Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-393/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv tuženika TRANSCOM CROATIA d.o.o. OIB: 29282612336 Varaždin, Braće Radić 63, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1064/2023-14 od 29. rujna 2025., 12. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1064/2023-14 od 29. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 438,00 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu, kao i troškove postupka (točka I. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, poredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1 Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

3.1. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 438,00 eura na ime varijabilnog dijela plaće za svibanj i lipanj 2023., koji mu tuženik kao poslodavac nije isplatio.

5. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, nakon što je na temelju rezultata provedenog postupka i ocjenom izvedenih dokaza, smatrao da tužitelj nije mogao ostvariti pravo na varijabilni dio plaće za svibanj i lipanj 2023. jer nije ni radio u svibnju i lipnju 2023., iz razloga što je bio udaljen s radnog mjesta.

5.1. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da činjenica da bi tužitelj ostvario određeni "target" za ožujak 2023. nije od utjecaja na obvezu tuženika da tužitelju isplati utuženi iznos jer je odredbom članka 4. stavak 5. Pravilnika o plaćama, naknadama plaća, dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima radnika propisano da odluku o isplati varijabilnog dijela plaće određenom radniku donosi poslodavac na temelju diskrecijske procjene.

6. Žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravne odredbe na utvrđene relevantne činjenice.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je dao pravilnu i valjanu ocjenu gornjih utvrđenja koja su u skladu sa sadržajem dokaza provedenih u postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, na koju je onda pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prema odredbi članka 4. stavak 1. Pravilnika propisano je da su dodaci na plaću fiksni i varijabilni, a člankom 4. stavkom 5. propisano je da je poslodavac ovlašten isplatiti radniku varijabilni dio plaće zbog iznimne učinkovitosti i zalaganja radnika prilikom izvršavanja radnih zadataka, ukoliko to financijske prilike poslodavca to dopuštaju. Okvirne kriterije za određivanje visine varijabilnog dijela plaće poslodavac će propisati unaprijed tzv. "bonus shemama" (ovisno o broju uredno izvršenih zadataka, zakonito izvršenih posredovanja te ostalim kriterijima koje poslodavac odredi u istima), s tim da odluku o visini varijabilnog dijela plaće poslodavac donosi temeljem diskrecijske procjene ovisno o rezultatima rada. Odluku o isplati varijabilnog dijela plaće, njegovoj visini te datumu dospijeća istog, donosi za svakog pojedinog radnika uprava poslodavca na obrazloženi prijedlog neposrednog rukovoditelja radnika.

8. Stoga, u svakom konkretnom slučaju odluku o isplati varijabilnog dijela plaće, njegovoj visini te datumu dospijeća, donosi za svakog pojedinog radnika uprava poslodavca na obrazloženi prijedlog neposrednog rukovoditelja radnika, a što u konkretnom slučaju nije.

9. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pobijanu presudu navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da mu ne pripada pravo na varijabilni dio plaće jer je taj dodatak ranije primao u biti svode na osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog kod prvostupanjskog suda. Međutim, kako se radi o sporu male vrijednosti, to ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje jer ovaj žalbeni razlog u sporovima male vrijednosti nije dopušten.

10. Dakle, imajući u vidu utvrđenja da je tužitelj nije radio tijekom svibnja i lipnja 2023., kada mu je tuženik isplatio plaću, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju ne pripada dodatak na plaću koji poslodavac isplaćuje po svojoj diskrecijskoj procjeni, pri čemu i po shvaćanju ovog suda nije od utjecaja činjenica da je taj varijabilni dio bio isplaćivan u prethodnom razdoblju.

10.1. Zbog toga, suprotno žalbeni navodima tužitelja ne radi se o povredi njegovih prava jer je i navedenim Pravilnikom i Zakonom o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR) propisana mogućnost isplate varijabilnog dijela plaće, kada je radnik radne zadatke mogao obavljati ili ih eventualno nije mogao obavljati upravo zbog razloga na strani tuženika, a što u konkretnom slučaju nije.

11. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, s tim što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

12. Kako nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja nije dopušten, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrdit pobijanu presudu, te odlučiti kao u izreci ove presude

Split, 12. lipnja 2026.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović