REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-1156/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Luciji Arelić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivanu Frasu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Tuškan i Fras iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja odvjetnika Velebita Božikova i punomoćnika tuženice odvjetnika Ivana Frasa, dana 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da u ostavinu iza pokojnog CŽ ne ulazi ½ dijela stana broj 22 na II (drugom) katu u [adresa] koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaonice, wc-a i hodnika u površini od 40,40 m2 u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika stambene zgrade br 19-27 MŽ , pov. 1156 m2 , sagrađenoj na z. k. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisan u zkul [broj ZK uloška], a upisan u vlastovnici pod Rbr. 52. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52), već predstavlja bračnu stečevinu pok. ČŽ te čini posebnu, naknadno pronađenu imovinu iza pokojne ČŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

II Nalaže se tuženici ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 2.689,50 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 12. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 6. prosinca 2021. navodi da je on pastorak ostavitelja CŽ, umrlog **.**.2014. koji je bio u braku sa ČŽ umrle **.**.2013. ČŽ je majka tužitelja koji je njen zakonski nasljednik zajedno sa svojom sestrom HŽ i pok. BŽ, suprugom ČŽ, na jednake dijelove. Tuženica se u ostavinski postupak prijavila kao oporučna nasljednica, dok su KŽ i EŽ, prilikom podnošenja tužbe naznačene II i III tuženice, zakonski nasljednici Mladena Gaćeše 4. nasljednog reda pozvani na nasljeđivanje temeljem zakona i temeljem prava predstavljanja. Brak LŽ i CŽ sklopljen je 24. rujna 1966., a prestao je 4.08.2013. činjenicom smrti, supruge i ostaviteljice ČŽ. Tijekom braka PŽ i ČŽ stekli su iz sredstava stečenih radom u tijeku bračne zajednice u jednakim doprinosima i omjerima stan koji je samo formalno upisan kao samovlasništvo CŽ, a predstavljao je bračnu stečevinu bračnih drugova PŽ i ČŽ na jednake dijelove. Radi se o stanu broj 22 na II (drugom) katu u [adresa] koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, sobe, kupaonice, wc-a i hodnika u površini od 40,40 m2 u stambenoj zgradi [adresa] u [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika stambene zgrade br 19-27 MŽ, pov. 1156 m2 , sagrađenoj na z. k. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisan u zkul [broj ZK uloška], a upisan u vlastovnici pod Rbr. 52. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52) koji u ½ dijela predstavlja bračnu stečevinu pok. ČŽ. Predmetni stan kupljen je 16.10.1973. godine za vrijeme trajanja braka, sredstvima ušteđevine supružnika PŽ i GŽ koja je bila njihova bračna stečevina stečena radom oboje supružnika, u jednakim radnim doprinosima te time svakog u ½ dijela. CŽ je bio zaposlen do umirovljenja u izdavačkoj djelatnosti - edicija Obitelj i domaćinstvo u Zagrebu, a ČŽ je bila zaposlena do umirovljenja u izdavačkoj djelatnosti – Medicinska naklada, u Zagrebu. Prihodi od rada bili su približno jednaki time da je sav rad u obitelji i kućanstvu obavljala supruga ČŽ pa je njihov doprinos u stjecanju imovine bio jednak. Iako su sudionici ostavinskog postupka iza ČŽ znali da ovaj dio nekretnine nije u cijelosti samovlasništvo CŽ, smatrali su nepotrebnim ovu imovinu raspoređivati na nasljednike ČŽ jer je ostavitelj CŽ namjeravao i obećavao da će svu imovinu ostaviti IŽ ili njegovom sinu RŽ budući da je djecu svoje supruge smatrao svojom djecom i u nemoći je očekivao njihovu pomoć koja je i postojala tijekom posljednjih godina života oboje supružnika. U pogledu sastava ostavine ne predmnijeva se da je pravomoćno rješenje o nasljeđivanju potpuno, pa je dopušteno sastav ostavine naknadno proširivati rješenjem o naknadno pronađenoj imovini. Takvo je tumačenje prihvaćeno i u odluci VSRH Rev- 3127/93-2 od 22. veljače 1995., prema kojem se kao naknadno pronađena imovina smatra sva ona ostavinska imovina koja nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju bez obzira na to da li se za vrijeme vođenja ostavinske rasprave znalo da ona postoji ili ne. Stoga ovaj stan u 3/6 dijela ne ulazi u sastav ostavinske imovine iza pok. CŽ već predstavlja naknadno pronađenu imovinu iza pok. ČŽ čija je preostala imovina raspoređena rješenjem o nasljeđivanju broj O- 6236/13, UPP-OGS-75/13 od 24.10.2013. godine a naknadno će se pronađena imovina u istom postupku raspraviti po dovršetku ovog postupka. U ostavinskom postupku iza CŽ u sastav ostavinske imovine ostavitelja unesen je predmetni stan u cijelosti na što je tužitelj JŽ istakao prigovor uz tvrdnju da 1/2 ne ulazi u sastav ostavinske imovine ostavitelja već je imovina pok. ČŽ.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Predlaže da sud odbaci tužbu DŽ zbog nedostatka procesne legitimacije. U postupku utvrđenja da neka stvar predstavlja ostavinsku imovinu određene osobe svi su nasljednici jedinstveni i nužni suparničari, budući da se predmet spora, a to je što predstavlja ostavinu određene osobe, može riješiti samo na jednak način za sve nasljednike. Kao što sam tužitelj iskazuje u tužbi, nasljednici pokojne ČŽ su njen suprug, pokojni CŽ te njena djeca iz ranijeg braka IŽ i HŽ. HŽ nije obuhvaćena ovom tužbom, kako na aktivnoj tako ni na pasivnoj strani te je zbog toga potrebno odbaciti tužbu. Točno je da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada br. 19 - 27, MŽ, 52. suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-52), stan broj 22 na II (drugom) katu koji se sastoji od dnevnog boravka, kuhinje, sobe kupaonice, WC-a i hodnika u ukupnoj površini od 40,40 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika kupljena za vrijeme trajanja braka pokojnog CŽ i pokojne ČŽ. Navedena nekretnina, međutim, nikako ne može biti bračna stečevina. Pravna prednica tužitelja, a samim tim ni tužitelj ni po jednom osnovu ne mogu potraživati suvlasništvo na predmetnoj nekretnini. Između pokojnih PŽ i ČŽ postojao je dogovor o uređenju njihovih imovinsko pravnih odnosa. Oni su uredili svoje imovinske odnose na način da bi svakom od njih ostao predmetni stan u slučaju smrti onog drugog. Drugi dio dogovora je bio da CŽ, u slučaju da ČŽ umre prije njega, a što se i dogodilo, ne potražuje vlasništvo nekretnina GŽ koje se nalaze u Dubrovniku, već da iste pripadnu njenoj djeci, svakome u jednoj polovini. Prema navedenom dogovoru stan u [adresa] bio je vlastita imovina CŽ. Navedeni usmeni dogovor o uređenju imovinsko pravnih odnosa izvršen je u cijelosti. Isto se može vidjeti iz rješenja o nasljeđivanju pokojne ČŽ u kojemu je CŽ sve nekretnine koje su činile ostavinsku masu ČŽ ustupio njenoj djeci, IŽ, ovdje tužitelju, i HŽ, svakome u 1/2 dijela. Također, teret dokaza veličine eventualnog i navodnog suvlasničkog udjela ČŽ leži na tužitelju te se nipošto apriori ne može tvrditi da iznosi jednu polovinu. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je podneskom od 13. travnja 2023. povukao tužbu u odnosu na II tuženicu KŽ i III tuženicu EŽ, slijedom čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj P Ob-1156/2021-36 od 18. listopada 2024. utvrdio da je tužba u odnosu na II i III tuženice povučena.

4. Predmet ovoga postupka je utvrđenje je li stan u [adresa] na adresi [adresa] bračna stečevina pok. PŽ i GŽ ili je taj stan posebna imovina pok. CŽ.

5. U ovom je postupku nesporno da su pok. PŽ i ČŽ bili u braku i da je nekretnina koja je predmet postupka kupljena za vrijeme trajanja braka pok. ČŽ i pok. CŽ. Među strankama je također nesporno da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza pok. CŽ nasljednicom proglašena tuženika ŠŽ, dok su nasljednicima iza pok. ČŽ proglašeni IŽ (ovdje tužitelj), HŽ i CŽ.

6. U ovom je postupku sporno, je li imovina koja je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice GŽ i pok. CŽ bračna stečevina ili posebna imovina pok CŽ, odnosno je li između njih postojao dogovor o podjeli imovine za slučaj smrti.

7. Radi utvrđivanja relevantnih činjenica u ovom postupku sud je proveo dokaze koje su stranke predložile te je u tu svrhu izvršio uvid u dokumente koji prileže spisu i to: rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČŽ (list 8-10 spisa), presliku Vjenčanog lista (list 11 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 12 spisa), kupoprodajni ugovor i izjavu (list 13-17 spisa), zapisnik sastavljen kod javnog bilježnika Anice Hukelj od 2. listopada 2014. (list 18-20 spisa), podnesak IŽ od 14. studenoga 20108. (list 21 spisa), presliku oporuke od 12. ožujka 2014. (list 45 spisa), oporuku od 13. prosinca 2013. (list 46 spisa), presliku bilježaka (list 47-51 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 53-56 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. CŽ (list 102-110 spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 1081/2022 (list 98-101 spisa). Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 142-143 spisa), tuženice (list 143-145 spisa) te su saslušani svjedoci IŽT (list 150-151 spisa), ŽŽ (list 151-152 spisa), ĐŽ (list 152 spisa), UŽ (list 153 spisa), VŽ (list 157- 159), TŽ (list 159 spisa) i zamolbenim je putem saslušan svjedok SŽ (list 178- spisa). Izvršen je uvid u e-predmet ovoga suda poslovni broj O- 6251/14.

8. Tuženik je na ročištu 20. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka EŽ, a na ročištu 22. svibnja 2025. odustao je od saslušanja svjedoka i AŽ i KŽ pa ovaj sud nije provodio navedene dokaze.

8.1. Također, ovaj sud nije uzeo u obzir dopis predan na ročištu 22. svibnja 2025. obzirom da je predan nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj nije dokazao zašto navedenu potvrdu nije mogao dostaviti i prije zaključenja prethodnog postupka.

8.2. Nije proveden niti dokaz saslušanjem svjedoka HŽ, obzirom da je ona preminula za vrijeme trajanja ovog postupka, a prije nego li je sud proveo dokaz njenim saslušanjem.

9. Cijeneći rezultate postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje u tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Prvotno valja odgovoriti na istaknuti prigovor nedostatka procesne legitimacije. Glede pasivne legitimacije u ovom postupku valja navesti da iz rješenja o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O-6251/2014-55 od 6. srpnja 2022., a koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni od 8. studenoga 2022. Gž-1081/2022-2 u ostavinskom postupku iza pok. CŽ proizlazi da je nasljednicom utvrđena ŠŽ, ovdje tuženica. Stoga, a kako je tužba u odnosu na II i III tuženice već prethodno pravomoćno utvrđena povućenom, to je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

10.1. Glede prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, tuženik upire da je uz tužitelja, u ovoj pravnoj stvari tužbu imala podnijeti i druga pravna slijednica pok. FŽ, sestra tužitelja, HŽ, smatrajući da se radi o nužnim i jedinstvenim suparničarima na aktivnoj strani.

11. Odredbom čl. 232. st. 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, dalje: ZN) propisano je da što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava, a pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

11.1. Kako je iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. CŽ ovoga suda poslovni broj O-6251/2014-55 od 6. srpnja 2022., proizlazi da ovdje tužitelj nije bio stranka u tom ostavinskom postupku, to on može u (ovom) parničnom postupku, kao pravni slijednik pok. LŽ tražiti utvrđenje da mu pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine iz pok. OŽ.

12. Nadalje, odredbom čl. 187. ZPP propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takvu tužbu tužitelj može podići kad ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa.

12.1. Tužitelj kao pravni slijednik iza pok. GŽ ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, slijedom čega tuženik neosnovano upire da je procesna pretpostavka na ovu tužbu na utvrđenje i suparničarstvo na strani tužitelja.

13. Vodeći računa o datumu stjecanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, a iz Ugovora o kupoprodaji br. 430/73 i Izjave proizlazi da je ugovor sklopljen 16. listopada 1973., na pravni odnos stranaka primjenjuju se odredbe Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova (Službeni list broj 23/1950, dalje u tekstu ZIOBD), odnosno odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima (Službeni list SFRJ 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, Narodne novine 25/1994, dalje u tekstu: ZBPO) kako će to u daljnjem tekstu biti obrazloženo.

14. Naime, odredbom čl. 382. i 383. ZBPO propisano je da odredbe ovoga zakona o osobnim pravima i dužnostima bračnih drugova, roditelja i djece, usvojitelja i usvojenika, staratelja i štićenika, davaoca i primaoca uzdržavanja te o prestanku tih odnosa primjenjuju se i na slučajeve u kojima su ti odnosi nastali i prije stupanja na snagu ovoga zakona, odnosno da se odredbe ovoga zakona o braku i odnosima u braku, odnosima roditelja i djece, usvojenju, starateljstvu i uzdržavanju primjenjuju i na slučajeve iz nadležnosti suda, odnosno organa starateljstva o kojima do dana stupanja na snagu ovoga zakona nije donesena prvostepena odluka.

15. Također, temeljem odredaba čl. 368 Obiteljskog zakona ( Narodne novine broj 162/98 – dalje: OBZ), na imovinu stečenu za vrijeme bračne zajednice do 1. srpnja 1999., kao dana početka primjene Obiteljskog zakona, primjenjuju se odredbe ranijeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ( NN 51/89).

16. Prema odredbi čl. 271. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Nadalje, odredbom čl. 272. st. 2. i 3. ZBPO propisano je da imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.), različitoj od osnove navedene u članu 271. ovoga zakona, je njegova posebna imovina, a da posebnom imovinom postaje i imovina koja pripadne bračnom drugu nakon izvršene diobe zajedničke imovine.

16.1. Odredbom čl. 273. ZBPO propisano je da bračni drugovi mogu ugovoriti da njihove zarade budu posebna imovina svakog od njih, a koji ugovor se zaključuje u pismenom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni.

16.2. Odredbom čl. 278. ZBPO propisano je da bračni drugovi mogu sporazumno podijeliti zajedničku imovinu tako da odrede suvlasničke dijelove u čitavoj ili u jednom dijelu imovine, ili na pojedinoj stvari, kao i da svakom bračnom drugu pripadnu pojedine stvari ili prava iz te imovine. Sporazum o diobi nekretnina zaključuje se u pismenom obliku.

16.3. Odredbom čl. 281. ZBPO propisano je da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

17. Među strankama je nesporno da pok. ĆŽ i pok. CŽ nisu sklopili pisani sporazum o diobi nekretnina kako je to propisano odredbom čl. 278. st. 2. ZBPO to ovaj sud ima utvrditi je li stan koji je predmet ovog postupka, zajednička imovina pok. NŽ i pok. CŽ.

18. Među strankama je sporno i je li između pok. ČŽ i pok. BŽ postojao usmeni sporazum o diobi imovine, je li taj sporazum izvršen i obvezuje li on stranke ovog parničnog postupka.

19. Čitanjem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika ZŽ iz [adresa] poslovni broj O-6236/13 od 24. listopada 2013. utvrđeno je da su iza pok. ČŽ nasljednicima proglašeni CŽ, IŽ i HŽ.

20. Čitanjem Vjenčanog lista utvrđeno je da su ženik IG i nevjesta ČŽ, rođena I sklopili brak 24. rujna 1966., a koji je brak prestao smrću ČŽ dana 4. kolovoza 2013.

21. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poseban izvadak: suvlasnički udio redni broj 52. utvrđeno je da je na stanu koji je predmet ovog postupa vlasnikom upisan CŽ.

22. Čitanjem ugovora o kupoprodaji br. 430/73 i Izjave utvrđeno je da **.**.1973. CŽ kupio od Građevinskog poduzeća Tempo stan koji je predmet ovog postupka.

23. Čitanjem zapisnika sastavljenog pred javnim bilježnikom Anicom Hukelj dana 2. listopada 2014. u ostavinskom postupku poslovni broj O-6251/14 iza pok. BŽ utvrđeno je da je proglašena vlastoručna oporuka od 12. ožujka 2014., utvrđena je ostavinska imovina, dok je čitanjem podneska IŽ utvrđeno da isti navodi da je stan na adresi [adresa] u 2/6 dijela ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. ŠG, te da predstavlja naknadno pronađenu imovinu prijavljenu u ostavinskom postupku iza pok. ČŽ.

24. Čitanjem vlastoručne oporuke od 12. ožujka 2014. utvrđeno je da je ostavitelj CŽ svu svoju imovinu ostavio ŠŽ te je i opozvao prethodnu oporuku, dok je čitanjem oporuke od 13. prosinca 2013. utvrđeno da je ostavitelj CŽ svi svoju imovinu ostavio IŽ.

25. Ovaj sud nije cijenio bilješke koje se nalaze na listovima 47 do 51 spis obzirom da su iste pisane nečitkim rukopisom, a u ovom postupku tužitelj nije predložio nikakav dokaz radi utvrđivanja vjerodostojnosti i izvornosti navedenih bilježaka, a niti je priložio njihov prijepis.

26. Uvidom u e- predmet ovoga suda poslovni broj O-6251/2014 utvrđeno je da je rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O-6251/2014-55 od 6. srpnja 2022. iza pok. CŽ nasljednicom na temelju oporuke proglašenja ovdje tuženica ŠŽ. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1081/2022 od 8. studenoga 2022. odbijena je žalba IŽ kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6251/2014-55 od 6. srpnja 2022. Nadalje, rješenjem o naknadno pronađenoj imovini iza pok. CŽ od 11. svibnja 2023. pod poslovnim brojem O-3428/2023 raspoređena je naknadno pronađena imovina.

27. Kako iz sadržaja ostavinskog postupka vođenog iza pok. CŽ pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-6251/14 proizlazi da je utvrđen ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 4. kolovoza 2014. to njegov sadržaj ovaj sud neće posebno cijeniti.

28. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu održanom dana 28. studenoga 2024. proizlazi da je su njegova majka ČŽ i PŽ u početku svojega braka živjeli u [adresa] te su imali potrebu kupiti stan za svoje potrebe. PŽ je imao kontakte za kupnju stana i tako je to išlo. Ne sjeća se točno kada su sklopili brak ni kada su kupili stan. Nikada nije živio sa njma. Oboje, i njegova majka i CŽ su bili zaposleni, CŽ je radio u poduzeću Epoha – Domaćinstvo, a mama je radila u Jumeni izdavačka kuća. Kako je mama radila na poziciji prodaje knjiga bila je također i trgovački putnik te je prodavala rokovnike i kalendare kako dodatan posao a primala je i nagrade u svome poduzeću. Pretpostavlja da je PŽ zarađivao više dok se mama brinula o kućanstvu i kuhala. Iako nema saznanja pretpostavlja da su razgovarali o svojoj imovni obzirom da je mama imala puno imovine a PŽ je imao stan od svojih roditelja koji je kasnije prodao. Ne zna je li bilo kakve druge imovine. Njegova je baka pomogla prilikom uplate predujma za kupnju stana a obzirom da je ona držala kontrolu nad svim nekretninama. Naime, neke su nekretnine bile u postupku povrata a kada su nešto prodali dobili su iznos od 850.000,00 maraka koji se podijelio na pola te su tu polovinu podijelili majka, sestra i on. To je prema njegovom sjećanju bilo 1993./1994. Novce koje je mama dobila koristila je za životne potrebe. Danas u predmetnom stanu živi CG sa sinom ŠŽT. To je njgov unuk i bivša supruga od njegovog sina RŽ. Nakon smrti majke NŽ, PŽ je organiziran smještaj u dom u Dubrovniku u blizini njihove kuće i on je tamo PŽ organizirao jednokrevetnu sobu. Radi lakše adaptacije na novi život PŽ je dosta vremena provodio kod njih u kući gdje je objedovao u njihovom restoranu. On je PŽ kupovao avionske karte za odlazak u Zagreb i povratak iz Zagreba sukladno dogovoru sa njime.

29. Iz iskaza tuženice danog na ročištu održanom dana 28. studenoga 2024. proizlazi da ona GŽ i CŽ poznaje od 1973. kada su se doselili u zgradu. Obzirom da se dizalo u zgradi nalazilo svaka 3 ulaza oni su bili na drugom katu ulaza 23 a tuženica na 23 katu ulaza 27 ali su išli zajedničkim hodnikom pa su se družili. Nema saznanja o načinu kupnje predmetnog stana jer nije ništa ispitivala a ona je svoj kupila na kredit. Kako su se družili, ČŽ i CŽ godinama su pričali da ona ima imovinu u Dubrovniku te da ta imovina ostaje njezinom sinu ovdje tužitelju i njegovoj sestri HŽ. Misli da je CŽ imao i stan od roditelja koji je brzo prodao. ĆŽ i PŽ su pričali da ovo što ona ima u Dubrovniku ide njenima pa je tako i PŽ napravio na ostavinskoj raspravi iza pok. NŽ. Glede predmetnog stana pričali su da je isti Mladenov. Poslije smrti gđe. NŽ, CŽ ju je odveo kod odvj. VŽ jer je on napravio prije oporuku u korist tužitelja. Kada je ĆŽ umrla PŽ su stavili u dom za umirovljenike u Dubrovniku i on je bio jako ogorčen. Odvj. VŽ im je tada rekla da tu oporuku može poništiti. Na sahrani NŽ, PŽ su ostavili samoga te je on išao na avion s urnom za Dubrovnik gdje su ga potom stavili u dom. Kako je PŽ bio nezadovoljan predmetni je stan ostavio njoj. Ona je to rekla tužitelju a potom je došlo do velike svađe i PŽ je potjerao tužitelja iz stana. Ona se o ĆŽ brinula do smrti. Zadnji puta sa CŽ se čula telefonom iz Dubrovnika kada ju je nazvao iz doma i rekao da mu žele uzeti stan. To je bilo 04.08.2014. Točno se sjeća jer je toga dana PŽ i umro. Kada joj je rekao da mu žele uzeti stan, rekla mu je da tome nije tako jer da sigurno idu na groblje i u crkvu obzirom da je godišnjica smrti NŽ. PŽ joj je rekao da on ništa ne želi potpisati a to je rekao i svojoj sestrični KŽ. PŽ je isti dan kada je zvao nju, zvao i gđu. KŽ ali ne zna da li je to bilo prije ili nakon njihovog poziva. Njoj je PŽ rekao da je to rekao i KŽ. Ne zna kojeg je stupnja obrazovanja bio g. PŽ a niti gđa. ĆŽ. Odvjetnica VŽ je PŽ rekla da može poništiti oporuku koju je potpisao u Dubrovniku za korist tužitelja ali se ne sjeća točnih detalja što je točno izjavila jer joj je bilo neshvatljivo da je PŽ smješten u dom u Dubrovniku. PŽ je bio smješten u dom u Dubrovniku ali je nekoliko puta dolazio u Zagreb. U jednom od tih dolazaka bili su kod odvjetnice. To je bilo u periodu nakon smrti gđe. Nade. Ne zna kada je PŽ sastavio oporuku u njezinu korist. PŽ joj je rekao da bi htio sastaviti oporuku u njezinu koristi ali to nije napravio onda kada su bili kod odvjetnice. Kasnije kada je saznala da je sastavio oporuku u njezinu korist, nije to htjela tajiti nego je rekla tužitelju. Naime kada je PŽ sastavio oporuku u njezinu korist on ju joj je dao. U srpnju 2014. PŽ je pakirala za Dubrovnik jer je on tada bio u Zagrebu a kako bi otišao na godišnjicu smrti NŽ. Prethodno je bio u Zagrebu u mjesecu travnju. PŽ kada bi bio u Dubrovniku, boravio je u domu a dolazio je i u Zagreb. PŽ je u Zagreb odlazio avionom i taksijem a ne zna tko mu je nabavljao karte. Nije nikada vidjela oporuku koju je PŽ sačinio za korist tužitelja, te nije sigurna jer se ne sjeća je li ju pokazao odvjetnici. Gđu. ŽŽ je vidjela samo jedan jedini put kada je kod PŽ došla spremiti stan. Naime dok je ona bila u stanu PŽ se otišao okupati ali kako nije izlazio iz kupaone gđa. MG ju je pozvala te je ona zatekla PŽ kako sjedi u mraku u kupaoni i nije si mogao sam obući hlače. MG je tom prilikom PŽ uzela 500,00 kuna za spremanje 44 m2 stana. Misli da je to bilo u svibnju ili lipnju 2014. Sa CŽ je bila u dobrosusjedskom odnosu a obzirom da je on stariji od nje gotovo 20 godina gledala je na njega kao na roditelja. Nikakvo pismo nije pisala g. PŽ, a pismo koje se nalazi u spisu nije pisano njenim rukopisom te ona ne zna čije je. Naime g. PŽ i ona su svakodnevno kontaktirali 5 do 6 puta kada bi i popili kavu, a kada bi on bio u Zagrebu. Imala je saznanja da je g. PŽ korisnik jednog groba u Zagrebu, čak je nosila u Gajevu ulicu sredstva za posmrtnu pripomoć te je naknadno taj grob i prenijela na sebe. Gđa. ĆŽ i g. PŽ vjerojatno su imali ženu koja im je spremala stan, kuhalo se kod njih nije, jer su oni odlazili i jeli u restoranima. Ne sjeća se je li sa njima išla u restoran ali zna da je jednom tamo bila sa PŽ kada su popili kavu.

30. Iz iskaza svjedoka CŽT proizlazi da su njegova baka ĆŽ i njen suprug CŽ živjeli dugo zajedno, bili su nerazdvojni, voljeli su se. Provodili su vrijeme zajedno sve do smrti. Među njima je postajao dogovor da njegov otac i njegova sestra budu njihovi nasljednici. On slabo poznaje tuženicu, a poznaje je iz posljednjih dana života djeda, susretali su se u hodniku te kratko razgovarali. PŽ i tužena su bili u prijateljskom odnosu. Slabo ima saznanja o ostavinskom postupku iza bake. U njemu nije sudjelovao. Nakon smrti bake PŽ je živio u njihovom stanu u [adresa] sve do jedan mjesec prije smrti a onda je otišao u Dubrovnik u dom. Baka i PŽ su planirali skupa ići u dom ali je baka umrla pa je PŽ odlazio i vraćao se u dom nekoliko puta. Za života baka i PŽ su imali kućnu pomoćnicu koja je dolazila i nekoliko puta nakon bakine smrti. PŽ je imao mjesečno plaćenu hranarinu u obližnjem restoranu te su mu svakodnevno dostavljali hranu iz restorana. PŽ je smještaj u domu organizirao tužitelj. Sa bakom i PŽ se čuo svakodnevno te su se vidjeli barem jednom tjedno budući da je živio u [adresa], a sa PŽ je bio u svakodnevnom kontaktu i nakon smrti bake. PŽ je radio kao direktor u izdavačkoj firmi, a baka je radila također u izdavačkoj firmi kao tajnica sve do odlaska u mirovinu. Brigu o domaćinstvu vodila isključivo baka. Oni su živjeli u klasičnom patrijarhatu, baka je svakodnevno odlazila na tržnicu Dolac za vrijeme radnog vremena, doma bi skuhala ručak i dočekala PŽ te su zajednički provodili ostatak dana. Baka i djed zajedno su pričali o okolnostima oko izgradnje i kupovine stana, bili su na listi za stan, te su pratili izgradnju zgrade i birali stan. Stan je kupljen na kredit koji je prijevremeno otplaćen.

31. Iz iskaza svjedoka ŽŽ proizlazi da je ĆŽ i PŽ upoznala preko svoga supruga. Čistila im je stan jednu ili dvije godine ali se ne sjeća kada je to bilo. Prije smrti NŽ je dolazila jednom tjedno a po potrebi i češće, a nakon smrti NŽ je bila još jednom ili dva puta počistila Mladenu stan. Sjeća se da je tada bio pun sudoper suđa te mu je očistila frižider u kojemu je bila plijesan. ĆŽ i PŽ su se jako lijepo slagali, ĆŽ je kuhala a kasnije pred kraj su naručivali hranu iz restorana Libertas. Nikada nije susrela tuženicu ŠŽ.

32. Iz iskaza svjedoka ĐŽ proizlazi da on ĆŽ i PŽ poznaje još iz djetinjstva kada su se zajedno igrali na Bukovačkoj. Oni su imali 3 kuće dalje te su PŽ i HŽ često dolazili i k njemu. Ne zna točno kada su oni kupovali stan ali su oni zajedno odlučivali o svemu i on im je pomagao kada je nešto trebalo. Kada mu se postavi pitanje jesu li imali dogovor glede raspoređivanja imovine odgovara "sve ČG " jer je RŽ često dolazio kod njih. Također kada su ĆŽ i PŽ bili u mirovini oni su po 2 do 3 mjeseca boravili u [adresa] kod tužitelja. Tuženicu ne poznaje niti je čuo za nju. PŽ je jako volio ČG i HŽ. ČG je nadimak od tužitelja. PŽ i ĆŽ su bili zaposleni dok je brigu oko domaćinstva vodila ĆŽ, a PŽ nije radio ništa oko kuće, ponekad bi nosio stvari iz trgovine. Stan koji je predmet ovog postupka kupljen je zajedničkim sredstvima NŽ i PŽ. U razdoblju od 2000. ĆŽ i PŽ je viđao često, svaki drugi tjedan obzirom da im je sestrična ZŽ znala slati nešto, povrće i voće, koje bih on potom nosio ĆŽ i PŽ obzirom da su blizu živjeli. ŽŽ je njegova supruga koja bi odlazila čistiti stan PŽ i NŽ. Ona je tamo odlazila 8 godina kada je bila potreba za većim spremanjima i kadu su već bili stari. ĆŽ je također pomagala prilikom čišćenja.

33. Iz iskaza svjedoka HG proizlazi da su ona i njezin suprug ovdje tužitelj zajedno od 1981. a u braku od 2018. Ima saznanja o životu bake NŽ i PŽ iz obiteljskih priča. Zna da je nakon smrti BG bio izgubljen. Nagovarali su ga da dođe u Dubrovnik a i ĆŽ i BG su prethodno već razgovarali i tražili smještaj u Dubrovniku jer su htjeli biti blizu njih. Nakon smrti bake ČG je sa BG neko vrijeme živio u [adresa], a potom je BG došao u Dubrovnik. U Dubrovniku je živio s njima te je jeo u obiteljskom restoranu koji je u sklopu njihove kuće. Povremeno bi odlazio u Zagreb pa bi se vraćao. Našli su mu dom koji se nalazio 100 m od njihove kuće. Nakon smrti bake NŽ, nije odlazila kod BG u [adresa] ali kada je baka ĆŽ bila živa odlazila je tamo 2 do 3 puta godišnje te su i BG i ĆŽ dolazili kod njih u Dubrovnik na ljetovanje. Dolazili bi i za godišnjicu smrti majke bake NŽ kao i za Sv. Vlahu. BG i ČG su se jako dobro slagali te su i poslovno komunicirali i bili su si dobri obzirom da su imali slične interese. Ne zna kako su BG i ĆŽ kupovali predmetni stan, zna da je u kupovini sudjelovala i majka od bake NŽ te kada su otkupili stan 1986. imali veliko slavlje. Baka ĆŽ je isključivo vodila brigu o kućanstvu i domaćinstvu te su subotom BG i ĆŽ zajedno išli na tržnicu. Ne poznaje tuženicu i nije je nikada susrela. ĆŽ i BG su bili zaposleni, oboje su radili u izdavaštvu, BG kao direktor a ĆŽ kao tajnica. U njihovoj se obitelj uvijek javno govorilo da će ČG i njegova sestra HŽ naslijediti iza pok. bake i BG jer je BG govorio da nema rodbinu.

34. Iz iskaza svjedoka VŽ proizlazi da su kod nje u kancelariju pristupili CŽ i ovdje tuženica jer su trebali pravni savjet. To je bilo nakon smrti ČŽ. CŽ joj je rekao da je napravio oporuku u korist posinka IŽ i koju bi želio opozvati te stan ostaviti ŠŽ jer da se njegov posinak prema njemu nedolično ponaša. Rekla mu je da joj predoči oporuku, rekao joj je da on nema kopiju a da se original nalazi kod posinka koji mu je ne da. Rekla mu je da može opozvati staru oporuku i sačiniti novu oporuku. Radilo se o stanu u [adresa] u kojemu nikada nije bila. Nakon nekoliko dana u njenu je kancelariju došao sam CŽ i rekao da je on to napravio ali nije došao sa oporukom. On je brzo otišao i bio je veoma rezolutan. Čak joj je ostavio i svoj štap. Nakon nekog vremena nazvala ju je ŠŽ te joj rekla da je CŽ otišao u Dubrovnik povodom godišnjice smrti supruge te da ga je posinak smjestio u dom i želi da potpišu neki ugovor. Tada je gospođi ŠŽ savjetovala da gospodinu CŽ kaže da neće ili ne može potpisati ugovor ili da zove policiju, jer da ga je posinak prisiljavao. Gospođa ŠŽ ju je zvala prije potpisivanja ugovora ali i nakon smrti CŽ koji je umro ubrzo nakon tog ugovora. ŠŽ ju je zvala i da ju zastupa u ostavinskom postupku a javna bilježnica je rekla da se ostavina neće provoditi jer da nema imovine budući da je zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ona je pri tom u zemljišnim knjigama uočila zabilježbu upisa prava vlasništva, izvršila je uvid u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, uočila propuste javnog bilježnika prilikom sastavljanja navedenog ugovora na što je ukazala gruntovnici pa je gruntovnica poništila upis. Pitala je CŽ koji je status toga stana kada je prvi put pristupio u njezinu kancelariju i on je rekao da kada je supruga bila živa da su svi bili u dobrim odnosima te da su se supruga i on dogovorili usmeno da ako on umre prvi da stan ide njoj, a ako ona prva umre da stan ide njemu ali da u tom slučaju on neće dirati imovinu u Dubrovniku u koju je uložio značajna sredstva. Ne zna kako je stečen taj stan koji je predmet ovog postupka ali zna da je stečen za vrijeme trajanja braka CŽ i GŽ njihovim radom. Niti jedan papir nije vidjela. Kada je CŽ pristupio u njenu kancelariju nije rekao u kojoj je formi sastavio oporuku koju bi htio opozvati, a ona mu je savjetovala da oporuku može opozvati u istoj onoj formi u kojoj ju je i sastavio. Misli da se radilo o vlastoručnoj oporuci, ali nije sigurna. Po njezinim saznanjima sadržaj te oporuke je bio samo stan u [adresa]. Nije pitala kako je došlo do sastavljanja prve oporuke, one kojom je stan ostavio svome posinku. Nema saznanja o obrazovanju pokojnog CŽ ali zna da je govorio mnogo stranih jezika te joj je bilo ugodno razgovarati s njim. Sve to je bilo nekim tri do četiri godine prije 2017. godine, ne zna točno u koje doba godine, negdje između proljeća i jeseni. ŠŽ ju je zvala da je CŽ smješten u dom i da ga pastorak prisiljava potpisati ugovor negdje tri do četiri mjeseca nakon što je on bio u njezinoj kancelariji. Prethodno nije poznavala ŠŽ te su ona i gospodin CŽ pristupili u njezin ured u uredovno vrijeme za primanje stranaka bez prethodne najave.

35. Iz iskaza svjedoka TŽ proizlazi da je ona u zgradi nekad vidjela BŽ i ČŽ te ih je i upoznala jer je u toj zgradi njezina majka, ovdje tuženica živjela. O stanu koji je predmet ovog postupka zna samo ono što joj je majka ispričala. Majka joj je rekla da joj je BG oporukom ostavio taj stan. Nema nikakvih drugih saznanja o tom stanu osim onih što joj je majka ispričala. Odnos pokojnog BG i njezine majke je bio prijateljski, oni su bili u jako dobrim dobrosusjedskim odnosima. Zajednički bi se družili, a njezin otac im je znao vršiti sitne popravke. Kada se ĆŽ razboljela povećao se intenzitet druženja te bi njezina majka svakodnevno odlazila u stan kod BG pomagati. Ona im je naime bila od pomoći sve dok ĆŽ nije umrla. Poslije Nadine smrti njezina je majka nastavila druženje sa BG i došla bi na kavu ili razgovor te mu pomagala glede odlaska u dućan. Kada je ona sa svojim sinom znala dolaziti kod majke često su znali zateći i BG u majčinom stanu, a često bi i majka bila kod BG. Tužitelja ne poznaje. Također ne poznaje niti RŽ. Majka joj je bila rekla da ĆŽ ima djecu u Dubrovniku. Nemam saznanja da bi ĆŽ i BG imali kakvu pomoć u kućanstvu. Zna da su ĆŽ i BG imali organizirani dovoz prehrane iz restorana Libertas. Nakon smrti gospođe NŽ nije razgovarala sa majkom da bi majci BG nešto ostavio, a niti je njena majka išta očekivala. Majka joj je rekla da je BG na nju prenio stan oporukom, jer da je to njegov stan, a to je bilo prije nego što je BG otišao u Dubrovnik.

36. Iz iskaza svjedoka SŽ danog pred Općinskim sudom u Dubrovniku povodom zamolnice ovoga suda, proizlazi da je on tužiteljev susjed. Svaki dan od kraja rata dolazi u njegov kafić, a poznavao je i njegovog očuha jer su sličnih struka. Jedno vrijeme očuh je živio sa tužiteljem. Poznavao i je tužiteljevu majku ĆŽ. Ona je umrla prije svoga supruga BG te je on ostao sam, a jedno vrijeme je bio kod tužitelja u Dubrovniku, da bi se vratio u Zagreb jer je tamo imao stan. Nije mu ništa poznato o dogovorima BG i GŽ oko uređenja njihovih imovinsko pravnih odnosa. Bio je prisutan kada su pokojni BG i tužitelj sklopili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Nije bio svjedok ali je čuo o čemu se radi jer je sjedao stol do. Također i pokojni BG mu je rekao da će s tužiteljem sklopiti taj ugovor.

37. Ovaj je sud utvrdio da saslušani svjedoci MG, SŽ i TŽ nemaju neposrednih saznanja o spornim činjenicama u ovom postupku pa njihov iskaz nije niti posebno cijenio.

38. Glede iskaza parničnih stranaka, ovaj ih je sud cijenio životno logičnima i vjerodostojnima. Isti čak pretežito nisu kontradiktorni u dijelu kojim se govori po životu pok. NŽ i pok. KG, dok su kontradiktorni u dijelu kojim se navode činjenice nakon smrti GŽ.

39. I tužitelj i tuženica, kao i svjedoci IŽT, ĐŽ i UŽ imaju neposredna saznanja o zajedničkom životu pok. NŽ i pok. CŽ, ali i saznanja o relevantnim činjenicama u svezi kupovine predmetnog stana. Svi su oni iskazivali da su i pok. ĆŽ i pok. BG radili, da je BG zarađivao više od NŽ, te da je ĆŽ vodila brigu o kućanstvu i domaćinstvu.

40. Glede iskaza svjedoka odvjetnice VŽ za kazati je da niti ona nema saznanja o zajedničkom životu i stjecanju imovine NŽ i BG, nego je ista iskazivala glede činjenica koje su se desile nakon smrti ČŽ.

41. Međutim, u ovome postupku utvrđuju se samo pravno relevantne sporne činjenice među strankama, odnosno, one naznačene točkama 6 i 18 obrazloženja ove presude.

42. Glede usmenog dogovora između pok. NŽ i CŽ za kazati je da je ovaj sud utvrdio, da je isti postojao. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, tuženice i svjedoka CŽT kao i posljedično iz rješenja o nasljeđivanju iza pok GŽ.

43. Međutim, navedene osobe kontradiktorno iskazuju glede sadržaja navedenog usmenog dogovora. Stoga je analizom iskaza svih sudionika u postupku, ovaj sud zaključio da je postojao usmeni dogovor o raspodjeli imovine pok. NŽ i pok. CŽ za života, te je isti bio onako kako je to kazivala tuženica; da je pok. ČŽ imala imovinu u Dubrovniku, da ta imovina ostaje njezinom sinu i njegovoj sestri HŽ, a glede stana u [adresa] on ostaje nadživjelom bračnom drugu. Kao što je već i naznačeno, navedeno proizlazi i iz sadržaja Rješenja o nasljeđivanju iza pok. GŽ, a i iz iskaza stranaka.

44. Pok. CŽ je stoga, nakon smrti supruge ČŽ, samostalno raspolagao predmetnim stanom prvotno ga oporukom dodijelivši ovdje tužitelju, a potom novom oporukom ovdje tuženici. Navedeno je sud utvrdio čitajući vlastoručne oporuke pok. CŽ i iz iskaza stranaka i svjedoka.

45. Međutim, u ovom je postupku nesporno da navedeni sporazum nije bio sastavljen u propisanoj formi kako je to određeno odredbom čl. 273 ZBPO, slijedom čega niti ne stvara pravni učinak među strankama. Usmeni dogovor pok. GŽ i pok. CŽ, za koji je ovaj sud utvrdio da je postojao, predstavljao je moralnu obvezu, a li ne i zakonsku obvezu koja bi pravno vezala i pravne slijednike.

46. Slijedom navedenoga, ovaj je sud zaključio da valja primijeniti odredbu čl. 271. ZBPO obzirom da nema bračnoga ugovora, a predmetni je stan stečen za vrijeme trajanja braka između pok. ČŽ i pok. BŽ.

47. Nadalje, tijekom postupka, tuženica niti nije upirala da bi se radilo o posebnoj imovini pok. CŽ, pa nema mjesta primjeni odredbe čl. 272. ZBPO, nego je u ovoj pravnoj stvari, temeljem odredbe čl. 271. ZBPO utvrđeno da je stan koji je predmet ovoga postupka zajednička imovina pok. NŽ i pok. CŽ.

48. U smislu odredbe članka 281. ZBPO, udio svakoga bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovu ukupnom radnom doprinosu, pri čemu predmet doprinosa predstavljaju svi oblici i način rada. Kao doprinos, osim zarade, uzima se u obzir vođenje domaćinstva, sudjelovanje u gospodarskim poslovima, te svaki drugi oblik rada u održavanju i povećanju zajedničke imovine. U konkretnom slučaju, udio bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine je bio jednak. Kod rada obaju supružnika, a uz to brizi o kućanstvu od strane supruge, viši iznos zarade koju je ostvarivao pravni prednik tuženice iz radnog odnosa, nema za posljedicu njegov veći doprinos u stjecanju zajedničke imovine. Navedeno je ovaj sud utvrdio temeljem iskaza stranaka, IŽT, ĐŽ i HG.

49. Slijedom navedenoga, ovaj je sud ocijenio da je predmetni stan zajednička imovina bračnih drugova pok. NŽ i pok. CŽ stečena za vrijeme trajanja braka. Nadalje, ovaj se sud ocijenio da je doprinos bračnih drugova u sjecanju te imovine bio jednak, temeljem čega su suvlasnički dijelovi utvrđeni u omjeru od 50 naprema 50. Navedeno upravo iz razloga jer je pravna prednica tužitelja bračnoj zajednici i stjecanju imovine u bračnoj zajednici doprinosila i svojim radom i brigom u kućanstvu te svojim primanjima iz radnog odnosa, dok je pravni prednik tuženice doprinosio samo prihodima iz radnog odnosa, iako su oni novčano bili veći.

50. Stoga, je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja te ½ dijela predmetnog stana predstavljaju suvlasnički dio pravne prednice tužitelja pok. GŽ u bračnoj stečevini.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP, a koji se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji i uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Stoga je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 1. svibnja 2022. i 18. prosinca 2023. u iznosu od po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 4. svibnja 2022. i 13. travnja 2023 u iznosu od po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročišta 3. svibnja 2022., 9. veljače 2023., 28. studenoga 2024., 20. veljače 2025., 22. svibnja 2025. i 13. svibnja 2026. u zatraženom iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište 8. prosinca 2022. u iznosu od 25 bodova (Tbr 9/5), a što ukupno iznosi 975 bodova, odnosno, 1.950,00 eura. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV (Tbr. 42), a što iznosi 2.437,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske prisojbe na zižbu u iznosu od 126,00 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 126,00 eura. Stoga, ukupni trošak koji je dosuđen tužitelju iznosi 2.689,50 eura.

51.1. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate.

51.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 25. veljače 2025. obzirom da isti ne prileži spisu, kao niti trošak pristupa na ročište dana 2. ožujka 2026. obzirom da punomoćnik tužitelja na navedeno ročište nije pristupio.

52. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Sutkinja

Lucija Arelić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se predaje pisano u pet (5) primjeraka, a putem ovog suda. Sukladno čl. 335 st. 9 Zakona o parničnom postupku smatra se da je stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude a nije pristupila, dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe presudu

2. Pun. tuženika