REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1327/2022-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ID, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici iz Trogira, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građankom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Merice Miše, odvjetnice i više savjetnice specijaliste u OGDO Zagreb VD, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 12. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] bruto iznos od 15.150,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje od 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak sadržanog u dosuđenim bruto iznosima, a sve za utuženi period i to:

- na iznos od 83,86 EUR od 15.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 373,54 EUR od 15.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 391,33 EUR od 15.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 484,90 EUR od 15.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 363,37 EUR od 15.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 480,26 EUR od 15.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 153,13 EUR od 15.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 322,84 EUR od 15.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 459,38 EUR od 15.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 373,54 EUR od 15.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 279,52 EUR od 15.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 204,17 EUR od 15.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 410,89 EUR od 15.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 460,84 EUR od 15.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 321,41 EUR od 15.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 435,54 EUR od 15.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 206,24 EUR od 15.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 204,96 EUR od 15.08.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 368,15 EUR od 15.10.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 284,43 EUR od 15.11.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 396,47 EUR od 15.12.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 135,16 EUR od 15.01.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 274,78 EUR od 15.02.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 430,91 EUR od 15.03.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 437,75 EUR od 15.04.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 391,74 EUR od 15.05.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 235,04 EUR od 15.06.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 300,95 EUR od 15.07.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 175,66 EUR od 15.08.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 259,73 EUR od 15.12.2014.g. pa do isplate

- na iznos od 25,10 EUR od 15.01.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 52,47 EUR od 15.04.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 209,88 EUR od 15.05.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 274,85 EUR od 15.06.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 288,59 EUR od 15.07.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 277,30 EUR od 15.08.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 27,61 EUR od 15.09.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 213,82 EUR od 15.11.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 280,90 EUR od 15.12.2015.g. pa do isplate

- na iznos od 51,29 EUR od 15.01.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 28,09 EUR od 15.02.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 84,27 EUR od 15.03.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 128,24 EUR od 15.04.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 337,08 EUR od 15.05.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 214,50 EUR od 15.06.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 348,57 EUR od 15.07.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 84,65 EUR od 15.08.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 154,58 EUR od 15.09.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 404,02 EUR od 15.10.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 395,05 EUR od 15.11.2016.g. pa do isplate

- na iznos od 107,74 EUR od 15.01.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 578,14 EUR od 15.04.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 453,31 EUR od 15.05.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 210,23 EUR od 15.06.2017.g. pa do isplate

- na iznos od 219,79 EUR od 15.07.2017.g. pa do isplate

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 1.486,54 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 400,22 EUR od 15.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 419,28 EUR od 15.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 400,22 EUR od 15.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 133,41 EUR od 15.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 133,41 EUR od 15.02.2012.g. pa do isplate, te u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I/. izrijeke ove presude.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog postupka u iznosu od 6.371,88 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.403,12 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj ID (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 17. srpnja 2017. navodi da je zaposlen kod tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo obrane (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu pirotehničara tehničke službe u Zapovjedništvu za potporu, Bojna za opskrbu, Podsredište za skladištenje MI – Doljani, desetina za održavanje klasičnog UBS-a. Tužitelj ističe da je na temelju odredbe čl. 27. st. 5 Zakona o humanitarnom razminiranju propisano da pirotehničari tijekom radnog vremena na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana. Na temelju odredbe čl. 27. st. 6 istog zakona pri ostvarivanju prava na plaću i druga prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme smatra se punim radnim vremenom. Tužitelj je na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida u vojnom kompleksu "Pađene" provodio više od 5 sati dnevno, i to 8 pa čak i 12 sati dnevno. Tužitelju rad preko 5 sati dnevno, nije obračunat kao prekovremeni rad, te stoga tužitelju pripada razlika neisplaćenih prekovremenih sati. Tužitelj navodi da se 8. ožujka 2017. obratio državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora, međutim nagodba nije postignuta, te stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelj kao pirotehničar tehničke službe sudjelovao na sanaciji terena vojnog kompleksa "Pađene" u razdoblju od 14. rujna 2011. pa do 9. srpnja 2014. U tom angažmanu tužitelj je ostvario 75 sati prekovremenog rada, te još 2257,30 sati redovnog rada, što znači da je na poslovima sanacije prosječno provodio 5,5 sati dnevno. Tužitelj je iskoristio 169 slobodnih dana u utuženom razdoblju. Tuženik ističe da se prema Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda ne smatra prekovremenim radom. Tuženik ističe da pirotehničari tehničke službe na vojnom kompleksu "Pađene" nisu radili poslove razminiranja, već poslove sanacije i čišćenja terena, što nisu poslovi razminiranja. Tuženik naglašava da ako je područje zagađeno nakon tehničkog akcidenta streljivom, ne znači da je u pitanju minsko sumnjivo područje. Tuženik navodi kako nije bilo u pitanju minski sumnjivo područje jer nema točno određene granice nit je postavljeno kao minsko polje, nego je onečišćeno uslijed eksplozije. Prilikom sanacije i čišćenja ne mogu se primijeniti metode razminiranja koje se primjenjuju u klasičnom načinu razminiranja minskog polja. Od 9. srpnja 2014. pa nadalje, tužitelj više nije bio angažiran na sanaciji terena VSK "Pađene", već je radio na poslovima specijalističkog nadzorno – tehničkog pregleda streljiva, na poslovima spaljivana otpisanog pješačkog streljiva, te uništavanja otpisanog UBS-a. Tuženik ističe da se Zakon o humanitarnom razminiranju ne odnosi na pirotehničare tehničke službe, već na pripadnike Inženjerijske pukovnije HKOV-a. Dakle, postoji sadržajna razlika u obavljanju poslova razminiranja koji provode pioniri – tehničari, te poslova pirotehničara tehničke službe koji rade poslove čišćenja i pregleda terena. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tuženik je u podnesku od 18. listopada 2024. istaknuo prigovor zastare dijela potraživanja za sva potraživanja koja su dospjela prije 17. travnja 2012., a s obzirom na datum podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i činjenice da u periodu od naredna tri mjeseca dolazi do zastoja zastare.

4. U postupku su izvedeni slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Odluku o rasporedu (str. 4-5 spisa), u radno pravu dokumentaciju tužitelja i to karticu djelatnika, evidenciju radnog vremena i popis djelatnika (str. 70-96, 124-142, 145-189 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o., o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 252-258 spisa), saslušani su svjedoci ĆD (str. 358-359 spisa), AD (str. 374-375 spisa), ND (str. 378- 379 spisa), te tužitelj kao parnična stranka (str. 375-376 spisa).

5. Slijedom svih izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

6. Uvidom u Odluku o prevođenju i rasporedu Ministarstva obrane RH, Zapovjedništva za potporu od 1. siječnja 2014. je razvidno da je tužitelj raspoređen u Zapovjedništvo za potporu, Bojna za opskrbu, Podsredište za skladištenje MI – Doljani, desetina za održavanje klasičnog UBS-a kao pirotehničar tehničke službe.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao pirotehničar tehničke službe sudjelovao na sanaciji terena vojnog kompleksa "Pađene" nakon tehničkog akcidenta u periodu od 14. rujna 2011. do 9. srpnja 2014.

8. Tuženik je u spis dostavio radno pravnu dokumentaciju za tužitelja i to kartice djelatnika iz kojih proizlazi visina plaće koja je tužitelju isplaćivana u utuženom razdoblju, zatim evidencija radnog vremena iz koje proizlazi opseg angažmana tužitelja u utuženom razdoblju, te popis djelatnika po radnim mjestima vezano za sanaciju terena vojnog kompleksa " I", iz kojeg popisa proizlazi da je i tužitelj naveden kao jedan od djelatnika tima za sanaciju. Dostavljene su i mjesečne evidencije radnog vremena iz kojih također proizlazi opseg angažmana tužitelja u utuženom razdoblju.

9. Na okolnost poslova koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju i opsega angažmana tužitelja u utuženom razdoblju, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

10. Iz iskaza svjedoka ĆD proizlazi da je isti u jednom periodu bio nadređen tužitelju, i to nakon tehničkog akcidenta koji se dogodio u objektu "Pađene" 2011. Tada su formirane namjenski organizirane snage sa zadaćom sanacije skladišta i prostora oko skladišta. Djelatnici su se dragovoljno javili za izvršenje tih zadaća, svjedok je bio zapovjednik organiziranih snaga za sanaciju i čišćenje, a tužitelj je bio pirotehničar tehničke službe. Zna da je tužitelj radio poslove na sanaciji i čišćenju neeksplodiranih ubojitih sredstva. Započeli su s poslovima odmah nakon akcidenta, radili su mjesec dana od jutra do mraka, sve dok se nije raščistila cesta D1 i pruga Zagreb – Knin. Prekovremeni rad koji je tada nastao namiren je kroz slobodne dane. Nakon toga krenulo se sanacijom i čišćenjem objekta i okoliša, to se radilo svaki dan od 8,00 do 16,00 sati, međutim efektivno 5 sati, imali su dvije velike pauze, završavalo se oko 14,00 sati, nakon čega se čisti oprema i posprema. Sanacija objekta je u cijelosti završena 30. svibnja 2015. kada je objekt predan Hrvatskom centru za razminiranje uz napomenu da je očišćen. Tužitelj je i prije toga povučen sa terena. Svjedok napominje da se poslovi sanacije i čišćenja nisu radili u minskom polju, niti je u pitanju minsko polje. Vojno skladišni kompleks "Pađene" imao je uskladišteno oko 2500 tona raznih ubojitih sredstava. Imali su na tom terenu zadatak očistiti 80 hektara okoliša, cijeli teren podijeljen je na sektore, a pojedini sektori su dodijeljeni grupama. Bila su nazočna dva medicinska tima sa sanitetskim vozilom, kao što je to uobičajeno kod tih poslova. U pojedinim grupama bilo je 4 do 6 djelatnika. Tužitelj ej bio u grupi KD gdje su bili pirotehničari tehničke službe. Tužitelj je bio angažiran na poslovima sanacije i čišćenja kako vanjskog tako i unutarnjeg prostora. U tim poslovima sudjelovali su i pirotehničari pripadnici Inženjerijske bojne i Pukovnije Hrvatske kopnene vojske. Pripadnici Inženjerijske bojne nisu radili iste poslove kao i tužitelj, jer nisu obučeni za rad na sanaciji i čišćenju. Svakom inženjerijskom timu bio je pridodan pirotehničar tehničke službe, kako bi pomogao u prepoznavanju ubojitih sredstava. Tužitelj je radio poslove prikupljanja, prepoznavanja i uništavanja ubojitih sredstava koja su zatečena na lokaciji, koje poslove nisu radili pripadnici Inženjerije. Tužitelj je prilikom obavljanja svojih zadataka imao propisanu zaštitnu opremu koja se sastoji od kacige, naočala, prsluka, zaštitnog odijela, rukavica, obuće. Na tom projektu imali su jedan izvanredan događaj u kojem je jedna osoba smrtno stradala, a dvoje djelatnika su lakše ozlijeđena.

11. Iz iskaza svjedoka AD proizlazi da je isti zajedno s tužiteljem radio na poslovima čišćenja i saniranja vojnog skladišta u "Pađenima". Skladište je odletjelo u zrak i područje je bilo zagađeno kazetnim streljivom koje je trebalo ukloniti. Tom poslu pristupili su jednako kao i poslovima razminiranja, svjedok je vozio stroj, te je sakupljao streljivo. Te poslove radio je i tužitelj. Bio je raspoređen kao pirotehničar tehničke službe. Radili su u radnom vremenu od 06,00 do 12,00 sati, potom je bio ručak, a nakon toga nastavljali su s poslovima, tako da su radili duže od 5 sati u danu. Prekovremeni rad iznad 5 sati pa do 8 sati nije plaćen. Svjedok navodi da nije mogao koristiti slobodne dane, s obzirom da je jedini bio strojar. Nadređeni djelatnik bio je ĆD. Svjedok navodi da su čitavo vrijeme boravili na terenu gdje su i spavali. Radili su poslove uništavanja streljiva na terenu, a to konkretno znači poslove razminiranja, odnosno onesposobljavanja sredstava da eksplodiraju. Na tim poslovima poginuo je kolega RD. Na poslovima su koristili zaštitno odijelo koje se i inače koristi kod poslova razminiranja. Nosili su identifikacijske pločice oko vrata, na terenu su bila dežurna kola hitne pomoći. Jedno vrijeme su zajedno sa tužiteljem i svjedokom radili i inženjeri. Bili su raspoređeni po grupama, svaka grupa je bila nadležna za određen dio terena.

12. Svjedok ND u svom iskazu navodi da je radio zajedno s tužiteljem na poslovima razminiranja u vojnom kompleksu u "Pađenima". Svjedok je radio u periodu od tri mjeseca, nakon čega više nema doticaja s radom tužitelja. Svjedok je radio kao pirotehničar tehničke službe, dio vremena radio je sa pirotehničarima inženjerijske struke, a ostalo na poslovima razminiranja. U ovom slučaju dogodio se tehnički akcident i bilo je potrebno očistiti teren od neeksplodiranih ubojitih sredstava. Radi se o još opasnijem poslu od čišćenja minskog polja. Zna da je i tužitelj radio kao pirotehničar tehničke službe, 8 sati dnevno, ponekad i duže. Ovisno o vremenskim prilikama nekada se radilo dvokratno, a nekada kraće ako vremenske prilike nisu dopuštale obavljanje poslova. Nadređeni djelatnik bio je ĆD. Radili su iste poslove kao pirotehničari inženjerijske struke. Imali su istu zaštitnu opremu kao i inženjerija, zaštitnu kacigu, rukavice, obuću, pancirni prsluk i sve što spada u zaštitnu opremu pirotehničara. Bila su dežurna dva tima hitne pomoći. Svjedok je kasnije saznao da je jedan kolega poginuo. Navodi da su radili iste poslove kao i inženjeri, 8 sati dnevno, koji puta i duže, dok su inženjeri nakon 5 sati rada prekidali s poslovima i za njih je vrijedio drugi režim rada. U tom kompleksu su i spavali, čitavo vrijeme radili su isti posao. Inženjeri su dodijeljeni u timove, ali su se držali svoje satnice, nakon 5 sati su se udaljavali, a tužitelj i svjedok su nastavljali s radom. Svjedok navodi da je koristio slobodne dane, ali to je bilo za putovanje nedjeljom, budući da su putovali nedjeljom da bi u ponedjeljak počeli s radom. Navodi da su efektivno radili 8 sati, imali su pauze, a inženjerci su radili efektivno 5 sati, radili su kraće. Pirotehničari inženjerijske struk ne prepoznaju sva ubojita sredstva i nisu stručnjaci za sva ubojita sredstva, pa su prilikom pronalaska ubojitog sredstva koje im nije poznato trebali postupiti po uputama pirotehničara tehničke službe.

13. Tužitelj u svom iskazu potvrđuje navode svjedoka AD i ND te ističe da je bio angažiran na poslovima razminiranja, odnosno čišćenja cijelog područja nakon eksplozije skladišta u "Pađenima" u periodu od 2011. do 2013., nakon čega je angažiran na području Velike Bune, gdje je radio isti posao raščišćavanja od streljiva jer su pronađene mine. Navodi da je koristio neke slobodne dane, isključivo kao nadoknada za to što su na teren putovali već u nedjelju poslijepodne, kako bi u ponedjeljak započeli s poslom, a u petak su se znali vraćati kući tek u večernjim satima. Nadređeni djelatnik bio je ĆD, djelatnici su podijeljeni u timove, u početku su s njima radili pripadnici Inženjerijske pukovnije kojima je pridodan jedan tehničar radi raspoznavanja streljiva za koje oni nisu stručnjaci. Oni su radili čišćenje šireg kruga, a tužitelj ostalo područje koje je bilo bliže žarištu. Čišćenje se obavljalo ručno, obuhvaćalo je prikupljanje i onesposobljavanje kazetnog streljiva i ostalog neeksplodiranog streljiva. U stvari se radilo o poslovima razminiranja, radili su iste poslove kao i u minskom polju. Na tim poslovima jedan kolega je poginuo, a na terenu su bili dežurni djelatnici hitne pomoći. Poslove su radili svaki dan od 06,00 ujutro pa do ručka, nakon čega su imali kraću pauzu, te su ponovno nastavljali s poslom poslijepodne. Radili su u periodu koji je duži od 5 sati dnevno, i taj prekovremeni rad nikada nije plaćen. Pripadnici Inženjerijske pukovnije su se nakon 5 sati rada povlačili u vojarnu, dok su ostali nastavili s radom. Nakon dovršetka posla teren su predali Hrvatskom centru za razminiranje, što govori u prilog tome da se radilo o razminiranju, a ne sanaciji terena. Tužitelj navodi da se nije dragovoljno javio za taj posao, već je postupao po zapovjedi, a nije mogao odbiti zapovijed, jer bi u tom slučaju stegovno odgovarao. Ovisilo je o vremenskim prilikama jesu li se popodne vraćali na posao ili ne, znalo se dogoditi da svaki dan rad e poslijepodne, a nekada zbog kiše uopće nisu mogli raditi. To sve je evidentirano u evidencijama. Tužitelj navodi da je iskoristio slobodne dane koji su bili vezani uz putovanje na posao.

14. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i tužitelja istinitim, budući da su u bitnim dijelovima podudarni jedan drugome, kao i ostalim dokazima koji prileže spisu. U odnosu na dio iskaza svjedoka ĆD gdje napominje da je tužitelj radio poslove sanacije i čišćenja, a ne razminiranja, jer da se ne radi o minskom polju, niti je u pitanju minsko polje, sud smatra da svjedok iznosi svoj stav u pogledu određivanja nekog područja kao minsko polje, međutim, to ne utječe na istinitost iskaza navedenog svjedoka, s obzirom da sud određuje kvalifikaciju nekog područja kao minsko polje na temelju odredaba Zakona o humanitarnom razminiranju (Narodne novine broj: 153/05, 63/07, 152/08, dalje u tekstu: ZHR), te odredaba Pravilnika o načinu obavljanja poslova humanitarnog razminiranja (Narodne novine broj: 53/07, 111/07, 141/11, dalje u tekstu: Pravilnik). Naime, upravo je predmet ovog postupka utvrditi prirodu poslova koje je tužitelj obavljao na terenu vojno skladišnog kompleksa "Pađene", te je li se to područje može smatrati minski sumnjivim područjem, u smislu odredaba gore citiranih akata.

15. Iz iskaza svih svjedoka i tužitelja sadržajno proizlazi da je tužitelj u periodu od rujna 2011. pa do srpnja 2014. obavljao poslove na sanaciji i čišćenju vojno skladišnog kompleksa "Pađene" u kojem se dogodio tehnički akcident uslijed kojega je skladište eksplodiralo te su ubojita sredstva razasuta u okolici objekta. Iz iskaza svjedoka ĆD proizlazi da je u tom skladištu bilo uskladišteno oko 2500 tona raznih ubojitih sredstava, a bilo je onečišćeno područje od oko 80 hektara površine. Utvrđeno je dalje da je tužitelj raspoređen na te poslove zajedno s djelatnicima AD i ND, kao pirotehničar tehničke službe, da su radili u grupama zajedno s pripadnicima Inženjerijske pukovnije, u koje grupe su pridodani pirotehničari tehničke službe, upravo iz razloga jer pripadnici inženjerije nisu obučeni za razlikovanje pojedinih ubojitih sredstava. Dalje je utvrđeno da su tužitelj i ostali djelatnici pirotehničari tehničke službe svoje poslove obavljali u opsegu od 8 sati dnevno, ponekad i više, dok su pripadnici inženjerije radili u vlastitom režimu rada, radili su kraće i udaljavali su se nakon 5 sati efektivnog rada, dok su pirotehničari tehničke službe nastavili s radom. Iz iskaza dalje proizlazi da je angažman djelatnika evidentiran u evidencijama radnog vremena, da se ponekad nije moglo obavljati poslove radi loših vremenskih prilika, a što je također evidentirano u evidencijama, te da su djelatnici slobodne dane iskoristili na ime angažmana koji je nastao radi činjenice da su već u nedjelju putovali na teren, kako bi započeli s poslom u ponedjeljak ujutro. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je taj prekovremeni rad koji je nastao na ime ranijeg putovanja tužitelju namiren slobodnim danima. Iz iskaza tužitelja dalje proizlazi da je tužitelj nakon srpnja 2014. premješten na poslove u Velikoj Buni, gdje je također radio iste poslove u istom opsegu radnog vremena, s obzirom da su na tom području pronađene mine. Iz iskaza dalje suglasno proizlazi da su tužitelj i ostali svjedoci prilikom obavljanja svojih poslova nosili kompletnu zaštitnu opremu koja je predviđena za svakog pirotehničara i istovjetna je onoj koju nose pripadnici Inženjerijske pukovnije, da su na terenu bila stalno prisutna kola hitne pomoći, te da se ujedno na tom projektu dogodio nesretni incident sa smrtnim ishodom. Iz iskaza svjedoka ĆD i tužitelja suglasno proizlazi da je teren nakon obavljenog posla predan Hrvatskom centru za razminiranje.

16. Sukladno odredbi čl. 27. st. 5 i 6 ZHR-a je propisano da pirotehničari tijekom radnog vremena, na poslovima neposrednog razminiranja u minskom polju, poslovima pretraživanja ili poslovima tehničkog izvida, mogu provesti najviše 5 sati u tijeku jednog radnog dana. Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi s radnim odnosom, radno vrijeme iz stavka 5. ovoga članka smatra se punim radnim vremenom.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 2 st. 2-4 ZHR-a definirani su poslovi humanitarnog razminiranja, pa je tako propisano da su poslovi humanitarnog razminiranja poslovi općeg i tehničkog izvida, izrade projektne dokumentacije, pretraživanja, razminiranja, nadzora te poslovi po naravi povezani s njima. Poslovima humanitarnog razminiranja smatraju se i poslovi razminiranja vojnih objekata koje obavlja za to osposobljena i opremljena postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske. Poslovima humanitarnog razminiranja, u smislu ovoga Zakona, smatraju se i hitne intervencije stručno osposobljenih i opremljenih službenika za protueksplozijsku zaštitu Ministarstva unutarnjih poslova, koje se poduzimaju na miniranim i minski sumnjivim područjima i/ili građevinama.

18. Prema odredbi čl. 2 alineja 10 Pravilnika definiran je pojam minski sumnjivog područja, te je tako propisano da je minski sumnjivo područje ono područje za koje postoji sumnja da je zagađeno MES-om i NUS-om i koje je kao takvo definirano od strane HCR-a (Hrvatskog centra za razminiranje). Nadalje, Pravilnikom su definirani i pojmovi MES i NUS, pa je tako prema odredbi čl. 2. alineja 11, 12 i 13 Pravilnika navedeno da pojam MES označava protupješačke mine, protuoklopne mine, sredstva za iniciranje i rušenje, te eksplozivne naprave iznenađenja. Dijelovi MES -a su njihovi sastavni dijelovi koji u sebi sadrže eksplozivnu tvar, a pojam NUS označava ubojna eksplozivna sredstva koja prije ili nakon ispaljenja sadrže eksplozivnu tvar (inicijalnu, potisnu i/ili brizantnu, čiji kalibar je definiran idejnim projektom). Dijelovi NUS-a su njihovi sastavni dijelovi koji u sebi sadrže eksplozivnu tvar. Područje zagađeno kazetnim streljivom i/ili većim količinama drugoga NUS -a, sastavni je dio minski sumnjivog područja za koje ne postoji sumnja da je zagađeno MES-om, te je kao takvo definirano od strane HCR-a.

19. Iako u konkretnom slučaju nema dokaza o tome da je Hrvatski centar za razminiranje (HCR) područje nakon eksplozije u VSK Pađene definirao kao minski sumnjivo područje, iz iskaz svjedoka ĆD proizlazi da je u tom skladištu bilo uskladišteno bruto oko 2500 tona raznih ubojitih sredstava, te da je došlo do zagađenja područja površine od 80 hektara, a koje je uključivalo i državnu cestu D1 i područje pruge Zagreb- Knin.

20. Iz navedenog iskaza proizlazi da se u stvarnosti radilo o minski sumnjivom području, u smislu odredbe čl. 2 Pravilnika, budući da je utvrđeno da je bilo u pitanju područje koje je zagađeno MES-om i NUS-om, i to neovisno o činjenici što nije klasificirano kao minski sumnjivo područje od strane HCR-a (navedeno pravno stajalište iznio je i Županijski sud u Velikoj Gorici u svojoj presudi posl. br. Gž R - 45/2025 od 28. kolovoza 2025.).

21. Nadalje, prema odredbi čl. 27. st. 5 ZHR je jasno propisano da se zakon odnosi na poslove razminiranja, ali i pretraživanja područja, te tehničkog izvida.

22. Pojam tehničkog izvida definiran je u odredbi čl. 18. st. 1 ZHR-a u kojem je propisano da je tehnički izvid postupak kojim se ulazeći u minski sumnjivo područje utvrđuje točnost podataka prikupljenih općim izvidom, prikupljaju podaci o značajkama područja te provjerava postojanje zagađenosti dijela minski sumnjivog područja i/ili građevine od MES-a ili NUS-a. Pojam pretraživanja definiran je u odredbi čl. 24. st. 1 ZHR-a kao postupak kojim se utvrđuje točnost podataka prikupljenih općim i tehničkim izvidom te utvrđuje postojanje zagađenosti cijelog projektom određenog minski sumnjivog područja i/ili građevine MES-om te uklanja sav NUS koji pronađe. Nadalje, razminiranje je postupak pronalaženja i obilježavanja te onesposobljavanje i uništavanje MES-a i NUS-a na radilištu (čl. 24. st. 2 ZHR).

23. Budući da postupak razminiranja prema odredbi čl. 24 st 2 ZHR-a obuhvaća postupak pronalaženja, onesposobljavanja i uništavanja MES-a i NUS-a, potrebno je utvrditi što spada u navedene aktivnosti, a sve kako bi se utvrdilo je li tužitelj u spornom razdoblju obavljalo poslove koji sadržajno spajaju u razminiranje. Postupci pronalaženja, onesposobljavanja i uništavanja MES-a i NUS-a definirani su odredbom čl. 2. alineja 2-4 Pravilnika gdje je propisano da je onesposobljavanje MES-a i NUS-a i njihovih dijelova radnja pri kojoj se eksplozivno sredstvo onesposobljava odnosno inicijalno sredstvo odvaja od eksplozivnog punjenja, da je uništavanje MES-a, NUS-a i njihovih dijelova radnja pri kojoj se MES, NUS i njihovi dijelovi spaljivanjem ili detonacijom dovode u stanje trajne i potpune bezopasnosti; te da je obilježavanje MES-a, NUS-a i njihovih dijelova radnja kojom se pronađeno eksplozivno sredstvo obilježava na mjestu pronalaska.

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on obavljalo radnje koje se sastoje u prikupljanju i onesposobljavanju kazetnog streljiva i ostalog ne eksplodiranog streljiva, te da je radio iste poslove kao i u minskom polju, a koje navode su potvrdili i svjedoci AD i ND navodeći da su poslovima pristupili isto kao i poslovima razminiranja.

25. Iz citiranih odredbi ZHR-a i Pravilnika, te iskaza tužitelja i svjedoka sud je zaključio da se područje koje je zagađeno nakon tehničkog akcidenta u VSK Pađene treba smatrati minski sumnjivim područjem, s obzirom da je bilo zagađeno velikom količinom raznih ubojitih sredstava koje se prostiralo na velikom području. Isto tako je utvrđeno, a s obzirom na definicije iz čl. 2 Pravilnika, da se poslovi koje je tužitelj obavljao prilikom sanacije i čišćenja terena u VSK Pađene može smatrati razminiranjem, jer je tužitelj poduzimao radnje pronalaženja, onesposobljavanja i uništavanja MES-a i NUS-a, a što sve proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka.

26. Stoga je sud, na temelju svega iznesenog utvrdio da je tužitelj suštinski obavljao poslove razminiranja, i to na području koje prema odredbi čl. 2. alineja 10 Pravilnika odgovara minski sumnjivom području, a koje poslove je prema odredbi čl. 27. st. 5 i 6 ZHR-a tužitelj trebao obavljati u vremenu od 5 sati u tijeku jednog radnog dana računajući isto kao puno radno vrijeme.

27. Nisu osnovani navodi tuženika da se odredbe ZHR-a ne bi primjenjivale na tužitelja jer on nije pripadnik tzv. - Inženjerijske bojne, s obzirom da nigdje u odredbama ZHR-a nema ograničenja u pogledu primjene Zakona s obzirom na ustrojstvenu jedinicu kojoj osoba pripada.

28. Slijedom navedenog, sud je zaključio da tužitelj ima pravo na razliku plaće s naslova prekovremenog rada, koju potražuje ovom tužbom, budući da je njegovo puno radno vrijeme trebalo iznositi 5 sati u jednom radnom danu. (čl. 27. st. 5 i 6 ZHR-a). Kao što je ranije navedeno, utvrđeno je da je tužitelj obavljao poslove koji po sadržaju odgovaraju razminiranju, i to na području koje ima sva obilježja minski sumnjivog područja.

29. Na okolnost visine potraživanja tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku "Ručević vještačenja" d.o.o., kojem je sud dostavio dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis, a iz koje proizlazi opseg angažmana tužitelja na pojedinom radilištu u utuženom razdoblju, radno vrijeme u kojem je radio, te iznosi koji su tužitelju isplaćeni u utuženom razdoblju. Na temelju pregledane dokumentacije, sudski vještak je utvrdio je ukupan broj radnih sati koje je tužitelj proveo na poslovima za koje je sud utvrdio da po svom sadržaju predstavljaju razminiranje u utuženom razdoblju, te iznosi plaća koji su tužitelju isplaćeni u utuženom razdoblju. Na temelju navedenog, sudski vještak utvrdio je razliku plaće na ime prekovremenog rada za utuženo razdoblje od rujna 2011. pa do srpnja 2017. u iznosu od 16.637,10 eura.

30. Nalazu i mišljenju vještaka nije prigovorila niti jedna stranka u pogledu matematičke ispravnosti, dok se prigovori tuženika odnose na pravna pitanja o kojima je sud zauzeo stajalište prilikom donošenja ove presude, te se na iste sud neće posebno osvrtati. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, te je na temelju istog utvrdio visinu potraživanja koja tužitelju ima pripasti.

31. Međutim, djelomično je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, budući da iz tužbe proizlazi kako je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 8. ožujka 2017., koju činjenicu tuženik nije osporio, a najstarije potraživanje prema tužbenom zahtjevu dospijeva 15. listopada 2011., odnosno izvan zastarnog roka od 5 godine, koji se prema odredbi čl. 139 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17) primjenjuje na ovaj spor, budući da trogodišnji rok zastare iz čl. 135 Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09) nije istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu iz 2014. Stoga je utvrđeno da je potraživanje tužitelja koje je dospjelo prije 8. ožujka 2012. u zastari. Za taj dio valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 1.486,54 eura.

32. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata počevši od 15-tog u mjesecu za protekli mjesec, sve sukladno odredbi čl. 92. st. 3 Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

33. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

34. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a odnosno razmjerno uspjehu stranaka u postupku. U odnosu na tužbeni zahtjev, tužitelj je uspio u sporu u omjeru od 91%, pri čemu je uzeto da je u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

35. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 20. listopada 2022., 11. listopada 2023., 27. rujna 2024. i 05. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 20. listopada 2025. iznos od 250,00 eura (Tbr. 8/3), za zastupanje na četiri ročišta od 20. listopada 2022., 05. studenoga 2025., 23. veljače 2026. i 23. travnja 2026. iznos od 500,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za zastupanje na ročištima od 28. studenoga 2017. i 27. lipnja 2018. iznos od 250,00 eura (Tbr. 9/2), što ukupno iznosi 5.250,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 1.312,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 400,00 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 6.371,88 eura, pri čemu je trošak za financijsko vještačenje uzet u omjeru od 100%, a preostali trošak u omjeru od 91%.

36. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na trošak za odgovor na žalbu i žalbu, budući da isti nije bio potreban za vođenje ove parnice, s obzirom da se Općinski sud u Šibeniku pravomoćno oglasio nenadležnim za postupanje u ovom predmetu, te je spis ustupljen ovom sudu kao mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak. Isto tako tužitelju nije priznat trošak za ročište od 24. listopada 2017., budući da isto nije održano, dok je za ročišta od 28. studenoga 2017. i 27. lipnja 2018. tužitelju priznata nagrda prema Tbr. 9/2 Tarife, s obzirom da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također, tužitelju je za sastav podneska od 20. listopada 2025. priznata nagrada prema Tbr. 8/3 Tarife, budući je riječ o više od četiri obrazložena podneska u tijeku prvostupanjskog postupka. Tužitelj je također odbijen sa zahtjevom koji prelazi omjer tužiteljevog uspjeha u sporu.

37. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženik po OGDO