REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj P Ob-163/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari RJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupana po punomoćnicima Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Dariji Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva po osnovi bračne stečevine, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 24. ožujka 2026. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika osobno i punomoćnice tuženika, te objave 12. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.-Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice RJ koji glasi:

"1.Utvrđuje se da nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru označena kao:

-Suvlasnički dio: 9085/40987 dijela čest. zem. [katastarska čestica] u naravi: stambena zgrada, dvorište ukupne površine 600 m2, od čega je dvorište površine 425 m2, a stambena zgrada površine 175 m2, s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to Etažno vlasništvo (E-2): etažna jedinica 2 - stan 2, smješten u podrumu i prizemlju, koji se sastoji od stubišta, podrumske prostorije, sve u podrumu, zatim hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice koji se nalaze u prizemlju te sljedećih pripadaka: spremište u podrumu S2, parkirno mjesto 7, parkirno mjesto 8, vrt i terasa, ukupne korisne površine 90,85 m2, sve označeno plavom bojom, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim udjelom na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sve k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška],

predstavlja i čini bračnu stečevinu tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog za suvlasnički udio od jedne polovine (1/2) dijela gore navedene nekretnine, što je tuženik HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti upis suvlasničkog dijela od jedne polovine (1/2) dijela gore navedene nekretnine u korist i na ime tužiteljice MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

2.Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru provedba ove presude u zemljišnim knjigama i to na način da se u odnosu na nekretninu označenu kao:

− Suvlasnički dio: 9085/40987 dijela čest. zem. [katastarska čestica] u naravi: stambena zgrada, dvorište ukupne površine 600 m2, od čega je dvorište površine: 425 m2, a stambena zgrada površine 175 m2, s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to Etažno vlasništvo (E-2): etažna jedinica 2 - stan 2, smješten u podrumu i prizemlju, koji se sastoji od stubišta, podrumske prostorije, sve u podrumu, zatim hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice koji se nalaze u prizemlju te slijedećih pripadaka: spremište u podrumu S2, parkirno mjesto 7, parkirno mjesto 8, vrt i terasa, ukupne korisne površine 90,85 m2, sve označeno plavom bojom, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim udjelom na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sve k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška],

izvrši upis tužitelja MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao suvlasnika za jednu polovinu (1/2) dijela, u roku od 15 dana."

II.-Nalaže se tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur, sve u roku od 15 dana.

III.-Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu iznad dosuđenog do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1. U tužbi tužiteljice podnijetoj protiv tuženika ovom sudu dana 7. kolovoza 2023. godine se navodi da su stranke sklopile brak dana 10. srpnja 2004. godine, koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], pod rednim brojem 296, a koja bračna zajednica je u međuvremenu prestala. Stranke su u braku stekle nekretninu koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru označena kao:

Suvlasnički dio: 9085/40987 dijela čest. zem. [katastarska čestica] u naravi: stambena zgrada, dvorište ukupne površine 600 m2, od čega je dvorište površine 425 m2, a stambena zgrada površine 175 m2, s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine, i to Etažno vlasništvo (E-2): etažna jedinica 2 - stan 2, smješten u podrumu i prizemlju, koji se sastoji od stubišta, podrumske prostorije, sve u podrumu, zatim hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, sobe i kupaonice koji se nalaze u prizemlju te sljedećih pripadaka: spremište u podrumu S2, parkirno mjesto 7, parkirno mjesto 8, vrt i terasa, ukupne korisne površine 90,85 m2, sve označeno plavom bojom, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim udjelom na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, sve k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] (u nastavku: stan). Stan, sukladno odredbama: a) članka 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, u nastavku ObZ-a) predstavlja bračnu stečevinu, b) članka 36. st. 3. OBZ-a je kao bračna stečevina suvlasništvo stranaka u jednakim udjelima, s obzirom na to da stranke nisu drugačije ugovorile. U zemljišnim knjigama je kao vlasnik stana upisan tuženik za cijelo. Slijedom navedenog predlaže se usvajanje tužbenog zahtjeva, dakle da se utvrdi da predmetna nekretnina-stan ukupne korisne površine 90,85 m2, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za po 1/2 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis tužiteljičinog suvlasničkog udjela za 1/2 dijela, te da se naloži zk odjelu Općinskog suda u Zadru provedba navedene presude u zemljišnim knjigama na način da se tužiteljica upiše kao vlasnica predmetne nekretnine za 1/2 dijela.

2. U odgovoru na tužbu tuženika sadržanom u podnesku od 5. listopada 2023. godine (l.s. 24-26) tuženik se protivi tužbi tužiteljice. Tužiteljica i tuženik su uistinu kupili predmetnu nekretninu za vrijeme braka, koji još uvijek nije razveden iako je prestala životna zajednica stranaka. Međutim, ne može biti govora da bi tužiteljici sa bilo kojeg osnova pripala 1/2 suvlasničkog udjela na predmetnoj nekretnini pa se stoga tuženik mora protiviti postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Tuženik priznaje da bi tužiteljica vlastitim novčanim sredstvima doprinijela prilikom kupnje predmetne nekretnine i to u u visini od 13.000,00 eur. Osporavaju se navodi da bi tužiteljici pripadala 1/2 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Naime, predmetna nekretnina kupljena je za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 eur, novčana sredstva za isplatu cijene su potjecala iz dva izvora i bila u dvije različite visine i to iznos od 87.000,00 eur te iznos od 13.000,00 eur. Novčana sredstva za kupnju predmetne nekretnine u visini od 87.000,00 eur potječu od prodaje stana u [adresa], u [adresa], čiji vlasnik je bio tuženik za cijelo, taj stan je kupio otac tuženika ZJ od TJ za cijenu od 61.000,00 eur, iz izjave o primitku cijene razvidno je da je cijenu isplatio upravo otac tuženika, cijena za taj stan je isplaćivana sukcesivno, dio iz nenamjenskog kredita, ušteđevine i sl. i to uvijek od strane oca tuženika, a također svi adaptacijski radovi na tom stanu rađeni su po zahtjevu oca tuženika kao naručitelja koji je radove pregovarao i financirao. Dakle iz priložene dokumentacije je razvidno kako nema govora da bi nekretnina na adresi [adresa] u [adresa] na bilo koji način pripadala ikome osim tuženiku za cijelo. Upravo zahvaljujući izvedenim adaptacijskim radovima povećana je vrijednost tog stana u [adresa] koji je prodan za cijenu od 87.000,00 eur, te su ta novčana sredstva iskorištena za isplatu kupoprodajne cijene za nekretninu koja je predmet spora. Novčana sredstva za kupnju sporne nekretnine u visini od 13.000,00 eur potječu od tužiteljičine vlastite imovine, te joj u tom dijelu tuženik ne osporava pripadajuća prava. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. U podnesku pun. tužiteljice od 30. studenog 2023. godine-očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu (l.s. 45-46) se navodi da je prodaja stana u [adresa], na adresi FJ pravno irelevantna za ovaj spor, navedeno osobito iz razloga što kupnja stana koji je predmet ovog spora nije financirana novcima dobivenim prodajom nekretnine u [adresa], na adresi FJ ili barem nije financirana u cijelosti od prodaje te nekretnine. Suprotno navodima iz odgovora na tužbu, tužiteljica je sudjelovala vlastitim novčanim sredstvima u kupnji stana koji je predmet ovog spora u iznosu višem nego što joj to tuženik odgovorom na tužbu priznaje, konkretno tužiteljica je doprinijela kupoprodaji spornog stana u iznosu višem od 50.000,00 eur i iznosu od više tisuća eura za samo uređenje stana, u svezi čega se pojašnjava da je tužiteljica u ožujku 2016. godine, dakle svega pet mjeseci prije kupnje spornog stana, sudjelovala u prodaji nekretnine u svom suvlasništvu od koje prodaje je tužiteljica dobila iznos od 25.000,00 eur izravno od kupca i iznos od 50.000,00 eur na ruke od brata CJ.

4.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu pismenu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista i pročitana: izvadak iz matice vjenčanih (l.s. 5-6), zk izvadak za predmetnu nekretninu od 4. kolovoza 2023. godine (l.s. 7-9), povijest zk upisa za kat. za predmetnu nekretninu od 17. kolovoza 2023. godine (l.s. 9-11), ponuda br. 45/2008 Gradi-k d.o.o. za izvođenje građevinskih radova (l.s. 29, 95-96), ponuda za izvođenje građevinski radova od 15. travnja 2008. godine (l.s. 30, 34-35, 97-98, 101), ponuda za izvođenje građevinskih radova od 16. travnja 2008. godine (l.s. 99-100), ugovor o kreditu zaključen između Raiffeisen bank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i ZJ kao korisnika kredita od 10. lipnja 2008. godine (l.s. 32-33), potvrda TJ od 5. ožujka 2008. godine i od 10. lipnja 2008. godine o primitku kupoprodajne cijene (l.s. 38-39), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između TJ kao prodavatelja i HJ kao kupca od 5. ožujka 2008. godine na kojem je potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Pavice Mišković pod brojem OV-1951-08 od 5. ožujka 2008. godine (l.s. 40-41), Dogovor sklopljen između ZJ i HJ od 28. veljače 2008. godine (l.s. 42, 94), zk izvadak od 3. ožujka 2008. godine i od 12. travnja 2013. godine za stan u [adresa], na adresi [adresa] (l.s. 43-44), Dodatak 1. Ugovoru o kupoprodaji nekretnine zaključen između CJ, EJ i ČJ kao prodavatelja te BJ kao kupca od 10. ožujka 2016. godine (l.s. 47-50), izjava CJ od 7. studenog 2023. godine na kojoj je potpis davatelja izjave ovjeren od strane javnog bilježnika u Zagrebu Viktorije Nikolić pod brojem OV-6223/23 od 17. studenog 2023. godine (l.s. 51), ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen između Sberbank d.d. Zagreb kao prodavatelja i HJ kao kupca od 26. kolovoza 2016. godine sa brisovnim očitovanjem Sberbank d.d. od 31. kolovoza 2016. godine (l.s. 55-59), ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između HJ kao prodavatelja i JJ kao kupca od 11. kolovoza 2016. godine, dodatak navedenom kupoprodajnom ugovoru od 24. kolovoza 2016. godine i tabularna izjava prodavatelja ĆJ od 25. kolovoza 2016. godine (l.s. 62-71), račun Sberbank d.d. broj: 16-1-1216 od 31. kolovoza 2016. godine naslovljen na HJ (l.s. 76). Tijekom postupka saslušani su svjedoci CJ (l.s. 88), ZJ (l.s. 89-90), ŠJ (l.s. 91) i SJ (l.s. 92-93), a također je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice RJ (l.s. 108-110) i tuženika HJ (l.s.110-112) u svojstvu stranaka.

4.2. Na ročištu od 24. ožujka 2026. godine (l.s.113) je odlučeno da se neće izvoditi daljnji dokazi u ovoj pravnoj stvari, konkretno da se neće saslušavati svjedokinja ĐJ, čije saslušanje je po potrebi bilo predloženo u podnesku pun. tuženika od 17. ožujka 2026. godine (uz koji podnesak je priložena izjava ĐJ tuženikove majke ovjerena od strane javnog bilježnika u [adresa] Jelene Skoblar pod brojem OV-3642/2026 od 13. ožujka 2026. godine-l.s. 106, sve to vezano uz podnesak pun. tužiteljice od 2. ožujka 2026. godine-l.s. 102-103), budući su po mišljenju suda bitne činjenice za ovaj spor dovoljno utvrđene već provedenim dokazima.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je da se utvrdi da predmetna nekretnina-stan ukupne korisne površine 90,85 m2 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za po 1/2 dijela, te uknjižba toga prava u zemljišnoj knjizi ovoga suda.

6. Prema čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, u nastavku ObZ-a) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, prema st. 3 toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Prema čl. 39. st. 1. ObZ-a imovina koju bračni drugi ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, prema st. 2. toga članka vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. toga Zakona.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice se temelji na činjenici da je brak između tužiteljice i tuženika zaključen dana 10. srpnja 2004. godine, da sporna nekretnina-stan ukupne korisne površine 90,85 m2 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je kupljen 26. kolovoza 2016. godine predstavlja bračnu stečevinu stranaka, svakog za po 1/2 dijela, a tijekom postupka se navodi da je tužiteljica u vrijeme kupnje spornog stana raspolagala iznosom od 75.000,00 eur kao svojom vlastitom imovinom, kojim iznosom kao svojom vlastitom imovinom da je sudjelovala u kupnji stana (iznosom višim od 50.000,00 eur) i u uređenju stana (iznosom od više tisuća eura).

8. Tužbenom zahtjevu tužiteljice tuženik se suprotstavlja na način da navodi da je sporni stan koji je kupljen za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 eur dana 26. kolovoza 2026. godine njegova vlastita imovina budući da novčana sredstva za kupnju spornog stana u iznosu od 87.000,00 eur potječu od prodaje stana u [adresa], na adresi [adresa], koji stan je bio njegova vlastita imovina stečen darovanjem od oca ZJ, koji stan da je njegov otac i renovirao svojim novčanim sredstvima, dok da preostali iznos kupoprodajne cijene za sporni stan od 13.000,00 eur potječe od tužiteljičine vlastite imovine.

9. Nije sporno da je brak između tužiteljice i tuženika sklopljen dana 10. srpnja 2004. godine i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2004. godinu pod rednim brojem 296 (navedeno proizlazi iz izvatka iz Matice vjenčanih sa l.s. 5).

10. Nije sporno da je između Sberbank d.d. Zagreb kao prodavatelja i ovdje tuženika HJ kao kupca dana 26. kolovoza 2016. godine zaključen kupoprodajni ugovor, predmet kojeg je bila sporna nekretnina-stan ukupne korisne površine od 90,85 m2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 99.935,00 eur, koju kupoprodajnu cijenu se kupac obvezao uplatiti prodavatelju najkasnije do 2. rujna 2016. godine, s tim da je kupac uplatio prodavatelju na ime kapare iznos od 3.000,00 eur, da je račun prodavatelja Sberbank d.d. broj računa 16-1-1216 od 31. kolovoza 2016. godine u kojem je navedeni iznos kupoprodajne cijene od 747.571,36 kuna naslovljen na ovdje tuženika HJ, u rubrici datum isporuke i datum plaćanja naveden je: 25. kolovoza 2016. godine, u rubrici uvjeti plaćanja navedeno je: plaćeno, a u rubrici način plaćanja navedeno je: transakcijski račun, da je prodavatelj dana 31. kolovoza 2016. godine dao brisovno očitovanje za spornu nekretninu, te da je ovdje tuženik HJ temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 2016. godine u zemljišnoj knjizi upisan vlasnikom za cijelo sporne nekretnine (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 2016. godine i brisovnog očitovanja od 31. kolovoza 2016. godine sa l.s. 55-59, računa Sberbank d.d. od 31. kolovoza 2016. godine naslovljenog na HJ sa l.s. 76, te iz zk izvatka i povijesti zk upisa za spornu nekretninu sa l.s.7-11).

11.1. Nije sporno da je između TJ kao prodavateljice i HJ kao kupca dana 5. ožujka 2008. godine zaključen kupoprodajni ugovor predmet kojeg je bio stan površine 43,45 m2 u [adresa], na adresi [adresa], za kupoprodajnu cijenu od 60.110,00 eur, od koje kupoprodajne cijene je prodavateljici na dan sklapanja ugovora isplaćen iznos od 44.000,00 eur, dok je za preostali iznos od 16.110,00 eur navedeno da će prodavateljici biti isplaćen u roku od 150 dana od dana sklapanja ugovora (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 5. ožujka 2008. godine sa l.s. 40-41), nije sporno da je prodavateljici TJ isplaćena čitava kupoprodajna cijena od 60.110,00 eur koji novac je ista primila na ruke od ZJtuženikovog oca (navedeno proizlazi iz potvrda TJ od 5. ožujka 2008. godine i od 10. lipnja 2008. godine o primitku kupoprodajne cijene sa l.s. 38-39), te nije sporno da je ovdje tuženik HJ temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi ovoga suda upisan vlasnikom navedenog stana za cijelo (navedeno proizlazi iz zk izvadaka od 3. ožujka 2008. godine i od 12. travnja 2013. godine sa l.s. 43-44).

11.2. Nije sporno da je između ovdje tuženika HJ i njegovog oca ZJ dana 28. veljače 2008. godine sklopljen Dogovor u kojem se navodi da su se ugovorne strane dogovorile da će otac ZJ financirati kupnju i adaptaciju stana u [adresa], u [adresa], ukupne površine 43,45 m2, na četvrtom katu, čiji je vlasnik TJ, da s obzirom da je stan u vrlo derutnom stanju da će otac ZJ svojim novcem financirati potpunu adaptaciju stana, da ZJ dozvoljava izvršiti prijenos uknjižbe vlasništva na svoga sina HJ kao poklon u cijelosti i to bez ikakve protučinidbe, a da se HJ prihvaća poklona te se kao novi vlasnik predmetnog stana obvezuje stan zadržati za sebe kao poklon od oca, a ne kao bračnu stečevinu i obvezuje se da neće prodavati stan bez suglasnosti oca ZJ (navedeno proizlazi iz Dogovora od 28. veljače 2008. godine sa l.s. 42, 94).

11.3. Nije sporno da je između Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao kreditora i ZJ kao korisnika kredita dana 10. lipnja 2008. godine zaključen ugovor o kreditu kojim je od strane banke odobren ZJ kredit u iznosu od 7.000,00 eur, s rokom otplate na vrijeme od 36 mjeseci (navedeno proizlazi iz ugovora o kreditu od 10. lipnja 2008. godine sa l.s. 32-33), te nije sporno da se Ponude za izvođenje građevinskih radova sa l.s. 29, 30, 34-35, 95-101, odnose na stan u [adresa], u [adresa].

11.4. Nije sporno da je između HJ kao prodavatelja i JJ kao kupca dana 11. kolovoza 2016. godine zaključen kupoprodajni ugovor, kojim je prodavatelj prodao kupcu stan površine 43,45 m2 u [adresa], u [adresa], za kupoprodajnu cijenu od 649.421,88 kuna, da je kupac prodavatelju isplatio na ime kapare iznos od 24.747,02 kuna na dan sklapanja predugovora, da je iznos od 324,710,94 kuna kupac iz vlastitih sredstava isplatio prodavatelju na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora, a da će iznos od 299.963,92 kuna biti isplaćen putem kredita PBZ d.d. na tekući račun prodavatelja kod Erste&Steiermarkische bank d.d. najkasnije do 31. kolovoza 2016. godine, te da je do dana davanja Tabularne izjave prodavatelja od 25. kolovoza 2016. godine kupac OJ isplatio prodavatelju HJ u cijelosti kupoprodajnu cijenu predmetnog stana (navedeno proizlazi iz kupoprodajnog ugovora od 11. kolovoza 2016. godine, dodatka navedenom kupoprodajnom ugovoru od 24. kolovoza 2016. godine i tabularne izjave prodavatelja ĆJ od 25. kolovoza 2016. godine sa l.s. 62-71).

12.1. Nije sporno da je dana 10. ožujka 2016. godine između CJ, EJ i MJ kao prodavatelja te BJ kao kupca zaključen Dodatak 1 ugovoru o kupoprodaji nekretnine u kojem se navodi da su ugovorne strane dana 9. ožujka 2016. godine sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine, te je čl. 2. Dodatka izmijenjen čl. 4. Glavnog ugovora na način da je navedeno da će ugovorenu kupoprodajnu cijenu kupac isplatiti prodavateljima u dva obroka i to na način da će u prvom obroku iznos od 35.000,00 eur isplatiti prodavatelju EJ na ruke na dan sklapanja ugovora, a u drugom obroku će iznos od 125.000,00 eur kupac isplatiti prodavatelju CJ po ostvarivanju kredita kod okružne štedionice Ludwigsburg na njegov račun u Splitskoj banci d.d., te iznos od 25.000,00 eur prodavateljici MJ po ostvarivanju kredita kod okružne štedionice Ludwigsburg na njezin račun otvoren u Erste banci d.d. (navedeno proizlazi iz Dodatka 1 ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. godine sa l.s. 47-50).

12.2. Nije sporno da je u izjavi od **.**.2023. CJ naveo da su on i njegova sestra MJ u ožujku 2026. godine prodali nekretninu koja je bila u suvlasništvu njih dvoje i EJ, da je sestri MJ po toj kupoprodaji pripao iznos od 25.000,00 eur, a njemu iznos od 125.000,00 eur, te da je s obzirom na dogovor između njega i sestre MJ da trebaju primiti jednaki iznos, on svojoj sestri MJ po realiziranoj kupoprodaji na ruke dao još iznos od 50.000,00 eur, tako da su u konačnici svaki od njih dvoje dobili iznos od 75.000,00 eur (navedeno proizlazi iz Izjave od 7. studenog 2023. godine sa l.s. 51.).

13. S obzirom na suprotstavljene navode stranaka tijekom postupka, sporna je činjenica koja se odnosi na to da li predmetna nekretnina-stan ukupne korisne površine 90,85 m2 koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka svakog za po 1/2 dijela ili pak predstavlja vlastitu imovinu tuženika, radi utvrđenja koje sporne činjenice su saslušani predloženi svjedoci i stranke.

14. Iz iskaza tužiteljice MJ saslušane na ročištu od 24. ožujka 2026. godine (l.s. 108-110) proizlazi da je sporni stan u [adresa], u [adresa], kupljen od banke za kupoprodajnu cijenu 100.000,00 eur, novčani iznos od 75.000,00 eur je bio njezin novac, njezina vlastita imovina, a preostalih 25.000,00 eur je bio novac od tuženika, njegova vlastita imovina. Novčani iznos od 75.000,00 eur je stekla prodajom obiteljskog stana u [adresa], naime kupac obiteljskog stana joj je iznos od 25.000,00 eur uplatio na račun u njezinoj banci, misli da je tada bila u Erste banci, te su se ona i brat dogovorili da joj brat na ime prodaje tog stana još isplati iznos od 50.000,00 eur, koji iznos joj je brat dao u dva navrata po 25.000,00 eur na ruke i to nakon par mjeseci od prodaje njihovog obiteljskog stana, iznos od 50.000,00 eur joj je brat na ruke dao prije kupnje spornog stana. Novčani iznos od 25.000,00 eur a za koji novac je rekla da je tuženikova vlastita imovina, tuženik je stekao od prodaje prvog stana, a pri tome misli na stan u [adresa], na adresi [adresa], koji stan je bio bračna stečevina nje i tuženika, kupoprodajna cijena toga stana je bila 61.000,00, eur, taj novac je stečen radom nje i tuženika za vrijeme trajanja njihovog braka, naime tuženik je za vrijeme trajanja njihovog braka i to jedan period radio za svoga oca koji je imao agenciju za nekretninu koja se zove Arka, a ona je u tom periodu radila u DV Školjkica kao odgojiteljica, dogovor između HJ i njegovog oca je bio da se provizije koje HJ zaradi stavljaju sa strane i upravo se na temelju tih Kristijanovih provizija i njezinih primanja u dječjem vrtiću skupio novac za kupnju stana u [adresa], dakle ona i tuženik za kupnju stana u [adresa] kredit nisu podizali, a kada ju se pita zašto je kupoprodajni ugovor za taj stan u [adresa] s prodavateljem zaključio samo tuženik, a ne i ona zajedno s tuženikom, može reći da su ona i tuženik bili u braku i da je ona sve to prepustila svome suprugu. Predmetni stan koji je kupljen u [adresa] se dugo vremena renovirao, konkretno renovirao se od jedne velike provizije koju je HJ u to vrijeme zaradio, ali ne zna reći koliki točno novčani iznos je uložen u renovaciju toga stana jer stan se renovirao zasigurno oko minimalno godinu i pol. Kada ju se pita da li je u renoviranje stana u [adresa] financijski sudjelovao njezin bivši svekar ZJ može reći da apsolutno nije, a kada ju se pita da li joj je poznato na što je utrošen novčani iznos od 7.000,00 eur koji se navodi u ugovoru o kreditu zaključenom između ZJ i Raiffeisen bank sa l.s. 32, može reći da je njoj poznato da je njezin bivši svekar stalno nešto kupovao, pa je tako između ostalog kupovao dva poslovna prostora na Bilom Brigu, međutim ne zna reći na što je konkretno njezin bivši svekar utrošio taj novac od 7.000,00 eur. Inače njoj i HJ je pofalio novac za uređenje kuhinje u stanu, u [adresa], njezina bivša svekrva ĐJ je u dogovoru sa tuženikom i sa njom prodala svoj auto za koji je dobila oko 5.000,00-6.000,00 eur, te je njezinom bivšem suprugu i njoj bivša svekrva dala cijeli iznos koji je dobila od prodaje svog automobila za uređenje kuhinje, taj novac je bio poklon tuženiku i njoj zajedno. Kada ju se pita da li s obzirom na iznijeto vezano za stan u [adresa] ostaje kod svoje tvrdnje da je novčani iznos od 25.000,00 eur bio vlastita imovina njezinog supruga, može reći da je taj novčani iznos od 25.000,00 eur bio zajednička imovina nje i njezinog bivšeg supruga. Stan u [adresa] je prodan za iznos od nekih 87.000,00 eur i to u proljeće 2016. godine, a u sporni stan u [adresa] su se uselili u rujnu 2016. godine. Kupac stana u [adresa] je kupoprodajnu cijenu za taj stan HJ isplatio na njegov račun, čini joj se u Erste banci, taj novac od 87.000,00 eur se potrošio na uređivanje spornog stana u [adresa], jer taj stan je kupljen u visokom roh bau izdanju, dakle sav novac od 87.000,00 eur je otišao u uređenje spornog stana. U spornom stanu stanuje sa mlt. kćerkom, te s obzirom na sve što je rekla predmetni stan bi predstavljao suvlasništvo nje za 1/2 dijela. Ona osobno nije sudjelovala u pregovorima sa Sberbankom vezano za kupnju spornog stana jer je to sve prepustila bivšem suprugu. Njezin bivši suprug ima zabranu prilaska njoj, prvo fizičko nasilje od bivšeg supruga je pretrpjela prije 20 godina, uz verbalno i psihološko nasilje cijelo vrijeme trajanja braka što je još gore. Kada ju se pita da li su ona i tuženik za vrijeme trajanja braka ikada bili u kakvoj blokadi od Fine, imali kakve minuse na računima, može reći da jesu, naime tuženik nije uvijek bio u radnom odnosu, a bilo je i situacija kada je bio na dužem bolovanju.

15. Iz iskaza tuženika HJ saslušanog na ročištu od 24. ožujka 2026. godine (l.s. 110-112) proizlazi da je kupoprodajna cijena spornog stana u [adresa], bila 100.000,00 eur, sve oko kupnje spornog stana dogovarao je on sa prodavateljem Sberbankom, sporni stan je kupljen novcem koji je bio njegova vlastita imovina, radi se o novčanom iznosu od 87.000,00 eur, koji novčani iznos je stekao prodajom stana u [adresa], u [adresa], koji stan je bio njegova vlastita imovina, taj stan je njegov otac kupio njemu, o tome je sve papire dostavio u spis, taj novac je bio na njegovom računu u Erste Banci i prebačen je na račun prodavatelja Sberbank, a preostala kupoprodajna cijena od 13.000,00 eur je bila vlastita imovina njegove bivše supruge. Novčani iznos od 13.000,00 eur kao svoju vlastitu imovinu je tužiteljica stekla od prodaje svoga obiteljskog stana u [adresa], taj novac predstavlja dio od 25.000,00 eur koji je tužiteljica dobila na ime prodaje tog obiteljskog stana, novčani iznos od 25.000,00 eur je jedini novac koji je tužiteljica dobila na ime prodaje obiteljskog stana. Tužiteljica nije od svog brata dobila na ruke nikakav iznos od 50.000,00 eur, naime iza smrti svoje bake čiji je bio stan tužiteljica je na ostavinskog raspravi rekla da se odriče 1/8 u korist svoga brata, a kada mu je to tužiteljica rekla, on je njoj rekao da to nije normalno da se odrekne te 1/8 i to u vrijeme kada oni planiraju kupiti stan. Isplata vezano za taj obiteljski stan njegove bivše supruge je bila kod javnog bilježnika Emila Brkića. Dakle kategorički tvrdi da tužiteljici njezin brat nije isplatio nikakav novčani iznos od 50.000,00 eur na ruke, to se sve može provjeriti uvidom u tekući račun tužiteljičinog brata u njegovoj banci OTP. Inače tužiteljičini brat je nakon prodaje tog obiteljskog stana kupio sebi novi stan u [adresa], tako da svojoj sestri i da je htio nije mogao dati taj novac od 50.000,00 eur. Novac kojim je njegov otac kupio stan u [adresa], a kupoprodajna cijena je bila oko 65.000,00 eur je bila vlastita imovina njegovog oca koji je radio u Njemačkoj i bavio se nekretninama, dakle taj novac nije bio bračna stečevina njegovih roditelja, već vlastita imovina oca. Stan u [adresa] je kupljen u derutnom stanju, trebao se uložiti novac u njegovo renoviranje i njegov otac je sa svojim novcem u iznosu od preko 30.000,00 eur koji novac je bio očeva vlastita imovina renovirao taj stan. Kredit kojeg je njegov otac podigao u Raiffeisen bank sa l.s. 32 je uložen u renoviranje stana u [adresa], a njegova majka je uistinu prodala automobil za cijenu od 7.000,00 eur i taj novac je uložen u kuhinju za taj stan. Sporni stan u [adresa] kupljen u visokom roh bau izdanju, te je u dovršetak toga stana uloženo jako puno novca, konkretno iznos od oko 20.000,00 eur (bez kuhinje i ormara u sobi i u hodniku), dio toga novca i to iznos od 16.000,00 eur je bio njegova ušteđevina stečena od njegovog rada za vrijeme trajanja braka, nešto mu je financijski pomogao otac, a ostatak je dala bivša supruga od onog novca koji joj je ostao nakon prodaje njezinog obiteljskog stana. Kuhinja, ormar za sobu i ormar u hodniku za sporni stan je sve kupljeno, to je on sve platio sa svojim novcem kojeg je stekao prodajom svog auta, kojeg je kupio novcem koji mu je dao otac. On tužiteljici ne osporava da je ona uložila 13.000,00 eur svoje vlastite imovine u kupnju stana i u tom omjeru joj pripada pravo na sporni stan. Za vrijeme trajanja braka, on i tužiteljica su radili, tužiteljica je prije zaposlenja u vrtiću radila u različitim trgovinama, naime tužiteljica je naknadno za vrijeme braka završila fakultet, a on je imao agenciju Arka za prodaju nekretnina i radio je neko vrijeme u osiguranju Privredne banke kao zaštitar na kamerama, nije istinit iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je njegov otac mao agenciju Arka, naime to je bila njegova agencija, a otac je sa njim surađivao.

16. Iz iskaza svjedoka CJ saslušanog na ročištu od 22. siječnja 2026. godine (l.s. 88), proizlazi da ne zna kada je i za koju kupoprodajnu cijenu kupljen sporni stan. Prije nekih 10 ili 11 godina, on, njegova sestra MJ i treći suvlasnik pok. EJ su prodali stan koji se nalazi u [adresa], čija kupoprodajna cijena je bila preko 200.000,00 eur, on je dobio iznos od 120.000,00 eur, a njegova sestra MJ je dobila nešto više od 60.000,00 eur, ne zna dali je njemu i sestri kupoprodajna cijena isplaćena prije ili poslije stjecanja spornog stana, njegova pretpostavka je da je kupoprodajna cijena isplaćena prije kupnje spornog stana, kupac im je novac isplatio putem njihove banke. On pretpostavlja po svemu sudeći da je sestra MJ taj novac uložila u kupnju spornog stana. Vezano za njegovu izjavu od 7. studenog 2023. godine sa l.s. 51, može navesti da je njegovoj sestri MJ kupac isplatio iznos od 25.000,00 eur putem banke, međutim usmeni dogovor između njega i sestre ČJ je bio da svatko od njih dvoje dobije otprilike isti iznos od ostvarene kupoprodajne cijene, pa je tako svojoj sestri MJ na ruke dao iznos od 50.000,00 eur, mora da je taj novčani iznos sestri MJ dao sigurno 2016. godine, međutim ne zna da li je taj novac sestri dao prije stjecanja spornog stana. Međutim on pretpostavlja da je sestra MJ dobiveni novac uložila u kupnju spornog stana, poprilično je u to siguran, ali ipak ne može biti sto posto siguran. Naime, sestra MJ mu je kada su prodavali njihov stan govorila da trebaju svi riješiti svoje stambeno pitanje, ona je u to vrijeme bila u braku s HJ, pa dakle on uistinu ne vidi nikakvu drugu svrhu u koju bi njegova sestra uložila taj novac.

17. Iz iskaza svjedoka ZJ saslušanog na ročištu od 22. siječnja 2026. godine (l.s. 89-91) proizlazi da ima osobno saznanje jer je u tome osobno sudjelovao da je sporni stan kupljen 2016. godine za cijenu od oko 100.000,00 eur, sporni stan je kupljen novcem koji je dobiven prodajom Kristijanovog stana u [adresa] u [adresa], naime taj stan u [adresa] kupio je on i poklonio ga je svom sinu HJ. Vezano za taj stan u [adresa], može reći da je on taj stan kupio od TJ za cijenu od nekih 60.000,00 eur, stan je bio u vrlo lošem stanju, te je svoja financijska sredstva utrošio na renoviranje predmetnog stana i adaptaciju, za adaptaciju stana digao je i kredit u Raiffeisen banci u iznosu od 7.000,00 eur, koji čitav kredit je uložio u adaptaciju stana, a osim tog kredita uložio je u rekonstrukciju i adaptaciju tog stana još dosta svog novca, a i njegova supruga, Kristijanova majka je prodala svoj automobil marke Nissan Micra za kojeg je dobila misli oko 6.000,00-7.000,00 eur i taj čitav novac je uložen u rekonstrukciju i adaptaciju stana. Ponude koje su priložene u spis mu je majstor poslao putem faxa ili na ruke, ali bilo je još puno usmenih dogovora između njega i majstora. Zbog navedenog vezano za adaptaciju stana je između njega i sina HJ napravljen Dogovor od 28. veljače 2008. godine, kojeg je on osobno rukom napisao, kojim su se on i sin HJ dogovorili da HJ taj stan u [adresa] ne može prodati bez njegovog odobrenja. HJ mu rekao da bi on taj stan u [adresa] prodao jer da ima jedan super stan za kupiti od banke, sa sinom HJ je otišao vidjeti sporni stan u [adresa] koji je baš bio lijep stan i usuglasio se da HJ proda stan u [adresa], taj stan je HJ prodao za cijenu od oko 87.000,00 eur, a prodaja stana u [adresa] je bila neposredno prije kupnje spornog stana, radilo se od nekih 10-ak dana razlike, čitava kupoprodajna cijena koja je dobivena od prodaje stana u [adresa] je uložena u kupnju spornog stana, naime to točno zna jer je sve to išlo preko banke, kupac stana u [adresa] je HJ novac uplatio u njegovu banku i onda je HJ taj novac sa svog računa u banci uplatio na račun prodavatelja spornog stana. Pojašnjava da je sinu HJ kupac za stan u [adresa] kaparu u iznosu od nekih 3.000,00 eur dao na ruke i tih dobivenih 3.000,00 eur je HJ kao kaparu dao prodavatelju spornog stana Sberbank, a iznos od 84.000,00 eur je uplaćen preko Kristijanove banke. Ostatak kupoprodajne cijene za sporni stan u iznosu od 13.000,00 eur je bio novac kojeg je dala njegova bivša nevjesta MJ, naime MJ je na ime prodaje stana svojih roditelja dobila 25.000,00 eur, te je MJ uistinu dala taj svoj novac od 13.000,00 eur za kupnju spornog stana.

18. Iz iskaza svjedoka ŠJ saslušanog na ročištu od 22. siječnja 2026. godine (l.s. 91) proizlazi da nema nikakvih osobnih saznanja o okolnostima stjecanja spornog stana u [adresa], u [adresa]. On i ZJ su radili zajedno u školi, druže se, te mu je tako jedne prigode, to je bilo negdje 2015/2016. godine ZJ rekao da je prodan stan u [adresa] i da je kupljen taj stan na Plovaniji, odnosno prije toga ranije mu je ZJ rekao da je kupio od jedne babe koja se prezivala R u [adresa] u zgradi Solidarnosti, za cijenu od nekih 60.000,00 eur, i opet mu je poslije u jednom njihovom razgovoru ZJ rekao da je stan u [adresa] darovao sinu HJ, također mu je ZJ rekao da je vršio adaptaciju stana u [adresa], jedne prigode ga je ZJ i odveo u taj stan u [adresa], da pogleda, vidio je da se izvode radovi u tom stanu, a zatim mu je ponovno negdje 2009. godine kada su se sreli ZJ rekao da je u vezi tog stana u [adresa] imao još neke dodatne troškove vezano za adaptaciju i namještanje stana, i to u iznosu od nekih 20.000,00 eur.

19. Iz iskaza svjedokinje SJ saslušane na ročištu od 22. siječnja 2026. godine (l.s. 92-93) proizlazi da je njezin otac ZJ 2008. godine kupio stan u zgradi Solidarnosti, u početku nije niti znala da je tata kupio taj stan, naime ona se udala i krenula je sa svojim životom, a za kupnju tog stana u zgradi Solidarnosti saznala je kada joj je mama rekla da je prodala svoj automobil kako bi novac uložila u adaptaciju stana i kupnju namještaja za taj isti stan, novac kojim je kupljen stan u zgradi Solidarnosti je bio ušteđevina od oca i majke, a mora napomenuti da bivša nevjesta MJ u početku nije niti znala da je taj stan kupljen u zgradi Solidarnosti, te bivša nevjesta u vrijeme kad je otac kupio taj stan u zgradi Solidarnosti nije niti radila. Nema nikakvih saznanja vezano za cijenu tog stana u zgradi Solidarnosti, ne zna ni tko je bio upisan kao vlasnik tog stana, uopće nije držala potrebnim da to pita svoje roditelje. Bila je u tom stanu u zgradi Solidarnosti, zna da se je taj stan adaptirao, a to su radili otac i majka. Stan u zgradi Solidarnosti se je prodao jer se je našao stan na Plovaniji i novcem koji je dobiven prodajom stana u zgradi Solidarnosti kupljen je stan na Plovaniji, a to su joj rekli roditelji. U svezi spornog stana koji se nalazi na Plovaniji, može reći da je stan kupljen u roh bau izdanju, tako da je trebalo postaviti pločice i opremiti ga namještajem i nešto u vrtu napraviti i u tome svemu svojim fizičkim radom i svojim novcem je sudjelovalo njezin otac ZJ i naravno majka fizičkim radom. Nema osobnih saznanja da li je tužiteljica u stjecanje spornog stana na Plovaniji uložila kakav svoj novac kao svoju vlastitu imovinu, neće ulaziti u dubioze, međutim mora reći da je njezina bivša nevjesta uvijek više trošila nego je zarađivala, čak je otac ZJ jedno vrijeme hranio bratovu obitelj jer nisu imali što za jesti koliko je bivša nevjesta trošila. Kada je čula za kupnju spornog stana na Plovaniji, ona osobno je reagirala vrlo burno, bila je povrijeđena, ogorčena, nije s roditeljima godinama razgovarala i to iz razloga što je njezin otac njima sve kupio, a kad kaže njima misli na svoga brata, dok se je ona za sve što ima morala sama mučiti i sama steći imovinu koju ima, ona i brat su sada u super odnosima otkada nema nje, a pod "nje" misli na bivšu nevjestu.

20. Već je gore navedeno da je sporna činjenica koja se odnosi na to da li je sporni stan koji je kupljen za vrijeme trajanja braka stranaka (kupoprodajni ugovor je zaključen 26. kolovoza 2016. godine) bračna stečevina stranaka ili pak vlastita imovina tuženika, pri čemu je za navesti da je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari bio na tuženiku koji tvrdi da sporni stan ne predstavlja bračnu stečevinu njega i tužiteljice, već da predstavlja njegovu vlastitu imovinu (tako u odlukama Vrhovnog suda Rev-1455/15, Rev-1762/14, Rev-845/22). Imajući u vidu provedene dokaze, po mišljenju suda proizlazi utvrđenim da sporni stan ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka, već vlastitu imovinu tuženika, a razlog takvom mišljenju suda će biti u nastavku obrazložen.

21. Tuženik u svom odgovoru na tužbu i u svom iskazu navodi da je iznos od 87.000,00 eur koji je dan za kupnju spornog stana, čija kupoprodajna cijena je bila 100.000,00 eur, bio njegova vlastita imovina stečena prodajom stana u [adresa], u [adresa], koji stan je bio njegova vlastita imovina, budući ga je stekao darovanjem od svoga oca ZJ čijim novcem je kupljen i adaptiran stan. Tužiteljica s druge strane u povjesnici tužbe navodi da je sporni stan bračna stečevina nje i tuženika, svakog za po 1/2 dijela, a tijekom postupka i to u podnesku od 30. studenog 2023. godine navodi da je u kupnju spornog stana doprinijela iznosom višim od 50.000,00 eur i iznosom od više tisuća eura u uređenje spornog stana, koji novac da je bio njezina vlastita imovina stečen prodajom njezinog obiteljskog stana, a u svom iskazu navodi da je kupoprodajna cijena spornog stana plaćena novcem od 75.000,00 eur koji da je bio njezina vlastita imovina stečen prodajom njezinog obiteljskog stana, dok da je ostatak kupoprodajne cijene od 25.000,00 eur bio vlastita imovina tuženika stečen prodajom stana u [adresa], u svezi kojeg novčanog iznosa od 25.000,00 eur je, nakon što je rekla da je stan u [adresa], bio bračna stečevina nje i tuženika, navela da je iznos od 25.000,00 eur bio bračna stečevina nje i tuženika.

22.1 Iskaz tuženika koji tvrdi da je sporni stan njegova vlastita imovina sud prihvaća, dok se iskaz tužiteljice da bi sporni stan bio bračna stečevina stranaka ne prihvaća iz razloga koji slijede u nastavku. Naime iskaz tuženika o stanu u [adresa], kao njegove vlastite imovine, stečene darovanjem od oca ZJ, je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu (kupoprodajni ugovor od 5. ožujka 2008. godine, potvrde prodavateljice TJ od 5. ožujka i od 10. lipnja 2008. godine o primitku kupoprodajne cijene za stan od tuženikovog oca UJ, Dogovor od 28. veljače 2008. godine sklopljen između tuženika i njegovog oca ZJ, ponude iz 2008. godine naslovljene na ZJ vezano za renoviranje stana, kupoprodajni ugovor od 11. kolovoza 2016. godine, zk izvadak za taj stan), a također i iskazima svjedoka ZJ, SJ i ŠJ, čiji iskazi u pogledu činjenice-da je taj stan vlastita imovina tuženika, su u suglasnosti s navedenom pismenom dokumentacijom.

22.2. U svezi navoda iz podneska pun. tužiteljice od 2. ožujka 2026. godine (l.s. 102-103) u kojem se analizira iskaz svjedoka ZJ i SJ, te navodi da bi iz njihovih iskaza proizlazilo da je stan u [adresa], bračna stečevina supružnika ZJ i njegove supruge na jednake dijelove i da se taj stan adaptirao novčanim sredstvima njih dvoje kao njihove bračne stečevine, pa da se ima smatrati da je barem dio koji se odnosi na raspolaganjem novčanih sredstava supruge ZJ poklon i tužitelju i tuženiku na jednake dijelove, u svezi kojih navoda, je od strane pun. tuženika dostavljena u spis ovjerena izjava ĐJ od 13. ožujka 2026. godine (l.s. 106), za navesti je da taj navod ostao bez značaja za ovaj spor, s obzirom da je nesporna činjenica da majka tuženika ĐJ koja je i danas u braku s tuženikovim ocem IJ nije nikada protiv svoga sina- tuženika pokrenula nikakav postupak vezano za stan u [adresa], po osnovi eventualne bračne stečevine, te upravo ta nesporna činjenica govori u prilog iskazu tuženika vezano za okolnosti stjecanja toga stana od strane tuženika kao njegove vlastite imovine.

22.3. Nadalje s obzirom da je za stan u [adresa], kupoprodajni ugovor između tuženika kao prodavatelja i JJ kao kupca zaključen 11. kolovoza 2016. godine (dakle svega 15 dana prije zaključenja kupoprodajnog ugovora za sporni stan koji je zaključen 26. kolovoza 2016. godine) i da je kupoprodajna cijena za taj stan tuženiku od strane kupca isplaćena nesporno prije isplate kupoprodajne cijene za sporni stan, te s obzirom da je nesporno da za kupnju spornog stana-za isplatu kupoprodajne cijene od 100.000,00 eur stranke nisu podizale nikakav kredit, to slijedom navedenih nespornih činjenica, sud prihvaća iskaz tuženika da je novac od 87.00,00 eur kojeg je dobio na ime prodaje stana u [adresa], koji stan je bio njegova vlastita imovina, uložio u kupnju spornog stana. Naime, upravo činjenica prodaje stana u [adresa], svega 15 dana prije kupnje spornog stana i ne podizanje kredita za kupnju spornog stana čini iskaz tuženika životnim, logičnim, vjerodostojnim, a iskaz tuženika je u tom dijelu potvrđen i iskazom tuženikovog oca ZJ i sestre SJ. Naime iskaz svjedoka ZJ o navedenoj činjenici- porijeklu novcu kojim je plaćena kupoprodajna cijene za sporni stan sud prihvaća, jer je očito da o navedenoj činjenici svjedok ima neposredno i osobno saznanje s obzirom na sklopljeni Dogovor između njega i sina HJ od 28. veljače 2008. godine, a posljedično čemu se nema razloga ne prihvatiti iskaz svjedokinje SJ (tuženikove sestre) budući da ista posredno saznanje o toj činjenici ima iz priča svojih roditelja.

22.4. Iskaz tužiteljice da je sporni stan bračna stečevina nje i tuženika, kao što je već gore navedeno sud nije prihvatio. Naime tužiteljica nije kategorična i dosljedna u svojim navodima, pa tako u povjesnici tužbe navodi da je sporni stan koji je stečen u braku bračna stečevina nje i tuženika, te se u povjesnici tužbe ništa ne govori o ulaganju novca od 75.000,00 eur kao vlastite imovine tužiteljice u kupnju spornog stana, ta činjenica se navodi tek u podnesku tužiteljice od 30. studenog 2023. godine nakon zaprimanja odgovora na tužbu tuženika, te se tek uz taj podnesak dostavlja izjava tužiteljičinog brata CJ od 7. studenog 2023. godine i Dodatak kupoprodajnom ugovoru od 10. ožujka 2016. godine. Vezano za novčani iznos od 75.000,00 eur, za navesti je da je u svom iskazu tužiteljica navela da joj je kupac njezinog obiteljskog stana na ime njezinog dijela kupoprodajne cijene uplatio na njezin račun u banci iznos od 25.000,00 eur, međutim da je između nje i brata CJ dogovoreno da će joj brat na ime prodaje tog njihovog obiteljskog stana isplatiti još iznos od 50.000,00 eur, a što da je brat i učinio nakon par mjeseci od prodaje obiteljskog stana na način da joj je novac od 50.000,00 dao na ruke u dva navrata po 25.000,00 eur, koji novac da joj je brat dao prije kupnje spornog stana. U pogledu činjenice- davanja novčanog iznosa od 50.000,00 eur, svjedok CJ u svom iskazu ne navodi da je taj novac sestri dao u dva navrata po 25.000,00 eur, već u svom iskazu i u svojoj izjavi od 7. studenog 2023. godine navodi predaju čitavog iznosa od 50.000,00 sestri na ruke, nadalje svjedok se uopće ne sjeća kada je taj novac predao sestri na ruke, a po mišljenju suda s obzirom da se radi o velikom novčanom iznosu uistinu nije životno i logično da se svjedok ne sjeća kada je taj novac dao sestri na ruke i da o predaji tako velikog novčanog iznosa bez obzira što se radi o bratu i sestri nije napisana i potpisana potvrda o davanju i primitku novca, nadalje s obzirom da je nesporno da je kupac BJ svjedoku CJ iznos od 125.000,00 eur isplatio na njegov račun u Splitskoj banci, to također nije životno da svjedok iznos od 50.000,00 eur podiže sa svog računa u banci i onda daje sestri na ruke. Naposljetku s obzirom na iskaz tužiteljice u dijelu u kojem iskazuje o fizičkom i psihičkom zlostavljanju nje od strane tuženika za čitavo vrijeme njihovog braka, bi bilo životno da se upravo u takvim okolnostima lošeg braka eventualna predaja novca između brata i sestre nije vršila predajom na ruke već transakcijom putem banke, te poslije transakcijom putem banke isplata kupoprodajne cijene spornog stana, sve kako bi se o tako važnoj stvari-kupnji stana imao materijalni dokaz, a također je teško za povjerovati da u eventualnoj situaciji ulaganja tužiteljičine vlastite imovine od 75.000,00 eur u kupnju spornog stana, kupoprodajni ugovor kao kupac nije zaključila samo tužiteljica ili barem zajedno s tuženikom, već ga je zaključio samo tuženik, a zasigurno se ovdje ne bi radilo o situaciji da je kupoprodajni ugovor potpisao samo tuženik jer da bi tužiteljica imala povjerenje u svoga supruga budući je tužiteljica u svom iskazu rekla da je za čitavo vrijeme braka trpjela fizičko i psihičko nasilje od tuženika. Nadalje u svezi iskaza tužiteljice u dijelu u kojem navodi da je stan u [adresa], bio bračna stečevina nje i tuženika, za navesti je da taj svoj navod tužiteljica apsolutno ničim nije dokazala, štoviše ista je u uvodnom dijelu svog iskaza najprije navela da je novčani iznos od 25.000,00 koji je utrošen u plaćanje kupoprodajne cijene spornog stana bio vlastita imovina tuženika kojeg je tuženik stekao prodajom prvog stana u [adresa], a tek kasnije nakon što je rekla da je taj stan bio bračna stečevina nje i tuženika, se na izričit upit ispravila kazavši da je taj novac u iznosu od 25.000,00 eur bio bračna stečevina nje i tuženika. S druge strane, da je stan u [adresa], bio vlastita imovina tuženika, proizlazi iz provedenih dokaza što je već gore detaljnije pojašnjeno, pa nema potrebe za ponavljanjem. Nadalje, nije sporno da je sporni stan kupljen u visokom roh bau izdanju i da je uložen određeni novčani iznos u uređenje stana, međutim tužiteljica svoj navod da je iznos od 87.000,00 eur koji je dobiven od prodaje stana u [adresa], utrošen na uređivanje spornog stana, tijekom postupka apsolutno ničim nije dokazala, a niti je na tu okolnost predloženo izvođenje kakvih dokaza. Slijedom svega navedenog sud nije mogao prihvatiti iskaz tužiteljice i njezinog brata CJ a vezano za tvrdnju tužiteljice da joj je brat nakon prodaje njihovog obiteljskog stana naknadno predao na ruke još iznos od 50.000,00 eur te da je u kupnju spornog stana uložila vlastitu imovinu- novčani iznos od 75.000,00 eur, slijedom čega da je sporni stan bračna stečevina nje i tuženika.

23. Budući da iz svih gore provedenih dokaza proizlazi utvrđenim da je kupnja spornog stana za koji je kupoprodajna cijena iznosila 100.000,00 eur financirana u pretežitom dijelu vlastitom imovinom tuženika, konkretno novčanim iznosom od 87.000,00 eur, koji novčani iznos kao vlastitu imovinu je tuženik stekao prodajom svoje vlastite imovine- stana u [adresa], koji stan je stekao darovanjem od oca ZJ, to je imajući u vidu čl. 39. ObZ-a valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen kao stvarnopravni zahtjev i odlučiti kao u toč. I. izreke presude. Međutim kako je nesporno da je iznos od 13.000,00 eur kojim je isplaćen ostatak kupoprodajne cijene za sporni stan bio vlastita imovina tužiteljice i da je od strane stranaka na uređenje spornog stana uložen određeni novčani iznos, to tužiteljici po navedenoj osnovi pripada pravo na isplatu od tuženika (obvezno pravni zahtjev), međutim o isplati sud nije mogao odlučivati jer u ovoj parnici tužiteljica nije uz glavni tužbeni zahtjev (stvarnopravni zahtjev) postavila eventualni tužbeni zahtjev za isplatu (obveznopravni zahtjev), za odlučivanje o kojem zahtjevu za isplatu bi bilo neophodno provesti građevinsko vještačenje.

24.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku HJ priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur sastoji se od odvjetničke nagrade za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu od 5. listopada 2023. godine (100 bodova po Tbr. 8. toč. 4., Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika- "Narodne Novine" broj 138/23, 107/25, u nastavku: Tarifa), za sastav podneska od 17. ožujka 2026. godine (25 bodova po Tbr. 8. toč. 4., Tbr. 54. Tarife), te za zastupanje na ročištima od 5. veljače 2025. godine (25 bodova po Tbr. 9. toč. 5., Tbr. 54. Tarife), od 7. travnja 2025. godine, od 22. siječnja 2026. godine i od 24. ožujka 2026. godine (3X100 bodova po Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 54. Tarife). Na iznos od 900,00 eur valjalo je priznati PDV od 25% u iznosu od 225,00 eur. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 19. veljače 2025. godine i od 28. ožujka 2025. godine, budući se u tim podnescima samo navodi koja se dokumentacija dostavlja u spis. Također tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, budući da tuženik taj trošak nije imao, a prema čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" broj 118/18, 51/23, u nastavku ZSP-a) obveza plaćanja sudske pristojbe, ako tim Zakonom nije drukčije propisano, nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

24.2. Slijedom navedenog valjalo je o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška, imajući u vidu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti kao u toč. II. i III. izreke presude.

U Zadru, 12. lipnja 2026.

S u d a c

Katarina Dragičević

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici, po punomoćniku, uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu,

2. Tuženiku, po punomoćnici.