REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: P-5779/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja FO (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Parlov, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika AO (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. svibnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 12. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.262,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.10.2019. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (12.6.26.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tvrdi da su stranke dana 9.10.2019. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji motornog vozila, kojim je tužitelj kupio od tuženika vozilo marke Mercedes, reg oznake [registarska oznaka], motor vozila 250 CDI, E- klase, odmah ga preuzeo u posjed, a nakon toga dana 10.10.2019. godine vozilo darovao svojem sinu, VO.

1.1. Nakon toga, vozilo koje je bilo predmet kupoprodaje oduzeto je od strane nadležnih tijela, jer je isto predmet kazneno djela, zbog čega je tužitelja sa svojim sinom raskinuo ugovor o darovanju, od ODO Zagreb zahtijevao povrat automobila, sa kojim zahtjevom je odbijen.

1.2. O činjenicama navedenima pod 1.1. tužitelj je, kako tvrdi, upoznao tuženika, a sve u pokušaju rješenja spora, a kako do rješenja nije došlo to je tužitelj dana 10.7.2023. godine pozvao tuženika na mu preda drugo vozilo jednake kvalitete, a kako se tuženik i na to oglušio, tužitelj tvrdi da je ugovor o kupoprodaji raskinut te u ovoj tužbi tužitelj potražuje isplatu iznosa od 13.262,59 eura sa kamatom od 10.10.2019. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je u trenutku prodaje vozila postupao u dobroj vjeri, jer nije znao niti je imao razloga posumnjati da neka treća osoba polaže pravo na vozilo niti da se u vezi sa vozilo vodi sudski postupka. Nadalje, tuženik ističe prigovor prekluzije, jer je, prema navodima tužbe i dokumentacije, vozilo oduzeto dana 17.7.2020. godine, kada je tužitelj saznao za pravne nedostatke, a o tome je tuženika obavijestio tek 10.7.2023. godine.

2.1. Tuženik ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tvrdi da kazneni postupak ne znači da vozilo, u konačnici, neće biti vraćeno tužitelju. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer ako se utvrdi da je vozilo zadržano temeljem pravne osnove koje je otpala, tada za štetu odgovora Republika Hrvatska.

2.2. Predlaže zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore, rješenje, dopise, potvrdu, povratnicu, prometnu dozvolu, službenu zabilješku, saslušan je svjedok VO i proveden je dokaz saslušanjem stranaka.

3.1. Nije proveden dokaz uvidom u kazneni spis, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Iz iskaza stranaka i iz dokumentacije utvrđene se nesporne činjenice među strankama:

-da je sin tužitelj vidio oglas u novinama da se prodaje automobil;

-da su njih dvojica iz Splita došli u Zagreb, pogledali automobil;

-da je automobil bio u vlasništvu tuženika i da je na njega glasila prometna dozvola;

-da se tužitelj odlučio automobil kupiti, da je tuženiku isplaćena cijena od 100.000,00 kn;

-da je tužitelj istoga dana, dakle sve u listopada 2019. godine, iako u tom dijelu tužitelj pogrešno iskazuje, da je bilo u rujnu, što je netočno, jer je sva dokumentacija sačinjena dana 10.10.2019. godine, dobio automobil u posjed i zajedno sa sinom otišao u Split;

-da je istoga dana tužitelj automobil darovao sinu, kao nagradu za završetak fakulteta;

-da je automobil registriran nakon imena tuženika na ime sina tužitelja i to već idući dan, 11.10.2019. godine.

4.1. Dakle, stranke su zaključile kupoprodajni ugovor kojim je tužitelj od tuženika kupio automobil, sa opisom i specifikacijama kao u prometnoj dozvoli, tuženik je primio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 100.000,00 kn i vozilo odmah predao u posjed tužitelju.

5. Iz raskida ugovora i iskaza tužitelja i njegovo sina, nastavno je utvrđeno da su isti darovni ugovor, kojeg je predmet bio automobil kojeg je tužitelj kupio od tuženika, raskinuli dana 6.7.2023. godine, a kao razlog navode činjenicu da je dana 17.7.2020. godine automobil, predmet kupoprodaje između stranaka, oduzet sinu tužitelja od strane PU Splitsko dalmatinske, jer je, kako to ističe tužitelj ugovor o darovanju izgubio smisao.

5.1. Takva ugovorna volja tužitelja i njegovog sina proizlazi iz činjenice da je vozilo dosita oduzeto te se uvidom u potvrdu o privremenom oduzimanu predmeta utvrđuje da je dosita predmet kupoprodaje između ovdje stranaka, oduzet sinu tužitelja, koji je na dan 16.7.2020. godine bio vlasnik vozila.

5.2. Raskidom darovnog ugovora tužitelj je u odnosu na automobil "ponovno" stekao aktivnu legitimaciju u odnosu na tuženika, jer je s njim bio u neposrednom ugovornom odnosu zaključenjem ugovora o kupoprodaji automobila.

6. Iz rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu utvrđeno je da je sin tužitelja, zastupan po odvjetniku Mislavu Bistoroviću, dana 25.5.2023. godine, kada je još bio vlasnik automobila, jer je ugovor o darovanju sa svojim ocem raskinuo kasnije (6.7.2023. godine) tražio povrat automobila, ali je sa zahtjevom odbijen.

6.1. Iz obrazloženja rješenja (6.) utvrđeno je da postoji osnovana sumnja da posjed automobila sinu tužitelja prestao počinjenjem kaznenog djela, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti da mu se vozilo vrati u posjed. Sve neovisno o tome što ga je stekao u dobroj vjeri.

7. Iz iskaza tuženika proizlazi da su ga o činjenici oduzimanja vozila zvali ili tužitelj ili sin tužitelja, što se radi proteka vremena više ne sjeća. Taj je iskaz životan i prihvaća se pa se nastavno prihvaćaju i iskazi i tužitelja i njegovog sina da je VO odmah kontaktirao tuženika i obavijestio ga da mu je vozilo oduzeto. Naime, dosita je životno da u slučaju kada policija oduzima vozilo se obratiš onome od koga si vozilo kupio.

7.1. Zbog toga sud smatra, a primjenom odredbe čl. 437. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) da je tim pozivom izjavljen raskid ugovora zbog pravnih nedostataka, jer i takva telefonska obavijest predstavlja izraženu volju za raskidom ugovora i to iz razloga što za izjavu o raskidu nije propisana određena forma. Nadalje, sud smatra da se radi o izjavi koja ima značaj obavijesti o pravnom nedostatku (obavijest da su djelatnici MUP-a oduzeli automobil, jer je isto predmet kaznenog djela) pa je odlučeno kada je izjava dana. Izjava je dana sigurno u srpnju 2020. godine i to isti dan kad je vozilo oduzeto.

7.2. Zbog toga se tuženik neosnovano poziva na gubitak prava tužitelja iz čl. 437 ZOO-a.

7.3. Dopis odvjetnika tj. punomoćnika tužitelja upućen tuženiku 10.7.2023. godine ne mijenja utvrđenje suda pod 7. -7.1. jer se u istome ponavlja da je tuženiku poznato da je vozilo oduzeto. To mu je bio poznat i dana 10.2.2020. godine, dakle i prije nego je sinu tužitelja vozilo oduzeto, jer je o tim detaljima tuženik upoznat tijekom obavijesnog razgovora kod PUSOK-a gdje je naveo da mu nije bilo poznato da bi se prijenos vlasništva na automobilu činio krivotvorenom dokumentacijom, kao što je i izjavio da je upravo vozilo oko kojeg je i davao izjavu prodao tužitelju.

8. Sud nastavno primjenjuje odredbu čl. 430. st. 1 ZOO prema kojem tuženik odgovara tužitelju, jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tuženik tužitelju prodao automobil na kojem tužitelj ne može ostvariti svoje vlasničko pravo.

8.1. Pri tome je neodlučno što je tuženik, kao tvrdi, bio savjestan i njegovi navodi o provjeri dokumentacije nisu odlučeni za rješenje ovog spora, jer je osnovan zahtjev tužitelja za zaštitu od evikcije povratom plaćenog iznosa.

9. Dakle, ova se tužba ima smatrati učinkom raskida ugovora, a taj je propisan odredbom čl. 368. st. 2 ZOO-a prema kojem tuženik ima vratiti ono što je primio, a to je iznos od 100.000,00 kn.

9.1. Zbog toga je zahtjev usvojen, pri čemu sud ističe da je zahtjev koji tužitelj traži predstavlja iznos nešto manji od protuvrijednosti 100,000,00 kn, jer taj iznos odgovara sada iznosu od 13.272,28 eura, a tužitelj potražuje 13.262,59 eura pa mu je taj iznos i dosuđen, jer je sud tužbenim zahtjevom u smislu odredbe čl. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) vezan i ne može tužitelju dosuditi više od onoga što traži.

9.2. Tijek kamata određen je temeljem čl. 368. st. 5. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a.

10. Sukladno zahtjev tužitelja odlučeno je naknadi troškova parničnog postupka i to primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155 ZPP-a.

10.1. Tužitelju je kao nužan i potreban za ishod ovog spora priznat trošak sastava tužbe, podneska od 29.3.23, 31.326. pristupa na roč. 14.1.26, 25.3.26. i 11.5.26. po 200,00 eura ili ukupno 1.200,00 eura, što je uvećano za po 100,00 eura sudske pristojbe na tužbu i presudu.

10.2. Na ukupan trošak kamata teče od dana donošenja ove presude (čl. 151. st. 3 ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2 ZOO-a.

10.3. Tužitelju nije priznat sastav žalbe na rješenje kojim se sud u Splitu oglasio mjesno ne nadležnim, jer s tom žalbom tužitelj nije uspio, kao što mu nije niti priznat podnesak od 17.10.2024. u kojem tužitelj obrazlaže iz kojih razloga bi sud u Splitu bio mjesno nadležan.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.