Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1
Novska
Poslovni broj: Povrv-132/2025.-10.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini Stalna služba u Novskoj po sucu Nadi Filipović kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Obiteljski dom Jurković d.o.o. Kutina, Lavoslava Ružičke (OIB 24634619656) kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek odvjetnik iz Kutine protiv tuženika TU (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine, radi isplate, nakon zaključenja glavne rasprave održane 28. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I.Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Vugrina broj Ovrv-2996/2025. od 28. srpnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku TU da tužitelju Obiteljski dom Jurković d.o.o. Kutina isplati iznos od 77,42 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Vugrina broj Ovrv-2996/2025. od 28. srpnja 2025. u dijelu kojim je naloženo tuženiku TU da tužitelju Obiteljski dom Jurković d.o.o. Kutina isplati iznos od 416,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom i tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III.Nalaže se tužitelju Obiteljski dom Jurković d.o.o. Kutina da tuženiku TU naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 251,28 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Prijedlogom za ovrhu primljenim 10. srpnja 2025. tužitelj je predložio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 493,83 eura uz zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 387,15 eura od 1. srpnja 2024. i na iznos od 106,68 eura od 1.kolovoza 2024. do isplate uz naknadu troškova postupka.
2.Predložena ovrha određena je rješenjem javnog bilježnika broj Ovrv- 2996/2025. od 28. srpnja 2025., a na koje je ovršenik, u zakonom propisanom roku, izjavio prigovor te je isto stavljeno izvan snage i postupak nastavljan kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3.U prigovoru ovršenik, sada tuženik, navodi da je s tužiteljem sklopio ugovor o pružanju usluga smještaja njegove majke DU, da je smještaj počeo 17. svibnja 2024., a završio 20. svibnja 2024., da je smatrao da je ugovor raskinut i da priznaje zahtjev tužitelja za iznos od 37,46 eura što je cijena smještaja za tri dana. Predlaže da se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbije.
4.Na glavnoj raspravi sud je izveo dokaze uvidom u ugovor o pružanju usluga korisnicima od 17. svibnja 2024., račune tužitelja od 31. svibnja 2024. i 12. lipnja 2024., smrtni list za DU, saslušanjem svjedoka ĐU i dr. LU i saslušanjem tužitelja i tuženika.
5.Nakon ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u međusobnoj vezi, odlučeno je kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
6.Iz suglasnih izjava tužitelja i tuženika proizlazi da su 17. svibnja 2024. sklopili ugovor o smještaju korisnice DU, majke tuženika, da je smještaj počeo istog dana, a da je prestao 20. svibnja 2024.
7.Uvidom u račun broj 148/POSL2/1 od 31. svibnja 2024. utvrđeno je da tužitelj traži od tuženika da plati smještaj korisnika za mjesec svibanj u iznosu od 251,65 eura i hranu za smještaj za mjesec svibanj 135,50 eura, ukupno 387,15 eura. Uvidom u račun broj 186/POSL2/1 od 4. lipnja 2024. utvrđeno je da bi tuženik trebao platiti smještaj korisnika za mjesec lipanj 69,34 eura i hranu za smještaj za mjesec lipanj 37,34 eura, ukupno 106,68 eura.
8.Tuženik je priznao tužbeni zahtjev na iznos od 37,46 eura te je ostao sporan preostali iznos od 456,37 eura.
9.Tužitelj svoj zahtjev temelji na članku 16. stavak 3. Ugovora o pružanju usluga korisnicima kojim je ugovoreno da ukoliko ugovaratelj obveznik plaćanja otkaže ugovor dužan je platiti naknadu za vrijeme otkaznog roka, a koji je ugovoren stavkom 2. istog članka na rok od 15 dana od dana uručenja pismenog otkaza.
10.Navedenim člankom ugovora nije ugovoreno o kakvoj naknadi se radi odnosno nije ugovoreno na koji način se određuje naknada odnosno što čini naknadu koju bi korisnik usluge trebao platiti u slučaju otkaza ugovora. Člankom 11. ugovora, a na koji se poziva tužitelj, ugovorena je mjesečna cijena smještaja korisnika. Međutim, člankom 16. stavak 3. ugovora nije određeno da je naknada isto što i cijena smještaja odnosno nije određeno da se naknada određuje temeljem cijene smještaja slijedom čega poistovjećivanje naknade i cijene smještaja ostaje kao pretpostavka, a ne dokazana činjenica. Radi toga sud smatra da naknada koju bi trebao platiti ugovaratelj - obveznik plaćanja nije točno određena, a niti je odrediva budući da ni po čemu ne ukazuje i ne vezuje se za cijenu smještaja kako to smatra tužitelj.
11.Člankom 269. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. istog članka propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Člankom 270. stavak 1. istog zakona propisano je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan. Člankom 272. stavak 1. propisano je da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
12.Dakle, kako sud nalazi da je obveza tuženika u pogledu plaćanja naknade za otkaz ugovora neodređena i neodrediva ista je ništetna. Osim iz navedenog razloga odredba ugovora koja se odnosi na naknadu koju je dužan platiti obveznik plaćanja u slučaju otkaza ugovora ništetna je i temeljem članka 54. stavak 1. točka 17. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22., 59/23.) kojom je propisano da jedna od ugovornih odredbi koja bi se smatrala nepoštenom je odredba kojom se obvezuje potrošača na ispunjenje njegovih ugovornih obveza čak i u slučajevima kada trgovac nije ispunio svoje ugovorne obveze i članka 59. stavak 1. istog zakona.
13.Člankom 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sukladno ovoj odredbi tuženik bi bio dužan platiti tužitelju dio ugovorene cijene smještaja iz članka 11. ugovora za vrijeme koje je njegova majka provela na smještaju kod tužitelja. S obzirom da je cijena smještaja 800,00 eura mjesečno jedan dan smještaja bi iznosio 25,81 eur. Majka tuženika je, prema izjavi tužitelja, bila kod njega na smještaju od petka poslijepodne 17. svibnja 2024. do najduže 10,00 sati 20. svibnja 2024. što znači tri dana. Za tri dana tuženik bi trebao platiti iznos od 77,42 eura.
14.Slijedom navedenog platni nalog je održan na snazi za iznos od 77,42 eura, a ukinut za iznos od 416,41 eur. Uz to je tuženiku naloženo da plati zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 1. srpnja 2024. kako je i traženo tužbenim zahtjevom u odnosu na cijenu smještaja za svibanj 2024., a budući da tuženik nije osporavao tijek zakonske zatezne kamate. Odluka o kamatama temelji se na članku 29. Zakona o obveznim odnosima.
15.Tužitelj je uspio u sporu u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva s 18,59%, a tuženik s 81,41% što znači da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 62,82% priznatih troškova.
16.Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka koji se odnosi na zastupanja po punomoćniku na tri ročišta po 100,00 eura i sastav jednog podneska 100,00 eura. Nakon usklađenja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.) tuženiku je na ime zastupanja po punomoćniku na ročištima od 19.1.2026., 3.3.2026. i 28.4.2026. priznat iznos od po 100,00 eura (Tar.br.9.1.) i na ime naknade za sastav jednog podneska 100,00 eura (Tar.br.8.1.). S obzirom na uspjeh tuženika u sporu tužitelj je obvezan da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 251,28 eura. Odluka se temelji na članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.).
U Novskoj 12. lipnja 2026.
S u d a c
Nada Filipović
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude stranka koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije uredno obaviještena o danu održavanja ročišta za objavu presude od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismenim podneskom.
Dna
1. Pun. tužitelja.
2. Pun. tuženika.