REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1415/2024-12

[adresa] E 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Grada Pule – Pola, Pula, Forum 1, OIB: 79517841355, zastupanog po opunomoćeniku EV, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, OIB: 93993757343, Pula, Rovinjska 2a, radi utvrđenja vlasništva nad nekretninama, 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 03/22-01/18, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 25. travnja 2024. i rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-942-03/21-01/19, URBROJ: 2163-24-02/14-22-12 od 4. veljače 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 17,40 € (sedamnaest eura i četrdeset centi).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-942-03/21-01/19, URBROJ: 2163-24-02/14-22-12 od 4. veljače 2022.

2. Prethodno citiranim prvostupanjskim aktom u tč. 1. izreke utvrđeno je da su dana 18. prosinca 1954. nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] (sada pod novim oznakama k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]), i k. č. br. [katastarska čestica] (sada pod novim oznakama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]), sve u 5/240 dijela, na taj dan upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu na ime OV pok. TV, nepoznata boravišta i k. č. br. [katastarska čestica], u 5/240 dijela, na taj dan upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu na ime OV pok. MV, nepoznata boravišta, temeljem odredbe čl.1. Sporazuma između SFRJ i Talijanske Republike od 3. srpnja 1965. o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954., kao imovina optanta, postala društveno vlasništvo, sada s pravom vlasništva Republike Hrvatske. Tč. 2. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da, nakon pravomoćnosti tog rješenja, provede po službenoj dužnosti promjenu zemljišnoknjižnog stanja na navedenim česticama brisanjem prava vlasništva na ime OV, pok. TV u 5/240 dijela, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime Republike Hrvatske u 5/240 dijela. U tč. 3. odbijen je zahtjev Grada Pule za utvrđenjem titulara prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Tč. 4. izreke utvrđeno je da nije bilo troškova postupka.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (održana rasprava), u bitnom izlaže kako slijedi. Prije svega, ističe da je javnopravna tijela odlučila van postavljeno zahtjeva, odnosno o nepostojećem zahtjevu, a što da predstavlja bitnu povredu postupka. Pojašnjavajući navedenu tvrdnju tužitelj navodi da predmetni upravni postupak nije pokrenut po službenoj dužnosti (u skladu s odredbom čl. 42. Zakona o općem upravnom postupku, NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) već po njegovom zahtjevu (čl. 40. st. 2. ZUP-a) da se na predmetnoj nekretnini utvrdi pravo vlasništva u njegovu korist te da Republika Hrvatska tijekom postupka i nije zatražila da se utvrdi njezino pravo vlasništva, pa da stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja na način kako je isto donijeto već je postupak trebalo obustaviti, sukladno čl. 46. st. 2. ZUP-a. Međutim, prvostupanjsko tijelo nije postupilo na taj način već je nastavak postupka opravdalo pozivom na odredbu čl. 46. st. 4. ZUP-a (postojanje javnog interesa za nastavak postupka) no taj javni interes nije obrazložilo. Glede merituma, tužitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog tijela i tuženika da je novi vlasnik predmetnih suvlasničkih udjela Republika Hrvatska na temelju odredbe čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV). S tim u svezi poziva se na primjenu odredbe čl. 365. ZV-a te čl. 9. Zakona o građevinskom zemljištu (NN br. 54/80, 42/86, 41/88, 16/90 i 53/90, dalje: ZGZ), navodeći da su nekadašnje općine temeljem navedene odredbe ZGZ-a imale pravo raspolaganja neizgrađenim građevinskim zemljištem, a koje pravo se može poistovjetiti s pravom korištenja. Iz navedenog proizlazi da je nositelj prava koja izviru iz društvenog vlasništva općina, te se navedeno pravo sukladno čl. 365. ZV-a pretvara u pravo vlasništva tužitelja, neovisno o tome je li pravo raspolaganja bilo upisano u zemljišnoj knjizi, a kraj nesporne činjenice da se predmetna nekretnina na dan 16. listopada 1990. (dan stupanja na snagu Zakona o šumama) i na dan 23. srpnja 1991. (dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu) nalazila unutar granica građevinskog područja. U prilog tih navoda tužitelj se poziva na presudu ovog Suda od 5. veljače donesenoj u predmetu posl. br. Us I-280/2025. Osim toga, tužitelj ukazuje na razloge pokretanja ovog postupka iznijete u prijedlogu od 18. veljače 2020. te ističe da je već ishodio upis prava korištenja prometnih nekretnina temeljem rješenja Istarske županije od 15. lipnja 1994, a što da je jasno vidljivo iz povijesnog zk. Izvatka. Stoga, budući da već postoji upisano pravo korištenja Grada Pule to smatra da se pravna shvaćanja na koja se pozivaju upravna tijela ne mogu primijeniti u ovom slučaju.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Puli, u svom odgovoru na tužbu navodi da je tuženik nakon pravilno provedenog postupka donio zakonitu i pravilnu odluku u sporu. Predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

7. U sporu je održana rasprava 14. svibnja 2026., čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Sporazumom između FNRJ i Republike Italije od 18. prosinca 1954. o definitivnom reguliranju svih uzajamnih obveza ekonomskog i financijskog karaktera koji proizlaze iz Ugovora o miru i sukcesivnih Sporazuma („Službeni list FNRJ“, Dodatak br. 2 od 1. veljače 1956.), čl. 2. zaključeno je da u društveno vlasništvo prelaze sve nekretnine optanata koji su dali izjavu da svoje nekretnine žele prodati bivšoj Jugoslaviji, s tim da je navedenim Sporazumom istovremeno zaključeno da će se pitanje tzv. slobodne optantske imovine definitivno riješiti kasnijim sporazumom između dviju vlada.

11. Sporazumom o primjeni Sporazuma od 18. prosinca 1954. („Službeni list SFRJ“, broj 8/65.), i to čl. 1., slobodna optantska imovina, izuzev dobara navedenih u prilogu „A“ Sporazuma, koja ostaje u vlasništvu optanata u okviru jugoslavenskog zakonodavstva, prešla je u društveno vlasništvo s danom zaključenja Sporazuma iz 1954. odnosno s danom 18. prosinca 1954. Čl. 3. Sporazuma bivša jugoslavenska vlada obvezala se platiti talijanskoj Vladi novčanu naknadu.

12. Iz podataka spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora.

Nekretnine koje su predmet ovog upravnog postupka i koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo ZV, pok. MV, talijanske državljanke po opciji uvaženoj rješenjem MUP-a NR Hrvatske broj: 14191-IV-1949 od 15. listopada 1949., optantska su imovina koja je postalo društvo vlasništvo s danom 18. prosinca 1954., sukladno ranije navedenim sporazumima (vidi tč. 11. i 12.).

Predmetne nekretnine ranije su bile u vlasništvu MV (1/4 dijela), oca ZV, koji je umro **.**.1929. i EVŽ (5/60 dijela), strica ZV, koji je umro **.**.1932. OV stekla je vlasništvo predmetnih nekretnina ex lege u trenutku smrti svog oca i strica a kao vlasnica istih u zemljišnoj knjizi upisan je temelje rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli, posl. br. O-384/70-6 od **.**.1972. (LV) i posl. br. O- 385/70-8 od **.**.1972. (OVŽ). Potonje spomenuto rješenje o nasljeđivanju ispravljeno je rješenjem Općinskog suda u Puli, posl.br. 0-385/70-12 od 8. kolovoza 2017. godine, na način da je u točki II izreke pod rednim brojem 2 ispravljeno osobno ime nasljednice - umjesto TV, pok TV u OV. TV.

Rješenjem Istarske županije, Ureda za imovinsko pravne poslove, Ispostave u Puli, KLASA: UP/I-942-03/94-01, URBROJ: 2163-10/1-94-1 od 15. lipnja 1994. utvrđeno je da su nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prešle u društveno vlasništvo po osnovi čl. 1. Sporazuma sa imena VV udv. TV, ZV, TV, ŠV, ĐV udt. Cattonar, Fabretto O, Fabretto Maria T i Fabretto [adresa] pok. T. Temeljem tog rješenja na nekretninama tada upisanim zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženo je prava korištenja u korist Općine Pula na 139/240 dijela.

Prema navodima iz prijedloga tužitelja kojim je pokrenut ovaj upravni postupka te Uvjerenja Grada Pule, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, KLASA: 350-01/20-02/15 i KLASA: 350-01/20-02/16, oba od 22. siječnja 2020., sve nekretnine koje su predmetom zahtjeva, osim k. č. br. [katastarska čestica], su se na dan 16. listopada 1990 i 23. srpnja 1991. nalazile unutar granica građevinskog područja.

13. Čl. 362. st. 1. ZV-a propisano je da se smatra da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. U st. 2. istog članka propisano je da se smatra da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj prava korištenja neizgrađenoga građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu, odnosno nositelj prvenstvenoga prava korištenja takva zemljišta, vlasnik toga zemljišta, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. U st. 3. istog članka propisano je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenoga vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnjeva vlasništva iz st. 1. i 2. tog članka, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. U st. 4. istog članka propisano je da što je u st. 1. do 3. tog članka određeno glede stvari, vrijedi na odgovarajući način i za prava koja su bila u društvenom vlasništvu.

14. Čl. 9. ZGZ-a koji je važio do stupanja na snagu ZV-a, bilo je propisano da građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravlja općina na čijem se području nalazi to zemljište, ako tim zemljištem na temelju ustava i zakona ne upravlja druga društveno-politička zajednica, mjesna zajednica ili druga društvena pravna osoba.

15. Čl. 1. st. 1. Uredbe propisivao je da će se državna nepokretna imovina uknjižiti u zemljišnim knjigama, kao i u svim knjigama kojima se dokazuje vlasništvo na nepokretnostima kao općenarodna imovina, sa oznakom organa kome je ova imovina predana na upravljanje (organa upravljanja).

16. U odredbi čl. 4. st. 2. Zakona bilo je propisano da ako se iz isprave na osnovi koje se uknjižuje nekretnina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nosilac prava korištenja, uknjižit će se kao nosilac prava korištenja općina na čijoj se teritoriji nalazi ta nekretnina.

17. Glede nekretnina u društvenom vlasništvu na kojima u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja, u pravnoj praksi (i teoriji) postavilo se pitanje da li je vlasnik iste Republika Hrvatska ili jedinica lokalne samouprave na čijem se području predmetna nekretnina nalazi.

Prema jednom stajalištu, koje zastupa i tužitelj, na takve slučajeve treba se primijeniti čl. 9. i čl. 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu, slijedom kojih bi vlasnik takve nekretnine bila općina. Potonje iz razloga jer su odredbe citiranih propisa upućivale na općinu kao nositelja prava upravljanja nekretnina u odnosu na koje nisu upravljale druge osobe, a isto se odnosilo na uknjižbu prava korištenja u zemljišne knjige. Zastupnici takvog stajališta pri tome se pozivaju i na primjenu odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Drugo stajalište, koje je i primijenjeno u konkretnom slučaju, polazi od toga da se temeljem čl. 9. ZGZ-a ne može smatrati da bi općine bile vlasnici nekretnina kada za određenu nekretninu u društvenom vlasništvu u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja. To iz razloga što pravo upravljanja općina građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu u smislu čl. 9. ZGZ-a nije jedno od prava koje čine društveno vlasništvo (pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja), već se radi o pravu na gospodarenje tim zemljištem do rješavanja pitanja titulara prava vlasništva. Stoga se u takvom slučaju primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZV-a. To stajalište isključuje i primjenu odredbe čl. 4. st. 2. Zakona o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu, uz obrazloženje da se ta odredba odnosi samo na uknjižbu nekretnina ako se iz određene isprave se nije moglo utvrditi kojoj društvenopravnoj osobi pripada pravo korištenja.

18. Ovo drugo stajalište prihvatila je sudska praksa te se u svim slučajevima kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu, bez navođenja nositelja prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja u zemljišnim knjigama, smatra da su ispunjene pretpostavke za predmnijevu o pravu vlasništva RH.

Takvo stajalište zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, među inima i u rješenju poslovni broj Rev-671/09 od 12. svibnja 2010., na koje se je pozvao tuženik u obrazloženju svog rješenja, Isto stajalište prihvaća i Visoki upravni suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4528/20 od 12. ožujka 2021 i dr.

19. Međutim, analizirajući stanje spisa ovaj Sud je mišljenja da tužitelj osnovano prigovora da se prethodno iznijeto pravno shvaćanje, na koje se pozivaju upravna tijela u obrazloženjima svojih odluka, ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

20. Potonje iz razloga što iz činjeničnog stanja izloženog u tč. 12. obrazloženja ove presude proizlazi da je riječ o imovini koja ja postala vlasništvo ZV po sili zakona, u trenutku smrti njezina strica (4. srpnja 1932.) te da je jedini razlog zbog kojih Grad Pula nije mogao u zemljišnim knjigama upisati svoje pravo korištenja (temeljem rješenja Istarske županije, Ureda za imovinsko pravne poslove, Ispostave u Puli, KLASA: UP/I-942-03/94-01, URBROJ: 2163-10/1-94-1 od 15. lipnja 1994.), a potom i pravo vlasništva (temelje odredbi čl. 362. i 365. ZV-a) na dijelu nekretnina koje je OV naslijedila iza svog strica (5/60 dijela), okolnost što je u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli, posl. br. 385/70-8 od 23. svibnja 1972. pogrešno navedeno ime nasljednice a što je kasnije ispravljeno rješenjem istog suda posl.br. 0-385/70-12 od 8. kolovoza 2017.

21. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da je u konkretnom slučaju riječ o imovini u društvenom vlasništvu na kojoj je pravo korištenja stekao tužitelj (Grad Pula). Odnosno, preciznije, tužitelj je imao valjani pravni osnov za upis prava korištenja na 5/60 a do upisa tog prava u zemljišnim knjigama nije došlo zbog pogrešno napisanog imena nasljednice u ostavinskom postupku posl. br. O-385/70 (pok. OVŽ). Pritom Sud smatra bitnim istaknuti da ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na nasljednike u času njezine smrti te da rješenje o nasljeđivanju ima isključivo deklaratorni karakter.

22. Slijedom navedenog, budući da titular prava vlasništva nije pravilo utvrđen to Sud nalazi da je da je pobijanim aktima povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a u vezi čl. 119. st. 4. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u tč. I. izreke.

23. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbama. čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN br. 59/88, 3/94, 150/05, dalje: Pravilnik).

Tužitelju je, primjenom odredbi čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Pravilnika kojima je propisano da putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prijevoznim sredstvom, priznat trošak vozne karte na relaciji Pula-Rijeka-Pula u iznosu 17,40 €. Na internetskim stranicama Autobusnog kolodvora Pula dostupan je podatak da je cijena povratne autobusne karte na relaciji Pula-Rijeka s jutarnjim polaskom (7,00 h) 17,40 €, pa je stoga putni trošak tužitelju priznat u tom iznosu.

U Rijeci 12. lipnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- tužitelju Gradu Puli – Pola, Pula, Forum 1

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz spis UP

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Pula, Rovinjska 2a