REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-7973/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 12. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3 i8splati na ime naknade štete svotu od 43.275,80 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. prosinca 2025. godine navodi da je osiguranik tužitelja ZH zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi dana 4.2.1994. koju je skrivio osiguranik tuženika DH upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika. Osiguranik tužitelja vodio je protiv tuženika spor radi naknade štete nastale u navedenom štetnom događaju, a koji spor je okončan presudom Općinskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-3017/94 od 9.9.1998. Na osnovu navedene nesreće pravomoćnim rješenjem HZMO-a br. IN-921419 od 3.2.1987. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu kao posljedica navedenog štetnog događaja. U razdoblju od 1.5.2023. do 30.11.2025. tužitelj je na ime invalidske mirovine ukupno isplatio 43.275,80 eura koji iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj je protiv tuženika povodom istog štetnog događaja vodio sporove radi naknade štete nastale isplatama invalidske mirovine koje su okončane presudama u korist tužitelja. Prethodno razdoblje postupa naknade štete tuženik je namirio u mirnom postupku uplatom dana 28.7.2021. Zadnje razdoblje postupka naknade štete vodi se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod br. P-8694/2023. Tužitelj nadalje navodi da je tuženiku uputio odštetni zahtjev dana 27.11.2025. koji je uredno zaprimio ali tužiteljeva tražbina nije podmirena mirnim putem. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 28. siječnja 2026. godine tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ne osporava štetni događaj i pasivnu legitimaciju tuženika. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik ukazuje da je za donošenje meritorne odluke u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika (ovdje tuženika) radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Ako se smatra da je tužitelju nastala šteta danom isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa invalidske mirovine, to znači da se ima primijeniti mjerodavna odredba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj izvršio plaćanje svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa invalidske mirovine, a to je čl. 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja, kao lex specialis za tuženika. Na to ukazuje recentna sudska praksa iz koje je razvidno stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis koji je mjerodavan u konkretnom slučaju, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio dokaz uvidom u presudu na listu 3 do 5 spisa, u zapisnik o očevidu na listu 7 do 10 spisa, u dopis na listu 11 do 12 spisa, u policu osiguranja na listu 13 spisa, u rješenje tužitelja na listu 15 do 16 spisa, u presude na listu 17 do 23 spisa, u knjigovodstvenu karticu na listu 25 do 26 spisa, u potvrdu na listu 27 spisa, u dopis tužitelja na listu 29 spisa i u dopis tuženika na listu 31 spisa.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ZH u periodu od 1.svibnja 2025. do 31. studenog 2025. godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja postupka pod posl. br. Pn-3017/94. i P-610/2018. a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dostavljenu presliku presude koja prileži spisu.

6.1. Isto tako nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

7. U konkretnom slučaju sporna je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZOMO/13).

8. Prvenstveno valja napomenuti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

9. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9.1. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

10. Također valja istaći da je na tužitelju teret dokaza koji bi to eventualni razmjerni iznos razlike između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine bio u obvezi isplatiti tuženik (čl. 27 st.3 ZOOP-a).

10.1. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. U konkretnom slučaju, a kao i što je već rečeno, teret dokaza leži na tužitelju, stoga s obzirom da isti nije dostavio, odnosno iznio činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana.

10.2. Tužitelj radi utvrđenja spornog nije imao nikakvih dokaznih prijedloga već je samo naveo da isti trpi štetu isplatom mirovine.

11. Slijedom svega navedenog uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

12. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. lipnja 2026.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku