REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-1622/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku po sucu Mirku Veleglavcu u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu) ID, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupaju ga odvjetnici u ZOU „Darija Silov i Ivan Milin“ u Šibeniku, Stjepana Radića 31, protiv tužene (ime u nominativu) Zagrebačka Banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupaju je odvjetnici u OD Porobija i Porobija jt.d.. u Zagrebu, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 08. travnja 2026. godine, u nazočnosti tužitelja s punomoćnicom Darijom Silov odvjetnicom u ZOU „Darija Silov i Ivan Milin“ u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika Filipa Fuština odvjetnika u OD Porobija i Porobija j.t.d. u Zagrebu, na ročištu objave odluke dana 12. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, isplati tužitelju (ime u nominativu) ID, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.302,83 eura (tri tisuće tristo dva eura i 83/100 euro centa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:

- na iznos od 6,46 Eura od dana 01. studenog 2007. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,32 Eura od dana 01. prosinca 2007. godine, pa do isplate,

- na iznos od 7,29 Eura od dana 01. siječnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 8,02 Eura od dana 01. veljače 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12,33 Eura od dana 01. ožujka 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 12,91 Eura od dana 01. travnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 11,23 Eura od dana 01. svibnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,59 Eura od dana 01. lipnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 11,14 Eura od dana 01. srpnja 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 9,94 Eura od dana 01. kolovoza 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 9,97 Eura od dana 01. rujna 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 10,53 Eura od dana 01. listopada 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 14,42 Eura od dana 01. studenog 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 11,30 Eura od dana 01. prosinca 2008. godine, pa do isplate,

- na iznos od 14,33 Eura od dana 01. siječnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 20,86 Eura od dana 01. veljače 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 28,01 Eura od dana 01. ožujka 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 25,98 Eura od dana 01. travnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 25,69 Eura od dana 01. svibnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 22,51 Eura od dana 01. lipnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 19,72 Eura od dana 01. srpnja 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 24,32 Eura od dana 01. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 26,44 Eura od dana 01. rujna 2009. godine, pa do isplate,

XIV P-1622/2019

- na iznos od 25,23 Eura od dana 01. listopada 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 24,05 Eura od dana 01. studenog 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 26,75 Eura od dana 01. prosinca 2009. godine, pa do isplate,

- na iznos od 29,31 Eura od dana 01. siječnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 32,00 Eura od dana 01. veljače 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 31,29 Eura od dana 01. ožujka 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 35,82 Eura od dana 01. travnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 34,65 Eura od dana 01. svibnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 36,93 Eura od dana 01. lipnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 49,74 Eura od dana 01. srpnja 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 46,83 Eura od dana 01. kolovoza 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 57,77 Eura od dana 01. rujna 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 52,00 Eura od dana 01. listopada 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 47,66 Eura od dana 01. studenog 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 60,86 Eura od dana 01. prosinca 2010. godine, pa do isplate,

- na iznos od 69,02 Eura od dana 01. siječnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,11 Eura od dana 01. veljače 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 63,97 Eura od dana 01. ožujka 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 59,72 Eura od dana 01. travnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 61,03 Eura od dana 01. svibnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 75,49 Eura od dana 01. lipnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,52 Eura od dana 01. srpnja 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 93,52 Eura od dana 01. kolovoza 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 87,71 Eura od dana 01. rujna 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,66 Eura od dana 01. listopada 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,42 Eura od dana 01. studenog 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 77,43 Eura od dana 01. prosinca 2011. godine, pa do isplate,

- na iznos od 80,72 Eura od dana 01. siječnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,34 Eura od dana 01. veljače 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,45 Eura od dana 01. ožujka 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,17 Eura od dana 01. travnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,10 Eura od dana 01. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 84,45 Eura od dana 01. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,99 Eura od dana 01. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,12 Eura od dana 01. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 81,77 Eura od dana 01. rujna 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 79,27 Eura od dana 01. listopada 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,31 Eura od dana 01. studenog 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 83,42 Eura od dana 01. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,98 Eura od dana 01. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 78,53 Eura od dana 01. veljače 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 81,61 Eura od dana 01. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 82,32 Eura od dana 01. travnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 80,94 Eura od dana 01. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

- na iznos od 76,52 Eura od dana 14. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

sve po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. veljače 2008. godine do 30. lipnja XIV P-1622/2019

2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku petnaest dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku (ime u nominativu) Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, tužitelju (ime u nominativu) ID, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti parnični trošak u iznosu od 2.648,52 eura (dvije tisuće šesto četrdeset osam eura i 52/100 euro centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je sa tuženikom dana 11. lipnja 2007. godine u [adresa] sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila marke Renault, model Kangoo 3 Alize 1,2 16V, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2007, broj ugovora 3209668487, kreditna partija 7103694138, koji Ugovor da je potvrdio javni bilježnik u [adresa] Vojislav Vuletin, pod brojem OV-10149/2007, a isplata kredita da je izvršena na račun prodavatelja spomenutog vozila Auto kuće Gašperov d.o.o. broj 2360000- 1101321298.

2. Predmetnim ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 17.745,69 CHF, a ugovor je sklopljen na razdoblje (rok otplate) od 72 mjeseca. Istim da je utanačeno da je tužitelj dužan tuženiku platiti u anuitetima iznos kredita od 17.745,69 CHF i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.

3. Izvorno ugovorena nominalna promjenjiva kamatna stopa da je iznosila je 5,20 % godišnje, a na dan zaključenja Ugovora mjesečni anuitet da je iznosio 287,45 CHF plativ u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

4. Tuženik da je u standardiziranom ugovoru, člankom 2. utvrdio da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukama kreditora, bez jasnih i provjerljivih parametara o načinu promijene iste, a o kojoj odredbi predmetnog ugovora da se nije pojedinačno pregovaralo.

XIV P-1622/2019

5. Susljedno iznesenom tuženik da je povrijedio potrošačko pravo tužitelja tako što je utanačenjem predmetnog ugovora koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja odredba da je ništetna.

6. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

7. U odnosu na tečaj CHF-a dan isplate predmetnog kredita nadalje tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se isti povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

8. Naglasio je da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012, koja da je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem PŽ-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine, pravomoćno da je utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarskog franka, nepoštena i ništetna, a u tom postupku da je sudjelovao i tuženik, to imajući u vidu da su u navedenom postupku tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, s obzirom da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, banke kao trgovci, nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.

9. Posebno je istaknuo da je člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi.

10. Nastavno iznesenom da proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao ne pripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici obračunatih i plaćenih iznosa kamata u mjesečnim anuitetima koje da je tuženik zaračunavao uslijed protupravnih (ništetnih) promjena kamatnih stopa u odnosu na početno ugovorenu nominalnu kamatnu stopu od 5,20% godišnje i obračunavao mjesečne anuitete različite od polazne osnove na dan kada je kredit isplaćen.

11. Slijedom navedenog predložio je usvojiti iskazani tužbeni zahtjev kako je postavljen podneskom od dana 24. siječnja 2025. godine nakon provedenog vještačenja, a tuženu obvezati na plaćanje parničnog troška tužitelju.

XIV P-1622/2019

12. Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu i tijekom parnice protivio činjeničnim navodima predmetne tužbe, te izvorno postavljenom tužbenom zahtjevu, ali i preinačenom zahtjevu tužitelja. Istaknuo je prigovor zastare tužiteljeva potraživanja u odnosu na bilo koji utuženi iznos dospio pet godina prije datuma uredno zaprimljene tužbe na sudu.

13. Istaknuo je da su i treće osobe (ED) plaćale predmetni kredit tužitelja, osporio je potrošačka svojstva predmetnog ugovoru o kreditu ali i tužitelju svojstvo potrošača. Tužitelj da se neosnovano poziva na presude iz sporova za kolektivnu zaštitu potrošača, jer da su utvrđenja iz tih presuda samo načelne prirode i odnose se na apstraktnog, prosječnog potrošača. Tužitelj da nije takav.

14. Naveo je da je kamata određena predmetnim ugovorom o kreditu zakonita i da ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Tužena da nije znala niti da je mogla ili morala znati za rast tečaja CHF koji da je u dugom razdoblju prema (tada) hrvatskoj kuni bio izuzetno stabilan.

15. Posebno je naglasio da je tužena prilikom sklapanja utuženog ugovora pružila sve potrebne informacije tužitelju to u okviru primjene obveznih smjernica za informiranje klijenata i u skladu s edukacijom koju su osobni bankari prošli u pripremi za uključivanje kredita u CHF u kreditnu ponudu, a od banke ovdje tuženika da se ne može očekivati da klijenta informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja, odnosno budućem smjeru kretanja tečaja.

16. Dodao je da se tuženik obvezao Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, te da su osnovna načela promjene kamatne stope prvenstveno visini i promjene tržišnih parametara koji su određivali uvjete pod kojima se tuženik mogao zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnose na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske.

17. Slijedom iznesenog predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku.

18. U dokaznom postupku pregledan je predmetni ugovor o kreditu zaključen dana 11. lipnja 2007. godine pod brojem 3209688487, pregledan je otplatni plan za isti kredit, te promet po utuženom kreditu, pregledane su odluke Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine te Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 16. srpnja 2014. godine, kao i presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine, pregledan je izračun razlike nastale temeljem promjene kamatne stope i promjene tečaja po predmetnom kreditu, podatci o OPG-u Rupić u razdoblju traženja i dobivanja utuženog kredita, pregledani su opći uvjeti poslovanja tuženika u odnosnom razdoblju, te opći uvjeti promjene kamatnih stopa u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, pročitane su odluke suda Europske unije broj C-498/16 i C-630/17, te C-497/13, pročitano je financijsko knjigovodstveno vještačenje stalnog sudskog vještaka za financijsko računovodstvene poslove Željka Dekovića od 30. prosinca 2024. godine, te dopuna istog nalaza i mišljenja s nadnevkom 27. siječnja XIV P-1622/2019

2025. godine, saslušan je tužitelj kao stranka, a odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tuženika da se u dokaznom postupku izvedu dokazi čitanjem više desetaka različitih drugostupanjskih odluka različitih drugostupanjskih sudova u RH kao irelevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18.1. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

19. Tužbeni zahtjev je osnovan.

20. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

21. Naime, predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za povrat novčanih sredstava preplaćenih tuženiku po Ugovoru o kreditu zaključenog dana 11. lipnja 2007. godine pod brojem 3209668487 i kreditnom partijom 7103694138, koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik u [adresa] Vojislav Vuletin, pod brojem OV-10149/2007, odobrenog tužitelju za kupnju motornog vozila marke Renault, model Kangoo 3 Alize 1,2 16V, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2007, isplatu kojeg kredita je tužena izvršila na račun prodavatelja spomenutog vozila Auto kuće Gašperov d.o.o. broj 2360000-1101321298, koje činjenice u bitnom nisu niti bile sporne među strankama, sve po osnovi razlike u visini ugovorenih i plaćenih anuiteta, s obzirom na promjenu valutnog tečaja CHF kroz razdoblje od plasmana odobrenih sredstava po spomenutom ugovoru do konačne otplate istog dana 14. lipnja 2013. godine.

22. Između ostalog, tužitelj predmetnu tužbu temelji i na utvrđenjima iz parnice radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.a stavak 1. u vezi članka 502.c ZPP), pravomoćno okončanoj presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od dana 13. lipnja 2014. godine pod poslovnim brojem Pž- 7129/13, u kojoj parnici je na strani (više) tuženika, pored ostalih, sudjelovao i tuženika iz ove parnice. Revizija izjavljena protiv navedene drugostupanjske presude odbijena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom dana 09. travnja 2015. godine pod poslovnim brojem Revt-249/2014.

23. Citiranom prvostupanjskom presudom VTS RH-a utvrđeno je da su ugovorne odredbe kojima se jednoj ugovornoj stranci daje ovlaštenje da po svojoj odluci i bez sudjelovanja druge ugovorne stranke, mijenja stopu ugovorene kamate, ništetne, što je nedvojbeno slučaj i u ovom konkretnom predmetu, budući da utanačenje članka 2. predmetnog ugovora implicira zaključak (dokaza za drugačiji u supstratu izvedenih dokaza nije bilo) da stranke iz ove parnice nisu pojedinačno pregovarale o modalitetu određivanja promjenjivosti kamatne stope („sukladno odluci Banke“), tako i iz iskaza tužitelja, a tim je utanačenjem određena promjena kamatne stope izvorno utanačene među strankama baš jednostranom odlukom tuženika, te je ista više puta mijenjana tijekom otplatnog razdoblja bez da je na te promijene tužitelj mogao utjecati, dok je

XIV P-1622/2019

utanačenjem iz točke 4. utuženog ugovora zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika kredit ugovoren u valuti (CHF, točka 1. ugovora), a isplata u kunskoj protuvrijednosti.

24. Spomenuto utanačenje predmetnog ugovora o kamati stipulirano je tako da ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, ovdje pravnog prednika tuženika, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja, jer se tako time stvara situacija da vjerovnik (pravni prednik tuženika) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja) koji promjenu ne može predvidjeti, ali pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, tako i tužitelj u stranačkom iskazu.

25. Uz obrazloženo treba naglasiti i da je u presudi suda EU, broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. godine u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo, da se ta odredba ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, pri čemu je sud EU pošao od svog općepoznatog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banku) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

25.1. Susljedno navedenom u točki 25. ovog obrazloženja, u odnosu na razumljivost predmetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, nesumnjivo je da je prilikom sklapanja spornog ugovora kreditu, tužitelj kao korisnik kredita, u usporedbi s bankom kao poduzetnikom bio "prosječni građanin" te je kao takav doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je na temelju ugovornih odredbi predmetnog ugovora jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju te nije mogao predvidjeti učinke koji će za njega, po osnovi zaključenog kredita nastupiti u budućnosti, jer je tek uz objašnjavanje svih čimbenika koji utječu na formiranje kamatne stope, tužitelj kao potrošač, mogao razumjeti i spoznati ekonomske učinke ugovaranja takve (promjenjive) kamatne stope.

26. Ovdje je za naglasiti da sud nije prihvatio općenite tvrdnje tuženika o tome da tužitelj u ovoj parnici nije potrošač, niti da predmetni ugovor nije potrošački ugovor, što je sve tuženik temeljio na novinskim napisima o postojanju OPG-a Rupić, to budući da je utuženim ugovorom jasno navedeno da je isti ugovor odobren radi kupnje, ranije opisanog, motornog vozila, da je tuženik sredstva odobrenog kredita plasirao na račun prodavatelja istog vozila, te da tuženik nije pružio nikakav dokaz da bi tužitelj odobrena sredstva predmetnog kredita, a nije to niti mogao zbog načina plasmana (uplate na račun prodavatelja kupljenog motornog vozila), koristio u neke druge svrhe.

XIV P-1622/2019

27. Ovdje valja naglasiti da je sud dopustio tužitelju preinačenje ove tužbe kakvo je isti izvršio podneskom od dana 24. siječnja 2025. godine do iznosa glavnice od 3.302,83 eura (izvorno je tužitelj zatražio isplatu 17.000,00 kuna što je po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro ekvivalent iznosu od 2.256,29 eura) to pored protivljenja tuženika takvom preinačenju, uz ocjenu da je isto u konkretnoj pravnoj stvari svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3. članka 190. ZPP-a).

28. Također glede zastare valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama pod brojevima Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu navedene tužbe, dok je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, revidirao naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na sjednici dana 30. siječnja 2020. godine ističući da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

29. Konačno, a što krijepi stav ovog suda o neutemeljenosti protivljenja tuženika opisanoj preinaci ove tužbe, te istaknutom prigovoru zastare, valja naglasiti da su predsjednici Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 26. studenog 2021. godine zaključkom pod poslovnim brojem Su IV-162/2021 zaključili da je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva u predmetima po tužbama korisnika u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

30. Zastarni rok kod stjecanja bez osnove iznosi pet godina, a podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu (P-1401/2012) čiji se učinak proteže i na ovaj predmet, prekinuta je zastara predmetne tražbine u smislu odredbe članka 241. ZOO-a tako da rokovi zastare ponovno počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu (dana 14. lipnja 2018. godine), a od tog dana do podnošenja tužbe u ovom predmetu (dana 12. lipnja 2019. godine) nije protekao navedeni zastarni rok, pri čemu je ocjena ovog suda da nedvojben datum predaje predmetne tužbe sudu jer isti proizlazi iz prezentata suda o toj predaji (list 1. spisa).

31. Nastavno, tijekom predmetnog postupka, provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijsko računovodstvene struke Željka Dekovića mag. oec. od dana 30. prosinca 2024. godine (listovi 82 do 109 spisa), sa dopunom istog nalaza i mišljenja s nadnevkom 27. siječnja 2025. godine (listovi 120 do 127 spisa), koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio, smatrajući da je istim jasno i potpuno odgovoreno na sva po sudu postavljena pitanja zbog kojih je vještačenje određeno, pa je utvrđeno je da je tuženik, postupajući na opisani (ranije obrazloženi) način više

XIV P-1622/2019

puta povećavao ugovorenu kamatnu stopu, što je uz promijenjeni tečaj CHF u odnosu na u odnosnom vremenu važeću valutu u RH, kunu, uzrokovalo pretplatu tužitelja po predmetnom kreditu.

32. Vještak je na temelju analize promjena valutne klauzule, odnosno uslijed promjene kamatnih stopa i tečaja CHF, utvrdio da je iznos anuiteta predmetnog kredita s promjenama kamata i tečaja 116.531,52 tadašnjih kuna (toliko tužitelj platio), a da je ukupan iznos anuiteta kredita prema primljenom iznosu kredita po fiksnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi 91.646,36 tadašnjih kuna, stoga da postoji razlika anuiteta zbog valutne klauzule (promjene tečaja CHF-a) i promjene kamatnih stopa u iznosu od 24.885,16 kuna ili preračunato u važeću valutu u RH po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro od 3.302,83 eura. Ovaj iznos predstavlja razliku između kunskih iznosa kojima je banka teretila korisnika kredita, ovdje tužitelja i iznosa uplata obračunatih po početnom tečaju od 1,00 CHF za 4,428133 kune kuna važećem na dan isplate kredita 18. lipnja 2007. godine. Nadalje, uslijed promjene kamatne stope, odnosno ništetnosti promjenljive kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu stopu od 5,20%, u razdoblju od dospijeća prvog anuiteta do konačne otplate kredita, utvrđena je razlika kamata između ugovorene i primijenjene stope. Ta razlika iznosi ukupno 896,77 eura, dok preplaćeni iznos po osnovi tečajnih razlika za plaćanje glavnice (početni tečaj CHF-a u odnosu na pojedine obračunate tečaje CHF-a na dan plaćanja pojedinog anuiteta) iznosi 2.406,06 eura, što u zbiru daje ukupno 3.302,83 eura preplate na štetu tužitelja.

33. Susljedno iznesenom supstratu koji proizlazi iz provedenog vještačenja, utvrđeno je da postoji dug tuženika prema tužitelju, i to po osnovi razlike u visini anuiteta (ugovorenih i plaćenih), nastalih zbog promjene valutnog tečaja CHF tijekom razdoblja otplate utuženog kredita od dana plasmana istog 18. lipnja 2007. godine do dana konačne otplate kredita 14. lipnja 2013. godine (kredit je zatvoren – maturiran 31. prosinca 2013. godine) u ukupnom iznosu od 3.302,83 eura, za koji iznos je sud utvrdio da je tuženik isti neosnovano stekao zbog čega je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti i stoga je, primjenom odredbe članka 323. stavka 1., kojom su propisane posljedice ništetnih ugovora, u vezi člankom 1111. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZOO) kojim je normirano opće pravilo o stjecanju bez osnove, tuženik obvezan platiti tužitelju navedeni iznos to sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno odredbi članku 1115. ZOO-a, kojim propisom je određen opseg vraćanja stečenog bez osnove, (datumi plaćanja pojedinih anuiteta nisu među strankama bili sporni), pa je zato suđeno kao u točki I. izreke ove presude.

34. Uz navedeno je za naglasiti da iz nalaza mišljenja vještaka (dopuna na listu 124 spisa) proizlazi da je vještak Željko Deković (prikazano u tablici 3. dopune nalaza i mišljenja) izračunao razlike u kunskim iznosima plaćenih anuiteta po osnovi primjene valutne klauzule (primjena srednjeg tečaju banke kreditora, ovdje tuženika, za CHF valutu na dan dospijeća plaćanja obveze), te promjene kamatnih stopa od strane banke kreditora, ovdje tuženika, i to mjesečno po svakom anuitetu, sve zbrojno u obračunskom razdoblju u odnosu na plaćene anuitete tuženiku po tužitelju u kunama obračunatih po fiksnom srednjem tečaju tuženika za CHF na dan isplate kredita i po

XIV P-1622/2019

početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju, a nakon umanjenja mjesečnih razlika u korist tuženika kada je tijekom razdoblja otplate kredita otplaćeni mjesečni anuitet banci kreditoru, ovdje tuženiku, bio manji od početno ugovorenog, pa stoga sud nije prihvatio navode tuženika o postojanju tzv. negativnih tečajnih razlika, tj. upiranje tuženika na istu činjenicu, posebice, jer sam tuženik u podnesku od dana 06. veljače 2025. godine decidirano ističe: „da je sudski vještak izvršio prebijanje tražbine tužitelja i tuženika te je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim je izvršeno prebijanje tražbine tužitelja i tuženika, stoga da tuženik ne postavlja samostalni tužbeni zahtjev za prebijanje, obzirom da je vještak prebijanje već napravio“.

35. Odluka o dosuđenoj zakonskoj zateznoj kamati na pojedine iznose glavnice kako su navedeni u točki I. izreke ove presude, temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članaka 154. stavku 1. , te člancima 155. i 164. ZPP-a, a tužitelju koja je uspio u parnici, te određeno popisao parnični trošak, uz vrijednost predmeta spora od 17.000,00 kuna po tužbi ili 2.256,29 eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kuna za 1,00 euro, te u visini od 3.302,83 eura nakon podneska tužitelja od 24. siječnja 2025. godine, ovaj sud je utvrdio trošak za sastav tužbe od 100,00 bodova, za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištima na dane 02. prosinca 2024. godine, 17. veljače 2025. godine, te 19. ožujka i 08. travnja 2026. godine, ukupno 400,00 bodova (4X100,00 bodova), te za sastav podnesaka od 28. studenog 2025. godine, te 24. siječnja 2025. godine i 11. ožujka 2026. godine, ukupno 300,00 bodova (3X100,00 bodova), sveukupno 800,00 bodova sve sukladno Tbr. 9. stavka 1. i 5., Tbr. 8. stavka 1. i 2. u svezi s Tbr. 7. stavak 1. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Nar. nov. broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) ili u novcu 1.600,00 eura po Tbr. 54. Tarife (1,00 bod u vrijednosti od 2,00 eura) i još 25,00% PDV-a na isti iznos po Tbr.46 Tarife u iznosu od 400,00 eura, kao i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 69,02 eura i presudu 79,50 eura to po Tar. br. 2. u svezi s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov. broj: 118/18 i 51/23), te 500,00 eura plaćenog predujma za vještačenje, sveukupno 2.648,52 eura koliko je tužitelju dosuđeno troška, a tuženiku naloženo platiti, zato je riješeno kao u točki II. izreke ove presude.

36.1. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od donošenja ove presude i rješenja do isplate, sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Nar. nov. broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), u visini prema članku 29. stavkom 2. ZOO-a.

U Šibeniku, dana 12. lipnja 2026. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana po objavi ili dostavi pisanog otpravka iste ovisno o urednosti dostave za ročište objave. Eventualna žalba podnosi se ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.