REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-848/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice ŠŽĐ (ranije ŠŽ) iz [adresa], Thüringer strasse 18, 65428 Rüsselsheim, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika-protutužitelja IŽĐ iz [adresa], Š[adresa], 65468 Trebur, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 24. srpnja 2024., poslovni broj: P-275/2022-145, u sjednici vijeća održanoj 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja IŽĐ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 24. srpnja 2024., poslovni broj: P-275/2022-145 u pobijanim točkama II. i III. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I.Prihvaća se žalba tuženika-protutužitelja IŽĐ kao osnovana i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 24. srpnja 2024., poslovni broj: P-275/2022-145 u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka tako da se nalaže tuženiku-protutužitelju da naknadi tužiteljici- protutuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.663,01 eura (umjesto iznosa od 8.725,51 eura), u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice – protutuženice, a koji glasi: "Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine tužiteljice i tuženika upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, Zemljišnoknjižni odjel Pag, označena kao k. č. br. [katastarska čestica], Kuća, Kusci i dvoriše kusci, ukupne površine 462 m2, upisana u k. o. [katastarska općina]-I, zk. ul. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 6, geometrijskom diobom."

II Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice, a koji glasi:

Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine tužiteljice-protutuženice i tuženika- protutužitelja upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, zemljišnoknjižni odjel Pag, označena kao k. č. br. [katastarska čestica], Kuća, kusci i dvoriše kusci, ukupne površine 462 m2, upisana u k. o. [katastarska općina]-I, zk. ul. br. [broj ZK uloška], suvlasnički udio redni broj 6, prodajom na javnoj dražbi te podjelom dobivenog iznosa između tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja, razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima.

III Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, a koji glasi:

"1. Utvrđuje se da 1202/2600 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – I, suvlasnički udio redni broj 6., nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] KUSCI površine 462 m2, KUĆA površine 128 m2, KUSCI DVORIŠE KUSCI površine 334 m2, ukupno 462 m2, Suvlasnički dio: 1325/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) povezano s vlasništvom posebnog dijela – trosobnog stana S6 na II. Katu, sadržaja: ulazni prostor, dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom, dvije sobe, kupaonica i spremište, površine 49,51 m2, i loggia/balkon površine 9,46 m2, (ukupne neto korisne površine 55,30 m2), sa parking mjestom P-6 u dvorištu površine 12,50 m2, (sveukupne neto korisne površine 58,43 m2) ne predstavlja bračnu stečevinu tuženika/protutužitelja IŽĐ iz [adresa], Š[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice/protutuženice, ŠŽ iz [adresa], Thüringer strasse 18, OIB: [osobni identifikacijski broj], već u istom dijelu predstavlja vlastitu imovinu tuženika/protutužitelja IŽĐ, dok u preostalom dijelu od 1398/2600 dijela predstavlja bračnu stečevinu istih i to svakog u 699/2600 dijela pak se utvrđuje da je tuženik/protutužitelj IŽĐ iz [adresa], JŽĐ 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik iste nekretnine u 1901/2600 dijela iste te je temeljem ove presude IŽĐ ovlašten ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo, u skladu s navedenim suvlasničkim dijelovima, a tužiteljica/protutuženica, ŠŽ, dužna je trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo tuženika/protutužitelja u naznačenom suvlasničkom omjeru uz istodobno brisanje prava suvlasništva tužiteljice/protutuženice u 601/2600 dijela, s time da ista ostaje upisana kao suvlasnica u 699/2600 dijela.

2. Dopušta se ispravak zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - I, suvlasnički udio redni broj 6., nalazeće na kč. br. [katastarska čestica] KUSCI površine 462 m2, KUĆA površine 128 m2, KUSCI DVORIŠE KUSCI površine 334 m2, ukupno 462 m2, Suvlasnički dio: 1325/100000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) povezano s vlasništvom posebnog dijela – trosobnog stana S6 na II. Katu, sadržaja: ulazni prostor, dnevni boravak s kuhinjom i blagovaonicom, dvije sobe, kupaonica i spremište, površine 49,51 m2, i loggia/balkon površine 9,46 m2, (ukupne neto korisne površine 55,30 m2), sa parking mjestom P-6 u dvorištu površine 12,50 m2, (sveukupne neto korisne površine 58,43 m2) na način da se briše pravo suvlasništva s imena tužiteljice/protutuženice ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela, uz istodobnu uknjižbu prava suvlasništva iste na 699/2600 dijela te da se briše pravo suvlasništva s imena tuženika/protutužitelja IŽĐ iz Trebura, SR Njemačka, JŽĐ 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela, uz istodobnu uknjižbu prava suvlasništva istog na navedenoj nekretnini u 1901/2600 dijela."

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici- protutuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.725,51 eura, dok je u preostalom dijelu, preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

2. Tuženik-protutužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv točke II. i III. izreke presude, te protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka. Žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" poslovni broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi obrazloženju presude, a razlozi su proturječni, te se iz njih izvodi zaključak koji nije na istima utemeljen.

2.2. Ističe kako je nejasan i netočan stav prvostupanjskog suda zbog kojeg smatra nevjerodostojnim njegov iskaz u dijelu u kojem isti navodi da nije znao da je uknjižba predmetne nekretnine izvršena u korist stranaka, svake za ½ dijela. Navodi kako u kupoprodajnom ugovoru od 2010. zaključenog između Gajac gradnje d.o.o. i stranaka nisu naznačeni suvlasnički dijelovi, pa je nejasno na koji to „sadržaj citiranog kupoprodajnog ugovora“ sud misli.

2.3. Nejasno je na temelju čega je prvostupanjski sud sa sigurnošću zaključio da je primio rješenje o uknjižbi predmetnog stana odnosno da se na potvrdi nalazi njegov potpis. Napominje da rješenje o uknjižbi nije ni poslano poštom, već je isto preuzela i dostavnicu potpisala treća osoba (IŽ) izravno u zk odjelu. Ovo tim više što je tuženik iskazivao da je sve poslove glede uknjižbe za njega i tužiteljicu obavljao IŽ odnosno trgovačko društvo Gajac gradnja d.o.o.

2.4. Osim toga ističe da ne razumije hrvatski jezik, pa čak i da je primio rješenje zk odjela, isto mu nije razumljivo.

2.5. Dalje u žalbi navodi kako je postojala zajednička namjera stranaka za kupnju predmetnog apartmana, te da dio uloženih sredstava doista i predstavlja zajedničku imovinu odnosno bračnu stečevinu. No kako u kupoprodajnom ugovoru nisu bili određeni suvlasnički omjeri, a stranke su prethodno sklopile Ugovor o braku i nasljeđivanju, ističe kako nije imao potrebe osporavati ugovor o kupoprodaji.

2.6. Zaključno tuženik u žalbi navodi da u konkretnom slučaju traži da se utvrdi njegov suvlasnički dio sukladno ranije uloženoj vlastitoj imovini koja se nesporno izuzima od podjele bračne stečevine, te da se potom, sukladno tako utvrđenim suvlasničkim dijelovima, podijeli kupovnina ostvarena civilnim razvrgnućem odnosno prodajom nekretnine.

2.7. Tuženik-protutužitelj osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da je vrijednost predmeta spora za tužbu naznačena u visini od 1.459,95 eura, a za protutužbu u visini od 31.853,47 eura, pa nagrada za svaku priznatu radnju sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika može iznositi najviše 250 bodova, a ne 500 bodova, kako je to pogrešno izračunao prvostupanjski sud.

2.8. Predlaže stoga žalbu uvažiti i preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

5. Neosnovano tuženik-protutužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda i rješenje nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama u vlasništvu parničnih stranaka svake u 1/2 dijela koja u naravi predstavlja apartman koji se nalazi u Novalji na otoku Pagu koji je sagrađen na čest zem. 955/469 kuća [adresa] i dvorište [adresa] upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] 6. (E-6), te zahtjev tuženika za utvrđenjem da predmetna nekretnina u suvlasničkom udjelu od 1202/2600 ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka već njegovu vlastitu imovinu, a u preostalom suvlasničkom dijelu od 1398/2600 dijela da predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka na jednake dijelove.

7. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi, a žalbom se ne osporava:

- da su parnične stranke upisane kao suvlasnici na predmetnim nekretninama svaka u 1/2 dijela,

- da je predmetna nekretnina kupljena 2010. za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka,

- da je kupoprodajna cijena iznosila 65.000,00 eura od čega su stranke podigle 35.000,00 eura kredita, a ostatak kupoprodajne cijene je financiran iz vlastitih sredstava tuženika,

- da su stranke 14. veljače 2002. zaključile i ovjerile Ugovor o braku i nasljeđivanju iz kojega proizlazi da u početnu imovinu tuženika koja ne podliježe podjeli bračne stečevine ulazi, između ostalog, depozit vrijednosnih papira broj 226889 kod Landesbank Sachsen i flex račun broj 2200404616 kod Bischofsheimer Volksbank, te da istu kod prestanka braka zbog drugih razloga osim smrti jednog supružnika, nikako ne treba uzimati u obzir kod podjele bračne stečevine, zatim istu da ne treba uključiti niti kod obračuna početne imovine, niti kod obračuna konačne imovine dotičnog bračnog partnera,

- da je u ugovoru o kupoprodaji od 18. studenog 2010., bilo naznačeno da su kupci predmetne nekretnine parnične stranke bez naznake u kojem omjeru svaka od stranaka kupuje odnosno stječe predmetnu nekretninu,

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pagu od 7. veljače 2011. poslovni broj Z-2952/2010, temeljem ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave od 18. studenog 2010., izvršena uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama za korist parničnih stranaka i to svake u ½ dijela,

- da geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća jer da se radi o jednoj uporabnoj cjelini (apartmanu).

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da su parnične stranke sklapanjem ugovora o kupoprodaji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, te su rješenjem o uknjižbi prava vlasništva upisani kao suvlasnici svako u ½ dijela čime su stekli pravo suvlasništva sukladno odredbama članka 114. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZV).

8.1. Dalje prvostupanjski sud navodi da tuženik tijekom postupka ničim nije osporio, niti je pokretao postupke kojima bi osporavao sadržaj ugovora o kupoprodaji, niti je osporavao rješenje o upisu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi iako mu je isto, kako zaključuje prvostupanjski sud, uredno dostavljeno.

8.2. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik tijekom postupka dokazao da je dio novca za kupnju apartmana dao iz svoje vlastite imovine koja se, sukladno Ugovoru o braku i nasljeđivanju od 14. veljače 2002., izuzima od podjele bračne stečevine, ali prvostupanjski sud zauzima pravni stav prema kojem je tuženik ovlašten od tužiteljice tražiti da mu isplati vrijednost novca koji je dao iz svojih vlastitih sredstava za podmirenje dijela kupoprodajne cijene obvezno-pravnim zahtjevom, a ne zahtjevom za namirenje na način da se mijenja postojeći stvarno-pravni odnos tj. time da se povećava njegov suvlasnički udio na zajedničkoj imovini odnosno predmetnoj nekretnini.

8.3. Zbog navedenog, prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja. Prvostupanjski sud odbija i zahtjev tužiteljice za razvrgnuće suvlasništva geometrijskom diobom, dok prihvaća tužiteljičin zahtjev i određuje razvrgnuće civilnom diobom odnosno prodajom predmetne nekretnine te podjelom dobivenog iznosa između parničnih stranaka sukladno njihovim suvlasničkim udjelima.

9. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio dio iskaza tuženika u kojemu je tvrdio da nije imao saznanja da je uknjižba prava vlasništva izvršena u korist obje parnične stranke i to svake u ½ dijela. Naime, iako je točno da u ugovoru o kupoprodaji nije bilo izričito navedeno da kupci stječu nekretninu svaki u suvlasničkom omjeru od ½ dijela odnosno da nisu bili određeni suvlasnički omjeri u kojima parnične stranke kupuju predmetnu nekretninu, ipak su u predmetnom ugovoru o kupoprodaji, obje stranke, dakle tužitelj i tuženica bili označeni kao kupci. Nadalje, iz rješenja o provedbi upisa (rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Pagu od 7. veljače 2011. poslovni broj Z-2952/2010) proizlazi da su, na temelju istog ugovora o kupoprodaji, u zemljišnoj knjizi parnične stranke uknjižene kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaka u ½ dijela.

10. Neosnovani su navodi tuženika da nije potpisao povratnicu odnosno da nije primio rješenje u uknjižbi prava vlasništva. Naime, iz priložene povratnice (u priloženom spisu Z-2952/2010) proizlazi upravo suprotno odnosno proizlazi da je dostava uredno izvršena te da se na povratnici nalazi potpis primatelja. Sama tvrdnja tuženika da je potpis „sličan“ njegovom, ali da ga navodno nije on stavio, nije dovoljna za dovođenje u sumnju vjerodostojnosti navedene isprave osobito imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije dokazao svoju tvrdnju da potpis na povratnici nije njegov.

10.1. Povratnica (dostavnica), u smislu članka 230. stavka 1. ZPP-a, predstavlja javnu ispravu te uživa presumpciju istinitosti u pogledu činjenica koje se njome potvrđuju, a tuženik nije ponudio pravovremene i uvjerljive dokaze kojima bi tu presumpciju oborio.

10.2. Iako je tuženik predložio provođenje grafološkog vještačenja radi utvrđenja autentičnosti potpisa, taj dokazni prijedlog istaknut je tek nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud pravilno odbio navedeni dokazni prijedlog kao nepravovremen. Pri tome valja istaknuti da je tuženik od samog početka postupka (odnosno od pokretanja izvanparničnog postupka kada je prigovorio veličini suvlasničkih omjera) raspolagao sa saznanjima na kojima temelji tvrdnju da sporni potpis nije njegov, zbog čega je prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja mogao i trebao iznijeti pravovremeno već u odgovoru na tužbu odnosno najkasnije do zaključenja prethodnog postupka.

10.3. Neosnovano se također u žalbi navodi da bi rješenje o uknjižbi umjesto tuženika preuzela i potpisala treća osoba IŽ izravno u zemljišno-knjižnom odjelu jer ova činjenica nije ničim dokazana niti je u tom pravcu predloženo izvođenje bilo kakvih dokaza.

11. Što se tiče žalbenog navoda da tuženik, sve i da je primio rješenje o uknjižbi prava vlasništva, nije razumio njegov sadržaj jer ne razumije hrvatski jezik, valja navesti da su i ovi žalbeni navodi neosnovani jer je tuženik imao mogućnost zatražiti pomoć prevoditelja ili druge stručne osobe i upoznati se sa sadržajem odluke. Stoga se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne može s uspjehom pozivati na činjenicu da nije bio upoznat sa sadržajem rješenja zbog nepoznavanja hrvatskog jezika.

12. Pravilan je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda i pravni stav suda prvog stupnja prema kojem tuženik u konkretnom slučaju ima samo pravo na obvezno-pravni, a ne i na stvarno-pravni zahtjev prema tužiteljici.

12.1. Naime, iz svih izvedenih dokaza, a također i iz žalbe tuženika, proizlazi da je postojala zajednička namjera parničnih stranaka za kupnju predmetnog apartmana. Stranke su sklopile Ugovor o kupoprodaji u kojem su obje bile navedene kao kupci pri čemu ugovorom nije bio određen različit omjer njihovih suvlasničkih udjela niti je u ugovoru bilo naznačeno da bi jedan od bračnih drugova stjecao veći dio prava vlasništva od drugog.

12.2. Navedena ugovorna odredba potvrđena je i zemljišnoknjižnim stanjem, budući da su stranke temeljem istog ugovora, rješenjem o uknjižbi, upisane kao suvlasnici svaka u ½ dijela. Takav upis odgovara sadržaju ugovora i predstavlja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odraz volje ugovornih strana u trenutku sklapanja pravnog posla.

12.3. Pri tumačenju ugovora treba poći od zajedničke namjere ugovornih strana i smisla ugovorne odredbe. U konkretnom slučaju ništa ne upućuje na zaključak da je među strankama postojala volja da suvlasnički omjeri budu određeni prema visini pojedinačnih novčanih ulaganja odnosno da omjer tuženika bude veći zbog činjenice da će uložiti vlastitu imovinu. Naprotiv, upravo činjenica da su obje stranke navedene kao kupci bez određivanja različitih udjela, kao i kasniji upis svakog od njih u ½ dijela, ukazuje na namjeru stjecanja jednakih suvlasničkih dijelova.

12.4. Stoga, okolnost da je dio kupoprodajne cijene bio podmiren sredstvima koja predstavljaju posebnu imovinu jednog bračnog druga sama po sebi ne može dovesti do promjene stečenih i uknjiženih suvlasničkih omjera. Takvo ulaganje, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne daje osnovu za stvarnopravni zahtjev radi utvrđenja većeg suvlasničkog dijela jer bi takav zahtjev bio protivan sadržaju sklopljenog ugovora i pravnom učinku provedene uknjižbe.

12.5. Ulaganje posebne imovine tuženika, koja je kao takva navedena u Ugovoru o braku i nasljeđivanju od 14. veljače 2002., u stjecanje nekretnine, može predstavljati osnovu za obvezno-pravni zahtjev prema tužiteljici radi povrata uloženih sredstava ako su za to ispunjene pretpostavke. Takva eventualna tražbina međutim ne utječe na već uspostavljene suvlasničke omjere niti predstavlja osnovu za njihovu naknadnu izmjenu stvarno-pravnim putem. Zbog navedenog je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a uvažavajući pri tome odredbu članka 319. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO) pravilno postupio prvostupanjski sud kada je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja odbio kao neosnovan.

13. Iz sadržaja žalbe tuženika proizlazi da se tuženik zapravo ne protivi razvrgnuću suvlasničke zajednice civilnom diobom, već je samo smatrao da je prethodno, prije provedbe civilne diobe, potrebno pravilno utvrditi suvlasničke omjere sukladno njegovom protutužbenom zahtjevu. Kako je međutim odluka prvostupanjskog suda glede odbijanja protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja pravilna, to su i ovi žalbeni navodi neosnovani.

14. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio da razvrgnuće geometrijskom diobom nije moguće jer se radi o jednoj uporabnoj cjelini (apartamnu), pravilno, sukladno odredbama članka 47. stavak 1. i 2., te članka 50. stavka 1., 2 i 4. ZV-a, odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom odnosno prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom dobivenih sredstava između parničnih stranaka razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima.

15. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tuženika protutužitelja je odbijena i presuda prvostupanjskog suda potvrđena je u pobijanim točkama II. i III. izreke.

16. Što se tiče odlučivanja o troškovima postupka valja navesti da je žalba tuženika- protutužitelja u tom dijelu osnovana jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zajedno odlučivao o troškovima po tužbi i protutužbi te kada je zbrojio vrijednost predmeta spora za tužbu i vrijednost predmeta spora za protutužbu prilikom odlučivanja o visini troškova.

17. Naime, tužba i protutužba su samostalne tužbe pa je o troškovima postupka potrebno odlučiti posebno o troškovima po tužbi, uzimajući u obzir vrijednost spora po tužbi, a posebno o troškovima po protutužbi uzimajući u obzir vrijednost spora po protutužbi (tako i Rev-1356/2021-4 od 26. travnja 2022.).

18. Protutužba je u cijelosti odbijena, pa je stoga tužiteljica u odnosu na protutužbu u cijelosti uspjela u sporu, a u cijelosti je uspjela i sa tužbom jer je prihvaćen njezin eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, zbog čega o troškovima postupka treba odlučiti primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, međutim ne zbrajanjem vrijednosti predmeta spora kako je to napravio prvostupanjski sud. Vrijednost predmeta spora za tužbu je iznosila 1.459,95 eura, dok je za protutužbu iznosila 31.853,47 eura.

19. Temeljem članka 155. ZPP-a kao troškovi koji su bili potrebni tužiteljici po tužbi i protutužbi su: trošak sastava tužbe 100 bodova (Tbr. 7 točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 – dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 21. rujna 2020. od 100 bodova (Tbr. 8. točka 3. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 26. listopada 2018., 10. svibnja 2019., 29. rujna 2020., 1. veljače 2021., 15. lipnja 2022. i 20. lipnja 2024. po 250 bodova (Tbr. 9 točka 1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu od 3. svibnja 2022. po 125 bodova (Tbr. 9 točka 2. Tarife), što ukupno iznosi 1825 bodova odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) 3.650,00 eura uvećano za PDV od 25% koji iznosi 912,50 eura (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 4.562,50 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura i presudu od 47,42 eura, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 4.663,01 eura.

20. Zbog navedenog je rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno o troškovima postupka preinačeno i tužiteljici-protutuženici je dosuđen trošak postupka u iznosu od 4.663,01 eur, umjesto iznosa od 8.725,51 euro. Ova se odluka temelji na članku 380. točki 3. ZPP-a.

21. U ne pobijanom dijelu (točka I. izreke presude, te odbijajući dio rješenja o troškovima postupka) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

22. Tuženik-protutužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer je sa žalbom uspio samo u pogledu odluke o troškovima postupka, a ne i u pogledu glavne stvari.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 12. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić