općeg interesa za potpunu eksproprijaciju i zapisniku Sekretarijata za opću upravu Općine Rab, broj: UPI-02/2-303/1-84, od 19.03.1984., o nagodbi u postupku eksproprijacije. Temeljem njihovih iskaza sud utvrđuje da su prijeporne nekretnine najkasnije od 1983. godina u sastavu autokampa „San Marino“ u [adresa], u funkciji zemljišta za postavljanje kućica i šatora, te u isključivu posjedu tvrtke Imperial u čijem je sastavu autokamp „San Marino“ u [adresa] od njegove izgradnje 1968. godine do danas. Ukoliko je prethodno, odnosno do 1983. godine, SĆ i posjedovao predmetne (kao što tvrde svjedoci ĆĆ i ŽĆ) njegov posjed je u svakom slučaju prestao 1983.godine. U konačnici, i sama svjedokinja ŽĆ je posvjedočila da je njezin otac SĆ predmetne nekretnine prestao obrađivati 80. i neke godine.
32. Činjenica da su prijeporne nekretnine najkasnije od 1983. godine u sastavu autokampa „San [adresa] u [adresa], u funkciji zemljišta za postavljanje kućica i šatora, te u isključivu posjedu tvrtke Imperial u čijem je sastavu autokamp od njegovog otvaranja 1968. godine, podudara sa činjenicom da je rješenjem Skupštine Općine Rab, broj: 01/2-UP/-638/1-83, od 24.08.1983. na zahtjev URO “Imperial” OOOUR “Marin” od 21.srpnja 1983., utvrđen opći interes za proširenje prostora namijenjenog za kampiranje u autokampu “Rajska plaža” na predmetne nekretnine i određeno da se može pristupiti njihovoj potpunoj eksproprijaciji, kako je to naprijed navedeno.
33. Kada se sa time dovede u vezu činjenica da je SĆ u postupku eksproprijacije predmetnih nekretnina prihvatio prijedlog punomoćnika URO “Imperial” NĆ i **.**.0198.. godine zaključio nagodbu za isplatu 170,00 dinara po 1 m2 za predmetne nekretnine, a kako to slijedi iz naprijed navedenog sadržaja zapisnika Sekretarijata za opću upravu Općine Rab, broj:
UPI-02/2-303/1-84, od 19.03.1984., nedvojbenim proizlazi da je donesena pojedinačna odluka o potpunoj eksproprijaciji predmetnih nekretnina BĆ koja je postala pravomoćna, da je SĆ deposediran i da je eksproprijacija izvršena, jer u suprotnom takva nagodba ne bi mogla biti zaključena. To potvrđuje i činjenica da je SĆ baš u vrijeme eksproprijacije prijeporne nekretnine prestao obrađivati, a kako to navodi svjedokinja njegova kćerka ŽĆ. Pored toga, prema iskazima svjedoka ŽĆ i PĆ (kćeri i unuka), SĆ nikada nije pokretao sudske postupke vezano po predaju posjeda odnosno isplatu predmetnih nekretnina, pa niti nakon umirovljenja 90-tih godina prošlog stoljeća do svoje smrti 2013. godine, što također upućuje da je eksproprijacija u cijelosti izvršena. Vezano za isplatu naknade za eksproprijaciju, iskazima svjedoka JĆ i ĆĆ, koji navode da se SĆ žalio da mu je za predmetne nekretnine isplaćena naknada „kao za kulu jabuke“, sud utvrđuje da BĆ u konačnici isplaćena dogovorena naknada od 170,00 dinara po 1 m2, jer bi u protivnom zasigurno, ako ne već ranije s obzirom je bio zaposlenik Imperiala te se bojao otkaza, a kako to navodi svjedokinja ŽĆ, zahtijevao predaju posjeda ili isplatu naknade barem nakon odlaska u mirovinu (1991-1995. godine) a što nikada nije učinio (umro 2013. godine). Isto je potvrđeno i iskazom svjedokinje ŽĆ koja je posvjedočila da je otac otišao u mirovinu prije ili tijekom rata (1991-1995 godine), te niti tada nije tražio predaju u posjed predmetnih nekretnina sudskim putem a niti isplatu naknade za predmetno zemljište , te da je umro 2013. godine.
34. Okolnost da nije izvršen zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva odnosno da eksproprijacija nije provedena u zemljišnim knjigama, nema utjecaja na pravne posljedice eksproprijacije.
35. Izvlaštenje odnosno eksproprijacija je oduzimanje prava vlasništva ili zasnivanje stvarnopravnih tereta izvršeno u općem interesu koje se provodi u zakonom uređenom upravnom ili sudskom postupku, uz davanje naknade prijašnjem vlasniku. Potpunom eksproprijacijom nekretnina postaje vlasništvo korisnika eksproprijacije, u konkretnom slučaju su iste prešle u društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća URO “Imperial”, sukladno odredbi čl.2. tadašnjeg Zakona o eksproprijaciji (“Narodne novine” br. 10/78, 5/80) a koji se primjenjivao u odnosu na predmetne nekretnine i postupak njihove eksproprijacije.
36. Slijedom navedenog, učinak eksproprijacije nije ovisan o upisu prava vlasništva korisnika eksproprijacije odnosno isplati naknade za eksproprirane nekretnine.
37. Stoga, iako je utvrđeno da je naknada za eksproprijaciju BĆ isplaćena, sve da ista i nije isplaćena, kako to tvrde tužitelj AĆ i svjedoci ŽĆ i PĆ, isto nema utjecaja na pravne posljedice eksproprijacije.
38. Slijedom gornjeg, sud utvrđuje da su predmetne nekretnine u cijelosti prešle u društveno vlasništvo s pravom korištenja tadašnjeg društvenog poduzeća URO “Imperial” ex lege 1983. godine temeljem čl. 2. Zakona o eksproprijaciji (“Narodne novine” br. 10/78, 5/80).
39. S tim u vezi valja istaći da su svjedoci ŽĆ i PĆ (PĆ u iskazu navodi da se Uredu za državnu upravu obraćao se sa zahtjevom da provjere da li je isplaćena bilo kakva naknada za to to zemljište) čitavo vrijeme bili upoznati sa postupkom eksproprijacije odnosno da su nekretnine oduzete BĆ, a u prilog tome govori i činjenica da se ŽĆ još 2017. godine obratila Uredu državne uprave u Primorskoj-goranskoj županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, sa zahtjevom za dobivanje podataka vezano za eksproprijaciju predmetnih nekretnina i isplatu naknade a radi rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, što je potvrđeno njenim dopisom od 01. prosinca 2017. i odgovorom istog tijela, klasa: 943-01/17-01/05, urbroj: 2170- 13-02/5-17-06, od 12. prosinca 2017. (list 25 i 26.spojenog spisa P-761/2023). U istom postupku Imperial se očitovao dopisom od 06.12.2017. u kojem navodi da je BĆ naknada isplaćena jednako kao i drugim mještanima čije su nekretnine eksproprirane ali da ne posjeduje financijske dokaze o isplati naknade jer bi isto bilo staro više od 30 godina a Zakonom o računovodstvu je propisano da se takva dokumentacija čuva samo 11 godina.
40. Među strankama nije sporno, a isto je utvrđeno uvidom u djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa. UP/I-943-01/97-02/72, urbroj: 563-04- 404/97-3, od 12.12.1997., djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: up/I-943-01/97-02/72, urbroj: 563-03-0302/02-2000-5, od 25.01.2000., djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/97- 02/72, urbroj: 563-03-0201/01-2009-13, od 07.10.2009., djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Klasa: UP/I-943-01/978-02/72, urbroj: 563-03- 0201/01-2010-16, od 05.02.2010. i uvjerenje Agencije za upravljanje državnom imovinom, klasa: 943-01/12-02/212, urbroj: 360-702/01-2012-1, od 14.02.2012. (list 172-195 spisa), da prijeporne nekretnine nisu navedene kao procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća HTP Imperial Rab.
41. Odredbom čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) je propisano da je pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pretvorbom nositelja toga prava - pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na to j stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.
42. Međutim, odredbom čl. 390. ZV navedene su iznimke u odnosu na pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja prema odredbama čl. 360. -365. ZVDSP-a, pa je u tom smislu propisano da se odredbe čl. 360. do 365. tog Zakona ne odnose se na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske. Pretvorba prava upravljanja, korištenja i raspolaganja na tim stvarima određeno je da će se urediti posebnim zakonom.
43. Budući prijeporne nekretnine nisu unesene u društveni kapital u postupku pretvorbe društva Imperial, to se u radi o iznimci u odnosu na pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja prema odredbi čl. 360. ZV.
44. Prema čl. 2. ZTZ turističko zemljište definirano je kao građevinsko zemljište koje nije procijenjeno u vrijednosti društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe, odnosno koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije, a za koje je na dan stupanja na snagu ovoga
Zakona dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko-turistička namjena i zemljište na kojemu su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja), na kojem su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća.
45. Prema čl. 6. st. 1. istog Zakona, turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske.
46. Uzimajući u obzir da je u ovom postupku nesporno i provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da se predmetne nekretnine nalaze unutar autokampa San Marino u [adresa], da te da je iz priloženog uvjerenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], klasa: 350-05/19-01/406, urbroj: 2170/1-03-07/4-19-03, od 09. prosinca 2019., proizlazi da su se prostornoplanskoj dokumentaciji na dan 1. kolovoza 2010. nalazile unutar zone građevinskog područja izdvojene namjene – izgrađeni dio odnosno unutar izgrađenog građevinskog područja izdvojene ugostiteljsko-turističke namjene - kampovi T3, sud utvrđuje da se da se radi o turističkom zemljištu u smislu odredbe čl. 2. ZTZ.
47. Obzirom da je njegova vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu društva Imperial, ispunjene su pretpostavke iz čl. 6. ZTZ-a, te sud utvrđuje da je Republika Hrvatska vlasništvo prijepornih nekretnina stekla dana 24. srpnja 2010. stupanjem na snagu ZTZ.
48. S tim u vezi valja istaći da je dana 02. svibnja 2020. stupio je na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu (“Narodne novine“ br. 50/20; dalje: ZGZ), te je prestao važiti ZTZ, međutim to ne utječe na činjenicu da je stupanjem na snagu ZTZ Republika Hrvatska postala vlasnica prijepornih nekretnina. Odredbama ZGZ (čl. 21. do 26.) se samo regulira položaj trgovačkih društava koje koriste takvo zemljište odnosno kampove na način da imaju položaj zakupnika.
O PITANJU DOBRE VJERE
49. Odredbom čl. 130. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: ZV) određeno je da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
50. S druge strane čl.115. st.2. ZV određeno je da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecatelj u dobroj vjeri uživa zaštitu (nitko ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima). Iz čl. 120. st.1. ZV nadalje slijedi da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, a čl.122. st.1. istog Zakona sadržava presumpciju istinitosti i potpunosti zemljišnoknjižnog stanja pa onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da stanje upisa nije potpuno i da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa zaštitu. Smatra se da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a niti u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (čl. 122. st.2. ZV).
51. Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi da li je tužitelj/tuženik AĆ kao kupac u času sklapanja kupoprodajnog ugovora dana 13.05.2022. sa prodavateljem PĆ, kao i u času upisa svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama temeljem tog ugovora dana 24.05.2022., bio u dobroj vjeri tj. da li je znao ili je s obzirom na okolnosti slučaja imao dovoljno razloga posumnjati u to da prijeporne nekretnine ne pripadaju otuđivatelju PĆ.
52. Obzirom tužitelj/tuženik AĆ u vlastitu iskazu potvrđuje da mu je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora sa PĆ bilo poznato da su predmetne nekretnine u sastavu kampa u [adresa], da je prije kupoprodaje nekoliko puta sa PĆ bio u razgledavanju istih kojom prilikom su, da bi pristupili na nekretnine, ušli kroz glavnu rampu (ulaz) u kamp te ušli unutar kompleksa kampa, nakon čega da su putem koji vodi unutar kompleksa kampa pristupili na iste, da je primijetio da se na istima nalaze hidranti, neprihvatljive su njegove tvrdnje da je za okolnost da prodavatelj PĆ nije u posjedu predmetnih nekretnina saznao naknadno (misli da mu je to tek kasnije rekao sin a ne PĆ), jer je ta činjenica, kako to u iskazu navodi i sam PĆ, bila očita, u što se i sud uvjerio prilikom uviđaja. Već samim ulaskom u kamp radi pristupa na predmetne nekretnine i vidljivom infrastrukturom unutar kampa (hidranti, priključci za struju, plinska stanica i dr.) je na prvi pogled očito da su prijeporne nekretnine u sastavu tehnološke i infrastrukturne cjeline autokampa a na ulazu u kamp je naziv kampa i upravitelja kampa a što svakako nije PĆ već San Marino Camping Resort by Valamar u [adresa], u kojem ugostiteljsku djelatnost obavlja Imperial Riviera d.d. sa sjedištem u [adresa], LĆ, kako to slijedi iz sadržaja privremenog rješenja Ministarstva turizma i sporta, Klasa: UP/I-034-02/20-04/30, urbroj: 529-06-02-01-01/3-20-3, od 31. srpnja 2020. (rješenje o kategorizaciji).
53. S obzirom na to, neprihvatljivi su i daljnji navodi tužitelja/tuženika TĆ da je od PĆ kupovao autokamp što piše u papirima (posjedovni list), tim više što ga PĆ, kako je sam posvjedočio, nikada nije uveo u posjed predmetnih nekretnina. S tim u vezi valja istaći da svjedoci PĆ i njegova majka ŽĆ u svojim iskazima navode da osobno nikada nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina.
54. Stoga sud utvrđuje da je tužitelj/tuženik AĆ imao dovoljno razloga posumnjati (kao svaki prosječni čovjek) već u času razgledavanja predmetnih nekretnina (dakle prije zaključenja kupoprodaje i uknjižbe svog prava vlasništva) u činjenicu da prijeporne nekretnine ne pripadaju prodavatelju PĆ, odnosno da PĆ nije njihov stvarni vlasnik i posjednik. Da je tužitelj/tuženik AĆ posumnjao u tu činjenicu, potvrđuje u vlastitu iskazu kada navodi da je upisao založno pravo kada je doznao da postoje problemi. Založno pravo je upisano dana 05.10.2020. godine, kako to slijedi iz zk. izvatka. Dakle, založno pravo je upisano prije sklapanja kupoprodajnog ugovora 03.05.2022. i uknjižbe prava vlasništva temeljem tog ugovora 24.05.2022. u korist tužitelja/tuženika AĆ.
55. Isto je potvrđeno i zahtjevom za predaju u posjed predmetnih nekretnina na kojem stoji naznaka godine 2020., a kojeg je AĆ temeljem specijalne punomoći podnio u ime ĐĆ trgovačkom društvu Imperial d.d., a kojim kao vlasnik traži predaju istih uz obrazloženje da nisu nikada oduzete, nacionalizirane ili izvlaštene a u zemljišnim knjigama nije evidentirano nikakvo ograničenje ili pravo Imperiala. U privitku istog je specijalna punomoć PĆ kojim ovdje tužitelja AĆ i DĆ, [adresa], izdana 02. 10. 2020., ovlašćuje da mogu neograničeno raspolagati i/ili opterećivati pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, prema vlastitom nahođenju potpisivati pravne poslove kojim se istim neograničeno raspolaže, da na terete istih uknjiži stvarna i druga prava po vlastitom nahođenju i izda isprave pogodne za prodaju.
56. Na taj zahtjev Imperial mu je odgovorio dopisom od 09.02.2021., kojim ga upućuje da se vezano za predaju posjeda obrati Republici Hrvatskoj obzirom da bi predmetne nekretnine prema odredbama ZTZ trebale po sili zakona biti vlasništvo Republike Hrvatske. Da je taj odgovor primio potvrđeno zahtjevom od 20.06.2022. kojim se tužitelj/tuženik AĆ obraća Imperialu Riviera d.d. radi uređenja međusobnih odnosa uz korištenje predmetnih nekretnina , i ponovno e-mailom od 19. rujna 2022., a u kojima se osvrće na Imperialov odgovor na raniji dopis da bi predmetne nekretnine “postale” vlasništvo Republike Hrvatske.
57. Slijedom gornjeg, a kako nitko na nikoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima , to prodavatelj PĆ u času kupoprodaje na tužitelja/tuženika AĆ nije mogao prenijeti vlasništvo predmetnih nekretnina budući je njihov vanknjižni vlasnik bila Republika Hrvatska. Okolnost da je prodavatelj PĆ bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina i s tim u vezi načelo povjerenja u zemljišne knjige, ne štiti tužitelja/tuženika AĆ kao kupca budući nije bio u dobroj vjeri s obzirom je u času zaključenja kupoprodajnog ugovora 13.05.2022. i uknjižbe svog prava vlasništva temeljem tog ugovora 24.05.2022., imao je dovoljno razloga posumnjati da iste ne pripadaju odnosno da nisu vlasništvo prodavatelja PĆ.
58. Zbog toga je tužbeni zahtjev tužitelja/tuženika AĆ protiv tuženika Imperial Riviera d.d., radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, odbijen, a tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske, protiv tuženika AĆ, je prihvaćen, te je presuđeno kao u točkama I. i II. Izreke.
59. Budući je izgubio parnicu tužitelj/tuženik AĆ je dužan tuženiku/umješaču Imperial Riviera d.d. i tužiteljici/umješaču Republici Hrvatskoj naknaditi parnični trošak temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a.
60. Tuženik Imperial Riviera d.d. je zahtijevao naknadu parničnog troška u iznosu od ukupno 2.625,00 EUR što se odnosi i na troškove u spojenom predmetu P- 761/2023 u kojem ima položaj umješača.
61. Tužiteljica Republika Hrvatska je zahtijevala naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR.
62. Sud je tuženiku/umješaču Imperial Riveiera d.d. kao potrebnim za vođenje parnice u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa) za zastupanje u predmetu P-924/2022 priznao parnični trošak za sastav odgovora na tužbu 200,00 EUR po tbr. 8/1 Tarife, za zastupanje na pripremnom ročištu 27.02.2023. 50,00 EUR po tbr. 9/5 Tarife, za pristup na pripremno ročište dana 09.05.2023. u iznosu od 100,00 EUR po tbr. 9/2 Tarife, zastupanje na uviđaju 3.10.2023. iznos od 200,00 EUR po tbr. 9/7 Tarife, zastupanje na glavnoj raspravi 21.01.2026. i 28.04.2026. iznos od 400,00 EUR (2 x 200,00 EUR) po tbr.9/1 Tarife – ukupno 750,00 EUR. Za zastupanje u spojenom predmetu P-761/2023 sud je Imperial Riviera d.d. kao umješaču priznao troškove za sastav podneska od 28.09.2023. (prijava za miješanje) u iznosu od 100,00 EUR po tbr. 8/3 Tarife, za zastupanje na pripremim ročištima 03.12.2025. i 21.01.2026. iznos od 200,00 EUR (2x100,00 EUR) po tbr. 9/2 Tarife – ukupno 300,00 EUR. Ukupno je, dakle, Imperial-u Riviera d.d. priznat trošak u iznosu od 1.050,00 EUR što uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.315,50 EUR.
63. S viškom zahtjeva na naknadu parničnog troška u iznosu od 1.309,50 EUR tuženik/umješač Imperial Riviera d.d. je odbijen budući nije dosuđen trošak sa sastav podnesaka od 12.12.2024., 16.01.2025. i 13.12.2024. kojima se obavještava o otkazu punomoći odnosno dostavlja punomoć novog odvjetnika jer isti kao takvi nisu bili potrebni za vođenje parnice. U preostalom dijelu zahtijevani troškovi su dosuđeni ali u manjem iznosu od zahtijevanih što se odnosi na pristup na pripremna ročišta koja što je dosuđeno u omjeru od 50% odnosno 25 % po tbr. 9/2 odnosno 9/5 Tarife obzirom se raspravljalo o procesnim pitanjima odnosno ročište je odgođeno, a ne u traženom omjeru od 100 % po tbr. 9/1 Tarife.
64. Tužiteljici/umješaču Republici Hrvatskoj su priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u P-761/2023 iznosu od 100,00 EUR po tbr. 8/3 Tarife, za sastav tužbe u P-761/2023 iznos od 200,00 EUR po tbr.8/1 Tarife, za sastav prijave za miješanje u P-924/2022 od 23.02.2023. u iznosu od 100,00 EUR po tbr. 8/3 Tarife, za pristup na pripremno ročište u P-761/2023 dana 03.12.2025. i 21.01.2026. iznos od 200,00 EUR (2x100,00 EUR) po tbr. 9/2, za pristup na pripremno ročište u P- 924/2022 dana 09.05.2023. u iznos od 100,00 EUR po tbr. 9/2 Tarife, za pristup na glavnu raspravu dana 21.01.2026. i 28.04.2026. iznos od 400,00 EUR (2 x 200,00 EUR) po tbr.9/1 Tarife – ukupno 1.100,00 EUR.
65. S viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR tužitelj/umješač Republika Hrvatska je odbijen budući je za pristup na pripremna ročišta dosuđen trošak u omjeru od 50% odnosno 25 % po tbr. 9/2 odnosno 9/5 Tarife obzirom se raspravljalo o procesnim pitanjima odnosno ročište je odgođeno, a ne u traženom omjeru od 100 % po tbr. 9/1 Tarife.
66. Zato je riješeno kao u točkama III. I IV. Izreke.
U Rabu, dana 12. lipnja 2026.
SUDAC
Laura Puljar-Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka pismeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
